-   -              Poslovni broj: 7 UsI-647/20-4

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU                    

Split, Put Supavla 1

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Mireli Valjan-Harambašić, uz sudjelovanje zapisničarke Zrinke Abaza, u upravnom sporu tužitelja J. M. iz V., …, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ravnateljstva civilne zaštite, Područnog ureda civilne zaštite Split, Službe civilne zaštite Zadar, Odjela inspekcije, Zadar, Andrije Hebranga 11 C, radi izdavanja dopuštenja za obavljanje poslova privatne zaštite, bez održavanja glavne rasprave, 12. siječnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim predlaže poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ravnateljstva civilne zaštite, Područnog ureda civilne zaštite Split, Službe civilne zaštite Zadar, Odjela inspekcije, Klasa: UP/I-214-03/20-01/…, Urbroj: 511-01-371-20-… od 18. kolovoza 2020.

Obrazloženje

Osporavanim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ravnateljstva civilne zaštite, Područnog ureda civilne zaštite Split, Službe civilne zaštite Zadar, Odjela inspekcije, Klasa: UP/I-214-03/20-01/…, Urbroj: 511-01-371-20-… od 18. kolovoza 2020., odbijen je zahtjev J. M., ovdje tužitelja, za izdavanje dopuštenja za obavljanje poslova privatne zaštite - čuvara.

Tužitelj u tužbi podnesenoj protiv osporenog rješenja tuženika, u bitnom navodi kako je umirovljenik sa malom mirovinom, da mu je supruga bolesna a sin nezaposlen, te da mu je prijeko potrebno raditi, da ima 42 godine radnog staža, da je 30 godina radio kao poštar, pa i za vrijeme Domovinskog rata kada je imao ratnu radnu obvezu, mobilizaciju, te da je poštu nosio sve do prve linije obrane. Jedini posao koji bi sada mogao raditi zbog svog zdravstvenog stanja je posao čuvara, a sve kako bi mogao uzdržavati svoju obitelj. Postavlja i pitanje je li predmetni prekršaj toliko težak da se osobu koja nikada nije bila u sukobu sa zakonom tako kazni. Ističe i kako samo traži da mu se omogući da legalno položi za čuvara. Traži od suda da razumije njegovu situaciju, uz upit postoji li članak zakona po kojem bi se tužitelju omogućilo izdavanje dopuštenja za obavljanje poslova privatne zaštite – čuvara.

Tuženik u dostavljenom odgovoru na tužbu predlaže da se tužba odbije iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja, te u bitnom iznosi navode iz osporenog rješenja. Člankom l8. stavkom l., a u svezi članka l9. Zakona o privatnoj zaštiti propisano je da se dopuštenje za obavljanje poslova privatne zaštite – čuvara može izdati osobi koja, između ostalog, ispunjava uvjete iz članka l5. stavka l. točke 6. istog Zakona, kojim je propisano da se predmetno odobrenje može izdati osobi koja nije pravomoćno osuđena ili se protiv nje ne vodi kazneni postupak za kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti, osim za kazneno djelo izazivanja prometne nesreće iz nehaja, koja za posljedicu ima tjelesnu ozljedu ili materijalnu štetu, odnosno za istovjetno djelo u zemlji čiji je državljanin ili u kojoj ima prebivalište. Uvidom u spis predmeta, a posebno u uvjerenje ministarstva, Uprave za kazneno pravo, Odjela za kaznene evidencije, Klasa: 740-02/20-03/…, Urbroj: 514-06-02-01-01/1-20-… od 3. kolovoza 2020. utvrđeno je da tužitelj ima evidentiranu presudu O. suda u Z., 86K-… od 5. svibnja 2020., pravomoćnu 20. svibnja 2020. a zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 278. stavka l. Kaznenog zakona (KZ11). O navedenim činjenicama i okolnostima od predmetnog je dana 17. kolovoza 2020. uzeta zapisnička izjava sukladno članku 30. Zakona o općem upravnom postupku. Slijedom navedenoga utvrđeno je da tužitelj ne ispunjava uvjete iz članka l8. stavka l. točke 3., a u svezi članka l5. stavak l. točke 6. Zakona o privatnoj zaštiti, budući da je tužitelj pravomoćno osuđen za kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti.

Sud je ovaj spor riješio bez rasprave na temelju članka 36. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda RH i 29/17., dalje u tekstu ZUS), budući da odlučne činjenice (postojanje pravomoćne kaznene presude, te postojanje pravnih učinaka presude u vrijeme donošenja osporavanih rješenja) nisu sporne, već je sporna samo primjena prava, a stranke u tužbi i odgovoru na tužbu nisu izričito zahtijevale njeno održavanje. Time je Sud postupio u skladu s načelom učinkovitosti opisanim u članku 8. ZUS-a na način da se upravni spor provede brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova.

Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog spora.

Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS-a, ovaj Sud utvrdio je da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

Predmetni postupak pokrenut je zahtjevom tužitelja od 10. lipnja 2020. za izdavanje dopuštenja za obavljanje poslova privatne zaštite – čuvara.

Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ravnateljstva civilne zaštite, Područnog ureda civilne zaštite Split, Službe civilne zaštite Zadar, Odjela inspekcije, Klasa: UP/I-214-03/20-01/…, Urbroj: 511-01-371-20-… od 18. kolovoza 2020., kojim je odbijen predmetni zahtjev tužitelja.

          Odredbom članka 15. stavkom 1. točkom 6. Zakona o privatnoj zaštiti (Narodne novine, broj: 16/20), propisano je da odgovorna osoba za poslove privatne zaštite u pravnoj osobi i unutarnjoj službi zaštite te vlasnik obrta ili odgovorna osoba u zajedničkom obrtu moraju ispunjavati sljedeće uvjete: da nisu pravomoćno osuđeni ili se protiv njih ne vodi kazneni postupak za kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti, osim za kazneno djelo izazivanja prometne nesreće iz nehaja čija je posljedica tjelesna ozljeda ili materijalna šteta odnosno za istovjetno djelo u zemlji čiji je državljanin ili u kojoj ima prebivalište.

            Odredbom članka 18. stavkom 1. Zakona o privatnoj zaštiti propisano je da se dopuštenje za obavljanje poslova privatne zaštite može izdati osobi ako: 1. ima prebivalište odnosno odobren boravak u Republici Hrvatskoj, 2. je navršila 18 godina života, 3. ispunjava uvjete iz članka 15. stavka 1. točaka 6., 7. i 9. ovoga Zakona.

Prema pak odredbi članka 18. stavku 3. Zakona o privatnoj zaštiti, ako osoba ne ispunjava uvjete iz stavka 1. ovoga članka, Ministarstvo će rješenjem odbiti zahtjev za izdavanje dopuštenja odnosno privremeno zabraniti obavljanje poslova privatne zaštite osobi koja za obavljanje navedenih poslova ima dopuštenje Ministarstva.

U konkretnom slučaju nesporno je da je tužitelj pravomoćnom presudom O. suda u Z., broj: 86K-… od 5. svibnja 2020., proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 278. stavka l. Kaznenog zakona (KZ11) – krivotvorenje isprave.

Javnopravna tijela u upravnom postupku nisu ovlaštena preispitivati činjenični opis, ni kvalifikaciju kaznenog djela, odnosno prekršaja zbog kojeg je stranka proglašena kazneno ili prekršajno odgovornom, niti je to ovlašten činiti upravni sud pri ocjeni zakonitosti upravnog akta.

Kako je riječ o kaznenom djelu krivotvorenja isprave za koje se progoni po službenoj dužnosti, tuženik je bio dužan, pri postojanju pravomoćne presude, odbiti zahtjev tužitelja za izdavanje dopuštenja za obavljanje poslova privatne zaštite – čuvara, sukladno odredbi članka 18. stavku 3. Zakona o privatnoj zaštiti, jer tužitelj ne ispunjava uvjet propisan člankom 15. stavkom 1. točkom 6. tog Zakona, odnosno ne ispunjava jedan od kumulativno propisanih uvjeta iz članka 18. stavka 1. točke 3. Zakona o privatnoj zaštiti.

Prethodno citirane kogentne zakonske odredbe ne ostavljaju mogućnost drukčije odluke, radi čega tužiteljevi prigovori nisu od utjecaja na drugačije odlučivanje u ovom upravnom sporu.

Slijedom navedenog, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, već je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo.

Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan  te odlučiti kao u izreci.

U Splitu, 12. siječnja 2021.

                                                                                       S U T K I N J A

                                                                                    Mirela Valjan-Harambašić, v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda za Visoki upravni sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude.

Za točnost otpravka - ovlašteni službenik

Zrinka Abaza