- 1 -              III Kr 121/2019-5

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 121/2019-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa, predsjednika vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Zdenka Konjića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Setnik, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika B. P. i drugih zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 52. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak i 101/17. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevima osuđenika B. P. i osuđenika Đ. Č. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Pazinu od 7. veljače 2019. broj K-379/2019. i presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 12. rujna 2019. broj Kž-215/2019-12, u sjednici vijeća održanoj 12. siječnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi osuđenika B. P. i osuđenika Đ. Č. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

 

Obrazloženje

 

Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Pazinu od 7. veljače 2019. broj K-379/2019. i presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 12. rujna 2019. broj Kž-215/2019-12, osuđenik B. P. proglašen je krivim zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa droga iz članka 190. stavka 2. u vezi s člankom 52. KZ/11. te je na temelju članka 190. stavka 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora od četiri godine, u koju mu je kaznu na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 4. travnja 2018. pa nadalje.

 

Na temelju članka 77. stavka 1. KZ/11. u vezi s člankom 560. stavcima 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08-17) od osuđenika B. P. oduzeta je imovinska korist u iznosu od 2.225,00 eura te mu je naloženo uplatiti u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske kunsku protuvrijednost navedenog iznosa prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate.

 

Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11. od osuđenika B. P. oduzeti su predmeti koji su od njega oduzeti uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Uprave kriminalističke policije, PNUSKOK SSKOK R. broj: ... i ... od 4. travnja 2018. i to: mobilni uređaj marke ..., crne boje i mobilni telefon marke ..., crne boje, IMEI broja 1: ... i IMEI broja 2: ... s pripadajućom SIM karticom serijskog broja ..., mobilnog operatera ...

 

Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11. u svezi s člankom 190. stavkom 8. KZ/11. od osuđenika B. P. oduzeti su i: prozirna PE vrećica s patentnim zatvaračem unutar koje se u omotu od Al –folije nalazi omot od prozirne PE folije koji je ispunjen s 10,86 grama droge marihuana; jastučnica bež boje s patentnim zatvaračem unutar koje se nalaze komadići bijelog toaletnog papira i plavo-zeleni ručnik unutar kojeg se nalazi omot koji je sačinjen od prozirne PE folije, djelomično oblijepljen smeđom samoljepljivom trakom te prozirnom PE folijom, ispunjen s 1099,4 grama droge marihuana; crveno-bijela kutija cigareta Marlboro u kojoj se nalazi omot od dijela bijele PE vrećice zataljenog vrha unutar kojeg se nalazi jednostruko premotan omot od dijela prozirne PE vrećice ispunjen s 0,45 grama droge kokain; smeđi papirnati omot unutar kojeg se u omotu od Al-folije nalazi omot od žute PE vrećice u kojoj se nalazi omot od dijela PE vrećice koji je ispunjen s 49,49 grama droge kokain; paket načinjen od prozirne PE folije i oblijepljen crnom izolacijskom trakom, unutar kojeg se nalazi paket sačinjen od prozirne PE vrećice zavezane u čvor, omotan prozirnom PE folijom i trima vlažnim maramicama i PE folijom, u kojem se nalazi paket načinjen od prozirne PE vrećice omotan PE folijom, ispunjen s 400,36 grama droge kokain i omot od dijela bijelo-crveno-žuto-plave PE vrećice s natpisom "dm" ispunjen s 0,78 grama droge kokain. Ujedno je odlučena da se oduzeta droga se ima uništiti u za to predviđenom postupku.

 

Istom je presudom osuđenik Đ. Č. proglašen krivim zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa droga iz članka 190. stavka 2. KZ/11. te osuđen na kaznu zatvora od dvije godine, u koju mu je kaznu na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 4. travnja 2018. do 25. travnja 2018.

 

Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11. od osuđenika Đ. Č. oduzeti su predmeti, oduzeti od njega uz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta PNUSKOK, SSKOK R., serijski broj: ... od 4. travnja 2018 i serijski broj: ... od 5. travnja 2018. i to: mobitel marke ..., crne boje, IMEI broja ... i IMEI 2 broja ... sa SIM karticom ... i mobitel marke ..., zlatne boje sa SIM karticom natpisa ... serijskog broja ...

             

Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08-17 odlučeno je da je osuđenik B. P. na ime paušalne svote dužan platiti trošak kaznenog postupka iznos od 10.000,00 kuna, a osuđenik Đ. Č. iznos od 7.000,00 kuna, dok su solidarno s osuđenikom M. Š. dužni podmiriti preostali trošak kaznenog postupka u iznosu od 26.519,00 kuna, u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske kao i svaki navedene paušalne svote u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe. 

 

Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude pravovremeno je podnio osuđenik B. P. po branitelju V. M., odvjetniku iz Z., zbog „povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 (čl. 517. st. 1. t. 2. ZKP/08), te povrede prava okrivljenika na obranu na raspravi i zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, a ta je povreda mogla utjecati na presudu (čl. 517. st. 1. t. 3 ZKP/08)“, s prijedlogom „ukinuti pobijane presude (i prvostupanjsku i drugostupanjsku) u cijelosti i predmet vratiti na ponovnu odluku prvostupanjskom sudu, a podredno: preinačiti pobijane pravomoćne presude i istog osloboditi od optužbe“. Ujedno je predloženo sukladno članku 518. stavku 5. ZKP/08-17 odgoditi, odnosno prekinuti izvršenje pravomoćne presude.

 

Pravovremeno je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio i osuđenik Đ. Č. po braniteljima M. M. i S. M., oba odvjetnici iz P., „zbog: toga što je isti pravomoćno osuđen u postupku na način koji predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, međunarodnim pravom ili zakonom(čl.515.st.1.ZKP/08) i povrede odredaba kaznenog postupka predviđenih u čl.468.st.2.ZKP/08 , a koja odredba propisuje da bitna povreda odredaba kaznenog postupka postoji ako je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (čl.517.st.1.toč.2.ZKP/08)“. Predlaže se „da Vrhovni sud Republike Hrvatske, odlučujući o ovom zahtjevu, ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu, te predmet vrati sudu na ponovno suđenje i odluku“.

 

Prvostupanjski sud je po zaprimanju zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude postupio u skladu s člankom 518. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08-19).

 

Zahtjevi nisu osnovani.

 

Osuđenik B. P. u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude smatra da je u toj presudi počinjena povreda iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08-17 jer da u drugostupanjskoj presudi nema odgovora na brojne žalbene navode. Istu povredu u svojem zahtjevu ističe i osuđenik Đ. Č. Osim što u pretežitom dijelu obrazloženja navedene povrede osuđenik B. P. pobija pravilnost činjeničnih utvrđenja u pravomoćnoj presudi, nisu u pravu osuđenici da je drugostupanjski sud počinio navedenu povredu. Naime, dajući razloge u drugostupanjskoj presudi u odnosu na u žalbama osuđenika istaknute bitne povrede odredaba kaznenog postupka, drugostupanjski je sud, doduše, pomalo šturo i zbirno, ali sasvim dostatno, dao razloge zbog kojih smatra da u prvostupanjskoj presudi u odnosu na odlučne činjenice nije počinjen niti jedan od vidova bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-17. te ocjenjujući da se pretežiti dio tih prigovora odnosi na činjenična utvrđenja, u odnosu na koja je također u drugostupanjskoj presudi dano valjano i sasvim dostatno obrazloženje. Premda je u pravu osuđenik P. kada u zahtjevu tvrdi da u drugostupanjskoj presudi nije odgovoreno na žalbeni navod da prikriveni istražitelji nisu htjeli odgovarati na brojna pitanja braniteljice osuđenika P. pod izgovorom „tajnosti taktike policijskog postupanja“, iz prijepisa snimke iskaza prikrivenih istražitelja vidljivo je da su ta pitanja bila usmjerena, bilo na utvrđivanje identiteta prikrivenih istražitelja, bilo na propitivanje činjenica koje nisu odlučne za utvrđivanje kaznenopravne odgovornosti osuđenika pa, slijedom toga, činjenica da u žalbenom postupku nije odgovoreno na navedene žalbene navode nije mogla utjecati na presudu, zbog čega nije u drugostupanjskoj presudi počinjena povreda iz članka 517. stavka 1. točke 3. u vezi s člankom 487. st. 1. ZKP/08-17.

 

Pritom treba naglasiti i da nije u pravu osuđenik P. kada tvrdi da su iskazi i izvješća prikrivenih istražitelja odlučujući dokaz na temelju kojih je utvrđena njegova krivnja jer upravo iz njegove obrane pred policijskim istražiteljem i državnim odvjetnikom (koju obranu prvostupanjski sud s pravom cijeni kao istinitu i vjerodostojnu, ocjenjujući njezinu izmjenu na raspravi prilagođenom upravo radi izbjegavanja kaznenopravne odgovornosti) proizlazi da je upravo on počinio kazneno djelo na način kako je to utvrđeno u pravomoćnoj presudi, a koja je obrana potkrijepljena, ne samo iskazima i izvješćima prikrivenih istražitelja, nego i rezultatima provedenih posebnih dokaznih radnji te oduzetom drogom, novcem koji je poslužio za kupnju te droge te ostalim oduzetim predmetima.

 

Jednaka je situacija i s tvrdnjom u zahtjevu osuđenika B. P. da mu je uskraćeno pravo na ispitivanje svjedoka prikrivenih istražitelja, zbog čega da je u pravomoćnoj pobijanoj presudi počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08-17. Naime, osuđenik je imao pravo i mogućnost ispitati svjedoke prikrivene istražitelje, a okolnost da su ti svjedoci na pojedina pitanja (koja se, kao što je već navedeno, nisu odnosila na odlučne činjenice) uskratili odgovore mogla je biti sankcionirana kroz neke druge institute, ali ta okolnost nije od utjecaja na zakonitost njihovih iskaza, pri čemu se zabrana odgovora tih svjedoka od strane predsjednika vijeća pretežito odnosila na opetovana pitanja braniteljice osuđenika nakon što su svjedoci odbili odgovoriti na pojedina pitanja zbog „tajnosti taktike policijskog postupanja“. Stoga niti u tom dijelu nije počinjena povreda iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08-17.

 

Pobijajući pravomoćnu presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08-17 (članak 517. stavak 1. točka 2. ZKP/08-17), osuđenik B. P. u zahtjevu smatra da nisu bile ostvarene osnovne zakonske pretpostavke za produljenje posebnih dokaznih radnji iz članka 335. stavka 3. ZKP/08-17 jer da one u prva tri mjeseca nisu dale rezultate pa da zbog toga nisu niti mogle biti produljene. Međutim, protivno takvim navodima, mjere su prije isteka dale rezultate jer je prije nego što su istekle ostvaren kontakt između osuđenika P. i prikrivenog istražitelja i to upravo na inicijativu osuđenika P. No, sve i da nije bilo tako, navedeno nije od utjecaja na zakonitost rezultata provedenih mjera.

 

Daljnjim upiranjem u zahtjevu na posebnu dokaznu radnju uporabe prikrivenih istražitelja te tvrdnjama da su radnje poduzete od strane prikrivenih istražitelja predstavljale poticanje osuđenika P. na počinjenje kaznenog djela zbog kojeg je proglašen krivim, osuđenik zapravo pobija pravilnost činjeničnih utvrđenja u pravomoćnoj presudi, a iz kojeg se osnova ovaj pravni lijek ne može podnositi. No, unatoč tome, treba napomenuti da radnje prikrivenih istražitelja usmjerene na kupoprodaju većih količina droge kokain (traženje jednog kilograma navedene droge) i to nakon što je na inicijativu osuđenika već ranije došlo do kupoprodaje određenih količina, kako droge marihuane, tako i kokaina, za koje je osuđenik prikrivenom istražitelju nudio „probne uzorke“, svakako ne predstavlja radnje poticanja na počinjenje kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11. Naime, da bi se radilo o poticanju, radnja prikrivenog istražitelja mora prethoditi odluci počinitelja i ta radnja mora biti uporna, dugotrajna i kao takva predstavljati glavni, odlučujući faktor pri stvaranju volje za počinjenje kaznenog djela, a to konkretno izvjesno nije slučaj.

 

              Osuđenik Đ. Č. u svojem zahtjevu tvrdi da je pravomoćno osuđen u postupku koji predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, međunarodnim pravom ili zakonom, odnosno da mu je u postupku teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda jer da je jedini dokaz na kojem se temelji zaključak o njegovoj krivnji u prvostupanjskoj presudi nekonfrontirana obrana osuđenika P. iz istražnog i predistražnog postupka od koje je taj osuđenik na raspravi odstupio, odbivši odgovarati na bilo čija pitanja, osim pitanja svoje braniteljice. Nadalje se tvrdi da je drugostupanjski sud, analizirajući Izvješće Službe posebnih kriminalističkih poslova broj 511-01-82-3OGR-2/110-17 od 10. travnja 2018. koje se odnosi na 4. travnja 2018., nedopustivo izvodio činjenice u drugostupanjskom postupku te da rezultati tog izvješća ne predstavljaju dovoljno potvrđujući dokaz obrane osuđenika P., odnosno, da je i uz taj dokaz osuda za osuđenika Č. temeljena u pretežitom dijelu na obrani osuđenika P.

 

              No, protivno ovakvim navodima iz zahtjeva osuđenika Č., pravilno je i zakonito drugostupanjski sud u svojoj presudi utvrdio da obrana osuđenika P. nije jedini dokaz koji tereti osuđenika Č. te da i iz navedenog Izvješća Službe posebnih kriminalističkih poslova za 4. travnja 2018., u kojem je detaljno opisano kretanje sve trojice osuđenika od K. do mjesta događaja u P., ..., odnosno parkirališta centra „K. C. Š.“, proizlazi da je i osuđenik Č. zajedno s osuđenicima P. i Š. sudjelovao u počinjenju kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11. opisanog u alineji 5. izreke prvostupanjske presude. Taj je dokaz, suprotno navodima u zahtjevu, u dovoljnoj mjeri potvrđujući dokaz obrane osuđenika P., kojeg je drugostupanjski sud mogao i trebao koristiti jer je taj dokaz izveden čitanjem na raspravi, a to je navedeno i u prvostupanjskoj presudi.

 

              Stoga u pobijanoj presudi nije počinjenja bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08-17 pa slijedom toga nije ostvarena ni povreda iz članka 517. stavka 1. točke 2. ZKP/08-17.

 

Slijedom svega navedenog, trebalo je zahtjeve osuđenika B. P. i osuđenika Đ. Č. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbiti kao neosnovane i na temelju članka 519. u vezi s člankom 512. ZKP/08-19 odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 12. siječnja 2021.