- 1 -              Rev 870/2018-3

 

 

 

 

Broj: Rev 870/2018-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. N. iz S. (OIB: …), zastupane po Odvjetničkom društvu Lj.-V. & partneri d.o.o. iz S., protiv tuženika H. T. d.d. sa sjedištem u Z. (OIB: …), zastupanog po punomoćnicima I. i M. S., odvjetnicama iz S., radi činjenja i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-1626/17-2 od 25. siječnja 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-5715/16 od 8. studenoga 2017., u sjednici vijeća održanoj 12. siječnja 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana u odnosu na drugostupanjsku presudu kojom je potvrđena točka I. II. prvostupanjske presude.

 

 

r i j e š i o  j e:

 

Odbacuje se revizija tužiteljice kao nedopuštena u odnosu na drugostupanjsku presudu kojom je potvrđena točka I. I. prvostupanjske presude.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

              "I. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice, a koji glasi:

 

              „I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana demontirati i ukloniti opremu elektroničke komunikacijske infrastrukture sa svim pripadnostima i služnostima, koja je postavljena na montažni objekt - motrionicu smještenu na čestici zemljišta 318/2 k.o. S., označenu slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-A u vještvu stalnog sudskog vještaka A. B. od dana 13. lipnja 2017., a koje vještvo je sastavni dio ove presude, u protivnom ovlašćuje se tužiteljica, putem treće osobe, o trošku tuženika demontirati i ukloniti opremu elektroničke komunikacijske infrastrukture tuženika sa svim pripadnostima i služnostima, koja je postavljena na  montažni objekt – motrionicu smještenu na čestici zemljišta 318/2 k.o. S.

 

              II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici 252.000,00 kn s kamatom na pojedine iznose kako slijedi:

-          18.000,00 kn počam od 1. kolovoza 2004. pa do isplate,

-          18.000,00 kn počam od 1. kolovoza 2005. pa do isplate,

-          18.000,00 kn počam od 1. kolovoza 2006. pa do isplate,

-          18.000,00 kn počam od 1. kolovoza 2007. pa do isplate,

-          18.000,00 kn počam od 1. kolovoza 2007. pa do isplate,

-          18.000,00 kn počam od 1. kolovoza 2009. pa do isplate,

-          18.000,00 kn počam od 1. kolovoza 2010. pa do isplate,

-          18.000,00 kn počam od 1. kolovoza 2011. pa do isplate,

-          18.000,00 kn počam od 1. kolovoza 2012. pa do isplate,

-          18.000,00 kn počam od 1. kolovoza 2013. pa do isplate,

-          18.000,00 kn počam od 1. kolovoza 2014. pa do isplate,

-          18.000,00 kn počam od 1. kolovoza 2015. pa do isplate,

-          18.000,00 kn počam od 1. kolovoza 2016. pa do isplate,

-          18.000,00 kn počam od 1. kolovoza 2017. pa do isplate, time da je kamatna stopa ona koja je propisana u odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a.

 

III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici parbeni trošak sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate po stopi određenoj člankom 29. ZOO-a.“

 

              II. Nalaže se tužiteljici, u roku od 15 dana, naknaditi tuženiku troškove parbenog postupka u iznosu od 21.093,75 kn".

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja. Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova podnesene žalbe.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica, navodeći da istu podnosi radi pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP), kao i na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP. Predlaže da revizijski sud pobijanu odluku preinači, podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

Revizija tužiteljice nije dopuštena i nije osnovana.

 

Odredbom čl. 382. st. 1. toč.1. ZPP propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranka ima pravo izjaviti reviziju (tzv. izvanredna revizija) protiv drugostupanjske presude u slučajevima u kojima se revizija ne može podnijeti prema st. 1. istog čl. (redovna revizija), ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Odredbom čl. 37. st. 2. ZPP propisano je da ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

 

U ovom predmetu tužiteljica je postavila dva tužbena zahtjeva i to prvi zahtjev na činjenje u odnosu na koji je tužiteljica tužbom odredila vrijednost u iznosu od 101.000,00 kuna, te drugi zahtjev koji se odnosi na potraživanje u novcu u iznosu 252.000,00 kuna.

 

Stoga je na temelju čl. 37. ZPP revizijski sud reviziju tužiteljice u odnosu na tužbeni zahtjev na činjenje razmotrio kao izvanrednu reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP, a u odnosu na tužbeni zahtjev na potraživanje u novcu kao redovnu reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti redovna revizija, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

 

              Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

              U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

 

              U konkretnom slučaju tužiteljica je navela pitanje:

 

„Može li vlasnik bespravnog objekta postavljenog bez suglasnosti vlasnika zemljišta- nekretnine, a radi se o objektu- montažnoj motrionici za požare, omogućiti ugovorom trećim osobama postavljanje antenskog sustava i telekomunikacijske opreme u kontejneru na predmetnoj nekretnini, bez suglasnosti, pitanja i odobrenja vlasnika zemljišta? Nadalje, da li treća osoba može koristiti takav montažni objekt protivno suglasnosti vlasnika zemljišta i bez ikakve naknade vlasniku zemljišta?“

             

U odnosu na navedeno pitanje tužiteljica nije navela razloge zbog kojih smatra da je takvo pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, stoga ista ne sadrži pretpostavke iz odredbe čl. 382. st. 3. ZPP za dopuštenost revizije, te je istu valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 392. b st. 2. ZPP.

 

U odnosu na drugi tužbeni zahtjev tužiteljice valja reći da prema odredbi čl. 392. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP), a na koji revizijom upućuje tužiteljica.

 

U tijeku postupka pred sudovima prvog i drugog stupnja utvrđeno je:

- da je na nekretnini u vlasništvu tužiteljice, kčbr. 318/2 k.o. S. postavljen montažni objekt – motrionica vlasništvo H. š. d.o.o.,

- da je na tom montažnom objektu – motrionici postavljena tuženikova TK infrastruktura na temelju ugovora o instaliranju opreme na protupožarnu promatračnicu sklopljenim između tuženika i H. š. d.o.o. kojim je predniku tuženika dozvoljeno postavljanje, održavanje, unapređivanje, popravljanje i usmjeravanje odašiljača, antene i druge opreme namijenjene prijemu i odašiljanju radio signala, postavljanje instalacija i cijevi, kao i obavljanje drugih odgovarajućih poslova vezanih za djelatnost prednika tuženika na protupožarnoj promatračnici te je ugovoreno da prednik tuženika ima pravo na predmetnu promatračnicu instalirati antenski sustav kojeg čini cijevni, metalni antenski nosač i antene, a u podnožje postaviti telekomunikacijsku opremu u kontejner,

- da je tuženik obvezan za korištenje nekretnine plaćati H. š. godišnju naknadu,

- da je presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pst-701/2014 od 13. ožujka 2015. naloženo H. š. demontiranje i uklanjanje montažnog objekta – motrionice koja se nalazi na nekretnini 318/2 k.o. S., vlasništvo tužiteljice.

 

Obzirom na takva činjenična utvrđenja pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice na isplatu naknade za korištenje zemljišta tužiteljice od strane tuženika.

 

Pravilno nižestupanjski sudovi navode da tužiteljica nema pravo na isplatu, a sve s obzirom na činjenicu da je oprema elektroničke komunikacijske infrastrukture postavljena na montažni objekt – motrionicu koja je u vlasništvu H. š. d.o.o., a ne na nekretnini oznake 318/2 k.o. S., vlasništvo tužiteljice. Naime, nekretninu tužiteljice koriste H. š. d.o.o. koje su na istu postavile montažni objekt-motrionicu stoga pravilno sudovi navode da u predmetnoj stvari pasivno legitimiran nije tuženik već eventualno H. š. d.o.o.

 

Pravilno sudovi navode da tužiteljica nije dokazala niti visinu tužbenog zahtjeva, već paušalno potražuje za utuženo razdoblje iznos od 252.000,00 kn (godišnje iznos od po 18.000,00 kn).

 

Radi navedenog valjalo je reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 12. siječnja 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.