- 1 -              Rev-x 958/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 958/2016-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1) A. D. M. pok. A. iz R., OIB: …, 2) I. D. pok. A. iz F., B., OIB: …, 3) V. D. pok. V. iz R., OIB: …, 4) Z. D. pok. V. iz R., OIB: …, treće i četvrtotužitelji osobno i kao nasljednici V. D. pok. A., koje sve zastupa punomoćnica V. T., odvjetnica u R., protiv tuženika 1) N. D. pok. M. iz N.2) B. B. D. iz L., koje tuženike zastupa punomoćnik J. K., odvjetnik u Z., 3) V. Š. iz F., F., kojeg zastupa punomoćnik J. Š., odvjetnik u Z., 4) S. M. iz J., 5) D. L. iz J., , 6) M. Z. iz N., koje zastupa punomoćnik K. Ć., odvjetnik u Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji prvo i drugo N. D. i B. B. D., te četvrto, peto i šesto tuženika S. M., D. L. i M. Z., protiv presude Županijskog suda u Zadru br. Gž-434/16-2 od 3. svibnja 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu br. P-1505/15 od 28. siječnja 2016., u sjednici održanoj 12. siječnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Prihvaća se revizija prvo i drugotuženika N. D. i B. B. D., te revizija četvrto, peto i šestotuženika S. M., D. L. i M. Z., te se ukida presuda Županijskog suda u Zadru br. Gž-434/16-2 od 3. svibnja 2016., kao i presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu br. P-1505/15 od 28. siječnja 2016. u dijelu pod toč. II., te se predmet vraća na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

 

O troškovima revizijskog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

 

              „I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

              „Utvrđuje se da su tužitelji suvlasnici nekretnina zv. P., katastarske oznake čest. zem. 665/125, 665/157, 665/158, 665/159 i čest. zem. 665/160 k.o. N., i to svaki od tužitelja u 1/3 dijela od kojih tužiteljica ad 1 temeljem rješenja o nasljeđivanju pok. oca A. D. pok. A., dok njen prednik A. D. pok. A. i tužitelj 2. i 3. to pravo stekli temeljem Odluke Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u R. R..A. 765 od 3. rujna 1948. g., diobenog ugovora od 25.01.1962. g. sklopljenog između njih i pok. majke D. M. K. ud. A. s jedne strane i prednika tuženih s druge strane, te darovnog ugovora iz 1972. g. sklopljenog sa majkom D. M. K. ud. A., što su tuženici dužni priznati i trpjeti da tužitelji temeljem ove presude, a po njenoj pravomoćnosti ishode u zemljišnoj knjizi za k.o. N., uknjižbu svog prava suvlasništva na navedenim nekretninama i to svaki od njih za daljnji suvlasnički udjel od 4/24 dijela uz istovremeno brisanje tog prava za cijelog sa imena svih tuženika i njihoviih označenih pravnih prednika, protekom roka od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

 

              II Usvaja se eventualni tužbeni zahtjev koji glasi:

 

              Utvrđuje se da su tužitelji isključivi suvlasnici nekretnine zv. P. katastarske oznake čest. zem. 665/125, 665/157, 665/158, 665/159 i čest. zem. 665/160 k.o. N. i to tužiteljica A. D. M. u 2/6 dijela, tužitelj I. D. pok. A. u 2/6 dijela tužitelj V. D. u 1/6 dijela i tužitelj Z. D. u 1/6 dijela, pa su im tuženici dužni to pravo priznati i dopustiti da tužitelji na temelju ove presude nakon njezine pravomoćnosti ishode uknjižbu prava suvlasništva na svoje ime kod zemljišno-knjižnog odjela Općinskog suda u Zadru Stalna služba u Pagu.

 

              Nalaže se tuženicima da tužiteljima naknade parnični trošak ovog spora u iznosu od 27.610,77 kuna sa zateznom kamatom po stopi od 12 % godišnje ili po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a računajući od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.“

 

              Presudom suda drugoga stupnja odbijene su žalbe tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod toč. II. izreke, ujedno je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

 

Protiv presude suda drugoga stupnja podnesene su dvije pravodobne revizije iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP), i to revizija prvo i drugotuženika, te revizija četvrto, peto i šesto tuženika, pri čemu navedene revizije postavljaju pitanja za koja revidenti smatraju da se radi o pitanjima koja su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Revidenti predlažu da se revizija prihvati, pobijana presuda preinači u skladu s revizijskim navodima, te odbije eventualni tužbeni zahtjev, odnosno da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom odnosno drugostupanjskom sudu.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija prvo i drugo, odnosno četvrto, peto i šesto tuženika je osnovana.

 

              U konkretnom slučaju nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, budući da vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi iznos od 200.000,00 kn, ne radi se o radnom sporu, niti je sud drugoga stupnja pobijanu presudu donio primjenom odredbi čl. 373.a ili čl. 373.b ZPP.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

 

              Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

              U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

 

              Prvo i drugotuženici u reviziji postavljaju sljedeća pitanja:

 

              „1) Može li se steći pravo pravo vlasništva za cijelo na nekretninama temeljem dosjelosti u situaciji kada je osoba koja se poziva na takvo stjecanje svjesna i zna odnosno mora znati da nekretnine nisu samo njezine odnosno da iste pripadaju i drugim osobama te da su druge osobe suvlasnici istih nekretnina ?

 

              2) Može li se steći pravo vlasništva na nekretninama temeljem izvanredne (kvalificirane) dosjelosti za cijelo odnosno može li se zaključiti da je posjed osobe (tužitelja) koji se poziva na takav način stjecanja prava vlasništva u pogledu istih nekretnina savjestan i pošten, ako je pravomoćnom presudom utvrđeno da je ništetan diobni ugovor kojim se razvrgava suvlasništvo na nekretninama između pravnih prednika te osobe (tužitelja) i drugih osoba (tuženika), te ako iz obrazloženja iste pravomoćne presude decidirano proizlazi da dioba suvlasničke zajednice nekretnina navedenih u tom ugovoru, ali i ostalih nekretnina, pa tako i nekretnina za koje ta osoba (tužitelj) tvrdi da je vlasništvo istih stekla dosjelošću, nije nikada realizirana, što je i uzrok ništetnosti navedenog ugovora, te ako je ta osoba (tužitelj) znala i bila svjesna da su iste nekretnine odlukom nadležnog tijela dane u suvlasništvo i drugim osobama (tuženicima) odnosno njihovom predniku, a koji je temeljem navedene odluke u zemljišnim knjigama uknjižen kao suvlasnik predmetnih nekretnina odnosno u katastru evidentiran kao posjednik dijela istih nekretnina, a nakon njegove smrti njegovi pravni sljednici ?

 

              3) Je li sud prilikom donošenja odluke vezan pravomoćnom odlukom drugog suda u pogledu pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos od prejudicijelne važnosti u predmetu u kojem treba donijeti odluku ?

 

              4) Je li sud vezan činjeničnim stanjem utvrđenim u parničnom postupku koji je okončan pravomoćnom sudskom presudom kojom se ugovor o diobi nekretnina sklopljen između pravnih prednika stranaka utvrđuje ništetnim iz razloga što dioba suvlasničke zajednice nije realizirana, kako u pogledu nekretnina navedenih u ugovoru tako i u pogledu ostalih nekretnina, kada u drugom parničnom postupku odlučuje o stjecanju prava vlasništva na nekretninama temeljem dosjelosti imajući na umu da tužitelji pravo na posjed tih nekretnina temelje pozivajući se na to da je dioba suvlasničke zajednice između pravnih prednika stranaka realizirana ?

 

              5) Je li svrsishodna i dopuštena objektivna preinaka tužbenog zahtjeva u vidu postavljanja novog tužbenog zahtjeva uz postojeći (eventualna kumulacija), unatoč protivljenju tuženika, u situaciji kada se oba tužbena zahtjeva odnose na utvrđenje prava vlasništva na istim nekretninama, ali po različitim pravnim osnovama, i to inicijalni tužbeni zahtjev po osnovi diobenog ugovora koji je pravomoćnom sudskom presudom utvrđen ništetnim, a naknadno postavljeni tužbeni zahtjev, po osnovi dosjelosti, vodeći računa da u trenutku postavljanja novog (eventualno kumuliranog) tužbenog zahtjeva tuženici nisu više bili pasivno legitimirani jer u tom trenutku više nisu bili uknjiženi kao vlasnici nekretnina koje su predmet spora?“

 

              Kao razlog važnosti prvo i drugo tuženici se pozivaju na praksu revizijskog suda u odlukama br. Rev-1519/09, Revx-824/10, Rev-3597/93, kao i presude drugostupanjskih sudova i to Županijskog suda u Zadru br. Gž-2271/15, Županijskog suda u Rijeci br. Gž-639/12 i Županijskog suda u Bjelovaru br. 527/09. Isto tako tuženici se pozivaju i stručni rad sutkinje Jasne Brežanski.

 

              Četvrto, peto i šesto tuženici u reviziji postavljaju sljedeća pitanja:

 

              „1. Da li sud prilikom donošenja odluke o postojanju usmene diobe kao prethodnog pitanja može ispravu nazvanu „Diobeni zapisnik braće“ napisan dana 25. siječnja 1962. godine za koji je pravomoćnom presudom utvrđena ništavnost, tretirati kao usmenu diobu naknadno osnaženu 1965. godine potpisom jednog od diobenika koji nije potpisao pisanu ispravu prilikom njezinog nastanka, zanemarujući pritom činjenicu da je ranijom presudom istog suda odbijen protutužbeni zahtjev u pogledu utvrđenja pravovaljanosti usmene diobe, te da sud u novoj parnici prilikom ponovnog utvrđivanja postojanja usmene diobe kao prethodnog pitanja nije uopće utvrđivao da li su svi diobenici stupili u posjed nekretnina koje su im pripale po navodnoj usmenoj diobi ?“

 

              Kao razlog važnosti četvrto do šesto tuženici ukazuje da je shvaćanje drugostupanjskog suda protivno shvaćanje revizijskog suda zauzetog o odluci br. Rev-2748/90.

 

              Iz obrazloženja drugostupanjske presude proizlazi da se eventualni tužbeni zahtjev tužitelja, koji je usvojen od strane nižestupanjskih sudova, temelji na činjeničnim tvrdnjama da su tužitelji sporne nekretnine stekli dosjelošću, jer da su bili kvalificirani posjednici osobno i putem svojih pravnih prednika od 1962. godine, kada je između suvlasnika izvršena dioba predmetnih nekretnina.

 

              Pri tome je u postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno:

 

- da je pravomoćnom odlukom Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u R. br. 2/II Reg. A od 3. rujna 1948., koja je postala pravomoćna i izvršna 12. siječnja 1955. obrađivaču M. (K.) D. i članovima njezine obitelji suprugu A. i djeci A., M., V., I., T. i M. priznato pravo vlasništva na jednake dijelove nekretnine zvane P., u naravi pašnjak,

 

- da je u zemljišnoj knjizi vidljivo da su na spornim nekretninama čest. 665/125, 665/157, 665/158, 665/159 i 665/160, u naravi zvane pašnjaci P. kao suvlasnici upisani M.-K. D., A. D. pok. M., M. D. sin A., V. D. sin A., I. D. sin A., T. D. kći A., A. D.-M. kći A., svaki u 1/8 dijela, te S. M., D. L. i M. Z. svaka u 1/24 dijela,

 

- da su 25. siječnja 1962. M., A., V. i I. D. i njihova majka K. D. potpisali diobni zapisnik prema kojim sve nekretnine koje nisu pripale bratu M. i sestrama M. i T., ostaju majci u cijelosti i to dijelovi A., V. i I., pri čemu je razvidno da nekretnina zv. P. nije pripala ni M., a ni njegovim sestrama M. i T.,

 

- da iz diobenog zapisnika braće od 10. kolovoza 1979. koji su potpisale T. Š. i M. D. proizlazi da su iste primile svoj dio nekretnine zv. B.,

 

- da je T. Š. dana 15. kolovoza 1985. potpisala izjavu da je suglasna s diobenim zapisnikom braće koji je sastavljen 25. siječnja 1962., te da na isti nema nikakvih primjedbi,

 

- da iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Pagu br. O-55/64 iza pok. A. D. pok. M. proizlazi da sporne nekretnine nisu bile utvrđene kao ostavinska imovina,

 

- da je presudom Županijskog suda u Zadru br. Gž-1164/11 od 30. studenoga 2012. preinačena presuda Općinskog suda u Pagu br. P-114/10 u dijelu pod toč. 1., te je suđeno kako su ništavi i bez pravnog učinka isprave zv. Diobeni zapisnik braće sastavljen u N. 25. siječnja 1962. i darovni ugovor napisan tijekom 1972. između M. D. rođene B., te A. D., V. D. i I. D., dok je pod toč. 2. odbijen protutužbeni zahtjev A. D. M., V. D. i I. D. glede utvrđenja da su diobeni zapisnik od 25. siječnja 1962. sastavni dio kojeg čini nagodba od istog dana sklopljena između K. D. ud. pok. A. i M. D. pok. A., a koji je odobrila T. Š. potpisom 1965. kao usmeno sklopljeni ugovor i darovni ugovor iz 1972. realizirani i kao takvi su proizveli pravne učinke,

 

- da pravomoćno rješenje o nasljeđivanju br. O-55/64 obvezuje nasljednike odnosno stranke koje su sudjelovale u tom postupku, pa je time diobeni zapisnik izgubio svrhu odnosno causu zbog čega bi isti bio ništav.

 

              Obzirom na takva činjenična utvrđenja nižestupanjski sudovi smatraju da su tužitelji bili kvalificirani posjednici utuženih nekretnina i to od 1965. do podnošenja tužbe 2002., pa da su stekli pravo vlasništva dosjelošću u smislu paragrafa 1460. bivšeg Općeg građanskog zakonika.

 

              Iz sadržaja podnesenih revizija proizlazi da revidenti u biti postavljaju pitanje od kakvog je značaja za kvalitetu posjeda tužitelja odnosno njihovih prednika činjenica da je pravomoćnom presudom utvrđena ništavost „Diobenog zapisnika braće“ do 25. siječnja 1962., odnosno darovnog ugovora iz 1971., kao i da je pravomoćno odbijen zahtjev tuženika radi utvrđenja pravovaljanosti usmene diobe.

 

              Prema shvaćanju revizijskog suda u slučaju kada je pravomoćnom sudskom odlukom utvrđena ništetnost, u konkretnom slučaju, diobnog zapisnika iz 1962., kao i darovnog ugovora iz 1972., te kada je pravomoćno odbijen zahtjev na utvrđenje da je usmena dioba nasljednika glede spornih nekretnina pravovaljana, tada takva pravomoćna utvrđenja utječu na poštenje odnosno savjesnost posjednika. Pri tome valja naglasiti da u slučaju kada se utvrdi ništetnost nekog pravnog odnosa, da je isti ništetan od samog svog početka, pa u tom slučaju to utječe i na savjesnost posjednika.

 

              Kako je prvostupanjski sud izričito naveo da tuženici niti jednim dokazom nisu dokazali da bi posjed tužitelja bio nepošten, a niti drugostupanjski sud ne ocjenjuje od kakvog je značaja pravomoćnost sudske presude na poštenje posjeda tužitelja, to u tom dijelu pobijane odluke nemaju razloga, radi čega je valjalo obje nižestupanjske odluke ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak prvostupanjskom sudu na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP, zbog pogrešnog pravnog shvaćanja nižestupanjskih sudova. Naime, pogrešan je pravni zaključak nižestupanjskih sudova da činjenica da su tužitelji bili u posjedu od 1965. do 2002., da su u tom razdoblju stekli pravo vlasništva spornih nekretnina dosjelošću, jer da je njihov posjed u tom razdoblju bio kvalificiran.

 

              U ponovljenom postupku sud prvoga stupnja ocijeniti će i za to dati valjane razloge od kakvog je utjecaja na poštenje posjeda tužitelja činjenica da je pravomoćnom sudskom odlukom utvrđena ništetnost ugovora na temelju kojih su stranke navodno stupile u posjed, odnosno kada je pravomoćnom sudskom odlukom odbijen zahtjev da bi usmena pogodba glede spornih nekretnina bila pravno valjana.

 

              Novom odlukom o glavnoj stvari odlučiti će se o cjelokupnim troškovima postupka.

 

Zagreb, 12. siječnja 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Katarina Buljan, v. r.