Broj: Kž 193/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog Ž. B. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 106. stavaka 1. i 3. i dr. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog Ž. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 19. travnja 2017. broj Kov-iz-9/17, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 24. svibnja 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog Ž. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća za mladež Županijskog suda u Splitu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog Ž. B. i dr. zbog kaznenog djela trgovanja ljudima iz članka 106. stavaka 1. i 3. i dr. KZ/11, produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog Ž. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08).

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni Ž. B. po branitelju M. V., odvjetniku iz S., ne navodeći izrijekom žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i okrivljenika pusti na slobodu ,,i ukoliko se smatra nužnim odrede prikladne mjere opreza“.

Žalba nije osnovana.

Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud ispravno utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog Ž. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Prije svega, budući da osnovana sumnja, kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08 proizlazi iz dokaza na kojima se podignuta optužnica temelji, neosnovani su paušalni, ničim potkrijepljeni, žalbeni prigovori okrivljenika kojima se ,,osporava osnovanost sumnje da bi prvookrivljeni počinio kaznena djela za koja s tereti“.

Nadalje, okrivljenik je već višekratno kazneno osuđivana osoba. Tako je iz izvatka iz kaznene evidencije (list 318) vidljivo da je u razdoblju ... u čak ... navrata osuđivan, poglavito zbog kaznenih djela imovinskog karaktera, kada su mu izricane uvjetne osude, što ukazuje na to da se radi o osobi sklonoj vršenju kaznenih djela, na koju prijašnje osude nisu utjecale na način da svoje ponašanje uskladi sa zakonom i suzdrži se od daljnjeg protupravnog postupanja.

Nadalje, okrivljenik je u ovom kaznenom postupku osnovano sumnjiv da je u razdoblju od nekoliko godina počinio čak ... kaznena djela i to ... produljena kaznena djela trgovanja ljudima iz članka 106. stavaka 1. i 3. u vezi s člankom 52. KZ/11, ... kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta mlađeg od 15 godina iz članka 158. stavka 5. u vezi sa stavkom 1. KZ/11 te ... kazneno djelo omogućavanja trošenja droga iz članka 191. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11, što, s obzirom na karakter tih kaznenih djela, način njihovog počinjenja, posebice duljinu inkriminiranog perioda te okolnost da su ista počinjena na štetu velikog broja djece i to štićenika dječjih domova, ukazuje na bezobzirnost, upornost i odlučnost u protupravnom postupanju i visok stupanj njegove kriminalne volje.

Iznesene okolnosti u svojoj ukupnosti, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na konkretnu i neposrednu opasnost da će okrivljeni Ž. B. boravkom na slobodi, nastaviti s činjenjem novih, istovrsnih ili sličnih kaznenih djela, pa je prvostupanjski sud opravdano zaključio da je u konkretnoj situaciji neophodna daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog Ž. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, kao nužne i jedine prikladne mjere u svrhu otklanjanja iteracijske opasnosti.

Kraj takvog stanja stvari, žalbeni navodi kojima okrivljenik iznosi svoje obiteljske prilike, ističe da je izrazio kajanje i dao čvrsto obećanje da se više neće upuštati u činjenje kaznenih djela, kao niti žalbene tvrdnje da se povod za počinjenje kaznenih djela za koja se u ovom kaznenom postupku tereti nalazi u egzistencijalnim potrebama jer su predmet otuđenja osnovne životne namirnice, pri čemu nije pričinjena veća materijalna šteta ili priskrbljena veća imovinska korist, nemaju nikakvog značaja na ispravnost zaključka da se isključivo daljnjom primjenom istražnog zatvora može ostvariti njegova svrha.

Pravilnost takvog zaključka nije dovedena u pitanje ni žalbenim prigovorima okrivljenika da je dosadašnjim boravkom u istražnom zatvoru u trajanju od tri mjeseca ,,izvukao pouku o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, kao i da je činjenje kaznenih djela društveno neprihvatljivo“, kao niti tvrdnjama da bi zamjena istražnog zatvora blažim mjerama opreza bila u skladu s načelom razmjernosti. Uostalom, imajući na umu se prilikom ocjene o povredi tog načela, u skladu s odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08, treba uzeti u obzir razmjer između težine kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, načelo razmjernosti za sada nije povrijeđeno.

Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08, nije utvrđeno da bi bile počinjene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08, odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 24. svibnja 2017.