- 1 -              Rev 1884/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1884/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja J. P. iz B., II-tužiteljice mlt. K. P. iz B., i III-tužitelja mlt. K. P. iz B., II i III-tuženici zastupani po ocu i zakonskom zastupniku J. P., koje sve zastupaju punomoćnici B. K. i M. K. Č., odvjetnici u Z., protiv tuženika C. d.o.o. Z., kojeg je zastupao u vrijeme podnošenja revizije punomoćnik R. M., odvjetnik u Z. radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Zlataru poslovni broj Gžr-317/2012-2 od 26. rujna 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zaboku poslovni broj P-601/11-15 od 22. prosinca 2011., u sjednici dana 12. siječnja 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e

i

r i j e š i o   j e

 

 

I.              Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Zlataru poslovni broj Gžr-317/2012-2 od 26. rujna 2012., u dijelu kojim je u odnosu na I-tužitelja J. P. potvrđena presuda Općinskog suda u Zaboku poslovni broj P-601/11-15 od 22. prosinca 2011. u toč. I. izreke, odbija se kao neosnovana.

 

II.              Revizija tuženika protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je u odnosu na II-tužiteljicu mlt. K. P. i III-tužitelja mlt. K. P. potvrđena prvostupanjska presuda. u toč. I. izreke se odbacuje kao nedopuštena.

 

III.              Revizija tuženika protiv odluke o parničnim troškovima u drugostupanjskoj presudi kojom je potvrđena prvostupanjska odluka o parničnim troškovima u toč. III. izreke prvostupanjske presude se odbacuje kao nedopuštena.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

Općinski sud u Zaboku presudom poslovni broj P-601/11-15 od 22. prosinca 2011. sudio je:

 

" I. Nalaže se tuženiku C. d.o.o. Z., naknaditi tužiteljima na ima neimovinske štete iznos od 370.000,00 kn i to I-tužitelju J. P. iznos od 220.000,00 kn, II-tužiteljici mldb. K. P. iznos od 75.000,00 kn i III-tužitelju K. P. iznos od 75.000,00 kn, sve uz zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana 31. svibnja 2011. godine pa do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku od 8 dana.

 

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

 

"Nalaže se tuženiku da I-tužitelju J. P. isplaćuje mjesečnu rentu od po 800,00 kn, II- tužiteljici K. P. mjesečnu rentu od po 350,00 kn i to na račun oca i zakonskog zastupnika J. P., III-tužitelju mldb. K. P. mjesečnu rentu od po 350,00 kn mjesečno i to na račun oca i zakonskog zastupnika J. P., počevši od svibnja 2011. godine  pa nadalje dok za to postoje uvjeti, a koji iznosi dospijevaju svakog 10. u mjesecu za tekući mjesec, time da dospjele iznose isplati odjednom u roku od 15 dana od dana presuđenja, a dospijevajuće da isplaćuje do 10. u mjesecu za tekući mjesec, sve uz pripadajuću zateznu kamatu tekuću od dospijeća svakog pojedinog iznosa do naplate, sve prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena."

 

Tuženiku je naloženo naknaditi tužiteljima parnične troškove u iznosu od 18.928,71 kunu sa zateznim kamatama (toč. III. izreke).

 

Županijski sud u Zagrebu, Stalna služba u Zaboku je presudom poslovni broj Gžr-317/2012-2 od 26. rujna 2012. odbio žalbu tužitelja i tuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu u cijelosti.

 

Tako je suđeno u sporu radi naknade imovinske i neimovinske štete zbog smrti pok. I. P., sina I-tužitelja i brata II i III tužitelja, koji je smrtno stradao dana 6. travnja 2011. kao radnik tuženika na gradilištu u izgradnji stambeno-poslovne građevine B..

 

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku kojom pobija presudu zbog revizijskih razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku i pogrešne primjene odredaba materijalnog prava. Predložio je da revizijski sud preinači drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev, a podredno da ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tužitelji nisu odgovorili na reviziju.

 

Revizija protiv presude je djelomično nedopuštena.

 

Vijeće revizijskog suda je prije odluke o osnovanosti revizije ispitalo njezinu dopuštenost te je utvrđeno da je revizija je nedopuštena protiv dijela drugostupanjske presude kojom je u odnosu na II-tužiteljicu mlt. K. P. i III-tužitelja mlt. K. P. potvrđena prvostupanjska presuda. u toč. I. izreke.

 

Tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH i 84/08, 123/08, 57/1, 148/11, 25/13 i 89/14- dalje ZPP), koji se ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/19).

 

Reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti protiv drugostupanjske presude: 1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna, 2) ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, i 3) ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ZPP.

 

Pobijana presuda nije presuda iz čl. 382. st. 1. toč. 2. i 3. ZPP, a vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude u odnosu na II-tužiteljicu mlt. K. P. i III-tužitelja mlt. K. P. iznosi za svakoga od njih po 75.000,00 kuna, pa nije ispunjen vrijednosni kriterij iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP.

 

Stoga je revizija nedopuštena protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu II. i III. tužitelja, pa je u tom dijelu valjalo odbaciti reviziju po čl. 392. st. 1. ZPP.

 

Revizija je neosnovana protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu I-tužitelja J. P..

 

Presuda je ispitana po čl. 392.a. st. 1. ZPP samo u dijelu koji se pobija dopuštenom revizijom i samo granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, koja prema toj odredbi postoji kad presuda ima takvih nedostataka zbog kojih tu presudu nije moguće ispitati.

 

Tuženik je u reviziji naveo da presudu nije moguće ispitati zato što presuda nema razloga o činjenicama odlučnim za prihvaćanje tužbenog zahtjeva, a da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

Ovaj revizijski razlog je tuženik obrazložio time što sud (po njemu) u obrazloženju nije dao razloge o činjenicama odlučnim za rješenje spora u odnosu na okolnosti štetnog događaja i doprinosa tužitelja nastaloj šteti, kao niti u odnosu na visinu dosuđene novčane naknade za duševne boli zbog smrti bliske osobe. Prema shvaćanju tuženika štetni događaj se zbio uslijed izvanrednih i nepredvidivih okolnosti na koje tuženik nije mogao utjecati, pa se slijedom toga može osloboditi odgovornosti.

 

Suprotno tvrdnji tuženika drugostupanjski sud je sveobuhvatno i neproturječno obrazložio koje su činjenice odlučne za rješenje spora, koje su od tih činjenica sporne i kako su utvrđene, a obrazloženo je i shvaćanje suda o tome koje su odredbe materijalnog prava mjerodavne za rješenje spora i kao je te odredbe primijenio.

 

Tužitelj je u reviziji iznio pretežito prigovore činjenične naravi i svoje stavove o ocijeni provedenih dokaza, koja je različita od ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana. Kako se drugostupanjska presuda ne može pobijati pozivom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (argument iz odredbi čl. 385. ZPP-a), te navode ne može razmatrati ni ovaj sud.

 

Nadalje, pogrešan pravni pristup u rješenju spora, na koji je također ukazano u obrazloženju revizijskog razloga bitne povrede odredaba postupka, sam po sebi ne znači postojanje bitne povrede odredaba postupka iz čl. 3454. st. 2. toč. 11. ZPP, ako je presudu moguće ispitati.

 

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a.).

 

Sporna je i u revizijskom stupnju postupka odgovornost tuženika za štetu, doprinos pokojnog A. P. nastaloj šteti, te visina novčane naknade neimovinske štete I-tužitelja nastale zbog smrti sina A. P..

 

S tim u vezi je sporna pravilna primjena odredaba čl. 13., čl.15., čl.73. i čl. 103. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj 114/03, 100/04, 86/08, 75/09), te odredaba čl. 1063., 1101. i 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05.,41/08, dalje: ZOO).

 

Tužbeni zahtjev je prihvaćen pravilnom primjenom odredaba materijalnog prava.

 

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud se može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske odnosno drugostupanjske presude suda ako ih prihvaća.

 

Na temelju odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP u slučaju iz st. 1. istog članka revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluke na koju se poziva.

 

S obzirom na to da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju prvostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP, upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude, koja će se na temelju odredbe čl. 396.a. st. 2. ZPP objaviti na internetskim stranicama.

 

Zbog iznijetih razloga valjalo je temeljem čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

Revizija protiv odluke o parničnim troškovima je nedopuštena.

 

Prema odredbi čl. 382. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, i to redovnu reviziju prema pravilima iz čl. 382. st. 1. ZPP, a izvanrednu reviziju prema pravilima iz čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Kad su u pitanju rješenja drugostupanjskog suda, revizija u pravilu nije dopuštena, a samo iznimno je dopuštena po čl. 400. st. 1. ZPP, i to protiv takvog rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (članak 382.).

 

Rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupaka nije rješenje iz čl. 400. st. 1. ZPP protiv kojega je dopuštena revizija jer glede parničnih troškovima spor niti počinje niti se dovršava, o čemu je zauzeto je pravno shvaćanje je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 16. studenog 2015. koje glasi:

 

"Pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje iz čl. 400. st. 1. Zakona o parničnom postupku protiv kojega bi bila dopuštena revizija."

 

Stoga je podnesena revizija protiv odluke o parničnim troškovima nedopuštena, pa je valjalo riješiti kao u izreci i u tom dijelu odbaciti reviziju po čl. 392. st. 1. ZPP.

 

Zagreb, 12. siječnja 2021.