- 1 -              I Kž 708/2020-4

Broj: I Kž 708/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća te Damira Kosa i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog V. B., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženog V. B., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu od 10. studenog 2020. broj K-13/2020-9, u sjednici vijeća održanoj 12. siječnja 2021.,

r i j e š i o   j e :

Odbija se žalba optuženog V. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Karlovcu odbijen je prijedlog obrane za izdvajanjem iz spisa kao nezakonitog dokaza zapisnika o prepoznavanju osoba.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi V. B. putem braniteljice, odvjetnice K. Ć. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Spis predmeta je, sukladno članku 495. u svezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Žalitelj tvrdi da prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja iznosi utvrđenja koja su dijametralno suprotna navodima svjedoka koji su vršili radnju prepoznavanja. Pa tako ističe da je svjedok K. J. iskazao da je optuženika izdvojio kao počinitelja isključivo po konstituciji u odnosu na osobe koje su stajale u vrsti, što ne bi napravio da su u vrsti stajale osobe slične konstitucije, dok je svjedokinja M. V. iskazala da je dvije osobe odmah izdvojila po konstituciji. Žalitelj stoga smatra neprihvatljivim utvrđenje prvostupanjskog suda da su osobe u liniji prepoznavanja bile slične po konstituciji, a zapisnike o prepoznavanju nezakonitim dokazima.

Iz zapisnika o prepoznavanju optuženika koje je vršio svjedok K. J. (listovi 4 do 5 spisa predmeta) proizlazi da je taj svjedok prije prepoznavanja upozoren u smislu članka 288. stavka 3. ZKP/08. Potom je upitan je li u kakvom odnosu s njime, na što je izjavio da s njime nije ni u kakvom odnosu. Zatim je, u smislu članka 301. stavka 2. ZKP/08., upitan je li mu nakon vremena u kojemu je opažao, a prije prepoznavanja, osoba koju prepoznaje bila pokazana u naravi, na fotografiji, računalu, evidenciji, snimci, zbirci podataka ili drugdje te je li zna druge okolnosti koje mogu utjecati na prepoznavanje, na što je on izjavio da mu prije prepoznavanja nisu pokazivane fotografije mogućeg počinitelja. Zatim je, u smislu članka 301. stavka 3. ZKP/08., od njega zatraženo da detaljnije opiše osobu prepoznavanja i navede okolnosti prema kojima se ista razlikuje od drugih osoba, kao i da opiše okolnosti u kojima je opažao, na što je svjedok izjavio da je osoba koja je 30. prosinca 2015. oko 22,03 sati u K., ... izvršila kazneno djelo razbojništva muška osoba starosti do 25 godina, visine između 180 i 185 cm, srednje, lagano mršave građe, nervoznih pokreta, karakterističnog upečatljivog stava tijela, raširenih ruku. Nakon toga je svjedoku, u smislu članka 301. stavka 4. ZKP/08., predočeno pet osoba među kojima je on s potpunom sigurnošću prepoznao optuženika kao osobu koja je 30. prosinca 2015. oko 22,03 sati u K., ... izvršila kazneno djelo razbojništva. Svjedok je taj zapisnik potom potpisao, a o toj su radnji sačinjene i fotografije. Prema tome, dokazna radnja prepoznavanja optuženika od strane svjedoka K. J. provedena je uz potpuno poštivanje svih mjerodavnih zakonskih odredaba.

Navedeno vrijedi i u odnosu na dokaznu radnju prepoznavanja optuženika od strane svjedokinje M. V. (zapisnik o prepoznavanju na listovima 6 do 7 spisa predmeta). Naime, ta je svjedokinja, a nakon što je prethodno postupljeno sukladno svim mjerodavnim zakonskim odredbama koje su već navedene u odnosu na svjedoka K. J., navela da s potpunom sigurnošću prepoznaje optuženika kao osobu koja je 30. prosinca 2015. oko 22,03 sati u K., ... izvršila kazneno djelo razbojništva.

Nadalje, iz fotodokumentacije koja se odnosi na te radnje doista nije vidljivo da bi se optuženik po bilo kojoj karakteristici posebno isticao, odnosno izrazito razlikovao od preostale četiri osobe u nizu, bilo po obilježjima svog fizičkog izgleda, bilo po stvarima koje je imao na sebi i njihovim obilježjima. Točno je da je svjedok K. J. u svom iskazu na raspravi pred prvostupanjskim sudom 10. rujna 2018. naveo da je optuženika kao počinitelja prepoznao isključivo po fizičkoj konstituciji, kao i to da je svjedokinja M. V. na raspravi pred prvostupanjskim sudom 3. svibnja 2018. navela da je prilikom prepoznavanja odmah dvije osobe od ponuđenih izdvojila kao sumnjivce s obzirom na fizičku konstituciju.

Međutim, ovakvi opisi svjedoka u pogledu izgleda osobe koju su prepoznavali ni na koji način ne dovode u pitanje ni zakonitost samih dokaznih radnji prepoznavanja ni zapisnika o tako provedenim radnjama, kako to nastoji prikazati žalitelj. Ovom tim više kada se ima u vidu da je oboje ovih svjedoka, prije nego što su im predočene osobe koje su prepoznavali, opisali počinitelja kaznenog djela kao osobu nervoznih pokreta i karakterističnog upečatljivog stava tijela.

Žalitelj u suštini prigovora vjerodostojnosti navedenih dokaza, no to je sasvim drugo pitanje o kojemu će se očitovati raspravni sud prilikom ocjene svih izvedenih dokaza.

Kako je, dakle, prilikom obavljanja dokaznih radnji prepoznavanja u konkretnom slučaju u svemu postupljeno sukladno članku 301. ZKP/08., prvostupanjski sud je pravilno zaključio da zapisnici o tako provedenim radnjama ne predstavljaju nezakonite dokaze u smislu članka 10. stavka 2. ZKP/08.

Pobijano je rješenje ispitano i u smislu članka 494. stavka 4. ZKP/08., no ni pri tome nije utvrđeno da bi bila ostvarena ni neka od povreda na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 12. siječnja 2021.