- 1 -              Revd 3413/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3413/2020-2

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. I. iz Z., ..., OIB ... i L. I. iz Z., ..., OIB ..., zastupanih po punomoćniku S. B., odvjetniku u Z., ..., protiv tuženika N. d.d. u stečaju Z., ... OIB ..., zastupanog po punomoćnici R. J., odvjetnici u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž Zk-490/2019-5 od 27. svibnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6535/2016-34 od 18. travnja 2019. i dopunska presuda toga suda poslovni broj P-6535/2016-38 od 30. srpnja 2019.,  u sjednici održanoj 12. siječnja 2021.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

Obrazloženje

 

Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž Zk-490/2019-5 od 27. svibnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6535/2016-34 od 18. travnja 2019., i dopunske presude toga suda poslovni broj P-6535/2016-38 od 30. srpnja 2019., uz tvrdnju da pravna shvaćanja drugostupanjskog suda iznesena u predmetnoj presudi odstupaju od pravnih shvaćanja revizijskog suda.

 

Odgovor na prijedlog nije podnesen.

 

Prijedlog je nedopušten.

 

Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da je u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno postavljeno devet pravnih pitanja, za koje predlagatelji smatraju da su važna u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP-a, te su izneseni razlozi važnosti tih pitanja, pozivom na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-309/16-3 od 12. travnja 2016., Rev-138634/13-2 od 7. veljače 2018., Rev-1908/11-2 od 15. prosinca 2015., Rev-x-780/11-2 od 17. veljače 2015., Rev-2551/10-2 od 10. srpnja 2013. i Rev-333/15-2 od 6. studenoga 2018.

 

Prema ocjeni ovoga suda, prva četiri pitanja, koja se odnose na tumačenje odredbi ugovora kao i tumačenje stvarne volje stranaka, kada je nakon osnovnog-početnog ugovora između stranaka naknadno zaključeno nekoliko dodataka-aneksa toga ugovora, polaze od utvrđenja suprotnih utvrđenju nižestupanjskih sudova, odnosno od pogrešne pretpostavke da su u ovom slučaju tužitelji od tuženika kupili svih 672 m2, te iz tog razloga ta pitanja nisu važna, tim više što se ona, prema navedenom, svode na prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog kojeg razloga nije dopušteno podnošenje revizije, pa tako ni prijedloga za dopuštenje revizije, te što se odluke ovoga suda na koje se predlagatelji pozivaju ne odnose na istu činjeničnu i pravnu situaciju i što u njima nisu iznesena pravna shvaćanja koja bi davala odgovore na postavljena pitanja iz predmetnog prijedloga.

 

Šesto, sedmo i osmo pitanje, odnose se na mogućnost raspolaganja tuđom nekretninom, odnosno na postojanje pravne osnove Grada Z. za donošenje rješenja o deposjedaciji predmetne nekretnine koja u to vrijeme nije bila u društvenom vlasništvu već u vlasništvu tužitelja, i dodjele iste tuženiku, odnosno na zakonitost toga postupka, a ona prema utvrđenjima ovoga suda nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer je riječ o pitanjima glede kojeg pobijana odluka ne odstupa od čvrstog pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog u nizu svojih odluka (npr. odluka broj Revr-160/08 od 4. veljače 2009., Revr-501/08 od 25. studenoga 2009., Revr-1547/10 od 26. siječnja 2011., Rev-1719/09 od 18. svibnja 2010., Rev-196/10 od 21. veljače 2012., Revx-471/10 od 29. veljače 2012. i Rev-1404/09 od 22. siječnja 2013.), a prema kojem je pravnom shvaćanju parnični sud vezan pravomoćnom odlukom donesenom u upravnom postupku kao prethodnom pitanju (čl. 12. st. 1. ZPP-a), te zbog toga nema mogućnosti preispitivanja njezine zakonitosti ili pravilnosti u sudskom parničnom postupku. Zato ni pozivanje tužitelja na citirane odluke revizijskog suda ne daju navedenim pitanjima razlog važnosti, a pogotovo što se ne odnose na istu činjeničnu i pravnu situaciju i što u njima nisu iznesena pravna shvaćanja koja bi davala odgovore na postavljena pitanja iz predmetnog prijedloga.

 

Peto i deveto pitanje odnose se na ispravni postupak i mogućnost da prodavatelj nakon upisa kupca (tužitelja) kao vlasnika prodane nekretnine, u ispravnom postupku ponovno upiše svoje pravo vlasništva na dijelu prodane nekretnine, i na pravo vlasnika (kupca) te nekretnine stečenog pravnim poslom, da traži izmjenu zemljišnoknjižnog prava, ukoliko je nevlasnik (Grad Z.) raspolagao tim dijelom nekretnine u korist prodavatelja, a on u ispravnom postupku ponovo upisao svoje pravo vlasništva, nisu važna jer za ta pitanja nisu izneseni razlozi njihove važnosti, jer ni u jednoj odluci na koju su se pozvali tužitelji, nije izneseno pravno shvaćanje o navedenom pitanju.

 

Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 12. siječnja 2021.