Republika Hrvatska Općinski sud u Splitu

ex. vojarna Sv.Križ, Dračevac

21000 Split Pn-632/2017

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

U ime Republike Hrvatske, Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Dunji Ljubičić,
kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice mllj. A. M. C. iz S., D.
14 OIB:….., zastupanoj po ocu i zakonskom zastupniku A. C. a ovaj po
punomoćnicima iz Z. J. J., M. B., D. B. i T. H.,
odvjetnicima u K., V. 5/I, protiv tuženika E. osiguranje d.d.
Z., U. grada V. 282 OIB:….., zastupanog po punomoćnicima -
odvjetnicima iz OD G.&P. iz Z., P. S. I., V. 54, zbog
naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 11. prosinca 2020. u
nazočnosti stranaka, a pozivom na odredbu čl.355.st.6. i 12. Zakona o parničnom postupku
("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda
RH u 2/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, nadalje u
tekstu: ZPP) dana 12. siječnja 2021.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, a koji glasi:

"1.Nalaže se tuženiku E. osiguranje d.d., Z., U. grada V.
282, OIB:….. da tužiteljici mldb. A. M. C. iz S., D. 14,
OIB:….., a koja je zastupana po ocu i zakonskom zastupniku A. C., na ime
naknade neimovinske i imovinske štete isplati iznos od 15,400,00 kuna uz zakonsku zateznu
kamatu tekuću počevši od 26.svibnja 2017.do 30.lipnja2017.po stopi od 7,68% godišnje, a od

1.srpnja 2017.pa do isplate po stopi od 7,41% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske
zatezne kamate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu
za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku E. osiguranje d.d., Z., U. grada V.
282, OIB:…. da tužiteljici mldb. A. M. C. iz S., D. 14,
OIB:…., a koja je zastupana po ocu i zakonskom zastupniku A. C., da u
roku od 15 dana naknadi parnični trošak sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do
isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinanciranim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku isplati trošak ovog postupka odmjeren u iznosu od

8.750,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja
prvostupanjske presude pa do isplate po stopi za svako polugodište uvećanjem prosječne

2 Pn-632/2017

kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu
za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

Dana 28. prosinca 2017.g. ustala je tužbom tužiteljica navodeći da je dana 01.studenog

2016. (tiskarskom greškom u tužbi stoji kao godina predmetnog događanja 2017. godina iako
je u pitanju događaj iz 2016. godine) u L., zaselak Š., nastradala u prometnoj
nezgodi kao pješak uslijed naleta osobnog vozila registarske oznake S.-842-P., a kojim je
upravljala vozačica M. V. u automobilu koje je vlasništvo M. V. i koje
je osigurano kod tuženika. U prometnoj nezgodi da je zadobila prijelom distalnog dijela lijeve
potkoljenice zbog čega je bila podvrgnuta neugodnostima liječničkog zahvata pod općom
anestezijom, raznim pregledima i obradama, Rtg pretrazi, hodala je uz štake i išla na fizikalne
terapije. Tužiteljica je trpjela fizičke bolova ali i strah zbog čega potražuje na ime pravične
novčane naknade iznos od 20.000,00 kuna i to 15.000,00 kuna za fizičke bolove i 5.000,00
kuna za pretrpljeni strah. Suodgovornost tužiteljice za nastali događaj je 30 % slijedom čega
tužiteljica potražuje naknadu neimovinske štete u iznosu od 14.000,00 kuna. Osim toga
tužiteljica je trebala tuđu pomoći njegu pri obavljanju svakodnevnih zadataka i podmirenje
osnovnih životnih potreba, a koju pomoć su joj pružali članovi obitelji slijedom čega
potražuje naknadu u i iznosu od 1.400,00 kuna. I ako se tuženiku obratila sa zahtjevom za
naknadu štete on joj na taj zahtjev nije odgovorio. Predložila je tužiteljica da sud provede
glavnu raspravu i izvede predložene dokaze te nakon toga donese presudu kojom bi se
tuženika obvezalo na naknadu štete od 15.400,00 kuna kao i na naknadu troškova ovog
postupka

U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da je točno da se dana 01. studenog 2016.
dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo koje je u trenutku nezgode sa
tuženikom imalo sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti. Tuženik je
osporio osnov odgovornosti jer da je do prometne nezgode došlo isključivom krivnjom
tužiteljice. Postupanje tužiteljice da se ni na koji način nije moglo predvidjeti, odnosno
vozačica nije objektivno mogla izbjeći nastanak nezgode pa time ni posljedice koje su
nastupile. Tuženik smatra da je tužiteljica isključivo kriva za nastanak predmetne nezgode pa
je predložio odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice i nju obvezati na snašanje troška ove parnice.
U dokazne svrhe sud je pregledao medicinsku dokumentaciju tužiteljice vezanu uz
pretrpljenu ozljedu, zapisnik o očevidu PP Imotski od 01. prosinca 2016., dopis PP Imotski od

08. svibnja 2017. upućen punomoćnicima tužiteljice, fotografije vozila kojeg je kritične
prigode vozila M. V., situacijski plan mjesta događaja, zahtjev za mirnim rješenja
spora što ga je tužiteljica uputila tuženiku prije podnošenja tužbe, izjavu o tijeku nastanka
prometne nezgode M. V. i službene zabilješke od 01. studenog 2016. o davanju
obavijesti P. I. A. Š. i J. Š.. S. su svjedoci M.
V., K. I. i T. I. te je pribavljen spis O.-a S. broja K.-D.-
18687/16 kao i nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za promet M. Ž.. Također
su pregledane odluke Vrhovnog suda RH Rev 85/11-2 i Rev 81/17-2, te Županijskog suda u
Splitu Gžp-576/14, Županijskog suda u Slavonskom Brodu Gž-1379/16-2, Županijskog suda
u Karlovcu Gž-67/2020-2, Županijskog suda u Osijeku Gž-646/2016-2 i Županijskog suda u
Zagrebu Gž-2821/17-2.

Tužbeni zahtjev nije osnovan. Stranke su popisale parnični trošak.

3 Pn-632/2017

Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice da joj tuženik naknadi štetu zbog povrede
prava osobnosti skopčanoj sa prometnim udesom od 01. studenog 2016. i sve to sa
zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka.

Pravo na naknadu štete ostvaruje svaka osoba kojoj je povrijeđeno pravo osobnosti a
pravo osobnosti određeno je i opisano odredbom čl.19. Zakona o obveznim odnosima
(„Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94,7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05 i 41/08, u
daljnjem tekstu: ZOO) pa između ostalog pravo osobnosti jest pravo na život, tjelesno i
duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života,
slobodu i drugo. Odredbom čl.19.st.1. ZOO-a propisuje da fizičke i pravne osobe imaju pravo
na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom a isti ZOO u
odredbi čl.1045.st.1. ZOO-a propisano je da tko drugome prouzroči štetu je istu dužan
naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

Odredbom čl.1100. st.1. ZOO-a propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti će
sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaju opravdaju, dosuditi pravičnu novčanu
naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. St.2. istog članka ZOO-a
propisano je kako će pri odlučivanju o visini pravične naknade sud voditi računa o jačini i
trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta
naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i
društvenom svrhom.

Također je odredbom čl.1085.st.1. ZOO-a propisano da je odgovorna osoba dužna
uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, dok je st.2. propisano da će, ako
uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba za ostatak štete dati
naknadu u novcu ili će, sukladno odredbi st. 3. istog članka, u slučaju kad uspostava
prijašnjeg stanja nije moguća, dati odgovarajući iznos novca na ime naknade štete.
St.4.čl.1085. ZOO-a propisano je pak da naknada u novcu će se oštećeniku dosuditi ako on to
zahtjeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja.

Dakle, u ovom postupku bilo je potrebno utvrditi je li tužiteljica pretrpjela štetu iz
opisanog prometnog udesa - događaja od 01. studenog 2016. a koju bi joj uzrokovala
osiguranica tuženika, sve zato jer je tuženik ustvrdio da odgovornosti njegove osiguranice
nema za nastali događaj.

Analizom provedenog dokaznog postupka sud je zaključio da zahtjev mldb. tužiteljice
ne bi bio osnovan i to iz razloga što je radnja tužiteljice kao oštećene osobe bila takve naravi
da ju osiguranica tuženika nije mogla predvidjeti i njezine posljedice nije mogla ni izbjeći ni
otkloniti. Razloge za ovaj zaključak sud pronalazi, prije svega, u opisu samog događaja što ga
je sačinila PP Imotski zabilježivši da kada je vozačica došla na opisani dio ceste, gdje se
dogodio sraz s mldb. tužiteljicom, da je na njezin prednji desni bočni dio, odnosno dio
automobila kojim je upravljala, jednostavno naletjelo dijete, tj. tužiteljica, koja je pokušala u
trku prijeći preko kolnika navedene ulice iz dvorišta stare ruševne kuće, a da tu radnju nije
obavila pažljivo niti se uvjerila da prelaženje ceste može obaviti na siguran način. Ovaj
zaključak i bilješku PP Imotski prihvatilo je i nadležno ODO koje je u svome postupanju
izvijestilo navedenu PP o tome da nije pronašlo osnova za daljnje postupanje protiv M.
V., budući nije utvrđeno da bi se u njenom postupanju ostvarila obilježja kaznenog
djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu. Naravno da je kazneno pravna
odgovornost višestruka uža nego li građansko pravna odgovornost iz kojeg razloga je sud
analizirao i službene zabilješke PP I. sačinjene nakon samog događaja, kada su
obavljeni razgovori s M. V., vozačicom vozila koje je imalo sraz s mldb.
tužiteljicom, A. i J. Š. te M. C.. I. navedenih službenih
zabilješki jasno je vidljivo kako je M. V. dala izjavu netom po događaju kako je u
jednom trenutku s desne strane iz prolaza između dviju kuća, istrčala djevojčica te je u trku
udarila u prednji desni bočni dio vozila, nakon čega je pala na kolnik. A. Š. i J.

4 Pn-632/2017

Š., sam događaj nisu vidjeli, ali su kazali da su vidjeli sporno vozilo koje je dolazilo iz
smjera L. te da se skoro zaustavlja ispred mjesta gdje je prokopan asfalt ulice i nakon
toga nastavlja laganu vožnju. M. C. je pak rekla policijskim službenicima kako su u
spornom vremenu nalazila u kući svog oca Ž., dok se njezina kći, tužiteljica sama igrala u
selu.

Unatoč ovako jasno i preciznom provedenom postupku od strane PP Imotski, sud je
dodatno ispitao okolnosti nastanka nezgode saslušavši ponovno, u sudskom postupku, M.
V., ali i predložene svjedoke Ž. Š. (djeda tužiteljice) te K. i T.
I.. U. bitnome je M. V. ponovila ono što je rekla i policajcima iz P. I.,
dok navodni svjedoci Ž. Š. te K. i T. I., ipak nisu bili "pravi"
svjedoci, kako je to tvrdila tužiteljica jer su oni potvrdili u svojim iskazima da sam sraz vozila
i mldb. tužiteljice nisu niti vidjeli. Zbog navedenog, a kako sud takvih stručnih saznanja i
kvalifikacija nema, angažiran je stalni sudski vještak za cestovni promet M. Ž., koji je
dao pisani nalaz i mišljenje, prilikom čega je koristio svu raspoloživu dokumentaciju
priklopljenu spisu (zapisnik o očevidu i službene bilješke PP Imotski kao i iskaze saslušanih
svjedoka te posebno fotografije oštećenog vozila i samog mjesta događaja). U svom zaključku
vještak je naveo da kod svake prometne nesreće, bez obzira kako se ona dogodila, nastaju na
mjestu nesreće i na sudionicima nesreće specifični tragovi. Uviđaj koji se obavlja na mjestu
nesreće, neposredno poslije nesreće, ima poseban značaj jer se sve kasnije radnje oko
utvrđivanja načina, nastanka i uzroka nestanka nezgode, temelje isključivo na podacima koji
su fiksirani za mjesto nezgode. Prometna nezgoda, na osnovi raspoložovih podataka iz spisa,
da se dogodila tako, da je M. V. upravljala osobnim vozilom marke C. X.,
krećući se kolnikom nekategorizirane asfaltne ceste kroz zaselak Š., iz smjera sjevera
u smjeru juga. Dolaskom do mjesta događaja da je došlo do naleta tj. bočnog okrznuća
prednjeg desnog bočnog dijela vozila i tužiteljice koja je u trku pokušala prijeći kolnik ove
ulice i to iz dvorišta stare ruševne kuće zemljano travnatog proširenja, iz smjera zapada ka
smjeru istoga, a da navedenu radnju nije obavila pažljivo niti se uvjerila da prelaženje ceste
može obaviti na siguran način. Nadalje je vještak Ž. kazao da je do sraza došlo na kolniku
ulice Š. s prednjim desnim bočnim dijelom vozila C. X. i lijevom bočnom
stranom pješakinje (nogom) tužiteljice, nakon čega je ona pala uz zapadni rub kolnika.
Prilikom sraza s pješakinjom vozilo se kretalo brzinom od oko 25 km/h, a brzina kretanja na
kolniku ove ulice ograničena je prometnom signalizacijom na 30 km/h. Vještak je naglasio da
su u trenutku prometne nesreće bili uvjeti dnevne vožnje, a mogućnost uočavanja sudionika
da je bila smanjena zbog visokih zidova starih izgrađenih kuća pored ruba kolnika. Vozačica
vozila C. X. da je mogla uočiti pješakinju kada se ona nalazila na zemljano travnatom
proširenju, na udaljenosti od 1 m od zapadnog ruba hodnika, a tada se nalazila na kolniku
U. Š., na udaljenosti od oko 7-8 m ispred mjesta naleta. Od trenutka istupa
pješakinje na kolnik da je ista prešla put od oko 1 m do mjesta sraza s vozilom, a vremenski je
boravila na kolniku oko 0,5 sekundi, obzirom da vrijeme reagiranja na kočnicu iznosi 1
sekundu, što ukazuje na to da vozačica vozila Citroen Xsara nije imala tehničku mogućnost
izbjeći nalet na pješakinju.

Tuženik nije imao prigovora na nalaz i mišljenje vještaka, ali je zato tužiteljica imala
prigovore zbog kojih je vještak pozvan očitovati se na te prigovore, odnosno usmeno
odgovoriti na pitanja koja su za tužiteljicu bila sporna. Naglašava se da je to bilo isključivo
sporno tužiteljici jer je ovaj sud nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti kao jasan,
vjerodostojan i logičan, a u usporedbi s ostalim izvedenim dokazima nije bio u kontradikciji.
U svome usmenom izjašnjavanju vještak je u cijelosti ustrajao u navodima iz svog pisanog
nalaza i mišljenja, a kako je već i recentna sudska praksa uzela stav ( Odluka VsRH Rev-
81/2017-2) da nema obveze osiguratelja za radnju njegovog osiguranika, konkretno izazivanje
prometne nezgode, ukoliko on radnju tužitelja, kao oštećene osobe nije mogao predvidjeti

5 Pn-632/2017

odnosno nije mogao izbjeći posljedice koje nastupaju. Tužiteljica je pokušala dostaviti u
sudski spis nalaz i mišljenje što ga je naručila od stalnog sudskog vještaka za prometne
nezgode i procjene motornih vozila P. T., a u svrhu dokazivanja da nalaz i
mišljenje vještaka M. Ž. nije napravljeno u skladu s pravilima struke. Međutim, ovaj
dokaz sud nije mogao prihvatiti niti u svrhu zbog kojeg je priložen, jer značaj nalaz i mišljenja
vještaka u parnici ima samo nalaz i mišljenje vještaka kojeg je u tome svojstvu odredio sud u
konkretnoj parnici. Nije bilo dakle mjesta prihvaćanja prijedloga tužiteljice da se u nastavku
ovog postupka pozove na izradu pisanog nalaza i mišljenja drugi sudski vještak za prometna
vještačenja. Ovo posebno iz razloga što je sud o nalazu i mišljenju vještaka M. Ž.
već i izrekao stav da ga kao pravilnog logičnog i stručnog prihvaća u cijelosti.

Također je za naglasiti da je izostala potreba u postupku provoditi dokaz predloženim
vještačenjem po vještacima medicinske struke na okolnost visine štete što ju je tužiteljica
trpjela jer je sud, kao što je to naprijed i navedeno zaključio, da njezin zahtjev nije osnovan.
Radi naprijed navedenog tužbeni zahtjevi tužitelja su odbijeni odnosno presuđeno je
kao pod točkom I. izreke presude.

Odluka o parničnom postupku temelji se na odredbi čl.154. ZPP- a dok je visina istog
utvrđena primjenom Tbr.7.toč.1. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika
(„Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09 i 142/12).
Tuženiku koji je u ovom postupku uspio u cijelosti, trošak je priznat za: sastav odgovora na
tužbu, sastav dva obrazložena podneska od 27. listopada i 20. studenog 2020. te za pristup i
zastupanja na ročištima od 14. studenog i 17. prosinca 2019. te 12. studenog i 11. prosinca

2020.– svaka radnja po 100 bodova. Ukupan zbir od 700 bodova pomnožen je sa iznosom od
10,00 kn koliko iznosi vrijednost jednoga boda, nakon čega je dobiveni iznos uvećan još za
trošak PDV-a od 25% ili iznos od 1.750,00 kn. Zbrajanjem naprijed navedenih iznosa dobiven
je iznos konačno tuženiku priznatog parničnog troška što će ga platiti tužiteljica, kao stranka
koja je postupak u cijelosti izgubila, i to baš u visini od 8.750,00 kn.

Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Splitu, 12. siječnja 2020.

SUDAC

Dunja Ljubičić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana
objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za viši, županijski sud, u tri primjerka.

DNA: - pun tužitelja
- pun tuženika
- u spis

Broj zapisa: eb2f5-e9fa0

Kontrolni broj: 08556-01837-692dd

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=DUNJA LJUBIČIĆ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati
izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.