- 1 -              Revr 991/2017-10

 

 

 

 

 

Broj: Revr 991/2017-10

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika F. P. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik K. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika-protutužitelja (dalje: tuženik) T. & C. d.o.o., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik K. Š., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K. Š. & P. iz Z., radi nedopuštenosti otkaza i sudskog raskida, odlučujući o reviziji tuženika-protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-181/17-2 od 21. veljače 2017. ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj: Gž R-181/17-10 od 20. listopada 2020. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-623/16-39 od 30. studenog 2016., u sjednici održanoj 12. siječnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tuženika-protutužitelja i ukida se točka I., II. i IV. presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-181/17-2 od 21. veljače 2017. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj: Gž R-181/17-10 od 20. listopada 2020. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-623/16-39 od 30. studenog 2016. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje osim u dijelu presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-181/17-2 od 21. veljače 2017. ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj: Gž R-181/17-10 od 20. listopada 2020. u kojem je naloženo tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto „servisni savjetnik za automobile“ u odnosu na riječi: „za automobile“.

 

II. Odluka o troškovima povodom revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

Općinski radni sud u Zagrebu presudom poslovni broj Pr-623/16-39 od 30. studenog 2016. sudio je:

 

"1. Utvrđuje se da su odluke tuženika-protutužitelja T. & C. d.o.o., Z., OIB: …, i to Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 05. studenog 2013.g., kojom se tužitelju-protutuženiku F. P. iz Z., OIB: …, otkazuje ugovor o radu na neodređeno vrijeme, kao i Odluka o odbijanju zahtjeva za ostvarenje prava iz radnog odnosa od 09. prosinca 2013.g., kojom se odbija zahtjev za ostvarenje prava tužitelja-protutuženika protiv iste odluke, nisu dopuštene, te se utvrđuje da radni odnos tužitelju-protutuženiku nije prestao.

 

2. Nalaže se tuženiku-protutužitelju vratiti tužitelja-protutuženika na rad na radno mjesto "servisni savjetnik".

 

3. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja koji glasi: "Određuje se sudski raskid Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 31.08.2007.g., sklopljenog između tužitelja F. P. iz Z., OIB: … i tuženika T. & C. d.o.o., Z., OIB: …, sa danom 11.11.2013.g.", kao neosnovan.

 

4. Nalaže se tuženiku-protutužitelju naknaditi tužitelju-protutuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.250,00 kn, u roku od 8 dana.“

 

Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj: Gž R-181/17-2 od 21. veljače 2017. ispravljenom rješenjem istog suda poslovni broj: Gž R-181/17-10 od 20. listopada 2020. pod točkom I. izreke odbio je djelomično žalbu tuženika te je potvrdio prvostupanjsku presudu u točki I., III. i IV. izreke.

 

Pod točkom II. izreke preinačio je prvostupanjsku presudu u točki II. izreke i u dijelu odluke o parničnom trošku kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška preko iznosa od 3.250,00 kn do iznosa od 3.875,00 kn (za iznos od 625,00 kn), te je naložio tuženiku da vrati tužitelja na rad na poslove radnog mjesta "servisni savjetnik za automobile", u roku od 8 dana, naložio je tuženiku naknaditi tužitelju daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 kn u roku od 8 dana.

 

Pod točkom III. izreke naložio je tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 375,00 kn u roku od 8 dana, a pod točkon IV. naložio je tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 312,50 kn u roku od 8 dana.

 

Protiv drugostupanjske presude tuženik-protutužitelj (dalje: tuženik) je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti i preinačiti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška, a podredno ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tužitelj-protutuženik (dalje: tužitelj) nije odgovorio na reviziju.

 

Revizija je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/2019), revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je utvrđenje nedopuštenom Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 5. studenog 2013. i Odluke o odbijanju zahtjeva za ostvarenje prava tužitelja od 9. prosinca 2013. te da tužitelju radni odnos nije prestao, nalaganje tuženiku vraćanje tužitelja na rad te protutužbeni zahtjev tuženika da se utvrdi sudski raskid ugovora o radu s danom 11. studenog 2013.

 

Na temelju utvrđenja nižestupanjskih sudova da je otkaz ugovora o radu nedopušten jer da je kod tuženika novom sistematizacijom radnih mjesta iz 2013. radno mjesto "servisnog savjetnika" samo formalno podijeljeno na radno mjesto "servisni savjetnik za automobile", "servisni savjetnik za motocikle" i "servisni savjetnik za limariju" pri čemu se poslovi koje je tužitelj obavljao prije otkaza ugovora o radu obavljaju i dalje te da za njima nije prestala potreba, sudovi su zaključili da tuženik nije imao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu prema odredbi čl. 107. st. 1. toč. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 149/09, 6/11, 82/12 i 88/12 – dalje: ZR), kao i da prilikom otkazivanja ugovora o radu tuženik nije postupio u skladu s odredbom čl. 107. st. 3. ZR. Nadalje, sudovi su zaključili i da samo preimenovanje radnog mjesta uz zadržavanje i obavljanje identičnih radnih zadataka samo u okviru radnog mjesta s drugim nazivom ne predstavlja organizacijski razlog u smislu čl. 107. st. 3. ZR.

 

S obzirom da su sudovi zaključili da je otkaz ugovora o radu nedopušten, prvostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 116. st. 1. ZR naložio vratiti tužitelja na radno mjesto „servisni savjetnik“. Drugostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je odlučeno o vraćanju tužitelja na rad tako da je umjesto vraćanja na rad radno mjesto „servisnog savjetnika“ odredio vraćanje na rad na radno mjesto „servisnog savjetnika za automobile“. Nadalje, sudovi su odbili protutužbeni zahtjev za sudski raskid ugovora o radu jer nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 117. st. 2. ZR.

 

Revident osnovano u reviziji navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer u nižestupanjskim odlukama nije jasno obrazložena usporedba ranijeg radnog mjesta „servisnog savjetnika“ po ranijoj sistematizaciji radnih mjesta i sadašnjeg radnog mjesta „servisnog savjetnika za automobile“.

 

S obzirom da je tuženik otkazao tužitelju ugovor o radu poslovno uvjetovanim otkazom ugovora o radu zbog organizacijskih razloga jer se, prema navodu tuženika iz otkaza ugovora o radu, izmijenila organizacijska struktura kod tuženika te da radno mjesto servisnog savjetnika kod tuženika više ne postoji, odlučna je činjenica u ovom postupku je li radno mjesto tužitelja („servisnog savjetnika“) doista ukinuto te je li prestala potreba za obavljanje poslova tuženikovog radnog mjesta zbog, u ovom slučaju, organizacijskog razloga.

 

Nižestupanjski sudovi su u obrazloženju svojih odluka zaključili da je novom sistematizacijom radnih mjesta uvedena formalna podjela na radno mjesto „servisnog savjetnika za automobile“, „servisnog savjetnika za motocikle“ i „servisnog savjetnika za limariju“ te da se poslovi koje je tužitelj ranije obavljao u okviru radnog mjesta „servisnog savjetnika“ i dalje obavljaju.

 

Međutim, u obrazloženju nižestupanjskih odluka izostali su razlozi na temelju kojih bi se (prije svega kroz opisa poslova iz sistematizacije radnih mjesta) sadržajno mogli usporediti poslovi i zadaci na radnim mjestima prema novoj sistematizaciji radnih mjesta iz 2013. s poslovima na radnom mjestu „servisnog savjetnika“ prema ranijoj sistematizaciji radnih mjesta kako bi se sa sigurnošću moglo utvrditi jesu li poslovni radnih mjesta iz sistematizacije radnih mjesta iz 2013. doista isti poslovi (odnosno je li riječ doista samo o formalnoj podjeli radnih mjesta koji su samo drukčije nazvani) ili se ipak radi o bitno drugačijim poslovima te formalnom i stvarnom ukidanju ranijeg radnog mjesta iz organizacijskih razloga.

 

Kako zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP nisu dani razlozi o odlučnim činjenicama, valjalo je primjenom odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti drugostupanjsku (osim u dijelu vraćanja na rad na radno mjesto „servisni savjetnika za automobile“ u odnosu na riječi „za automobile) i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U ponovljenom postupku sudovi će postupiti u skladu s iznijetim shvaćanjem, ocijeniti sve provedene dokaze i dati jasne razloge o odlučnim činjenicama koje se odnose na ukidanje radnog mjesta tužitelja i o tome je li prestala potreba za obavljanjem poslova tužiteljevog radnog mjesta „servisnog savjetnika“.

 

Osnovana i revizijska tvrdnja tuženika da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP kada je preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je naložio tuženiku vraćanje tužitelja na radno mjesto "servisnog savjetnika za automobile", umjesto na radno mjesto "servisnog savjetnika".

 

Naime, tužitelj je tužbenim zahtjevom tražio vraćanje na radno mjesto „servisnog savjetnika“ u skladu s ugovorom o radu kojeg je imao sklopljenog s tuženikom kao poslodavcem. Kako je drugostupanjski sud odlučio o vraćanju tužitelja na radno mjesto "servisnog savjetnika za automobile" umjesto o vraćanju na radno mjesto "servisnog savjetnika", time je odlučio o nečem drugom, a ne onome što je tužitelj tražio tužbenim zahtjevom.

 

Slijedom navedenog valjalo je u tom dijelu odlučiti na temelju čl. 396. st. 1. ZPP i ukinuti drugostupanjsku presudu bez vraćanja na ponovno suđenje, ali samo u dijelu u kojem je naloženo vraćanje tužitelja na radno mjesto „servisnog savjetnika za automobile“ u odnosu na riječi „za automobile“.

 

Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

 

Zagreb, 12. siječnja 2021.