- 1 -              I Kž 240/2017-6

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 240/2017-6

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog B. Č., zbog kaznenog djela iz članka 291. stavaka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12. i 56/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženog B. Č. i oštećenika Bolnice za ... „P. dr. M. H.“, podnesenima protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola od 16. prosinca 2016. broj K-25/14-144, u sjednici održanoj 12. siječnja 2021., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženog B. Č., odvjetnika S. J.

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Žalbe optuženog B. Č. i oštećenika Bolnice za ... „P. dr. M. H.“ odbijaju se kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom Županijskog suda u Puli-Pola optuženi B. Č. proglašen je krivim da je na način i pod okolnostima opisanim u izreci počinio kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavak 1. i 2. KZ/11., pa je na temelju istog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine, a na temelju članka 56. KZ/11. izrečena mu je uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od četiri godine, računajući od pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo.

 

Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) oštećenoj Bolnici za ... „P. dr. M. H.“ R. u cijelosti je dosuđen imovinskopravni zahtjev u iznosu od 486.073,71 kuna, koji je u roku od 15 dana od dana izvršnosti presude dužan nadoknaditi optuženi B. Č.

 

Na temeljem članka 5. stavak 2. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem („Narodne novine“, broj 145/10.) odbijen je prijedlog državnog odvjetništva za oduzimanje imovinske koristi od optuženika ostvarene kaznenim djelom u iznosu od 215.567,45 kuna.

 

Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08. optuženom je naloženo snašanje troškova kaznenog postupka, i to: troškova za svjedoke u ukupnom iznosu od 526,00 kuna; troškova financijskog vještačenja u ukupnom iznosu od 5.200,00 kuna kao i paušalnu svotu u iznosu od 1.500,00 kuna.

 

Protiv ove presude žalbu je podnio optuženi B. Č. po branitelju, odvjetniku S. J. zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o imovinsko pravnom zahtjevu, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači te optuženik oslobodi od optužbe, podredno da se ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, pred izmijenjeno vijeće. U žalbi je zatraženo da se o održavanju sjednice vijeća izvijesti optuženika i njegova branitelja.

 

Žalbu je podnio i oštećenik Bolnica za ... „P. dr. M. H.“ po punomoćniku odvjetniku P. P. zbog odluke o troškovima kaznenog postupka s prijedlogom da se pobijana presuda djelomično preinači u odluci o trošku na način da se optuženiku naloži da podmiri troškove kaznenog postupka iz članka 148. stavak. 2. točka 8. ZKP/08. o visini kojih će biti odlučeno posebnim rješenjem.

 

Državni odvjetnik je podnio odgovor na žalbu optuženika, sa prijedlogom da se ista odbije kao neosnovana.

 

Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Postupajući prema zahtjevu branitelja optuženika u žalbi, u smislu članka 475. stavak 2. ZKP/08., o sjednici vijeća izviješteni su optuženi B. Č. i njegov branitelj odvjetnik S. J., kao i državni odvjetnik. Sjednici je neposredno nazočio branitelj odvjetnik S. J., dok uredno izviješteni državni odvjetnik i optuženik sjednici nisu nazočili, pa je u odnosu na njih, sukladno članku 475. stavak 4. ZKP/08., sjednica održana u njihovoj odsutnosti.

 

Žalbe nisu osnovane.

 

Optuženik ističe da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi ostvario više vidova bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Prvenstveno, tvrdi kako prvostupanjski sud nije naveo razloge o odlučnim činjenicama, i to u pogledu oblika krivnje kojim bi optuženik počinio kazneno djelo za koje je oglašen krivim. Osim toga, upućuje  i kako su razlozi o odlučnim činjenicama izloženi u pobijanoj presudi nejasni odnosno u znatnoj mjeri proturječni sa sadržajem zapisnika i isprava iz spisa, pri tome upućujući na okolnost da je prvostupanjski sud u dokaznom postupku imao na raspolaganju mišljenje prof. dr. M. U., stručnjaka za radno pravo, koji je dao pravnu analizu postupanja optuženika, no sud prvog stupnja se niti na  jednom mjestu nije osvrnuo na to mišljenje.

 

Međutim, suprotno stavu žalitelja, prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi iznio jasne i dostatne razloge u pogledu svih odlučnih činjenica, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Prvenstveno, na stranici 14. pobijane presude jasno stoji kako je optuženik inkriminirane radnje činio svjesno i upravo u cilju da si u inkriminiranom iznosu pribavi korist, kako je to i navedeno u izreci pobijane presude. Iz navedenog proizlazi kako nema nikakve dvojbe da je sud utvrdio, a potom i iznio razloge o obliku krivnje kod optuženika, zaključujući izrijekom da je optuženik postupao sa izravnom namjerom. Osim toga, a u pogledu navodnog propusta suda da iznese razloge i činjenice koji proizlazi iz mišljenja prof. dr. M. U., valja uputiti kako se radi o stavovima privatnog mišljenja u pogledu pravnih pitanja, koje je u kaznenom postupku ovlašten iznositi samo sud prilikom donošenja svojih odluka, što je u konkretnom slučaju i učinjeno.

 

Osim bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., optuženik tvrdi da je počinjena i daljnja bitna povreda odredaba kaznenog postupka, i to iz članka 468. stavak. 2. ZKP/08., jer da se pobijana presuda temelji na nezakonitom dokazu i to na izvješću Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje o izvršenom nadzoru u Bolnici za ... „P. dr. M. H.“ R., Klasa: 500-07/10-01/1392, Ur. Broj: 338-08-31-11-2 od 25. veljače 2011.

 

Međutim, a kako je već ranije i odlučeno rješenjem prvostupanjskog suda Kov-33/2014 od 5. prosinca, koje je potvrđeno rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske I Kž-34/2015 od 3. veljače 2015., navedeno izvješće nije nezakonit dokaz, pa je prvostupanjski sud s pravom izvršio uvid u isto, te utvrdio da je ono doneseno 25. veljače 2011., a u Bolnicu je zaprimljeno dana 6. svibnja 2011.

 

Stoga, budući da istaknute bitne povrede nisu ostvarene, ovaj sud drugog stupnja ispitao je u tom dijelu pobijanu presudu u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08., te pritom nije utvrdio da bi u presudi bile ostvarene neke druge bitne povrede na koje pazi po službenoj dužnosti. Iz navedenih razloga, žalba optuženika zbog bitne povrede kaznenog postupka nije osnovana.

 

Pobijajući utvrđeno činjenično stanje optuženik prije svega upućuje kako, suprotno stavu prvostupanjskog suda u pobijanoj presudi,  optuženik nije postupao nezakonito kada je Upravnom vijeću Bolnice predložio donošenje odluke o uvećanju njegove plaće za 25%, a na temelju čega je na sjednici Upravnog vijeća od 25. studenog 2002., i donesena takva odluka. Tvrdi kako on ne može biti odgovoran za donošenje odluke Upravnog vijeća Bolnice, koji je njemu nadređen. Isto je moglo prijedlog i legitimno odbiti, ukoliko su držali da je takva odluka nezakonita. Stoga, žalitelj tvrdi kako je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je optuženik Upravnom vijeću Bolnice „nametnuo“ nezakonitu odluku.

 

Međutim, suprotno ovakvim žalbenim prigovorima optuženika, prvostupanjski je sud pravilno i cjelovito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio kazneni zakon proglasivši optuženika krivim za kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavak 1. i 2. KZ/11. na način kako mu to stavljeno na teret optužnicom.

 

Naime, u ovom postupku, što niti optuženik ne dovodi u pitanje, nedvojbeno je utvrđeno kako je optuženik u inkriminiranom razdoblju bio ravnatelj Bolnice za ... „P. dr. M. H.“ u R. Nije upitno niti da je po stupanju na dužnost, ravnatelj stavio prijedlog Upravnom vijeću Bolnice da mu se odobri uvećanje plaće za 25%, opravdavajući takvo povećanje okolnostima da je i raniji ravnatelj, dr. Z. B., imao isto uvećanje iz razloga što je, kao i sada optuženik, uz ravnateljski posao obavljao i redoviti posao kao liječnik, u ambulanti i kroz dežurstva. Osim toga, prijedlog se temeljio i na činjenici da Bolnica svoje usluge nudi i na tržištu, pa se tako 50 % prihoda Bolnice ostvaruju mimo davanja države. Nije upitno da je prijedlog kojeg je na dnevni red stavio ravnatelj, dijelom obrazlagao voditelj financijsko materijalnih poslova V. H., a dijelom sam optuženik, jer tako proizlazi iz zapisnika Upravnog vijeća Bolnice od 25. studenog 2002., te je predmetnog dana i donesena odluka Upravnog vijeća, i to sa 4 glasa „za“ i 1 „suzdržanim“ glasom.

 

Iako je optuženik u žalbi težište stavio na „zakonitost“ odluke Upravnog vijeća Bolnice od 25. studenog 2002., tvrdeći da ne može on biti odgovoran za odluke organa upravljanja kojem je subordiniran, konkretna odluka Upravnog vijeća predstavlja samo pretpostavku za nezakonito postupanje optuženika nakon toga jer se temeljem te odluke optuženiku, kroz inkriminirano razdoblje, isplaćivao dodatak na koji nije imao pravo, a koje je odobravao optuženik, za sve uposlenike Bolnice, pa i za sebe osobno, kako to proizlazi iz platnih lista Bolnice za optuženika (listovi 246-527 spisa). Da je on te isplate odobravao, proizlazi ne samo iz nedvojbene materijalne dokumentacije nego i iz obrane optuženika te iskaza svjedoka V. H.

 

U tom pogledu, a kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud, neprihvatljiva je obrana optuženika da je morao, valjda neupitno, poštivati odluke Upravnog vijeća Bolnice. U okviru djelokruga poslova koje je optuženik obavljao na funkciji ravnatelja Bolnice, prvenstvena je njegova dužnost, kako to proizlazi iz članka 28. Statuta Bolnice (od 2009. članka 29. i članka 31. Statuta) da brine za zakonitost rada i poslovanja Bolnice, te je on bio dužan Upravno vijeće upozoriti na nezakonitost odluka koje su donesene i koje se provode, a što, u odnosu na konkretnu odluku, optuženik nije učinio sve do 3. svibnja 2013.

 

Ovaj drugostupanjski sud prihvaća i utvrđenja suda prvog stupnja u pogledu primjene prava relevantnog za (ne)postojanje prava na dodatak na plaći ravnatelja . Naime, nije sporno da su plaće u vrijeme donošenje inkriminirane odluke o povećanju plaće ravnatelju od 25% trebale biti obračunate na temelju važećih zakona i propisa i to odredaba članaka 4.-9. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine“, broj 27/01.), te odredaba članaka 49.-72. Temeljnog Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“, broj 3/02.) koji se primjenjivao od 1. siječnja 2002., te da niti jedan od tih propisa nije predviđao povećanje plaće za ravnatelja za 25%. Osim toga, iako to prvostupanjski sud posebno ne ističe, nakon donošenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj 9/05.) i njegovih dodataka („Narodne novine“, broj 20/06., 156/09. i 52/10.), koji nisu predviđali dodatak ravnateljima, zaključcima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora, a koji zaključci su nedvojbeno dostavljeni Bolnici, upućeno je da se članak 65. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, može tumačiti na način da se ravnatelju odobrava dodatak na plaću no samo u visini 5 %. Povrh svega, 6. svibnja 2011. Bolnica zaprima izvješće Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje o izvršenom nadzoru u Bolnici za ... „P. dr. M. H.“ R., Klasa: 500-07/10-01/1392, Ur. Broj: 338-08-31-11-2, kojim se utvrđuju nepravilnosti u radu Bolnice, pa i u pogledu dodatka na plaći ravnatelja, sa kojim Izvješćem optuženik upoznaje Upravno vijeće tek na sjednici 3. svibnja 2013. kada je donesena odluka o stavljanju izvan snage odluke Upravnog vijeća Bolnice od 25. studenog 2002. Kroz cijelo razdoblje od mjeseca studenog 2002. do mjeseca travnja 2013. protivno upozorenjima, odredbama navedenih propisa, zaključaka Povjerenstva, pa i izvješća Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, optuženik nezakonito odobrava sebi, a što mu omogućuje njegov položaj ravnatelja, isplate na ime nepripadnog dodatka na plaću od 25%, čime je oštetio Bolnicu za iznos od 486.073,71 kuna odnosno čime je na štetu Bolnice za sebe pribavio nepripadnu imovinsku korist u iznosu od 215.567,45 kuna.

 

Stoga je potpuno ispravan stav prvostupanjskog suda kada zaključuje da je optuženik, znajući da nema pravo na dodatak na plaću, svjestan da je odluka kojom mu je taj dodatak odobren nezakonita, zanemario svoju obvezu brige za zakonitost rada i poslovanja Bolnice, te Upravno vijeće Bolnice nije upozorio da odluka nema zakonsko uporište, kroz gotovo jedanaest godina odobravao, kao ravnatelj, isplatu dodatka na koji nije imao pravo.

 

U pogledu nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, žalitelj tvrdi da prvostupanjski sud nije proveo dokaze koji su predloženi na raspravi u pogledu ispitivanja svjedoka dr. Z. B., kao i pribave podataka o radu Bolnice, a iz kojih bi se, prema stavu optuženika, moglo zaključiti kako je povećanje plaće optuženika, pod konkretnim uvjetnima, bilo opravdano. Međutim, a kako je to prvostupanjski sud i iznio u pobijanoj presudi, i po ocjeni ovog suda drugog stupnja, radi se o nevažnim dokazima, koji su bez utjecaja na činjenično stanje u pogledu odlučnih činjenica, obzirom da je relevantno činjenično stanje utvrđeno dokazima koje je sud izveo i jasno ih iznio u pobijanoj presudi.

 

Slijedom svega do sada navedenom proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te je savjesnom i potpunom analizom izvedenih dokaza navedenih u obrazloženju presude za svoja utvrđenja iznio jasne i uvjerljive razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, pa žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

 

Prvostupanjski je sud u konkretnom slučaju na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje ispravno primijenio odgovarajuće odredbe kaznenog zakona, te je utvrdio da je optuženik na štetu Bolnice za ... „P. dr. M. H.“ u R. počinio kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavak 1. i 2. KZ/11.

 

Optuženik prvostupanjsku presudu pobija i zbog odluke o imovinsko pravnom zahtjevu polazeći od stava da nije počinio kazneno djelo. Međutim, kako je utvrđeno suprotno i to iz svih razloga koji su već ranije izloženi te je utvrđeno da je kaznenim djelom zlouporabe položaja i ovlasti optuženik oštetio Bolnicu za iznos od 486.073,71 kuna, te je Bolnica u tom iznosu i postavila imovinskopravni zahtjev, to je isti oštećeniku osnovano i dosuđen na temelju članka 158. st. 2. ZKP/08., kako je to i navedeno u pobijanoj presudi.

 

Žaleći se zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, oštećeni Bolnica za ... „P. dr. M. H.“ upućuje kako je u prvostupanjskoj presudi propušteno odlučiti o obvezi optuženika na snašanje troškova iz članka 145. stavak 2. točka 8. ZKP/08., koji se odnose na nužne izdatke oštećenika i njegova zakonskog zastupnika te nagradu i nužne izdatke njegova opunomoćenika.

 

Iako je u pravu oštećenik kada zamjećuje da u pobijanoj presudi, u odnosu na troškove koje je oštećenik nedvojbeno imao u povodu kaznenog postupka protiv optuženika, nema odluke prvostupanjskog suda, ta okolnost pobijanu presudu ne čini manjkavom ili nezakonitom, pa njegova žalba u tom pogledu nije osnovana. Naime, o troškovima oštećenika iz članka 145. stavak 2. točka 8. ZKP/08. , na temelju članka 148. stavak 4. ZKP/11. sud će donijeti naknadno posebno rješenje, ukoliko oštećenik u roku od tri mjeseca od dana dostave pravomoćne presude postavi takav zahtjev.

Kako navodi podnesenih žalbi optuženika i oštećenika nisu osnovani, a ispitivanjem pobijane presude nisu utvrđene povrede na koje ovaj žalbeni sud u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08. presuditi kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 12. siječnja 2021.