- 1 -              Kzz 32/2020-4

Broj: Kzz 32/2020-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv os. Ž. K., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 14. prosinca 2020. broj ZPP-DO-125/2016, podnesenom protiv pravomoćnog rješenja koje čine rješenje Prekršajnog suda u Daruvaru od 5. prosinca 2012. broj Pp 2 J-1055/10-31 i rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 11. svibnja 2016. broj Jž-23/13, u sjednici vijeća održanoj 12. siječnja 2021.,

p r e s u d i o   j e:

              Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnim rješenjem kojeg čine rješenje Prekršajnog suda u Daruvaru od 5. prosinca 2012. broj Pp 2 J-1055/10-31. i rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 11. svibnja 2016. broj Jž-23/13. povrijeđen zakon u odredbi čl. 82. st. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13. - dalje u tekstu: PZ) na štetu okrivljenog Ž. K., čime je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. PZ, te se pobijano rješenje ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Rješenjem Prekršajnog suda u Daruvaru od 5. prosinca 2012. broj Pp 2 J-1055/10-31, koje je potvrđeno rješenjem Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 11. svibnja 2016. broj Jž-23/13 odbijen je zahtjev okrivljenika za naknadu troškova nagrade i nužnih izdataka branitelja u prekršajnom postupku, koji je pravomoćno okončan 28. prosinca 2011., odbijajućom presudom, zbog činjenice što je okrivljenik zbog istog događaja prethodno već osuđen u kaznenom postupku i to presudom Općinskog suda u Daruvaru od 15. lipnja 2011., broj K-363/10-19. Prema obrazloženju Visokog Prekršajnog suda Republike Hrvatske, a pozivom na odredbu iz čl. 140. st. 2. PZ, troškovi postupka iz čl. 138. st. 2. toč. 5. i 7. PZ padaju na teret proračunskih sredstava suda samo ako je postupak obustavljen iz razloga što djelo okrivljenika nije prekršaj ili nema dokaza da je počinio prekršaj.

Protiv tog pravomoćnog rješenja Državni odvjetnik Republike Hrvatske podigao je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog bitne povrede odredbe prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. u vezi čl. 82. st. 3. PZ, s prijedlogom da se utvrdi povreda zakona, pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. U zahtjevu ističe da je odredbom iz čl. 140. st. 2. PZ uređeno pitanje troškova prekršajnog postupka samo kada se obustavlja prekršajni postupak, dok je kod donošenja odbijajuće presude potrebno prema odredbi iz čl. 82. st. 3. PZ supsidijarno primijeniti odredbu iz čl. 149. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.).

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

Prvostupanjski i drugostupanjski prekršajni sud se kod odbijanja zahtjeva za naknadu troškova obrane pogrešno pozivaju na primjenu odredbe iz čl. 140. st. 2. i čl. 138. st. 2. toč. 5. i 7. PZ, prema kojima okrivljenik ima pravo na trošak za branitelja samo ako je prekršajni postupak obustavljen zbog toga što djelo koje mu je stavljeno na teret nije prekršaj ili ako nema dokaza da je prekršaj počinio. Ovo radi toga, jer je u međuvremenu, prije donošenja pobijane odluke sudova stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 110/15. od 13. listopada 2015. - dalje u tekstu: ZIDPZ) koji u čl. 21. sada pravno uređuje pitanje određivanja troškova postupka i u situaciji kada je u prekršajnom postupku donesena odbijajuća presuda, kao i zbog pravnih posljedica koje ZIDPZ veže uz trenutak pokretanja prekršajnog postupka.

Radi toga, za pravilno rješenje istaknute povrede zakona treba uzeti u obzir prijelazne i završne odredbe ZIDPZ-a i to čl. 31. st. 1. koji propisuje da „prekršajni postupak koji je pokrenut prije stupanja na snagu ovog Zakona nastavit će se i pravomoćno dovršiti po postupovnim odredbama Prekršajnog zakona“. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da je u konkretnom slučaju (za odluku o tome koji prekršajni zakon treba primijeniti) odlučno vrijeme pokretanja prekršajnog postupka, pa kako je u ovom slučaju postupak pokrenut 15. srpnja 2010., trebalo je navedenoj citiranoj zakonskoj odredbi primijeniti dotadašnji PZ, a uz njega, kako je već ranije spomenuto, supsidijarno i odgovarajuće odredbe ZKP/08.

Kako odredba iz čl. 140. st. 2. PZ ne uređuje pitanje naknade troškova prekršajnog postupka u slučaju kad je optužba odbijena (čl. 181. PZ), to je trebalo u skladu sa čl. 82. st. 3. PZ primijeniti odredbu čl. 149. st. 1. ZKP/08., na temelju koje nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava kad sud donese odluku kojom odbija optužbu, a kako to osnovano i navodi državni odvjetnik u svom zahtjevu.

Budući da pri donošenju osporenog rješenja o troškovima prekršajni sudovi nisu primijenili odredbu iz čl. 82. st. 3. PZ-a, što je utjecalo na zakonitost rješenja, ostvarena je bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. PZ koja iziskuje ukidanje pobijanog rješenja.

Slijedom navedenog trebalo je prihvatiti zahtjev za zaštitu zakonitosti i na temelju čl. 513. st. 1. ZKP/08., pravomoćno rješenje kojeg čine rješenje Prekršajnog suda u Daruvaru i rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske ukinuti, te predmet je vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Zagreb, 12. siječnja 2021.