Broj: Kž 157/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević - Grbić kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Melanije Grgić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika E. B. zbog kaznenog djela iz članka 153. stavak 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 i 57/11 - u daljnjem tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola od 23. veljače 2017., broj Ik-I-2/17, u sjednici vijeća održanoj 06. travnja 2017.

r i j e š  i o   j e

Odbija se žalba zatvorenika E. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u suda u Puli-Pola od 23. veljače 2017., broj Ik-I-2/17 odbijen je prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika E. B., s izdržavanja kazne zatvora u trajanju 3 (tri) godine koju zatvorenik izdržava na temelju pravomoćne i izvršne presude Županijskog suda u Puli-Pola broj K-29/14 od 08. srpnja 2015., zbog počinjenog kaznenog djela silovanja iz članka 153. stavak 1. u vezi članka 152. stavak 1. KZ/11.

Protiv ovog rješenja žalbu je podnio zatvorenik E. B. po opunomoćenici M. B., univ.spec.crim., odvjetnici iz P., navodeći da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka odnosno povrede prava na pravični postupak, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, iako razlozima navedenim u žalbi ustvari osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Predloženo je preinačenje pobijanog rješenja i uvjetno otpuštanje zatvorenika s izdržavanja kazne.

Spis je u skladu s odredbom članka 495. u vezi članka 474. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 – u daljnjem tekstu ZKP/08), bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na razmatranje.

Žalba je neosnovana.

Zatvorenik u žalbi ne navodi na koji način je pobijanim rješenjem povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje sadržano u članku 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu Konvencija). Navedenom odredbom propisano je da u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega, svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično, javno i u razumnom roku ispita njegov slučaj. U konkretnom predmetu radi se o postupku izvršenja pravomoćne kazne u kojem se ne odlučuje o optužbi a zatvorenik je ostvario i svoje pravo iz članka 6. stavak 3 c) Konvencije te po vlastitom izboru angažirao odvjetnicu da ga zastupa kao opunomoćenica. Osim toga zatvorenik je i saslušan na sjednici vijeća koje je odlučivalo o njegovom zahtjevu za uvjetni otpust pa nema osnova za zaključak o kršenju članka 6. Konvencije. U žalbi nije navedeno niti čime je i na koji od načina propisanih odredbom članka 469. KZ/11 povrijeđen kazneni zakon.

Žalitelj nije u pravu kada ističe da prvostupanjski sud nije u potpunosti utvrdio činjenično stanje. Protivno navodima žalbe, prvostupanjski sud je imao u vidu sve okolnosti iz članka 59. stavaka 2. KZ/11 koje su odlučne prilikom razmatranja prijedloga za uvjetni otpust te ih je na pravilni način vrednovao i primijenio. Tako su kao pozitivne činjenice utvrđene da je otac maloljetnog djeteta kojeg želi viđati a što je i ostvario u dogovoru s majkom djeteta i sad kad se nalazi na izdržavanju kazne, ima osigurani postpenalni prihvat i stvarnu mogućnost zasnivanja radnog odnosa čime bi ostvarivao redovite prihode potrebne za uzdržavanje sebe i djeteta. Osim ovih okolnosti prvostupanjski sud je cijenio da je zatvorenik kratko vrijeme na izdržavanju kazne zbog čega još nema pokazatelja o njegovoj uspješnosti u provođenju pojedinačnog programa postupanja, kao i da je slabo usvojio moralne norme i vrijednosti te da je procijenjen visoki rizik kriminalnog povrata. Konačno, protiv zatvorenika, koji je do sada više puta pravomoćno osuđivan kao i prekršajno kažnjavan, između ostalog zbog prekršaja protiv javnog rada i mira te nasilja u obitelji, su u tijeku dva kaznena postupka jedan pred Općinskim a drugi pred Županijskim sudom u Puli-Pola. Preporuka Vijeća ministara VE državama članicama o poboljšanju implementacije Europskih pravila o sankcijama i mjerama u zajednici (Rec (2003) 22), na koju se poziva zatvorenik ne dovode u pitanje pravilnu odluku prvostupanjskog suda da je potrebno daljnje izdržavanje kazne kako bi se utjecalo na zatvorenika da shvati težinu počinjenog kaznenog djela zbog kojeg izdržava kaznu i potrebu promjene ponašanja po izlasku na slobodu odnosno uzdržavanje od činjenja novih kaznenih djela. Naime, svrhu kažnjavanja, u skladu s odredbom članka 41. KZ/11, a to je društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja treba postići ne samo izricanjem kazne već i načinom te duljinom njezinog izvršavanja, koje je u konkretnom slučaju započelo sa sprovođenjem zatvorenika u Zatvor u P.-P. 01. veljače 2017.

Činjenica da zatvorenik, nije stegovno tretiran tijekom trajanja istražnog zatvora a niti je na njegovo ponašanjem bilo pritužbi, ne utječu na pravilni zaključak prvostupanjskog suda da je prijedlog za uvjetni otpust za sada preuranjen, za što su dani valjani i uvjerljivi razlozi, kako je već naprijed navedeno.

Ispitivanjem pobijanog rješenja nisu utvrđene povrede odredaba kaznenog postupka niti kaznenog zakona na štetu osuđenika prema članku 494. stavak 4. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a odluku je donijelo ovlašteno tijelo.

Stoga je na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 06. travnja 2017.