Pristupanje sadržaju
OPĆINSKI SUD U SPLITU P-524/2019
Ex vojarna Sveti Križ, Dračevac
S P L I T
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Mirjani Rubić, kao sucu pojedincu, u
pravnoj stvari tužitelja M. H. iz V., .O.: …
zastupan po punomoćniku M. S., odvjetniku u S. protiv tužene Z. d.d. Z., O.: … zastupane po
odvjetnicima u O. P. & P. j.t.d. Z., radi isplate, nakon provedene glavne i javne
rasprave zaključene dana 27. listopada 2020. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, dana
12. siječnja 2021.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„I/ Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime razlike u iznosima
kamata isplatiti tužitelju ukupan iznos od 5.465,62 CHF u kunskoj protuvrijednosti po
srednjem tečaju HNB-a koji vrijedi na dan anuitetnih otplata, i to sa kamatama koje teku
na pojedine mjesečne iznose od po:
- 61,75 CHF koja teče od dana 1. travanj 2008.g.; - 61,59 CHF koja teče od dana 1. svibanj 2008.g.; - 61,43 CHF koja teče od dana 1. lipanj 2008.g.; - 61,27 CHF koja teče od dana 1. srpanj 2008.g.;
- 61,12 CHF koja teče od dana 1. kolovoz 2008.g.;
- 60,96 CHF koja teče od dana 1. rujan 2008. g.;
- 60,80 CHF koja teče od dana 1. listopad 2008.g.; - 60,63 CHF koja teče od dana 1. studeni 2008.g.;
- 60,46 CHF koja teče od dana 1. prosinac 2008.g.;
- 60,30 CHF koja teče od dana 1. siječanj 2009.g.;
- 60,13 CHF koja teče od dana 1. veljača 2009.g.; - 59,95 CHF koja teče od dana 1. ožujak 2009.g.; - 59,78 CHF koja teče od dana 1. travanj 2009.g.; - 59,61 CHF koja teče od dana 1. svibanj 2009.g.;
- 59,43 CHF koja teče od dana 1. lipanj 2009.g.;
- 59,25 CHF koja teče od dana 1. srpanj 2009.g.;
- 103,39 CHF koja teče od dana 1. kolovoz 2009.g.;
- 103,09 CHF koja teče od dana 1. rujan 2009.g.;
- 102,78 CHF koja teče od dana 1. listopad 2009.g.;
- 102,46 CHF koja teče od dana 1. studeni 2009.g.;
- 102,15 CHF koja teče od dana 1. prosinac 2009.g.;
- 101,83 CHF koja teče od dana 1. siječanj 2010.g.;
- 101,50 CHF koja teče od dana 1. veljača 2010.g.;
- 101,18 CHF koja teče od dana 1. ožujak 2010.g.;
- 100,85 CHF koja teče od dana 1. travanj 2010.g.;
- 100,51 CHF koja teče od dana 1. svibanj 2010.g.;
- 100,18 CHF koja teče od dana 1. lipanj 2010.g.;
- 99,83 CHF koja teče od dana 1. srpanj 2010.g.;
- 99,49 CHF koja teče od dana 1. kolovoz 2010.g.;
- 99,14 CHF koja teče od dana 1. rujan 2010.g.;
- 98,79 CHF koja teče od dana 1. listopad 2010.g.;
- 98,43 CHF koja teče od dana 1. studeni 2010.g.;
- 98,07 CHF koja teče od dana 1. prosinac 2010.g.;
- 97,70 CHF koja teče od dana 1. siječanj 2011.g.;
- 97,33 CHF koja teče od dana 1. veljača 2011.g.;
- 96,96 CHF koja teče od dana 1. ožujak 2011.g.;
- 96,59 CHF koja teče od dana 1. travanj 2011.g.;
- 96,20 CHF koja teče od dana 1. svibanj 2011.g.;
- 95,81 CHF koja teče od dana 1. lipanj 2011.g.;
- 95,43 CHF koja teče od dana 1. srpanj 2011.g.;
- 75,42 CHF koja teče od dana 1. kolovoz 2011.g.;
- 75,09 CHF koja teče od dana 1. rujan 2011.g.;
- 74,76 CHF koja teče od dana 1. listopad 2011.g.;
- 74,43 CHF koja teče od dana 1. studeni 2011.g.;
- 74,10 CHF koja teče od dana 1. prosinac 2011.g.;
- 73,76 CHF koja teče od dana 1. siječanj 2012.g.;
- 73,42 CHF koja teče od dana 1. veljača 2012.g.;
- 73,08 CHF koja teče od dana 1. ožujak 2012.g.;
- 72,74 CHF koja teče od dana 1. travanj 2012.g.;
- 72,38 CHF koja teče od dana 1. svibanj 2012.g.;
- 72,03 CHF koja teče od dana 1. lipanj 2012.g.;
- 71,67 CHF koja teče od dana 1. srpanj 2012.g.;
- 71,31 CHF koja teče od dana 1. kolovoz 2012.g.;
- 70,94 CHF koja teče od dana 1. rujan 2012.g.;
- 70,57 CHF koja teče od dana 1. listopad 2012.g.;
- 70,20 CHF koja teče od dana 1. studeni 2012.g.;
- 69,82 CHF koja teče od dana 1. prosinac 2012.g.;
- 69,44 CHF koja teče od dana 1. siječanj 2013.g.;
- 69,06 CHF koja teče od dana 1. veljača 2013.g.;
- 68,68 CHF koja teče od dana 1. ožujak 2013.g.;
- 68,28 CHF koja teče od dana 1. travanj 2013.g.; - 67,89 CHF koja teče od dana 1. svibanj 2013.g.; - 67,49 CHF koja teče od dana 1. lipanj 2013.g.; - 67,08 CHF koja teče od dana 1. srpanj 2013.g.;
- 66,68 CHF koja teče od dana 1. kolovoz 2013.g.; - 66,27 CHF koja teče od dana 1. rujan 2013.g.;
- 65,85 CHF koja teče od dana 1. listopad 2013.g.; - 65,44 CHF koja teče od dana 1. studeni 2013.g.;
- 65,02 CHF koja teče od dana 1. prosinac 2013.g.;
- 64,59 CHF koja teče od dana 1. siječanj 2014.g. do 31.srpnja 2015.g. prema eskontnoj
stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem
polugodištu uvećanoj za 5 % poena, a od 01.kolovoza.2015.g. do isplate, sa zakonskom
kamatom po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena;
II/ Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime razlike smanjenja
otplate glavnog duga uslijed povećanja kamatnih stopa, odnosno za povećanje anuiteta
isplatiti tužitelju ukupan iznos od 1.648,24 CHF kuna u kunskoj protuvrijednosti po
srednjem tečaju HNB-a koji vrijedi na dan anuitetnih otplata i to sa kamatama na
pojedine mjesečne iznose od po:
- 23,38 CHF koja teče od dana 1. travanj 2008.g.; - 23,22 CHF koja teče od dana 1. svibanj 2008.g.; - 23,06 CHF koja teče od dana 1. lipanj 2008. g.; - 22,90 CHF koja teče od dana 1. srpanj 2008.g.;
- 22,75 CHF koja teče od dana 1. kolovoz 2008.g.; - 22,59 CHF koja teče od dana 1. rujan 2008. g.;
- 22,43 CHF koja teče od dana 1. listopad 2008.g.; - 22,26 CHF koja teče od dana 1. studeni 2008.g.;
- 22,10 CHF koja teče od dana 1. prosinac 2008.g.; - 21,93 CHF koja teče od dana 1. siječanj 2009.g.;
- 21,76 CHF koja teče od dana 1. veljača 2009.g.; - 21,59 CHF koja teče od dana 1. ožujak 2009.g.; - 21,41 CHF koja teče od dana 1. travanj 2009.g.; - 21,24 CHF koja teče od dana 1. svibanj 2009.g.; - 21,06 CHF koja teče od dana 1. lipanj 2009. g.; - 20,89 CHF koja teče od dana 1. srpanj 2009.g.;
- 37,46 CHF koja teče od dana 1. kolovoz 2009.g.; - 37,16 CHF koja teče od dana 1. rujan 2009. g.;
- 36,85 CHF koja teče od dana 1. listopad 2009.g.; - 36,53 CHF koja teče od dana 1. studeni 2009.g.;
- 36,22 CHF koja teče od dana 1. prosinac 2009.g.; - 35,90 CHF koja teče od dana 1. siječanj 2010.g.;
- 35,57 CHF koja teče od dana 1. veljača 2010.g.; - 35,25 CHF koja teče od dana 1. ožujak 2010.g.; - 34,92 CHF koja teče od dana 1. travanj 2010.g.; - 34,58 CHF koja teče od dana 1. svibanj 2010.g.;
- 34,25 CHF koja teče od dana 1. lipanj 2010. g.;
- 33,90 CHF koja teče od dana 1. srpanj 2010.g.;
- 33,56 CHF koja teče od dana 1. kolovoz 2010.g.;
- 33,21 CHF koja teče od dana 1. rujan 2010. g.;
- 32,86 CHF koja teče od dana 1. listopad 2010.g.;
- 32,50 CHF koja teče od dana 1. studeni 2010.g.;
- 32,14 CHF koja teče od dana 1. prosinac 2010.g.;
- 31,78 CHF koja teče od dana 1. siječanj 2011.g.;
- 31,40 CHF koja teče od dana 1. veljača 2011.g.;
- 31,03 CHF koja teče od dana 1. ožujak 2011.g.;
- 30,66 CHF koja teče od dana 1. travanj 2011.g.;
- 30,27 CHF koja teče od dana 1. svibanj 2011.g.;
- 29,88 CHF koja teče od dana 1. lipanj 2011. g.;
- 29,50 CHF koja teče od dana 1. srpanj 2011.g.;
- 21,38 CHF koja teče od dana 1. kolovoz 2011.g.;
- 21,05 CHF koja teče od dana 1. rujan 2011. g.;
- 20,72 CHF koja teče od dana 1. listopad 2011.g.;
- 20,39 CHF koja teče od dana 1. studeni 2011.g.;
- 20,06 CHF koja teče od dana 1. prosinac 2011.g.;
- 19,72 CHF koja teče od dana 1. siječanj 2012.g.;
- 19,39 CHF koja teče od dana 1. veljača 2012.g.;
- 19,04 CHF koja teče od dana 1. ožujak 2012.g.;
- 18,70 CHF koja teče od dana 1. travanj 2012.g.;
- 18,34 CHF koja teče od dana 1. svibanj 2012.g.;
- 17,99 CHF koja teče od dana 1. lipanj 2012. g.;
- 17,63 CHF koja teče od dana 1. srpanj 2012.g.;
- 17,27 CHF koja teče od dana 1. kolovoz 2012.g.;
- 16,90 CHF koja teče od dana 1. rujan 2012. g.;
- 16,53 CHF koja teče od dana 1. listopad 2012.g.;
- 16,16 CHF koja teče od dana 1. studeni 2012.g.;
- 15,78 CHF koja teče od dana 1. prosinac 2012.g.;
- 15,40 CHF koja teče od dana 1. siječanj 2013.g.;
- 15,02 CHF koja teče od dana 1. veljača 2013.g.;
- 14,64 CHF koja teče od dana 1. ožujak 2013.g.;
- 14,24 CHF koja teče od dana 1. travanj 2013.g.;
- 13,85 CHF koja teče od dana 1. svibanj 2013.g.;
- 13,45 CHF koja teče od dana 1. lipanj 2013. g.;
- 13,04 CHF koja teče od dana 1. srpanj 2013.g.;
- 12,64 CHF koja teče od dana 1. kolovoz 2013.g.;
- 12,23 CHF koja teče od dana 1. rujan 2013. g.;
- 11,81 CHF koja teče od dana 1. listopad 2013.g.;
- 11,40 CHF koja teče od dana 1. studeni 2013.g.;
- 10,98 CHF koja teče od dana 1. prosinac 2013.g.;
- 10,55 CHF koja teče od dana 1. siječanj 2014.g. do 31.srpnja 2015.g. prema eskontnoj
stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem
polugodištu uvećanoj za 5 % poena, a od 01.kolovoza.2015.g. do isplate sa zakonskom
kamatom po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena;
II Prihvaća se podredni tužbeni zahtjev tužitelja i sudi:
I/ Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime razlike u iznosima
kamata isplatiti tužitelju ukupan iznos od 30.386,66 kn, i to sa kamatama koje teku na
pojedine mjesečne iznose od po:
- 283,69 KN koja teče od dana 1. travanj 2008.g.; - 275,94 KN koja teče od dana 1. svibanj 2008.g.;
- 275,51 KN koja teče od dana 1. lipanj 2008.g.;
- 273,08 KN koja teče od dana 1. srpanj 2008.g.;
- 271,85 KN koja teče od dana 1. kolovoz 2008.g.;
- 271,77 KN koja teče od dana 1. rujan 2008. g.;
- 285,82 KN koja teče od dana 1. listopad 2008.g.;
- 286,73 KN koja teče od dana 1. studeni 2008.g.;
- 275,19 KN koja teče od dana 1. prosinac 2008.g.;
- 299,66 KN koja teče od dana 1. siječanj 2009.g.;
- 299,07 KN koja teče od dana 1. veljača 2009.g.;
- 290,21 KN koja teče od dana 1. ožujak 2009.g.;
- 291,20 KN koja teče od dana 1. travanj 2009.g.;
- 290,72 KN koja teče od dana 1. svibanj 2009.g.;
- 286,73 KN koja teče od dana 1. lipanj 2009.g.;
- 286,42 KN koja teče od dana 1. srpanj 2009.g.;
- 493,29 KN koja teče od dana 1. kolovoz 2009.g.;
- 499,53 KN koja teče od dana 1. rujan 2009.g.;
- 491,64 KN koja teče od dana 1. listopad 2009.g.;
- 494,11 KN koja teče od dana 1. studeni 2009.g.;
- 492,10 KN koja teče od dana 1. prosinac 2009.g.;
- 501,57 KN koja teče od dana 1. siječanj 2010.g.;
- 507,03 KN koja teče od dana 1. veljača 2010.g.;
- 503,88 KN koja teče od dana 1. ožujak 2010.g.; - 509,22 KN koja teče od dana 1. travanj 2010.g.; - 520,14 KN koja teče od dana 1. svibanj 2010.g.; - 521,26 KN koja teče od dana 1. lipanj 2010.g.; - 534,30 KN koja teče od dana 1. srpanj 2010.g.;
- 531,98 KN koja teče od dana 1. kolovoz 2010.g.;
- 560,70 KN koja teče od dana 1. rujan 2010.g.;
- 540,94 KN koja teče od dana 1. listopad 2010.g.;
- 543,10 KN koja teče od dana 1. studeni 2010.g.;
- 580,31 KN koja teče od dana 1. prosinac 2010.g.;
- 563,93 KN koja teče od dana 1. siječanj 2011.g.;
- 550,95 KN koja teče od dana 1. veljača 2011.g.;
- 552,96 KN koja teče od dana 1. ožujak 2011.g.;
- 551,03 KN koja teče od dana 1. travanj 2011.g.;
- 553,23 KN koja teče od dana 1. svibanj 2011.g.;
- 585,72 KN koja teče od dana 1. lipanj 2011.g.;
- 572,50 KN koja teče od dana 1. srpanj 2011.g.;
- 503,99 KN koja teče od dana 1. kolovoz 2011.g.;
- 466,95 KN koja teče od dana 1. rujan 2011.g.;
- 461,25 KN koja teče od dana 1. listopad 2011.g.;
- 458,37 KN koja teče od dana 1. studeni 2011.g.;
- 449,60 KN koja teče od dana 1. prosinac 2011.g.;
- 455,98 KN koja teče od dana 1. siječanj 2012.g.;
- 461,83 KN koja teče od dana 1. veljača 2012.g.;
- 457,96 KN koja teče od dana 1. ožujak 2012.g.;
- 452,90 KN koja teče od dana 1. travanj 2012.g.;
- 453,11 KN koja teče od dana 1. svibanj 2012.g.;
- 454,28 KN koja teče od dana 1. lipanj 2012.g.;
- 450,35 KN koja teče od dana 1. srpanj 2012.g.;
- 445,75 KN koja teče od dana 1. kolovoz 2012.g.;
- 440,88 KN koja teče od dana 1. rujan 2012.g.;
- 438,59 KN koja teče od dana 1. listopad 2012.g.;
- 428,65 KN koja teče od dana 1. studeni 2012.g.;
- 435,06 KN koja teče od dana 1. prosinac 2012.g.;
- 433,25 KN koja teče od dana 1. siječanj 2013.g.;
- 430,83 KN koja teče od dana 1. veljača 2013.g.;
- 419,81 KN koja teče od dana 1. ožujak 2013.g.;
- 419,58 KN koja teče od dana 1. travanj 2013.g.;
- 417,14 KN koja teče od dana 1. svibanj 2013.g.;
- 417,55 KN koja teče od dana 1. lipanj 2013.g.;
- 406,28 KN koja teče od dana 1. srpanj 2013.g.;
- 403,83 KN koja teče od dana 1. kolovoz 2013.g.;
- 406,91 KN koja teče od dana 1. rujan 2013.g.;
- 404,37 KN koja teče od dana 1. listopad 2013.g.;
- 403,87 KN koja teče od dana 1. studeni 2013.g.;
- 405,21 KN koja teče od dana 1. prosinac 2013.g.;
- 402,52 KN koja teče od dana 1. siječanj 2014.g. do 31.srpnja 2015.g. prema eskontnoj
stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem
polugodištu uvećanoj za 5 % poena, a od 01.kolovoza.2015.g. do isplate, sa zakonskom
kamatom po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena;
II/ Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime razlike smanjenja
otplate glavnog duga uslijed povećanja kamatnih stopa odnosno za povećanje anuiteta
isplatiti tužitelju ukupan iznos od 8.979,87 kuna i to sa kamatama na pojedine mjesečne
iznose od po:
- 107,40 KN koja teče od dana 1. travanj 2008.g.;
- 104,04 KN koja teče od dana 1. svibanj 2008.g.;
- 103,81 KN koja teče od dana 1. lipanj 2008. g.;
- 102,08 KN koja teče od dana 1. srpanj 2008.g.;
- 101,20 KN koja teče od dana 1. kolovoz 2008.g.;
- 100,72 KN koja teče od dana 1. rujan 2008. g.;
- 105,44 KN koja teče od dana 1. listopad 2008.g.;
- 105,28 KN koja teče od dana 1. studeni 2008.g.;
- 100,56 KN koja teče od dana 1. prosinac 2008.g.;
- 108,97 KN koja teče od dana 1. siječanj 2009.g.;
- 108,22 KN koja teče od dana 1. veljača 2009.g.;
- 104,48 KN koja teče od dana 1. ožujak 2009.g.;
- 104,30 KN koja teče od dana 1. travanj 2009.g.;
- 103,58 KN koja teče od dana 1. svibanj 2009.g.;
- 101,62 KN koja teče od dana 1. lipanj 2009. g.;
- 100,95 KN koja teče od dana 1. srpanj 2009.g.;
- 178,72 KN koja teče od dana 1. kolovoz 2009.g.;
- 180,06 KN koja teče od dana 1. rujan 2009. g.;
- 176,26 KN koja teče od dana 1. listopad 2009.g.;
- 176,18 KN koja teče od dana 1. studeni 2009.g.;
- 174,49 KN koja teče od dana 1. prosinac 2009.g.;
- 176,82 KN koja teče od dana 1. siječanj 2010.g.;
- 177,70 KN koja teče od dana 1. veljača 2010.g.;
- 175,53 KN koja teče od dana 1. ožujak 2010.g.;
- 176,32 KN koja teče od dana 1. travanj 2010.g.;
- 178,95 KN koja teče od dana 1. svibanj 2010.g.;
- 178,22 KN koja teče od dana 1. lipanj 2010. g.;
- 181,44 KN koja teče od dana 1. srpanj 2010.g.;
- 179,45 KN koja teče od dana 1. kolovoz 2010.g.;
- 187,82 KN koja teče od dana 1. rujan 2010. g.;
- 179,92 KN koja teče od dana 1. listopad 2010.g.;
- 179,34 KN koja teče od dana 1. studeni 2010.g.;
- 190,18 KN koja teče od dana 1. prosinac 2010.g.;
- 183,40 KN koja teče od dana 1. siječanj 2011.g.;
- 177,50 KN koja teče od dana 1. veljača 2011.g.;
- 176,98 KN koja teče od dana 1. ožujak 2011.g.;
- 174,90 KN koja teče od dana 1. travanj 2011.g.;
- 174,09 KN koja teče od dana 1. svibanj 2011.g.;
- 182,69 KN koja teče od dana 1. lipanj 2011. g.;
- 176,96 KN koja teče od dana 1. srpanj 2011.g.;
- 142,87 KN koja teče od dana 1. kolovoz 2011.g.;
- 130,91 KN koja teče od dana 1. rujan 2011. g.;
- 127,85 KN koja teče od dana 1. listopad 2011.g.;
- 125,58 KN koja teče od dana 1. studeni 2011.g.;
- 121,73 KN koja teče od dana 1. prosinac 2011.g.;
- 121,93 KN koja teče od dana 1. siječanj 2012.g.;
- 121,93 KN koja teče od dana 1. veljača 2012.g.;
- 119,30 KN koja teče od dana 1. ožujak 2012.g.;
- 116,42 KN koja teče od dana 1. travanj 2012.g.;
- 114,80 KN koja teče od dana 1. svibanj 2012.g.;
- 113,45 KN koja teče od dana 1. lipanj 2012. g.;
- 110,77 KN koja teče od dana 1. srpanj 2012.g.;
- 107,95 KN koja teče od dana 1. kolovoz 2012.g.;
- 105,03 KN koja teče od dana 1. rujan 2012. g.;
- 102,73 KN koja teče od dana 1. listopad 2012.g.;
- 98,68 KN koja teče od dana 1. studeni 2012.g.;
- 98,34 KN koja teče od dana 1. prosinac 2012.g.;
- 96,11 KN koja teče od dana 1. siječanj 2013.g.;
- 93,69 KN koja teče od dana 1. veljača 2013.g.;
- 89,49 KN koja teče od dana 1. ožujak 2013.g.; - 87,52 KN koja teče od dana 1. travanj 2013.g.; - 85,08 KN koja teče od dana 1. svibanj 2013.g.;
- 83,21 KN koja teče od dana 1. lipanj 2013. g.; - 79,00 KN koja teče od dana 1. srpanj 2013.g.;
- 76,55 KN koja teče od dana 1. kolovoz 2013.g.;
- 75,07 KN koja teče od dana 1. rujan 2013. g.;
- 72,54 KN koja teče od dana 1. listopad 2013.g.; - 70,36 KN koja teče od dana 1. studeni 2013.g.;
- 68,42 KN koja teče od dana 1. prosinac 2013.g.;
- 65,73 KN koja teče od dana 1. siječanj 2014.g. do 31.srpnja 2015.g. prema eskontnoj
stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem
polugodištu uvećanoj za 5 % poena, a od 01.kolovoza.2015.g. do isplate sa zakonskom
kamatom po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena;
III/ Nalaže s tuženoj da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični
trošak u iznosu od 2.956,25 kn sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja do isplate
po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena.
Obrazloženje
U tužbi podnesenoj ovom sudu 06. veljače 2019. se navodi kako su stranke
sklopile Ugovor o namjenskom kreditu broj 7103885902 16. listopada 2007. temeljem
koje je tužena odobrila stambeni kredit u iznosu od 115.423,00 CFF u kunskoj
protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja i ugovorenu kamatu u
iznosu od 4,95% godišnje time da je tužena bez posebnog ugovaranja i pregovora
jednostrano za sebe pridržala pravo za vrijeme trajanja ugovora primijeniti promjenjivu
kamatnu stopu i način obračuna i naplate u skladu s jednostranim internim odlukama
banke.
Protivno ugovoru i oplatnom planu, a temeljem jednostranih odluka tužene
tužitelju su povećani anuiteti uslijed protupravnog povećanja kamate te je tužena
naplatila veći iznos od onog kojeg je bila ovlaštena naplatiti temeljem pravnog posla koji
je sklopljen među strankama. Odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u tom ugovoru
ništetne su te su iznosi naplaćeni temeljem tih odredbi uslijed povećanja kamatne stope
naplaćeni temeljem djelomično ništetnog pravnog posla.
Tužitelj se u tužbi poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od
04. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda pod brojem Pž-
7129/13 od 13. lipnja 2014. kojom je utvrđeno da je između ostalog i tužena povrijedila
kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita budući je u ugovorima o kreditima
koristila nepoštenu ugovornu odredbu prema kojoj je ugovorena redovna kamatna stopa
promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno
pregovaralo te je navedena odredba proglašena ništetnom što je uzrokovalo stjecanje bez
osnove na strani tužene.
Tužiteljica se poziva i na odluke ES koji na istovjetan način razmatraju gornju problematiku.
Slijedom navedenog zatraženo je obvezati tuženu na ime razlike u iznosima
kamata isplatiti tužitelju iznos od 5.465,73 CHF, a na ime razlike smanjenja otplate
glavnog duga uslijed povećanja kamatnih stopa, odnosno povećanja anuiteta isplatiti mu
iznos od 1.648,53 CHF sve u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan
plaćanja i sa kamatom na pojedinačne tamo pobliže navedene iznose i zatraženim
parničnim troškom.
U odgovoru na tužbu tuženik se protivio tužbi i zahtjevu, osporio zahtjeve kao
neosnovane u pogledu pravne osnove, visine (izračuna) kao i činjenica te razloga kojima
je tužitelj obrazložio svoju tužbu.
Istaknuo je prigovor zastare u odnosu na sve iznose dospjele prije 06. veljače
2014. Tuženik navodi da je predmetni kredit konvertiran prema Zakonu o izmjenama i
dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju tako što je 18. veljače 2016. sklopljen
dodatak ugovoru kojim je izvršena konverzija iz CHF valutne klauzule u kredit s EUR
valutnom klauzulom. Tuženik navodi da su sve tužiteljeve uplate uzete u obzir prilikom
izrade konverzije i iskorištene, odnosno uračunate za otplatu usporedno EUR kredita u
skladu sa odredbama ZID ZPK/15. Tužitelj je dakle svojom slobodnom voljom prihvatio
konverziju i time su stranke stvorile novu pravnu osnovu sporazumijevajući se pod kojim
će kreditnim uvjetima iskoristiti do tada uplaćene svote pri čemu je banka bila dužna
napraviti novi otplatni plan i njime zamijeniti početno utvrđeni otplatni plan, a isto tako i
izračun konverzije s prijedlogom novog ili izmijenjenog ugovora o kreditu što je tužitelj i
prihvatio.
Slijedom navedenog tuženik smatra da su konverzijom posljedice nepoštene,
ništetne odredbe CHF ugovora o kreditu uređene voljom stranaka čime je isključeno
pravo tužitelja da uz provedenu konverziju istodobno traži i povrat stečenog bez osnove
pozivom na uvjete ugovora o kreditu u CHF koji je konverzijom otpao i nadomješten je
novom zakonitom osnovom (EUR ugovor) temeljem koje je tužitelj stekao na zakonu
utemeljeno potraživanje pretplate. Tuženik se poziva na odluku VS RH broj
Rev-1172/2018 od 19. ožujka 2019. još navodeći da su tužitelju povijesne kamatne stope
u trenutku prihvata konverzije bile poznate u brojčanom iznosu kao da su bile ugovorene
kao fiksne, a nakon tog razdoblja kamate su se u budućem razdoblju ravnale prema
ugovorenom parametru i fiksnom dijelu kamatne stope za EUR kredite.
Tužitelj je nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja
podneskom od 25. lipnja 2020. postavio, sada pored zahtjeva za isplatu u CHF u kunskoj
protuvrijednosti na ime razlike kamata i više plaćene glavnice kao glavnog zahtjeva i
podredni zahtjev s istog osnova tražeći isplatu u kunama kako je tamo pobliže navedeno.
U tijeku postupka sud je izveo dokaz pregledom ugovora o kreditu broj
… od 16. listopada 2007., dopisa tužitelja tuženoj "14. siječnja 2013": " S.,
14.01.2013.", dopisa tuženika tužitelju S. 29.01.2013.", S. 23.01.2014.", S. ", S. 23.01.2014.", S. 06.05.2013.", S. 01.12.2007.", S. ", S. 15.09.2009.", S. 02.06.2009.", S. 21.01.2010.", S. ", S. 03.06.2011." dopisa tužitelja tuženoj od 26.03.2013., dopisa tužene
tužitelju od 12.11.2015., izračuna konverzije na dan 30.09.2016., Dodatka ugovora od
18.02.2016., mišljenja K. C. d.o.o za reviziju od 14.11.2015., vještačenjem po
sudskom vještaku za financije M. J. te pregledom njegovog nalaza i mišljenja
dok je sud odustao od izvođenja dokaza saslušanjem tužitelja jer kraj postignutih
činjeničnih utvrđenja izvođenje tog dokaza nije smatrao potrebnim a stranke drugih
dokaznih prijedloga nisu imale.
Glavni tužbeni zahtjev je neosnovan, podredni tužbeni zahtjev je osnovan.
Predmet spora jest zahtjev tužitelja za isplatu spram tužene Banke i to temeljem
ništetnih odredbi Ugovora o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa
slijedom čega potražuje preplaćeni iznos kamata i razliku uvećanja glavnice u razdoblju
od travnja 2008. do siječnja 2014.
Među strankama nije sporno kako su sklopile Ugovor o namjenskom kreditu dana
16. listopada 2007. kojim je tužena tužitelju stavila na raspolaganje iznos od 115.423,00
CHF s rokom otplate od 168 mjeseci uz ugovornu otplatu mjesečnim anuitetima od po
933,75 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja. Nije
sporno ni da su stranke odredbom čl. 2. Ugovora o kreditu ugovorile kamatnu stopu od
4.95% godišnje glede koje je određeno da je promjenjiva u skladu s Odlukama Banke.
Tijekom otplate kredita vršena je promjena kamatne stope prema Odlukama
Banke, ovdje tužene pa je tako od 1. 03. 2008. kamatna stopa iznosila 5,60 %, od 1. 07.
2009. iznosila je 6,10 %, od 1. 7. 2011. iznosila je 5,85 %.
Nije sporno ni da su stranke dana 18.02.2016. sklopile Dodatak ugovora o kreditu
kojim su promijenjene odredbe Ugovora o kreditu zaključenog između stranaka od
16.listopada 2007. i to valuta kredita, kamatna stopa te iznos preostale neotplaćene
glavnice kredita i to sve pozivom na Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o
potrošačkom kreditiranju. Korisnik kredita, ovdje tužitelj je potpisom tog Dodatka
potvrdio da mu je dostavljen izračun konverzije kredita sa prijedlogom izmijenjenog
ugovora o kreditu, izvod otvorenih stavki a potpisom ugovora suglasio se sa izračunom
konverzije kojeg mu je dostavio tuženik.
Prema čl.4 neotplaćena glavnica kredita u CHF u skladu sa izračunom konverzije
iznosi 61.962,33 CHF, odnosno 432.544,90 kn, a na dan 30.rujna 2015. preostalo je 75
mjesečnih rata. Utvrđen je iznos razlike-preplate na temelju Zakona u iznosu od
95.592,69 kn. Utvrđeno je nadalje čl.8. kako na dan 30. rujna 2015.g. nedospjela glavnica
kredita u EUR utvrđena prinudnim umanjenjem stanja neotplaćene glavnice kredita iz
čl.4. Dodatka koja je zakonski učinak konverzije kojega na temelju Zakona prinudno
snosi vjerovnik iznosi 38.770,95 EUR-a koju je tužitelj dužan platiti tuženiku zajedno sa
redovnom kamatom u skladu sa odredbama tog članka sve u kunskoj protuvrijednosti po
srednjem tečaju HNB. Radi osiguranja cjelokupne tražbine tužitelj i D. H.
založili su suvlasnički dio nekretnine pobliže opisane u čl.16., stranke ugovornice su
odredile visinu anuiteta koji dospijeva na naplatu po kamatnoj stopi iz Dodatka ugovora
te sačinile otplatni plan.
Tužitelj se pozvao na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem p-1401/12
od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da je tamošnji tuženik pod 1) Zagrebačka banka
d.d., u ovoj parnici tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008.
povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u
potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je
ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze
promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno
pregovaralo, a koja je ništetna. U navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena
presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., a
V.S. R. H. svojom odlukom broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015.
odbio je revizije tuženika od 1) do 7) kao neosnovane.
Postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koji je pokrenut po tužbi HSU za zaštitu potrošača-Potrošač protiv sedam banaka, a među kojima je i
tuženik, predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi čl. 502. c Zakona o
parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05,
84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, dalje ZPP).
Prema ovoj odredbi pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku
obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva
potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu.
U obrazloženju presude Visokog Trgovačkog suda (str. 62) navodi se kako se
pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, dakle kada sud utvrdi
postojanje određene povrede propisa o zaštiti potrošača, u postupku individualne pravne
zaštite, naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz
postupka zaštite kolektivnih prava i interesa. Na taj način proširene su subjektivne
granice pravomoćnosti jer osuđujuća presuda iz postupka zaštite kolektivnih interesa u
postupcima individualne zaštite koje pokrenu potrošači obvezuje ostale sudove. Naime,
navedeno je u skladu sa odredbom čl. 138. a Zakona o zaštiti potrošača ("NN" broj: 79/07, 125/07, 79/09 i 89/09 – dalje ZZP) koji propisuje da odluka suda
donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1.
ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka
1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi
naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika (koji obuhvaća i povrede
učinjene kod potrošačkog kreditiranja).
Prema odredbi čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03
dalje ZZP/03) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se
nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u
pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a neravnotežu u pravima i
obvezama ugovornih strana treba uvijek procjenjivati prema svim konkretnim
okolnostima slučaja.
Glede odredbe čl. 2 Ugovora o kreditu reći je kako bi se radilo o standardnom
ugovoru koji sadrži odredbu prema kojoj je redovna kamata promjenjiva u skladu sa
odlukom banke o visini kamatnih stopa, a nedvojbeno je da se radi o odredbi o kojoj se
nije pojedinačno pregovaralo.
Ugovor ne sadrži ni referentnu stopu (referentna stopa jest osnovna kamatna stopa
za kašnjenje s plaćanjem) koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu ni precizan način
utvrđivanja promjene kamatne stope pa je tako tuženik, koristeći ugovornu odredbu
prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva određuje prema odluci banke,
mogao postupiti kako je htio tj. i savjesno i nesavjesno.
Po ocjeni ovog suda ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini
ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva jer je jedino sigurno
da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke, a ne navode se bilo kakvi kriteriji
npr. iz općih uvjeta poslovanja ili sl., već se promjena visine stope veže samo za odluku
banke, a da li to možda podrazumijeva i primjenu nekih kriterija, u samom ugovoru nije
navedeno.
Prema Presudi ESPod 30. travnja 2014. godine u predmetu
broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti
isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod
uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da
ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.
U konkretnom slučaju to znači da su u Ugovoru tužitelju morali na transparentan
način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i
odnos s drugim odredbama ugovora tako da on na temelju jasnih i razumljivih kriterija
može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.
Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a ista je ovisna
isključivo o odluci jednog ugovaratelja - banke, bez da su istodobno precizno određeni
uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, pa ista odredba na taj
način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, jer
dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne
može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih
egzaktnih kriterija.
Stoga se zaista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i
to na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem ove ugovorne
odredbe tuženik je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu (kamate),
što je suprotno odredbi članka 247. ZOO koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se
ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.
ZZP/03 niti ZOO ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina
ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja, a koje je načelo sadržano u
odredbi članka 4. ZOO kojom je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i u
ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i
poštenja.
Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa
dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, pri tom vodeći
računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje
se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane odnosno,
uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane kada je riječ o
profesionalnoj djelatnosti (pravni standard).
Prema odredbi članka 83. ZZP/03 prilikom ocjene je li određena ugovorna
odredba poštena uzimat će se u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju
predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne
odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja
glavni ugovor.
Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu te
da mora biti određena odnosno odrediva, već samim tim odredbu ugovora koju koristi
tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano) bez
unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, ocijeniti je protivnom načelu
savjesnosti i poštenja.
Kako je u odluci VTS-a posebno istaknuto, a s tim se slaže i ovaj sud, "iako nije
zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, ta
činjenica da obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu
obvezu posebno rizičnom jer u vrijeme zaključenja ugovora potrošač ne zna koji iznos
glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti
banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Iznos glavnice kredita,
koji je promjenjiv, a ovisi o odnosu švicarskog franka i kune, ne mogu unaprijed znati
niti na njega utjecati ni banke ni potrošači, dok iznos cijene ovisi i o iznosu glavnice (koji
je neizvjestan) i o visini kamatne stope, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru
promjenjiva sukladno odluci banke, dakle vjerovnika. Zato već sama činjenica da u
opisanoj situaciji drugi promjenjivi element o kojem ovisi visina obveze potrošača,
kamatu, određuje banka jednostrano, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama
ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja".
Nadalje, nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu
precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju ne daje
tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano
mijenja visinu obveze tužitelja. Upravo u tome se i ogleda potreba primjene korektiva -
načela savjesnosti i poštenja.
S obzirom na nespornu činjenicu da u ugovorima u kojima koristi predmetnu
odredbu o promjeni kamatne stope tuženik nije odredio referentnu stopu, imajući u vidu
da u vrijeme zaključivanja Ugovora nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja
promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena te način
promjene, banka je kao savjesni gospodarstvenik, rukovodeći se načelom savjesnosti i
poštenja, po ocjeni ovog suda, trebala odrediti elemente za koji se veže promjena i način
njihove primjene.
Umjesto toga, vodeći računa očito samo o svom interesu i iskoristivši činjenicu da
nema propisa koji joj takvo što nalaže, banka je tužitelju kao potrošaču nametnula
ugovorne odredbe koje ga stavljaju u neravnopravan položaj, koje odredbe uzrokuju
znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, što je
suprotno načelu savjesnosti i poštenja.
Iz navedenoga slijedi, a ne smatrajući predmetni slučaj drugačijim od drugih (i u
konkretnom slučaju je ugovorena primjena općih akata tuženika) da se ima uzeti da se ni
u ovom slučaju nije pojedinačno pregovaralo vezano uz spornu ugovornu odredbu.
To što je tuženik eventualno dostavio otplatni plan tužitelju, po nalaženju ovog suda
nije od značaja za utvrđivanje navedene sporne činjenice da se o spornoj ugovornoj
odredbi i pregovaralo. Naime, tuženik je bio i dužan sukladno ugovoru i dostaviti isti.
Slijedom navedenog, kako tužitelj nije bio stranka kolektivnog spora, a stavovi
iznijeti u presudama po kolektivnom sporu vežu stranke na koje se isti odnosi, to je po
nalaženju ovog suda u ovoj parnici bilo moguće ocijeniti da je ništetna odredba ugovora o
kreditu iz čl. 2. u dijelu koji se odnosi na ugovorenu kamatu.
U nastavku je valjalo je ocijeniti visinu zahtjeva, po tuženiku istaknuti prigovor
zastare te značaj činjenice što je među strankama sklopljen Dodatak ugovoru o kreditu u
2016.
Što se tiče visine zahtjeva istu je utemeljiti na saznanjima do kojih je sud došao
provedenim vještačenjem po sudskom vještaku financijske struke M. J. koji
je ustvrdio kako je tuženik za vrijeme otplate kredita u više navrata mijenjao početno
ugovorenu kamatnu stopu od 4,95 % i to:
1./ 5,60% s primjenom od 1. 03.2008.
2./ 6,10 % s primjenom od 1.07.2009.
3./ 5,85% s primjenom od 1.07.2011.
te da je tužitelj kao korisnik kredita u promatranom razdoblju platio tuženiku veći iznos
na ime kamata u visini od 5.465,62 CHF (preračunato u kune iznos od 30.386,66 kn),
time da je kao posljedicu promjene otplatnog plana na dan 1. siječnja 2014. je tužitelj
tuženiku dugovao veći iznos glavnice od ukupno 1.648,24 CHF ili 8.979,87 kn, koji
iznosi su kumulativ mjesečnih iznosa dospjelih sukladno otplatnoj dinamici, kako je sve
prikazano u citiranom nalazu i mišljenju (Tablica )
Stranke nisu imale prigovora na izračun vještaka pri čemu ovaj smatra vještački nalaz i mišljenje stručnim i objektivnim.
Glede Dodatka ugovoru o kreditu tuženik smatra kako je sklapanjem Dodatka u
cijelosti izmijenjen prethodno sklopljen Ugovor o kreditu, na koju izmjenu je tužitelj
dobrovoljno pristao slijedom čega više nema pravni interes tražiti utvrđenje ništetnosti
odredbi prethodno sklopljenog Ugovora o kreditu. Ovako iznijetom stavu tužitelj se
protivio u bitnom smatrajući kako i nadalje ima pravni interes pozivom na odluke
VS RH.
Ocjenu dopuštenosti tužbe, odnosno pravnog interesa zahtijevati utvrđenje
ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu u slučaju kada je kredit konvertiran, dao
je VS RH u odluci broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019.
prema kojoj korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti
pojedinih ugovornih odredbi neovisno o činjenici što je ugovorena konverzija kredita.
Ovo iz razloga što sklapanjem Dodatka nije u cijelosti podmiren dug budući ništetnost
nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu
ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u
izuzetnim uvjetima koje propisuje članak 326. stavak 2. ZOO-a, a koji u predmetnom
slučaju nisu ispunjeni.
Tuženik je ponudom konverzije postupio sukladno Zakonu o izmjenama i
dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("NN", broj 102/15.) koji je
stupio na snagu 30. rujna 2015., a kojim je propisano načelo konverzije kredita s
valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u Euro na način da se položaj
potrošača u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u Eurima.
Kamatna stopa određena Dodatkom od 18. veljače 2016. određena je onako kako je
vrijedila za kredite koji su u navedenom razdoblju ostvarivani u valuti Euro, dakle i za te
kamatne stope i promjenu istih nisu vođeni pojedinačni pregovori, već je kamatna stopa
mijenjana prema odlukama tuženika (banke).
Vještačenjem u ovom postupku utvrđeno da se radi o preplati iz čega je razvidno
da konvertiranjem nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana.
Sud EU je u presudi C-118/17 od 14. ožujka 2019. (predmet Z. D.
protiv E.B.H. Z.) dajući odgovor na pitanja o kreditima s nepoštenim
ugovornim odredbama, a primjenjujući Direktivu 93/13/EZ o nepoštenim uvjetima o
potrošačkim ugovorima, utvrdio da se članak 6. stavak 1. Direktive mora tumačiti na
način da se ugovorna odredba koja je proglašena nepoštenom mora smatrati, načelno, kao
da nikada nije postojala, tako da ne može imati učinak na potrošača s posljedicom
ponovne uspostave prave i činjenične situacije u kojoj se potrošač nalazio da navedena
odredba ne postoji. Činjenice da su određene ugovorne odredbe bile proglašene
nepoštenima i ništetnima i zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni
ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača (par. 41. i 43.
Presude).
Slijedom izloženog, a imajući u vidu stavove Suda EU, ovaj sud drži
kako u konkretnom slučaju konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja
kao potrošača, jer Dodatkom od 18. veljače 2016. nije otklonjena neravnoteža u pravima
i obvezama ugovornih strana. Osnovom nepoštenih i ništetnih odredbi o promjenjivim
ugovornim kamatnim stopama i valutnoj klauzuli tužitelj je preplatio utuženi iznos, a što
nije otklonjeno predmetnim Dodatkom, nije uspostavljena ravnoteža u pravima i
obvezama iz Ugovora o kreditu, odnosno nadoknađena šteta koja je nastala tužitelju u
vidu preplaćenih kamata i razlike u valutnom tečaju i nema utjecaja na ništetnost odredbi
ugovora o osnovnom kreditu.
Sklapanjem Dodatka nije moglo doći do obnove kreditnih ništetnih odredbi niti je
došlo do konvalidacije ništetnosti temeljem Zakona jer je temeljna pretpostavka da bi se
održani pravni posao mogao konvalidirati, da je taj pravni posao zakonom utvrđen
ništetan, a što nedvojbeno nije utvrđeno Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o
potrošačkom kreditiranju jer odredbe predmetnog zakona vezano uz konverziju ne
predviđaju ništetnost ni konvalidaciju. Također člankom 41. Zakona o zaštiti potrošača
propisano da se potrošač ne može odreći niti mu se mogu ograničiti prava koja ima
temeljem tog zakona, a među kojima je i pravo na utvrđenje ništetnih ugovornih odredbi i
potraživanje neosnovano stečeno.
Ovdje je imati u vidu i kako bi, promatrajući razdoblje od potpisa Ugovora o
kreditu od 16.10.2007. pa do 30. 9. 2015. glavnica u CHF bila manja da nije bilo
drastičnog porasta tečaja i povećanja kamatne stope, radi čega su sve izvršene uplate na
ime kredita najvećim dijelom iskorištene za podmirivanje tako nastalog povećanja
anuiteta, pa je u vrijeme konverzije tužitelj bio na početku otplate svoje glavnice čime je
po mišljenju ovog suda od sklapanja kredita do konverzije došlo do bitnog poremećaja u
strukturi samih anuiteta te se glavnica minimalno smanjivala slijedom čega ne može biti
pravedna i napravljena konverzija jer se radi povećanja kamatnih stopa i povećanja tečaja
CHF podizala visina anuiteta i mijenjala se struktura unutar samog anuiteta u korist
kamata na štetu glavnice, pa konverzijom tužitelj zasigurno nije mogao biti obeštećen već
je time tužitelju nastala razlika utvrđene glavnice iz razloga što sukladno originalnom
otplatnom planu vrijednost neotplaćene glavnice na taj dan uz početnu kamatnu stopu i
početni tečaj CHF bi iznosila 1.648,24 CHF, odnosno 8.979,87 kn.
Tužitelj je podneskom od 25. lipnja 2020. uredio tužbeni zahtjev sukladno nalazu
i mišljenju vještaka tako što je pored glavnog zahtjeva na isplatu iznosa od 5.465,62 CHF
u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate s kamatama kako je
tamo pobliže navedeno (razlika kamata) i isplate iznosa od 1.648,24 CHF također u
kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate s kamatama kako je
tamo pobliže navedeno (razlika smanjenja glavnice) postavio i podredni zahtjev kojim je
s istih osnova potraživao kunske iznose i to pozivom na odredbu čl. 188. ZPP-a.
Imajući u vidu činjenicu da je visina tužbenog zahtjeva utvrđivana tijekom
postupka i to na jedini mogući način-vještačenjem, sud smatra kako tužitelj nije bio u
ravnopravnom položaju s tuženikom te nije mogao pravilno precizirati tužbeni zahtjev
sve dok mu nije dostavljena dokumentacija, odnosno dok vještak nije izradio nalaz i
mišljenje.
Radi navedenog, sud je dopustio preinaku, smatrajući to svrsishodnim za
donošenje odluke.
Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o restitucijskom zahtjevu tužitelja
temeljem odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO-a, sud smatra kako se kod povrata stečenog bez
osnove ne može primjenjivati ugovorena valutna klauzula, odnosno da je stjecatelj dužan
vratiti ono što je primio bez osnove, a kako je tužitelj banci plaćao ugovorene anuitete u
kunama, to bi banka bila dužna vratiti tužitelju onaj iznos kuna koji je platio bez pravne
osnove. Zbog navedenog, odbijen je glavni tužbeni zahtjev, a prihvaćen podredni tužbeni
zahtjev tužitelja.
Što se tiče prigovora zastare tuženika reći je kako čl. 215. st. 1. ZOO propisuje da
zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati
ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok čl.
241. ZOO propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom
vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim
organom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.
Čl. 245. st. 1. ZOO propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a
vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a
st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u
zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u
nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili
završen na neki drugi način.
Pozivajući se na gore navedene odredbe ZOO-a o zastari sud smatra da je
podnošenjem kolektivne tužbe 4. travnja 2012. Trgovačkom sudu u Zagrebu u gore
navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut tijek zastare, dok je pravomoćnim
okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom R. H. donošenjem
presude Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. zastara počela teći ispočetka, a vrijeme prije
prekida neće se uračunati u tijek zastare.
Naime, navedenom drugostupanjskom presudom pravomoćno je utvrđena
ništetnost ugovorne odredbe kojom je promjenjivost kamatne stope tijekom postojanja
ugovorne obveze utemeljena na jednostranoj odluci banke.
Dakle, kako je predmetna tužba podnesena dana 6. veljače 2019. a potraživanje
tužitelja se odnosi na razdoblje od siječnja 2008. pa nadalje do siječnja 2014. a zakon kod
instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, uslijed čega se ima
primijeniti čl. 225. ZOO koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako
zakonom nije određen neki drugi rok zastare, dok je presuda pred Visokim Trgovačkim
sudom R. H. donesena 13. lipnja 2014., to je razvidno da je predmetna
tužba podnesena u zastarnom roku, uslijed čega se istaknuti prigovor ima smatrati u
cijelosti neosnovanim.
Ovdje je dodati i kako se prva isplata potražuje za anuitet plaćen u siječnju 2008.,
a tužba u kolektivnom sporu je podnesena 4. travnja 2012.g. pa od datuma te uplate do
podnošenja kolektivne tužbe (prekid tijeka zastare) nije istekao petogodišnji zastarni rok.
Zbog navedenog valjalo je presuditi kao u izreci.
Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 3., 155., 156. st. 1. i 164. ZPP-a.
Budući je sud odbio glavni zahtjev tužitelja, dok je prihvatio podredni zahtjev tužitelja,
smatrati je kako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima,
pri čemu je odlučeno da je tuženik u obvezi nadoknaditi tužitelju od pojedinih troškova
trošak vještačenja u iznosu od 2.956,25 kn.
U Splitu, 12. siječnja 2021.
S U T K I N J A :
Mirjana Rubić v.r.
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od
15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom
Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra
se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
- pun tužitelja
- pun. tuženika
- u spis