1              Poslovni broj: Gž R-19/2021-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-19/2021-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, kao sud drug stupnja, po sucu ovoga suda Dražanu Penjaku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice S. B. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Bolnice, Z. OIB: ..., radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-603/2019-32 od 30. rujna 2019., dana 12. siječnja 2021.

 

 

p r e s u d i o j e

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-603/2019-32 od 30. rujna 2019. u dijelu točke I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev kao i u točki II. izreke.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 6.712,92 kune s pripadajućim kamatama kako je to pobliže naznačeno u točki 1. izreke te na ime troškova postupka iznos od 8.418,75 kuna s pripadajućim kamatama.

 

Protiv ove presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka predlaže da se presuda preinači a podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na žalbu tužiteljica poriče žalbene navode tuženika. Predlaže da žalba bude odbijena kao neosnovana.

 

Žalba je neosnovana.

 

Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće koja se odnosi na neisplaćene dodatne naknade za otežane uvjete rada i iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, za sve efektivno odrađene sate rada te razliku naknade plaće tijekom godišnjeg odmora, te dodatak za prekovremene sate odrađene u neradne dane, državne blagdane i praznike za razdoblje od 1. travnja 2014. do 31. prosinca 2018.

 

Pravilno je sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev za što je dao valjane razloge koje u cijelosti prihvaća kao pravilne i ovaj sud.

 

Između parničnih stranaka nije sporno da je tužitelj prvostupnik sestrinstva na trijaži i da mu je zbog prirode posla rad organiziran između ostalog u smjenama, dvokratno, noću, vikendom-subotom i nedjeljom, blagdanom i prekovremeno, kao i činjenica da ima pravo na dodatke na plaću sukladno odredbama Kolektivnog ugovora.

 

Pravilno sud prvog stupnja temelji svoju presudu na odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji je sklopljen 2. prosinca 2013. ("Narodne novine", broj 143/13, dalje u tekstu: KU/13), koji se primjenjuje od 1. prosinca 2013., sklopljen je na rok od 4 godine sukladno članku 3. a prema članku 23. ukoliko u vremenu važenja tog ugovora ne bude sklopljen novi ugovor, nakon isteka roka na koji je Kolektivni ugovor sklopljen, u njemu sadržana pravna pravila, kojim se uređuju sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu, produženo se primjenjuju do sklapanja novog Kolektivnog ugovora, a najduže 3 mjeseca od isteka roka na koji je ovaj ugovor sklopljen. Novi Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopljen je 26. ožujka 2018. ("Narodne novine", broj 28/18, dalje: KU/18) koji se primjenjuje od 1. ožujka 2018. a sklopljen na rok od 12 mjeseci sukladno članku 2. KU/18. Dakle, u utuženom razdoblju od veljače 2014. do 28. veljače 2018. primjenjuju se odredbe KU/13, a od 1. ožujka 2018. do lipnja 2018. primjenjuju se odredbe KU/18.

 

Između parničnih stranaka nije sporno da za utuženi period tuženik je isplaćivao tužitelju dodatak za otežane uvjete rada i za odgovornost za život i zdravlje ljudi, te na znanstveni stupanj, ali samo za redovni rad a ne i za prekovremeni rad. Odredbama ovog Kolektivnog ugovora i to članka 45. jer utvrđeno da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću; da osnovnu plaću radnika čini i umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5 za svaku navršenu godinu radnog staža, te da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci uvećanje plaća.

 

Neosnovano tužena osporava postojanje zakonske osnove za isplatu dodatka na plaću za vrijeme prekovremenog rada, jer kad postoje otežani uvjeti radom, postoje i u redovnom i u prekovremenom radu. Tužitelju pripada naknada za efektivno odrađene sate s osnova otežanih uvjeta rada i za iznimnu odgovornost i zdravlje ljudi te za znanstveni stupanj, te razliku naknade plaćanja tijekom godišnjeg odmora kao i dodatke za prekovremene sate odrađene u neradne dane, državne blagdane i praznike. Takvi uvjet rada postoje i u redovnom i prekovremenom radu. Tužitelju pripada naknada pozivom na odredbu članka 57. KU/13 i članka 55. KU/18, koji propisuju da radnik u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja
kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. U popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih radnika i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatke iz članka 57., odnosno članka 55. navodi se i radno mjesto tužitelja, a za redovne sate rada obračunava ga tužitelj i tuženik u tom razdoblju u postocima kako je to utvrdio vještak u svom nalazu i mišljenju i kako to proizlazi iz platnih lista, što neosnovano osporava tužena.

 

Ne postoji proturječnost između izvedenih dokaza koji bi ukazivani na neosnovanost tužbenog zahtjeva. Pozivanje na jasne stavove Vrhovnog suda u pogledu obveznog tumačenja zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora nije od značaja u ovoj pravnoj stvari.

 

Iz rezultata provedenog dokaznog postupka nije sporno da tužitelju nije isplaćivana pripadajuća naknada s osnova dodatka na posebne uvjete rada (članak 57. KU/13 i članak 55 KU/18) i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi temeljem članka 59. KU/13 (članak 57. KU/18) i dodatak I Kolektivnog ugovora i dodatak za znanstveni stupanj doktora znanosti temeljem članka 54. stav 2. temeljnog Kolektivnog ugovora.

 

Između parničnih stranaka također nije sporno da je tužitelj u spornom razdoblju obavljao identične poslove i tijekom redovnog radnog vremena i prekovremenog rada, rada duže od redovnog radnog vremena i da mu tužitelj nije isplaćivao dodatke za posebne uvjete rada, dodatke za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi.

 

Kod tako pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, te pozivom na odredbe Kolektivnog ugovora koje su bile na snazi u vrijeme kada je tužitelj obavljao rad pravilno je sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev za što je dao valjane i uvjerljive razloge koje u cijelosti prihvaća kao pravilne i ovaj sud.

 

Pravilno je sud prvog stupnja podnio istaknuti prigovor zastare potraživanja za što je dao valjane razloge koje u cijelosti prihvaća kao pravilne i ovaj sud, pozivom na odredbu članka 139. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04, 137/04, 68/05, 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 i 93/14; dalje u tekstu: ZR), a u svezi sa člankom 232. stavak 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14).

 

Poradi iznesenog valjalo je odlučiti kao u izreci pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

Odluka o trošku pravilno se temelji na odredbama članka 154. stavak 3. ZPP-a.

 

Tužiteljica u ovom sporu nije uspjela u neznatnom dijelu.

 

Tužiteljici su dosuđeni samo troškovi koji su bili nužni za vođenje ovoga spora.

 

U Splitu, 12. siječnja 2021.