- 1 -              Revt 448/2016-3

 

 

 

 

 

Broj: Revt 448/2016-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. d.o.o. OIB …, kojeg zastupa punomoćnica S. A., odvjetnica u Z., protiv I-tuženika S. d.d. S. T., V. OIB … i II-tuženika S. koncern d.d., OIB …, koje zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2387/13-5 od 19. travnja 2016., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3181/09 od 30. srpnja 2012., u sjednici održanoj 12. siječnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 4.739.397,40 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. ožujka 2009. do isplate, kao i zahtjev za naknadu troškova postupka (točka I. izreke), te je tužitelju naloženo nadoknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 296.412,50 kn, dok je za iznos od 93.980,70 kn tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan (točka II. izreke).

 

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

„I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog uda u Zagrebu poslovni broj P-3181/09 od 30. srpnja 2012. u točki I. izreke, te u točki II. izreke u odluci o parničnom trošku u dijelu kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak odmjeren u iznosu od 295.874,10 kn (dvjestodevedesetpettisućaosamstosedamdeset-

četiri kune i deset lipa).

 

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog uda u Zagrebu poslovni broj P-3181/09 od 30. srpnja 2012. u točki II. izreke u odluci o parničnom trošku u dijelu kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 538,4 kn i sudi:

 

Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 538,4 kn.

 

III. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3181/09 od 30. srpnja 2012. u točki II. izreke u odluci o parničnom trošku u dijelu kojim je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 93.980,70 kn.

 

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu odgovora na žalbu u iznosu od 65.175,00 kn.“

 

Protiv presude suda drugog stupnja, i to u dijelu pod točkom I. izreke kojim je njegova žalba odbijena, reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijanu presudu u smislu revizijskih navoda, podredno ukinuti drugostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. izreke i prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I i II. izreke te u tom dijelu predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Tuženici su u odgovoru na reviziju osporili sve revizijske navode i predložili reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

Revizija nije osnovana.

 

Sukladno odredbi članka 392. a stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - u nastavku teksta: ZPP) revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se presuda pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Neosnovano revident ukazuje da je u postupku pred drugostupanjskim sudom učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. u vezi članka 375. stavak 1. ZPP-a jer je drugostupanjski sud ocijenio sve žalbene razloge koji su od odlučnog značenja, te je označio razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.

 

Tužitelj također pogrešno smatra da je povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 2/10 - u nastavku teksta: ESLJP) i člankom 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14), te pravo na pravni lijek zajamčeno člankom 13. ESLJP i to u bitnome zbog toga što drugostupanjski sud „nije s dužnom pažnjom razmotrio žalbene navode tužitelja“ i jer „niti jedan žalbeni navod tužitelja nije valjano otklonjen“.

 

Revident na ovaj način zapravo izražava svoje nezadovoljstvo načinom na koji je drugostupanjski sud ocijenio i otklonio njegove žalbene navode, što samo po sebi ne znači da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka koja mu se revizijom stavlja na teret (iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 375. stavak 1. ZPP) ili povrijedio tužiteljevo pravo na pravično suđenje, odnosno pravo na pravni lijek.

 

Naime, pravo na pravično suđenje i pravo na djelotvorni pravni lijek ne isključuju mogućnost da žalbeni prigovori budu odbijeni ukoliko nisu osnovani. Stoga su navedeni prigovori tužitelja suprotni obrazloženju pobijane odluke i kao takvi potpuno neutemeljeni i neprihvatljivi.

 

Nadalje, revident ističe da je nejasno zašto se drugostupanjski sud poziva na iskaz svjedokinje O. N. s ročišta 13. srpnja 2012., kao i da taj sud uopće nije cijenio izjavu II-tuženika od 7. ožujka 2009., kojom se on obvezao podmiriti troškove tužitelju kao konzultantu. Tvrdi da je time drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 8. ZPP-a.

 

U odnosu na takve revizijske navode treba istaknuti da sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi sa člankom 8. ZPP-a, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što revident smatra da bi trebalo i ako izvodi drugačije zaključke nego što to čini podnositelj revizije.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 4.739.397,40 kn na temelju računa broj 01-2009-s koji je izdan na temelju ugovora o poslovno-stručnoj suradnji na realizaciji zdravstveno turističkog projekta S. toplice od 13. ožujka 2007. te Ugovora o javnom-privatnom partnerstvu za realizaciju zdravstveno-turističkog projekta S. T. od 17. prosinca 2008., kao i Ugovora o ustupu potraživanja od 13. svibnja 2009.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je Ugovor o poslovno-stručnoj suradnji na realizaciji zdravstveno turističkog projekta S. toplice od 13. ožujka 2007. (u nastavku teksta: Ugovor od 13. ožujka 2007.) sklopljen između … županije kao naručitelja i H. i. d.o.o. kao izvršitelja te da je cilj sklapanja tog ugovora, putem konzultantskih usluga izvršitelja (tužitelja), odabrati privatnog partnera koji će po modelu javno-privatnog partnerstva realizirati s naručiteljem zdravstveno-turistički projekt S. T.,

 

- da je u članku 1. Ugovora od 13. ožujka 2007. opisan predmet ugovora na način da se poslovno-stručna suradnja zasniva na pružanju konzultantskih usluga po modelu „success fee“ na zdravstveno-turističkom projektu S. T. koja je predmet ugovora, a odnosi se na aktivnosti koje naručitelj po tom ugovoru naručuje, a izvršitelj prihvaća obvezu njihove kvalitetne i pravovremene izvedbe (izrada koncepcijskog rješenja projekta, izrada studije izvedivosti projekta, izrada dokumentacije za iskazivanje interesa i provođenje postupka iskazivanja interesa, izrada prednatječajne dokumentacije i provođenje postupka prednatječaja, izrada natječajne dokumentacije, provođenje postupka natječaja, provođenje postupka konačnog izbora privatnog partnera, te zaključenje ugovora o javno-privatnom partnerstvu),

 

- da su člankom 3. Ugovora od 13. ožujka 2007. ugovoreni način, cijena i uvjeti plaćanja ugovorenih usluga, pa se tako prema stavku 5. članka 3., cijena za usluge izvršitelja utvrđuje na 1,5% od ukupnih ulaganja u pripremu i realizaciju projekta (vlastita sredstva i ostali izvori financiranja), u eur-ima, iznos ne uključuje PDV,

 

- da su ostalim odredbama Ugovora od 13. ožujka 2007. ugovorene obveze naručitelja i obveze izvršitelja (članak 4. i 5.),

 

- da je Ugovor o javno-privatnom partnerstvu za realizaciju zdravstveno-turističkog projekta S. T. od 17. prosinca 2008. (u nastavku teksta: Ugovor od 17. prosinca 2008.) sklopljen između Republike Hrvatske, … županije (javni partner) i S. koncern d.d. Zagreb (privatni partner),

 

- da iz preambule Ugovora od 17. prosinca 2008. proizlazi da je odlukom županije, na temelju dostavljene ponude i prateće dokumentacije odabran privatni partner S. koncern d.d. Z., za partnera u zajedničkom projektu,

 

- da članak 19. točka 1. Ugovora od 17. prosinca 2008. glasi: „Troškove Konzultantske tvrtke u iznosu i dinamici kako je navedeno u Natječajnoj dokumentaciji koja čini Prilog 11 ovog Ugovora podmiruje dioničko društvo.“,

 

- da je Ugovor o ustupu potraživanja (cesiji) od 13. svibnja 2009. (u nastavku teksta: Ugovor o ustupu) sklopljen između … županije kao cedenta i H. i. d.o.o. kao cesionara,

 

- da su ugovorne strane suglasno utvrdile da su 13. ožujka 2007. sklopile Ugovor o poslovno-stručnoj suradnji na realizaciji zdravstveno-turističkog projekta S. T. te da je cedent u svojstvu javnog partnera 17. prosinca 2008. sklopio Ugovor o javno-privatnom partnerstvu za realizaciju zdravstveno-turističkog projekta S. T. s utvrđenim i planiranim iznosom ukupnih ulaganja u iznosu od 109.704.000,00 EUR pa je sukladno navedenom Ugovoru 17. veljače 2009., osnovano dioničko društvo pod tvrtkom S. d.d. S. T.,

 

- da je na temelju navedenih ugovora i ponude od 3. listopada 2007. S. koncern d.d., odnosno trgovačko društvo S. d.d. 11. ožujka 2009. trebalo uplatiti cesionaru (tužitelju) iznos od 14.853.469,69 kn, međutim S. koncern d.d., odnosno S. d.d. su 16. i 17. ožujka 2009. ukupno uplatili iznos od 10.114.072,28 kn, tako da je ostala neplaćena razlika u visini od 4.739,397,40 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. ožujka 2009. (članak 2. Ugovora o cesiji),

 

- da je člankom 3. Ugovora o ustupu potraživanja određeno da cesionar (tužitelj) razliku svog potraživanja u visini od 4.739,397,40 kn s pripadajućim kamatama može neposredno ostvarivati od trgovačkog društva S. d.d. i S. koncern d.d. kao solidarno odgovornih za naplatu predmetnog potraživanja,

 

- da su u članku 5. Ugovora o ustupu ugovorne strane suglasno utvrdile da se cedent o sklapanju ovog Ugovora, odnosno u ustupu svog potraživanja obvezuje obavijestiti cesuse trgovačko društvo S. d.d. i S. koncern d.d. ,

 

- da je u članku 8. ugovora o javno-privatnom partnerstvu za realizaciju zdravstveno-turističkog projekta S. toplice određena ukupna investicija od 109.700.000,00 EUR od kojih se na S. bolnicu odnosi 35.000.000,00 EUR,

 

- da projekt u dijelu koji se odnosi na S. bolnicu zapravo (nesporno) uopće nije realiziran,

 

- da je od planirane vrijednosti projekta realizirana vrijednost od 74.700.000,00 EUR te da je 1,5% u odnosu na tu i takvu osnovicu tužitelju neupitno podmireno,

 

- da je po prigovoru tuženika od 11. ožujka 2009. po samom tužitelju storniran račun broj 01-209-S prema vrijednosti osnovice od 9.700.000,00 EUR i priznata osnovica za obračun u iznosu od 74.700,000.00 EUR,

 

- da je sam tužitelj ispostavio novi račun broj 01-2009-s na iznos od 8.327.556,00 kn uvećano za PDV i da je tuženik nedvojbeno podmirio obvezu po „novom“ računu.

 

Polazeći od tako utvrđenih činjenica, pogotovo za odluku o tužbenom zahtjevu važne okolnosti - da projekt S. bolnice nije realiziran, drugostupanjski sud primjenom odredbe članka 3. stavak 5. Ugovora od 13. ožujka 2007. i članka 166. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - u nastavku teksta: ZOO) zaključuje da tužitelj nema pravo na naplatu utuženog iznosa jer se sporni dio tražbine odnosi na dio projekta koji nije realiziran.

 

U odnosu na Ugovor o ustupu od 13. svibnja 2009. sklopljen između … županije i tužitelja, i to nakon što je tužitelj stornirao svoj račun po osnovici od 109.700.000,00 EUR drugostupanjski sud, jednako kao i sud prvog stupnja, zaključuje da taj ugovor u odnosu na spornu tražbinu nema pravni učinak ističući da u situaciji kad je tužitelj sam stornirao svoj račun po osnovici od 109.700.000,00 EUR, odnosno da je osnovica za izračun onog što ga pripada, zapravo iznos od 74.700.000,00 EUR, slijedom čega tužitelj nema pravo zahtijevati daljnju isplatu iznosa od 4.739.397,40 kn (za tražbinu glede dijela projekta koji nije realiziran).

 

Ovaj sud u cijelosti prihvaća pravno shvaćanje drugostupanjskog suda glede primjene materijalnog prava i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

 

Odredbom članka 396.a stavak 1. ZPP-a propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz članka 382. stavak 1. ZPP-a, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća. Na temelju odredbe članka 396.a stavak 2. ZPP-a u slučaju iz stavka 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluku na koje se poziva.

 

S obzirom da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revidentica se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe članka 396.a stavak 1. ZPP-a, upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude.

Prema odredbi članka 396.a stavak 2. ZPP-a na internetskim stranicama ovog suda uz ovu presudu objavit će se i presuda drugostupanjskog suda.

 

Iz navedenih je razloga, na temelju odredbe članka 393. ZPP-a presuđeno kao u izreci.

 

Zagreb, 12. siječnja 2021.