- 1 -              Rev 937/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 937/2020-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. F., OIB: ..., iz SAD-a, N. Y., zastupanog po punomoćnici M. E., odvjetnici u R., protiv tuženice J. L., OIB: ..., iz Z., zastupane po punomoćnici D. B., odvjetnici u Z., radi smetanja suposjeda, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Sisku broj Gž-1135/2018-2 od 3. travnja 2019., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu broj Psp-26/2018-35 od 21. rujna 2018., u sjednici održanoj 12. siječnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se rješenje Županijskog suda u Sisku broj Gž-1135/2018-2 od 3. travnja 2019. u dijelu kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen tužbeni zahtjev te u odluci o troškovima postupka i u tom dijelu predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

Rješenjem Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu broj Psp-26/2018-35 od 21. rujna 2018. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja upravljen prema tuženoj na pružanje mu posjedovne zaštite u odnosu na nekretninu označenu kao k.č.br. 8778/1 k.o. P., predio K. zvan T., čiji je suposjednik, a na kojoj je tužena bagerom poravnala zemljište i započela betonirati zemljište u površini 103 m2, kao i odbijen prijedlog tužitelja za određivanje predložene privremene mjere zabranom tuženoj poduzimanja radnji kojima čini promjene na navedenoj nekretnini i ujedno tužitelju naloženo isplatiti tuženoj na ime troškova postupka iznos 3.000,00 kn.

 

Rješenjem Županijskog suda u Sisku broj Gž-1135/2018-2 od 3. travnja 2019. potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.

 

Protiv drugostupanjskog rješenja tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. u vezi s odredbom čl. 400. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) određeno navodeći sporna pitanja smatrajući da o rješenju istih ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari, a koja i da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer da je o tim pitanjima drugostupanjski sud u pobijanom rješenju izrazio pravno shvaćanje suprotno onom izraženom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gzz 86/01 od 10. listopada 2001. Predloženo je stoga prihvaćanje revizije te ukidanje pobijanog rješenja i vraćanje predmeta na ponovno rješavanje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija je osnovana.

 

Polazeći od pravnih pitanja naznačenih u reviziji kao i naznačenih razloga njihove važnosti, ovaj sud je ocijenio da je dopuštena revizija zbog postavljenog pravnog pitanja:

 

"Mora li suposjednik koji suposjeduje stvar na temelju nasljedničkog posjeda dokazivati svoj osobni posljednji mirni suposjed i način na koji je vršio takav suposjed, da bi mogao štititi suposjed u odnosu na ostale nasljedničke suposjednike?"

 

a koje ne samo da je važno za odluku u ovom sporu već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, o čemu će u nastavku ovog obrazloženja biti riječi.

 

U skladu s navedenim, a polazeći od odredbe čl. 392.a st. 2. ZPP-a, a koja se na temelju odredbe čl. 78. u vezi s odredbom čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19) primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tužitelja ispitao pobijano rješenje samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je ocijenjeno važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a u odnosu na koje je u reviziji određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise koji se na to odnose.

 

Pobijanim rješenjem drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen zahtjev tužitelja za pružanje mu zaštite suposjeda na nekretnini označene kao k.č.br. 8778/1 k.o. P., predio K. zvan T. u odnosu na tuženu, polazeći od nespornih te utvrđenih činjenica:

 

- da su tužitelj, tužena te I. L. i D. F. naslijedili pok. Š. F. svaki za 1/4 dijela na temelju rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Pagu broj O-55/99-26 od 3. listopada 2003., a kojim rješenjem nije obuhvaćena i sporna nekretnina k.č.br. 8778/1 k.o. P., a koja nekretnina,

 

- da je u zemljišnim knjigama i dalje upisana kao vlasništvo njihovog prednika sad pok. Š. F.,

 

- da ova nekretnina i dalje nije raspoređena između nasljednika pok. Š. F., a

 

- da je na dijelu te nekretnine tužena poduzela i izvela određene radove, za koje

 

- da je tužitelj saznao sredinom studenoga 2015., te je podnio tužbu zbog smetanja posjeda 4. prosinca 2015.,

 

izrazivši pravno shvaćanje da je tužba zbog smetanja posjeda u konkretnom slučaju podnesena unutar zakonskog roka iz čl. 21. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZVDSP), no da tužitelj u "postupku nije dokazao da je on bio u posljednjem i mirnom suposjedu predmetne nekretnine, te nije dokazao na koji je način on vršio taj posjed", zbog čega je ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za pružanje posjedovne zaštite tužitelju na temelju odredbe čl. 21., čl. 22. i čl. 2l4. ZVDSP.

 

Polazeći od rezultata do sada provedenog postupka nameće se ocjena da tužitelj, tužena te I. L. i D. F. u odnosu na predmetnu nekretninu imaju položaj nasljedničkih suposjednika, a sve polazeći od odredbe čl. 17. ZVDSP.

 

Naime prema odredbi stavka 1. tog članka ostaviteljev posjed stvari i prava prelaze na njegove nasljednike zbog ostaviteljeve smrti i u njezinu času, onakvi kakvi su u tom času bili u ostavitelja.

 

Prema odredbi stavka 2. tog članka kada su ostaviteljevi posjedi zbog njegove smrti prešli na dva ili više sunasljednika, svi su oni time postali suposjednici svakog pojedinog od tih posjeda, pa će ga tako izvršavati, osim ako na temelju oporukom izražene ostaviteljeve volje ili odluke ostavinskog suda izvršavanje povjereno nekom drugom.

 

Dakle na temelju nasljedničkog suposjeda svaki od suposjednika stupa u posjed stvari i prava koje je ostavitelj faktično držao u posjedu u trenutku smrti, zbog čega se ima smatrati da suposjednik izvršava posjed stvari i prava na isti način kako je to činio i ostavitelj.

 

Takvo pravno shvaćanje ovaj sud izrazio je u rješenju broj Gzz 86/01-2 od 10. listopada 2001.

 

Kako predmetna nekretnina između nasljednika pok. Š. F. još nije raspoređena, oni su dakle smrću svog prednika postali njezini suposjednici, jer je smrću pok. Š. F. njegov posjed predmetne nekretnine kakav je bio, prešao po sili zakona na njegove zakonske nasljednike.

 

Stoga je pogrešno pravno shvaćanje iz pobijanog rješenja, a prema kojem, kako tužitelj u postupku nije dokazao da bi bio u suposjedu predmetne nekretnine, da mu je uskraćena posjedovna zaštita. Zbog takvog pogrešnog pravnog shvaćanja drugostupanjski sud je propustio ocijeniti osnovanost zahtjeva tužitelja kao nasljedničkog suposjednika za pružanje mu posjedovne zaštite upravljene prema tuženoj kao jednoj od suposjednika, a u svjetlu odredbe čl. 24. ZVDSP.

 

Prema odredbi čl. 24. st. 1. ZVDSP svaki suposjednik ovlašten je štititi suposjed putem suda od samovlasnog smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjeg suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

 

Prema odredbi stavka 2. tog članka suposjednik nije ovlašten staviti zahtjev za zaštitu svog suposjeda od smetanja koje je počinio njegov suposjednik ako bi za odlučivanje o tom zahtjevu bilo nužno raspravljati o njihovom pravnom odnosu.

 

Kako je dakle zbog pogrešnog pravnog shvaćanja o pravnom položaju tužitelja kao suposjednika predmetne nekretnine činjenično stanje odlučno za ovaj spor za sada ostalo nepotpuno utvrđeno, to je, a na temelju odredbe čl. 395. st. 2. u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP-a trebalo ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno rješavanje.

 

Zagreb, 12. siječnja 2021.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.