- 1 -              Rev 740/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 740/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. M. iz N. V., OIB: ..., koga zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu B. Š., T. Z.-J. i A. J. iz R., protiv tuženika D.-A. d.o.o. iz N. V., OIB: ..., koga zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu N. K., V. K. i mr. sc. A. K. iz R., radi utvrđenja nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci, br. Gž R-69/18-5 od 12. prosinca 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Crikvenici, br. P-1/12-37 od 14. listopada 2013., u sjednici održanoj 12. siječnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

1.  Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

              2. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na reviziju, kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje da nije dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu (toč. I/I izreke) i vraćanje na posao okivača-montera (toč. I/II) uz isplatu naknade plaće od 29. studenoga 2011. do vraćanja na posao (toč. I/III izreke) te isplatu naknade za neiskorišteni godišnji odmor od 4.900,00 kn (toč. I/IV izreke). Ujedno je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak od 57.110,00 kn (toč. II izreke).

 

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti drugostupanjsku presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na reviziju tuženik ističe da revizijski navodi nisu osnovani te predlaže odbiti reviziju, a njemu dosuditi troškove sastava odgovora na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Budući da pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, nije nerazumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama, to tužitelj neosnovano prigovara da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da nije dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu uz vraćanje na posao okivača – montera uz isplatu naknade plaće.

 

Prvostupanjski je sud utvrdio da je tužitelj 18. studenoga 2011. napustio radno mjesto za vrijeme radnog vremena bez da se prethodno javio svome direktoru i potom iskrcavao ogradu naručiteljima i to u neposrednom susjedstvu radionice tuženika, koju je kasnije naručiteljima i montirao – zaključivši da je tužitelj time teško prekršio obveze iz radnog odnosa i da je osnovan izvanredni otkaz ugovora o radu. Budući da je tuženik mala tvrtka koja ima samo dva zaposlena montera stolarije (tužitelja i još jednog radnika), prvostupanjski je sud zaključio da nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

Drugostupanjski sud prihvaća zaključak drugostupanjskog suda a u odnosu na žalbene navode ističe da nije životno i logično da bi poslodavac poslao tužitelja kući, a imao je za njega ispunjen radni nalog za obavljanje posla u K. kao i da nije uvjerljivo da bi tužitelj slučajno sreo vozača kamiona G. G. koji je za njega vozio materijal za ogradu koju je s vozačem zajedno istovario nedaleko od svog poslodavca i za svoj osobni račun, odnosno privatno nakon nekoliko dana i montirao što potvrđuje i nevjerodostojnost jer tužitelj u zahtjevu za zaštitu prava i tužbi ističe da je u 8,00 upućen kući i tad sreo vozača, dok svjedoci ističu da je vozač dovezao kamion oko 9 sati. Stoga da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj počinio tešku povredu obveze iz radnog odnosa kao i da je zbog ponašanja tužitelja tuženik opravdano izgubio povjerenje u tužitelja.

 

Prema čl. 108. st.1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 – dalje: ZR) poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

S obzirom da je tužitelj samovoljno napustio svoje radno mjesto i da je otišao iskrcavati ogradu naručitelju s kojim je imao privatni aranžman, a koju je ogradu naknadno i montirao, ostavivši tuženika u nemogućnosti da zbog njegovog odlaska ne napravi već ugovoreni posao – pravilan je zaključak nižestupanskih sudova da je tužitelj počinio tešku povredu obveze iz radnog odnosa kao i da je zbog takvog ponašanja tuženik opravdano izgubio povjerenje u tužitelja.

 

Revizijski navodi tužitelja u cijelosti se iscrpljuju u osporavanju ocjene dokaza provedenih po prvostupanjskom sudu, odnosno iznošenjem svoje ocjene iskaza svjedoka. Time osporava pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja, koji prigovori nisu relevantni, s obzirom na odredbu čl. 385. ZPP-a, prema kojem pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja ne može biti predmet revizijskog ispitivanja (a kako to osnovano i tuženik ukazuje u odgovoru na reviziju.

 

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena valjalo je na temelju čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

              Tuženiku nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na reviziju temeljem čl. 155. st. 1. ZPP-a.

 

Zagreb, 12. siječnja 2021.