- 1 -              III Kr 98/2019-7

 

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 98/2019-7

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa, predsjednika vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Zdenka Konjića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika D. J. i drugih zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak; dalje: KZ/11-15), odlučujući o zahtjevima osuđenika D. J. i osuđenika I. P. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 21. rujna 2018. broj K-178/2017-8 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 19. veljače 2019. broj Kž-89/2019-3, u sjednici vijeća održanoj 12. siječnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi osuđenika D. J. i osuđenika I. P. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

 

Obrazloženje

 

Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 21. rujna 2018. broj K-178/2017-8 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 19. veljače 2019. broj Kž-89/2019-3, osuđenici D. J. i I. P. proglašeni su krivima zbog kaznenog djela protupravnog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske Unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. KZ/11-15 te osuđeni na kaznu zatvora od jedne godine svaki.

 

Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08-17), svaki osuđenik obvezan je na ime sudskog paušala platiti iznos od 300,00 kuna, u roku od 3 (tri) mjeseca po pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske.

 

Na temelju članka 79. KZ/11. od osuđenika D. J. trajno su oduzet predmeti privremeno oduzeti prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta broj 844093 od 16. veljače 2017. i to četiri novčanice u apoenima od 200,00 kuna, a od osuđenika I. P. trajno su oduzete tri novčanice u apoenima od 200,00 kuna i dvije novčanice u apoenima od 100,00 kuna, oduzete prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta broj 844092 od 16. veljače 2017.

 

Na temelju članka 270. stavka 1. ZKP/08-17 predmeti privremeno oduzeti prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta broj 844087 od osuđenika D. J. i to četiri mobilna telefona – jedan mobitel marke C. I. serijskog broja ... s pripadajućom SIM karticom pozivnog broja ..., jedan mobilni telefon marke N. I. serijskog broja ..., s pripadajućom SIM karticom pozivnog broja ..., jedan mobitel marke N. I. serijskog broja ..., jedan mobitel marke L. I. serijskog broja ..., vraćeni su osuđeniku D. J. te jedan mobitel marke H. s dva pripadajuća serijska broja ..., ..., s pripadajućom SIM karticom pozivnog broja ..., jedan mobitel marke C. serijskog broja ..., ..., pozivnog broja ..., vraćeni su osuđeniku I. P.

 

Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude pravovremeno je podnio osuđenik D. J. po branitelju V. O., odvjetniku iz N., „zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog povrede odredaba kaznenog zakona“, s prijedlogom „da se pobijana presuda preinači i okrivljenik oslobodi od optužbe ili ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje pred drugim sucem“.

 

Pravovremeno je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio i osuđenik I. P. po braniteljici V. Š., odvjetnici iz N., također „zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog povrede odredaba kaznenog zakona“, s istovjetnim prijedlogom „da se pobijana presuda preinači i okrivljenik oslobodi od optužbe ili ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje pred drugim sucem“.

 

Prvostupanjski sud je po zaprimanju zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude postupio u skladu s člankom 518. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08-19).

 

Zahtjevi nisu osnovani.

 

Oba osuđenika u sadržajno jednakim zahtjevima ističu da je u pravomoćnoj presudi došlo do povrede kaznenog zakona, koju nalaze u tome što sud nije naveo „prema kojoj odredbi čl. 326. st. 1. je donio odluku“, navedeni članak je u nekoliko navrata mijenjan i to na način da je svakom promjenom povećana zapriječena kazna. Pritom je Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona koji je objavljen u „Narodnim novinama“ broj 70/17., a ne, kako se to navodi u zahtjevima, u „Narodnim novinama“ broj 107/17., i koji je na snagu stupio 27. srpnja 2017., a ne 20. listopada 2017., kako se pogrešno tvrdi u zahtjevima osuđenika (dalje: ZIK KZ/11-17), kazna za to djelo s ranije zapriječene kazne od šest mjeseci do pet godina podignuta na kaznu zatvora od jedne do osam godina. U zahtjevima se dalje navodi da je predmetno kazneno djelo počinjeno 16. veljače 2017., dakle, prije stupanja na snagu ZID KZ/11-17, a iz izričaja u pravomoćnoj presudi da je osuđenicima izrečena minimalna kazna (od jedne godine) proizlazi da su osuđenici osuđeni prema Kaznenom zakonu koji nije bio na snazi u vrijeme počinjenja djela i koji je za njih stroži.

 

Premda su u pravu osuđenici da u prvostupanjskoj presudi nisu navedene „Narodne novine“ u kojima je objavljen Kazneni zakon po kojem su osuđeni, dok je u drugostupanjskoj presudi naveden pogrešan zakon koji uključuje i izmjene koje su uslijedile nakon počinjenja djela i kojima je propisana viša kazna zatvora za kazneno djelo iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona od one koja je bila propisana u vrijeme počinjenja djela, zbog takvog propusta, kako prvostupanjskog suda, tako i drugostupanjskog suda, na štetu osuđenika nije povrijeđen kazneni zakon.

 

Naime, izricanjem kazne zatvora osuđenicima od jedne godine, pri čemu niti prvostupanjski, a niti drugostupanjski sud, prilikom obrazlaganja odluke o kaznama koje su izrečene osuđenicima, protivno navodima podnositelja, ne navode da bi im bile izrečene minimalne kazne propisane za to djelo, sud ni na koji način nije izašao izvan okvira kazne koja je propisana za djelo iz članka 326. stavka 1. KZ/11-15, a to je kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina. Stoga prema osuđenicima očigledno, glede kaznenog djela koje je predmet optužbe nije primijenjen zakon koji se ne može primijeniti (članak 469. točka 4. ZKP/08-17), a niti je odlukom o kazni prekoračena ovlast koju sud ima po zakonu (članak 469. točka 5. ZKP/08-17). Slijedom toga, u pravomoćnoj presudi na štetu osuđenika nije došlo do povrede kaznenog zakona iz članka 517. stavka 1. točke 1. ZKP/08-17.

 

U ostalom dijelu zahtjeva oba osuđenika polemiziraju s pravilnošću utvrđenog činjeničnog stanja, tvrdeći da oni nisu znali da prevoze strane državljane niti su imali saznanja o načinu na koji su oni došli na područje Republike Hrvatske, već je njihov motiv jedino bio zaraditi za prijevoz tih osoba unutar Republike Hrvatske, očigledno na nepodoban način, te smatraju da im sudovi prilikom izricanja kazne nisu cijenili sve okolnosti, međutim, iz tih se osnova (pogrešno utvrđeno činjenično stanje i odluka o kazni), sukladno članku 517. stavku 1. točkama 1., 2. i 3. ZKP/08-17, zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ne može podnijeti.

 

Slijedom svega navedenog, trebalo je zahtjeve osuđenika D. J. i osuđenika I. P. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbiti kao neosnovane i na temelju članka 519. u vezi s člankom 512. ZKP/08-19 odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 12. siječnja 2021.