Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33

Gž Ovr-327/2020-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Vukovaru, po sucu Vesni Vrkić Perak, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu predlagatelja osiguranja G. Z., Z., OIB:, zastupanog po zakonskom zastupniku gradonačelniku M. B. iz Z., OIB:, a on po generalnoj punomoćnici I. K. dipl.iur. (Su-10009/13) iz Z., OIB: (na broj Klasa:701- 01/13-011/98, Urbroj: 251-30-01-20-24-KP), protiv protivnika osiguranja R. G. iz I.-G., OIB:, radi prisilnog zasnivanja založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja, a odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici – Stalna služba u Ivanić-Gradu broj: 29 Ovr-303/2020-2 od 24. studenog 2020., 12. siječnja 2021.,

r i j e š i o j e

Žalba predlagatelja osiguranja odbija se kao neosnovana, te se rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici – Stalna služba u Ivanić-Gradu broj: 29 Ovr-303/2020-2 od 24. studenog 2020., potvrđuje.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog predlagatelja osiguranja za osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja zaprimljenog u sudu 1. rujna 2020.

Protiv navedenog rješenja žalbu je po punomoćnici pravodobno izjavio predlagatelj osiguranja, zbog žalbenih razloga pogrešnog utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 353. stavak 1. točka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. i 89/14. – u nastavku teksta: ZPP), koji zakon se ovdje primjenjuje sukladno odredbi članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12., 25/13., - nastavno: OZ).

Predlaže drugostupanjskom sudu usvojiti žalbu kao osnovanu, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Odgovor na žalbu nije izjavljen.

Žalba predlagatelja osiguranja nije osnovana.

Predlagatelj osiguranja podnio je prijedlog za osiguranje svoje novčane tražbine u iznosu od 1.209,60 kuna, koju ima prema protivniku osiguranja, prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja.

Prvostupanjski sud odbio je prijedlog predlagatelja osiguranja pozivajući se na odredbu članka 80b. stavak 1. u vezi s odredbama članka 290. OZ-a.

Protiv rješenja prvostupanjskog suda žalbu je podnio ovrhovoditelj u bitnom navodeći da se u ovom postupku ne može primijeniti odredba članka 80b. OZ-a, koja je dodana Zakonom o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ( Narodne novine broj: 73/17.), s obzirom da je prijedlogom za osiguranje od 28. kolovoza 2020. zatražen nastavak postupka koji je pokrenut prijedlogom za ovrhu od 17. svibnja 2013, dakle kada je na snazi bio Ovršni zakon ( Narodne novine broj: 112/12), a isti nije predviđao ograničenje vrijednosti predmeta spora glede ovrha na nekretnini.

Člankom 15. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ( Narodne novine broj: 73/17.), dodan je članak 80b. koji u stavku 1. propisuje da će sud prijedlog za ovrhu na nekretnini odbiti ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži ne prelazi iznos od 20.000,00 kuna, osim ako je prijedlog podnesen radi prisilnog ostvarenja tražbine radi zakonskoga uzdržavanja ili tražbine radi naknade štete uzrokovane kaznenim djelom.

Člankom 290. OZ-a propisano je da se na osiguranje tražbine na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o ovrsi radi ostvarenja tražbine.

Iako se u ovom ovršnom predmetu sukladno odredbi članka 44. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (NN 73/17), a s obzirom na vrijeme kada je ovršni postupak pokrenut (17. svibnja 2013.), ne primjenjuju odredbe članka 15. tog Zakona, kojim je dodan članak 80.b, ovaj sud smatra da bi donošenjem rješenja kojim se osigurava novčana tražbina prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja za iznos glavnice tražbine od 1.209,60 kuna, bilo povrijeđeno dostojanstvo ovršenika, jer bi s obzirom na iznos glavnice takva ovrha na nekretnini bila izrazito nepovoljna za ovršenika, a o čemu sud kod osiguranja tražbine treba voditi računa prema odredbi članka 6. OZ-a.

Iz navedenih razloga ovaj sud je potvrdio prvostupanjsko rješenje, ali pozivom na drugu zakonsku odredbu. Dakle, iako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 80b. stavak 1. OZ-a ( NN 73/17.), valjalo je potvrditi prvostupanjsko rješenje jer je istim odbijen prijedlog ovrhovoditelja za osiguranjem novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja, a što je u konkretnom slučaju sukladno odredbi članka 6. OZ-a.

Temeljem izloženog, sukladno odredbi članka 380. točka 2. ZPP-a, u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a, riješeno je kao u izreci.

Vukovar, 12. siječnja 2021.

              SUDAC

              Vesna Vrkić Perak