- 1 -              Rev-x 1175/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 1175/2016-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. zavod za …, S. služba Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik J. Š., odvjetnik u Z., protiv tuženika „I. P.“ d.d. J., (pravni slijednik R. „Z.“ d.d. J.), OIB .., kojeg zastupa punomoćnik J. B., odvjetnik u Z., odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-563/16-7 od 23. ožujka 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Jastrebarskom poslovni broj P-349/09-9 od 8. srpnja 2011., u sjednici održanoj 12. siječnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Ukidaju se presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-563/16-7 od 23. ožujka 2016. i presuda Općinskog suda u Jastrebarskom poslovni broj P-349/09-9 od 8. srpnja 2011., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju, kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I Održava se na snazi rješenje o ovrsi ovog suda posl. broj I-13/97 od dana 13.siječnja 1997. godine u dijelu kojim je naloženo tuženiku I. P. d.d. J., ranije T. S. 7, sada C. M. bb, kao pravnom slijedniku R. Z. d.d., J., , da u roku 8 dana tužitelju H. zavodu za …, S. služba Z., namiri tražbinu u iznosu od 389.259,17 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 300.000,00 kuna teku od dana 25.12.2002. godine pa do isplate, s time da se za razdoblje od 25.12.2002. do 31.12.2007. godine zatezne kamate na taj iznos obračunavaju po stopama utvrđenim Uredbom o visini stope zatezne kamate i Zakonom o zateznim kamatama, a za razdoblje od 01.01.2008. godine, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, kao i da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.894,68 kn.

 

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 63.473,90 kn, u roku 15 dana.“

 

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika ''I.P. d.d. J. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Jastrebarskom posl. broj P-349/09-9 od 8. srpnja 2011.

 

II. Nalaže se tuženiku ''I. P.'' d.d. J. da tužitelju H. zavodu za … naknadi trošak sastava revizije u iznosu od 9.375,00 kn, u roku 15 dana.

 

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika ''I. P.'' d.d. J. za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 10.400,00 kn.“

 

Protiv drugostupanjske presude tuženik podnosi reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Tužitelj je u odgovoru na reviziju osporio sve revizijske navode i predložio odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

Revizija je osnovana.

 

Sukladno odredbi članka 392.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ovaj sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu novčane tražbine u iznosu od 389.259,17 kn uvećanog za zatezne kamate po ugovoru o kratkoročnom zajmu od 12. travnja 1994.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je P. banka Zagreb d.d. kao kreditor, u ime i za računa tužitelja, s pravnim prednikom tuženika R. „Z.“ d.d. kao korisnikom kredita, 12. travnja 1994. sklopila Ugovor o kratkoročnom zajmu,

 

- da je predniku tuženika prema navedenom ugovoru odobren zajam u iznosu od 300.000,00 kn HRD (kuna) iz sredstava solidarnosti za poticanje zapošljavanja, sa rokom otplate od 90 dana od dana puštanja u tečaj, uz ugovorenu kamatnu stopu u visini od 50% od eskontne stope Narodne banke Hrvatske (promjenjiva kamatna stopa) te uz naplatu zatezne kamate u skladu sa zakonom, ako korisnik zajma ne izvrši povrat sredstava u ugovorenom roku,

- da je navedeni novčani iznos zajma isplaćen predniku tuženika,

 

- da tuženik odnosno njegov prednik zajam nisu vratili,

- da prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka dospjelo potraživanje po predmetnom kratkoročnom zajmu s danom posljednje evidentirane uplate (24. prosinca 2002.) iznosi 389.259,17 kn od čega 300.000,00 kn po osnovi dospjelog neplaćenog iznosa zajma i 89.259,17 kn dospjelih neplaćenih zateznih kamata za razdoblje od 3. siječnja 1996. do 24. prosinca 2002., s time da na iznos neplaćenog glavnog duga od 300.000,00 kn teku daljnje kamate od 25. prosinca 2002. do isplate.

 

Na temelju ovih činjeničnih utvrđenja, uz primjenu odredbe članka 557. stavak 1. i 558. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96 - dalje: ZOO), nižestupanjski sudovi su održali na snazi rješenje o ovrsi ovog suda u kojem je sadržan platni nalog i naložili tuženiku isplatu iznosa od 389.259,17 kn sa zateznim kamatama na iznos od 300.000,00 kn tekućih od 25. prosinca 2002. do isplate, kako je to pobliže naznačeno u izreci prvostupanjskog rješenja.

 

Osnovano revident upire na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

 

Ovo ponajprije zbog toga što je izreka prvostupanjske presude u proturječnosti s platnim nalogom iz rješenja o ovrsi.

 

Naime, odredbom članka 451. stavak 3. ZPP-a propisano je da će u odluci o glavnoj stvari sud će odlučiti održava li na snazi platni nalog u cijelosti ili djelomično ili ga ukida.

 

U konkretnom je slučaju platnim nalogom iz rješenja o ovrsi I-13/97 od 13. siječnja 1997. tuženiku naloženo isplatiti tužitelju 348.936,51 kn sa zateznim kamatama od 18. prosinca 1996. do namirenja, dok je pobijanom presudom platni nalog iz istog rješenja o ovrsi održan na snazi u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju 389.259,17 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 300.000,00 kuna teku od dana 25. prosinca 2002. pa do isplate.

 

Iz ovoga proizlazi da platni nalog koji je održan na snazi nije istovjetan onom iz rješenja o ovrsi, na što upire i revident.

 

Osim toga, nižestupanjske presude nemaju razloga o tome kakav postupovnopravni značaj ima tužiteljev podnesak od 15. travnja 2011. (list 132.), na što također revident upire navodeći da se „ne zna (....) je li tužitelj preinačavao tužbu povećanjem ili smanjenjem tužbenog zahtjeva, odnosno da li je uz postojeći zahtjev isticao i neki drugi zahtjev u odnosu na platni nalog iz rješenja o ovrsi (....)“.

 

Konačno, ali ne manje važno, u ovakvoj vrsti postupka, koji se sukladno članku 54. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08), nastavlja kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, nema mjesta naknadnom ukidanju rješenja o ovrsi (ili njegovom održavanju na snazi) iz jednostavnog razloga jer je rješenje o ovrsi već jednom stavljeno izvan snage (pravomoćnim rješenjem suda prvog stupnja) i rješenje o ovrsi pravno više ne postoji već egzistira samo platni nalog o kome se odlučuje u kontradiktornom postupku.

 

Na opisan način počinjena je bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, zbog koje se pobijane presude ne mogu ispitati.

 

Iz tih je razloga, primjenom odredbe iz članka 394. stavak 1. ZPP-a nižestupanjske presude valjalo ukinuti i riješiti kao u izreci.

 

U odnosu na materijalno pravo, samo usput se ističe da (u mjeri u kojoj je to u pobijanim odlukama za sada moguće ispitati), prema odredbi članka 277. stavak 1. ZOO-a, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.

 

Odredba članka 279. stavak 1. ZOO-a, na koju se revident poziva, propisuje da se na dospjelu, a neisplaćenu ugovornu ili zateznu kamatu te na druga dospjela povremena novčana davanja ne teče zatezna kamata, izuzev kad je to zakonom određeno.

 

Prema činjeničnim utvrđenjima nižestupanjskih sudova nepodmirena tražbina iznosi 389.259,17 kn od čega se 300.000,00 kn odnosi na glavnicu, a preostali iznos od 89.259,17 kn na zateznu kamatu obračunatu na iznos od 300.000,00 kn za razdoblje od 3. siječnja 1996. do 24. prosinca 2002., s time da tužitelj niti ne potražuje kamatu na iznos od 89.259,17 kn.

 

Stoga, ovdje prema stanju spisa ne bi bila riječ o osamostaljivanju kamate, već jednostavno o drugačijem načinu njezinog izražavanja jer tužitelj nije opisno zahtijevao kamatu - koja teče od (…) do (…) po stopi (…) nego ju je tek izrazio kao kapitaliziranu (izraženu u apsolutom iznosu za to određeno razdoblje), što ničim nije zabranjeno.

 

Za postojanje (zabranjenog) anatocizma nije odlučan način na koji je zatezna kamata izražena već nemogućnost da se na tu kamatu, neovisno o tome kako je izražena, zahtijeva daljnja (procesna) kamata prije nego je glavnica plaćena. Zatezne kamate mogu se utužiti u apsolutnom iznosu uz glavni dug, ali od dana tužbe na njih ne teku procesne kamate, jer zatezne kamate i dalje teku na glavno potraživanje (tako i u odluci broj Rev-327/13).

 

U ponovnom postupku sudovi će, imajući na umu uputu iz ovog rješenja, otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, nakon čega će donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu.

 

Tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na reviziju jer ta radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (članak 155. stavak 1. ZPP-a i članak 166. ZPP-a).

 

Zagreb, 12. siječnja 2021.