- 1 -              III Kr 132/2020-3

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 132/2020-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Ratka Šćekića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijaliste Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. R. S., zbog kaznenog djela iz čl. 257. st. 1. Kaznenog zakona (“Narodne novine” br.  125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18.  i 126/19. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Osijeku od 2. lipnja 2020. br. K-192/2020 i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi od 30. srpnja 2020. br. Kž-164/2020, u sjednici održanoj 13. siječnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Utvrđuje se da je osnovan zahtjev os. R. S. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude te se ukida presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi od 30. srpnja 2020. br. Kž-164/2020 i predmet vraća tom sudu na ponovno odlučivanje.

 

 

Obrazloženje

 

Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Osijeku od 2. lipnja 2020. br. K-192/2020 i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi od 30. srpnja 2020. br. Kž-164/2020 proglašen je krivim R. S. zbog kaznenog djela izbjegavanja carinskog nadzora iz čl. 257. st. 1. KZ/11. i na temelju istog zakonskog propisa osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od jedne (1) godine i dva (2) mjeseca time da mu je na temelju čl. 57. st. 1., 2. i 3. KZ/11. izrečena djelomična uvjetna osuda na način da neuvjetovani dio kazne zatvora iznosi sedam (7) mjeseci, a uvjetovani dio sedam (7) mjeseci, koji se neće izvršiti ako optuženik u roku od tri (3) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

Osuđenik je po branitelju T. F., odvjetniku iz O., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude s prijedlogom da se ukine drugostupanjska presuda i predmet vrati tom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Na temelju čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.) spis je sa zahtjevom za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je podnijelo odgovor na zahtjev, u kojem predlaže njegovo odbijanje.

 

Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske dostavljen je osuđeniku i njegovu branitelju.

 

Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude je osnovan.

 

U pravu je podnositelj zahtjeva da je u žalbenom postupku ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08., jer drugostupanjski sud nije odgovorio na žalbene navode osuđenika iz žalbe podnesene na prvostupanjsku presudu, što je moglo utjecati na presudu, čime ukazuje na osnov iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08. za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka.

 

Naime, prema činjeničnom opisu osuđenik je proglašen krivim da je postupao protivno odredbi čl. 80. st. 2. Zakona o trošarinama koja odredba se ne odnosi na radnju izvršenja koja se osuđeniku stavlja na teret, na što je osuđenik ukazivao u podnesenoj žalbi na prvostupanjsku presudu.

 

Odgovarajući na taj žalbeni navod, drugostupanjski sud je uopćeno odgovorio da pobijanom presudom prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje se poziva optuženik u žalbi, jer po mišljenju drugostupanjskog vijeća, izreka presude je posve razumljiva i nema proturječja koja se u žalbi navode.

 

Navedeno obrazloženje nije dostatno, jer je osuđenik u pravu da se čl. 80. st. 2. Zakona o trošarinama ("Narodne novine" broj 106/18. i 121/19.) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2019. odnosno 1. siječnja 2020. godine, ne odnosi na promet cigaretama, već na promet alkoholom, što nije predmet ovog postupka.

 

S obzirom da je djelo počinjeno 17. veljače 2020. trebalo je primijeniti navedeni Zakon, a ne Zakon o trošarinama ("Narodne novine" broj 22/13., 32/13., 81/13., 100/15., 120/15. i 115/16.), koji je prestao važiti donošenjem novog Zakona o trošarinama i koji je u odredbi čl. 80. st. 2. regulirao promet duhanskim prerađevinama.

 

Međutim, neovisno o tome, drugostupanjski sud je trebao konkretno odgovoriti je li zbog pozivanja na pogrešan članak zakona u izreci pobijane presude ostvarena postupovna povreda na koju osuđenik ukazuje odnosno povreda zakona i je li uopće navođenje blanketne norme u izreci bilo neophodno, a kada se ima u vidu zakonski tekst čl. 257. KZ/11., jer u protivnom bi to bio višak, istina pogrešan, koji nije bitan za opis bitnih elemenata inkriminiranog kaznenog djela, ali koji tada ne bi izreku prvostupanjske presude činio nerazumljivom, niti bi ista bila proturječna sama sebi i razlozima pobijane presude.

 

Prvostupanjskom presudom je od osuđenika oduzeto 55.000 kutija cigareta G. B. L. i 1.000 kutija cigareta W., jedan telefon H. P. L. s pripadajućom SIM karticom, teretno vozilo marke I. reg. oz. … i poluprikolica K. reg. oz. … za koje prvostupanjski sud ne daje obrazloženje razloga oduzimanja, već se samo poziva na čl. 257. st. 2. u vezi čl. 79. KZ/11. i primjenjuje sigurnosnu mjeru kao obvezatnu.

 

Člankom 257. st. 2. KZ/11. propisano je da će se oduzeti roba koja je bila predmet izbjegavanja carinskog nadzora, dok je čl. 79. KZ/11. propisano da će se predmeti i sredstva koji su bili namijenjeni ili uporabljeni za počinjenje kaznenog djela ili su nastali njegovim počinjenjem oduzeti, ako postoji opasnost da će se ponovo uporabiti za počinjenje kaznenog djela međutim, prvostupanjski sud nije dao razloge primjene zakonskog propisa oduzimanja predmeta, pri čemu se napominje da se ne radi o sigurnosnoj mjeri.

 

Odgovarajući na žalbene navode iz žalbe podnesene na prvostupanjsku presudu, drugostupanjski sud je odgovorio "budući je prvostupanjski sud optuženika oglasio krivim za predmetno kazneno djelo, s pravom je prema njemu primijenio temeljem čl. 257. st. 2. KZ/11. u svezi čl. 79. KZ/11. sigurnosnu mjeru oduzimanja predmeta, kako je to navedeno u izreci pobijane presude".

 

Takvo obrazloženje je nedostatno da bi se mogla ispitati osnovanost oduzimanja svih predmeta navedenih u izreci prvostupanjske presude, što je moglo utjecati na presudu.

 

Osuđeniku je oduzeto i 350 EUR uz obrazloženje u prvostupanjskoj presudi da se radi o imovinskoj koristi ostvarenoj kaznenim djelom međutim, u drugostupanjskoj presudi osuđeniku nije odgovoreno na žalbene navode kojima poriče da bi se radilo o protupravnoj imovinskoj koristi već se samo ponavlja konstatacija iz prvostupanjske presude koja nije dovoljna za utvrđenje da su se stekli uvjeti za oduzimanje navedenog novčanog iznosa.

 

S obzirom na sve navedeno, osnovano podnositelj zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ukazuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. počinjenu u drugostupanjskom postupku, zbog čega je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude prihvaćen i na temelju čl. 513. st. 1. u vezi čl. 519. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 13. siječnja 2021.