- 1 -              Revd 2316/2020-2

Broj: Revd 2316/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. M., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnica B. M., odvjetnica u Z., protiv tuženika G. d.o.o., Z., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnica J. M., odvjetnica u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1056/2019-2 od 5. ožujka 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-26/17-40 od 26. ožujka 2019., u sjednici održanoj 13. siječnja 2021.

r i j e š i o   j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1056/2019-2 od 5. ožujka 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-26/17-40 od 26. ožujka 2019.

Tuženik na prijedlog nije odgovorio.

Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

Niti jedno od u prijedlogu postavljenih pitanja nije važno za odluku u sporu u smislu odredbe čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), stoga što:

- je predmetni tužbeni zahtjev odbijen zato što tužitelj nije dokazao da je tuženik vlasnik radnoga stroja koji je sudjelovao u događaju u kojem je tužitelj pretrpio štetu, pa nije odlučno odgovoriti na pitanje treba li taj stroj smatrati opasnom stvari radi primjene odredbe čl. 174. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01), na što se odnosi prvo u prijedlogu navedeno pitanje,

- su nižestupanjski sudovi valjano obrazložili zašto javne isprave na koje se tužitelj pozvao u dokaz svojih navoda o vlasništvu radnoga stroja nemaju dokaznu snagu u smislu odredbe čl. 230. st. 1. ZPP, naime, stoga što za takvo utvrđenje državna tijela koja su ih izdala nisu nadležna, pa nije odlučno odgovoriti na sljedeća tri postavljena pitanja u vezi s dokaznom snagom javnih isprava i teretu dokazivanja da su njima činjenice neistinito utvrđene,

- su nižestupanjski sudovi obrazložili da tužitelj nije učinio vjerojatnim da sam nije mogao postići da se određena isprava pribavi (što tužitelj ni ne osporava) kako bi sud prihvatio njegov prijedlog da sam pribavi tu ispravu, pa nije odlučno odgovoriti na peto postavljeno pitanje u vezi s primjenom odredbe čl. 232. st. 3.ZPP.

Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392. st. 6. ZPP odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 13. siječnja 2021.