- 1 -              U-zpz 16/2020-7

 

 

 

 

 

Broj: U-zpz 16/2020-7

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u upravnom sporu tužiteljice J. R., zastupane po punomoćniku mr. sc. Ž. G., odvjetniku u S., protiv tuženika Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa iz Z., radi sukoba interesa, odlučujući o zahtjevu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj GZ-DO-82/2020-4 od 23. listopada 2020. za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-1184/19-2 od 11. prosinca 2019., u sjednici održanoj 12. siječnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude odbija se kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-1184/19-2 od 11. prosinca 2019. odbijena je žalba tuženika te je potvrđena presuda Upravnog suda u Splitu broj 8 UsI-263/18-6 od 5. studenoga 2018. kojom je u toč. 1. poništena Odluka tuženika broj: 711-I-589-P-296-16/18-08-8 od 13. travnja 2018., u toč. 2. obustavljen postupak za odlučivanje o sukobu interesa pokrenut protiv tužiteljice u kojem je donesena osporena Odluka od 13. travnja 2018. i u toč. 3. kojom je naloženo tuženiku da u roku 15 dana po pravomoćnosti prvostupanjske presude naknadi tužiteljici iznos od 5.000,00 kn na ime troškova upravnog spora.

 

Protiv presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-1184/19-2 od 11. prosinca 2019. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 27. u vezi čl. 8. i čl. 9. te čl. 42. st. 1. podstavak 2. Zakona o sprječavanju sukoba interesa, predlažući da ovaj sud prihvati zahtjev i preinači pobijanu presudu na način da usvoji žalbu tuženika te poništi prvostupanjsku presudu Upravnog suda u Splitu broj 8 UsI-263/18-6 od 5. studenoga 2018. i odbije tužbu tužiteljice te ostavi na snazi obje odluke tuženika od 14. lipnja 2017. i 13. travnja 2018.

 

Tužiteljica je dostavila odgovor na zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, predlažući da se odbije zahtjev Državnog odvjetništva Republike Hrvatske kao neosnovan.

 

Zahtjev nije osnovan.

 

Prema odredbi čl. 78. st. 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17 – dalje: ZUS) zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne sudske odluke može podnijeti Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u roku od šest mjeseci od dana dostave pravomoćne sudske presude strankama, pri čemu ovaj izvanredni pravni lijek isto može podnijeti na inicijativu stranke u upravnom sporu, ali i po službenoj dužnosti. U čl. 78. st. 1. ZUS određeno je da stranke u upravnom sporu mogu zbog povrede zakona predložiti Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude i rješenja Upravnog suda ili Visokog upravnog suda Republike Hrvatske.

 

U konkretnom slučaju presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-1184/19-2 od 11. prosinca 2019. odbijena je žalba tuženika i potvrđena presuda Upravnog suda u Splitu broj 8 UsI-263/18-6 od 5. studenoga 2018., a kojom presudom Upravnog suda u Splitu je poništena Odluka tuženika od 13. travnja 2018. te je obustavljen postupak za odlučivanje o sukobu interesa pokrenut protiv tužiteljice, a tuženiku je naloženo naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 5.000,00 kn.

 

U navedenim presudama Visoki upravni sud Republike Hrvatske i Upravni sud u Splitu zauzeli su pravno shvaćanje da u konkretnoj pravnoj stvari nisu bile ispunjene pretpostavke za donošenje odluke tuženika od 13. travnja 2018., odnosno da tužiteljica suprotno navodima tuženika nije počinila povredu čl. 27. u vezi s čl. 8. i čl. 9. Zakona o sprječavanju sukoba interesa ("Narodne novine", broj 26/11, 12/12, 126/12, 48/13 i 57/15 – dalje: ZSSI). Naime, tuženik je u svojoj odluci od 13. travnja 2018. stavio na teret tužiteljici da je propustila po pisanom pozivu tuženika obrazložiti nesklad i priložiti odgovarajuće dokaze potrebne za usklađivanje prijavljene imovine u izvješću o imovinskom stanju dužnosnika podnesenom 16. siječnja 2016. povodom stupanja tada tužiteljice na dužnost zastupnice u Hrvatskom Saboru, s imovinom utvrđenom u postupku redovite provjere, i to u odnosu na podatke za nekretninu označenu kao k.č.br. 1170 iz z.k.ul. 2021 k.o. K. P.

 

U postupku je utvrđeno:

 

- da je tužiteljica 16. siječnja 2016. povodom imenovanja na dužnost zastupnice u ... podnijela izvješće o imovinskom stanju dužnosnice,

 

- da je tada u dijelu podataka o nekretninama kao jedinstvenu nekretninu navela kuću s okućnicom u K., ..., površine 406 m2 upisane u z.k.ul. 2021 k.o. K. P. u vlasništvu tužiteljičinog bračnog druga i gdje je navela da je način stjecanja darovni ugovor i da je tržišna vrijednost navedene nekretnine od 994.110,00 kn,

 

- da je navedenu nekretninu suprug tužiteljice stekao temeljem darovnog ugovora od 26. studenoga 2009. od Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva Republike Hrvatske sukladno Zakonu o područjima posebne državne skrbi ("Narodne novine", broj 86/08),

 

- da je predmetna nekretnina u trenutku sačinjenja darovnog ugovora već bila etažirana i da su suprugu tužiteljice darovane tri etaže od ukupno 200/293 m2 prema grafičkom prikazu i površini pojedinih posebnih dijelova kako je prikazano u elaboratu o etažiranju,

 

- da je nadležna Porezna uprava izvršila procjenu nekretnine u iznosu od 994.110,00 kn te da je utvrđen porez u visini od 5% što je iznosilo 49.705,50 kn,

 

- da je tužiteljica kod prijave imovine 16. siječnja 2016. navela upravo procijenjenu vrijednost od strane Porezne uprave te je kao nekretninu navela kuću u cjelini kako je koristi s obitelji, a ne kao etažne cjeline,

 

- da je tužiteljica po pisanom pozivu tuženika radi očitovanja o neskladu između prijavljene imovine iz izvješća o imovinskom stanju dužnosnice podnesenog 16. siječnja 2016. i stanja imovine koja proizlazi iz podataka pribavljenih od nadležnih tijela, ponovila na isti način prijavu sporne imovine.

 

Odredbom čl. 27. ZSSI određeno je ako dužnosnik ne dostavi tuženiku pisano očitovanje iz čl. 26. ZSSI u roku 15 dana ili pak ne priloži odgovarajuće dokaze potrebne za usklađivanje prijavljene imovine s utvrđenom imovinom u postupku provjere s pribavljenim podacima o imovini dužnosnika, tuženik će pokrenuti postupak protiv dužnosnika zbog kršenja odredbi iz čl. 8. i čl. 9. ZSSI i o tome će obavijestiti nadležna državna tijela. U ovoj konkretnoj pravnoj stvari postavlja se pitanje jesu li ovakvim postupanjem tužiteljice bile ispunjene pretpostavke iz čl. 27. ZSSI ili se zapravo na strani tužiteljice ne radi o nikakvom neskladu imovine u smislu čl. 26. ZSSI, već samo o načinu prikazivanja popunjavanja obrasca izvješća o imovinskom stanju. Ovaj sud u cijelosti prihvaća pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da u konkretnom slučaju nije došlo do stvarnog nesklada u prikazanoj imovini tužiteljice, već samo u nazivu i opisu te iste imovine zbog čega inzistiranje tuženika da tužiteljica nekretninu svog supruga treba prikazati po etažama predstavlja pretjerani formalizam.

 

Naime, nije sporno između stranaka da je tužiteljica i prilikom prvog stupanja na dužnost dužnosnice prijavila predmetnu nekretninu supruga na istovjetan način te je navela procijenjenu tržišnu vrijednost od strane Porezne uprave. Također je bitno napomenuti da se već tada radilo o etažiranoj nekretnini jer je Republika Hrvatska prije sklapanja darovnog ugovora sa suprugom tužiteljice izvršila etažiranje. Dakle, tužiteljica je prijavila imovinu svog supruga još 2016. na isti način, a u međuvremenu nije došlo do nikakvog novog stjecanja imovine niti nesklada u odnosu na stanje koje je bilo kod prvog prijavljivanja imovine tužiteljice kao dužnosnice. Stoga su nižestupanjske presude Upravnog suda u Splitu i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske zakonite i u skladu s odredbom čl. 26. i čl. 27. ZSSI te nije osnovan zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske.

 

Obzirom na navedeno, valjalo je zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude odbiti kao neosnovan i presuditi kao u izreci na temelju odredbe čl. 78. ZUS.

 

Zagreb, 12. siječnja 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.