Baza je ažurirana 08.03.2026. zaključno sa NN 153/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

1                      Poslovni broj Ovr-26/2020-3

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Ovr-26/2020-3

 

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja E. M. iz R., OIB: , zastupanog po punomoćniku V. M., odvjetniku iz R., protiv ovršenika I. L. iz S., OIB:  ,  radi  ovrhe na nekretninama, rješavajući žalbu ovrhovoditelja izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj Ovr-518/2017-54 od 24. prosinca 2019. i poslovni broj Ovr-518/2017-55 od 24. prosinca 2019., 12. siječnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

Uvažavanjem žalbe ovrhovoditelja ukidaju se rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj Ovr-518/2017-54 od 24. prosinca 2019. i poslovni broj Ovr-518/2017-55 od 24. prosinca 2019..

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem poslovni broj Ovr-518/2017-54 od 24. prosinca 2019. odlučeno je:

 

„Prijedlog ovrhovoditelja koji glasi:

 

              "Za iznos za koji ovrhovoditelj ostane nenamiren, predlaže da se zasnuje založno pravo u korist ovrhovoditelja na nekretnini ovršenika i to 1/5 dijela kčbr. , upisanoj u zk. ul. k.o. S. u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Bjelovaru, zajedno s pripadnom zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od dana 17. 4. 2018. g. sve do isplate prema stopi određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, odnosno uvećanjem prosječene kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.", odbija se kao neosnovan.“

 

Prvostupanjskim rješenjem poslovni broj Ovr-518/2017-55 od 24. prosinca 2019. je odlučeno:

„I. Obustavlja se ovrha u ovom predmetu na nekretninama ovršenika upisanim u zk. ul. broj k.o.  S., kčbr broj , izgrađeno zemljište, dvorište i kuća, ukupne površine 2915 m2, u suvlasništvu ovršenika (1/5 dijelova), te se ukidaju sve provedene ovršne radnje.

 

              II. Nalaže se ZK Odjelu Općinskog suda u Bjelovaru, Stalnoj službi u Daruvaru  brisanje zabilježbe ovrhe na nekretninama ovršenika upisanim u zk. ul. broj k.o. S., kčbr. broj , izgrađeno zemljište, dvorište i kuća, ukupne površine 2915 m2, u suvlasništvu ovršenika (1/5 dijelova), a sve određeno rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru broj Ovr-518/17-2 od 7. veljače 2017. g. (Z-2236/2017).“

 

Protiv navedenih rješenja žalbu je izjavio ovrhovoditelj, ne konkretizirajući žalbene razloge, sa prijedlogom da se pobijana rješenja ukinu.

 

Žalbom osporava utvrđenje prvostupanjskog suda kako u prijedlogu za zasnivanje založnog prava nije naveo iznos za koji bi se imalo upisati to pravo, jer da je naveo ukupan iznos koji potražuje od 12.953,02 kn i zatražio da mu se dosude daljnji troškovi postupka, o kojem zahtjevu da prvostupanjski sud nije niti odlučio, a u odnosu na koji iznos bi za slučaj da ostane nenamiren nakon dražbe također tražio upis založnog prava. Također, da je čl. 102. st. 6. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, dalje: OZ) propisano da se zasnivanje založnog prava traži za tražbinu radi čije je naplate ovrha određena pa da je ovrhovoditelj postupio na propisani način. Nadalje, ističe da s obzirom da sud nije odlučio o daljnjim troškovima postupka i zasnivanju založnog prava, da nije mogao niti obustaviti ovrhu.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba je osnovana.

 

Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na temelju čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91,  91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP) u svezi s čl. 21. st.1. OZ-a na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4,. 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, nije utvrđeno da bi donošenjem pobijanog rješenje bila ostvarena koja od tih procesnih povreda.

 

Donoseći pobijano rješenje kojim je odbijen prijedlog ovrhovoditelja za zasnivanje založnog prava, prvostupanjski sud utvrđuje da ovrhovoditelj u prijedlogu nije određeno naveo za koji iznos tražbine traži zasnivanje založnog prava niti na temelju koje ovršne isprave, a niti je zatražio uknjižbu založnog prava u zemljišnim knjigama uz zabilježbu ovršnosti tražbine pa zauzima stav da prijedlog ne ispunjava uvjete iz čl. 296. i 297. st. 1. i 2. OZ-a, slijedom čega isti odbija kao neosnovan.

 

Donoseći pobijano rješenje o obustavi ovrhe, prvostupanjski sud utvrđuje da druga javna dražba za prodaju nekretnine upisane u z.k.ul. K.O. S. nije uspjela pa pozivom na čl. 102. st. 4. OZ-a obustavlja ovrhu u odnosu na tu nekretninu.

 

Pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo prilikom donošenja pobijanih rješenja.

 

Prije svega, valja navesti da je prvostupanjski sud pogrešno prosuđivao ispunjenost pretpostavki za zasnivanje založnog prava na nekretnini ovršenika kroz odredbe čl. 296. i 297. OZ-a, budući da u konkretnom slučaju ovrhovoditelj nije podnio prijedlog za osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava iz čl. 295. OZ-a, već se radi o prijedlogu za zasnivanje založnog prava radi osiguranja novčane tražbine radi čije je naplate određena ovrha za slučaj da se nekretnina ne proda na javnoj dražbi, a što je regulirano odredbom čl. 102. st. 6. OZ-a.

 

Prema čl. 102. st. 6. OZ-a, ovrhovoditelj može najkasnije u roku od tri dana nakon završetka druge elektroničke javne dražbe predložiti sudu da se, ako se nekretnina ne proda, u njegovu korist zasnuje založno pravo na nekretnini radi osiguranja tražbine radi čije je naplate ovrha određena.

 

U konkretnom slučaju, prema stanju spisa, ovrhovoditelj je podneskom od 18. travnja 2018. podnio pravovremeni prijedlog za zasnivanje založnog prava iz čl. 102. st. 6. OZ-a i to na nekretnini ovršenika k.č. , upisanoj u z.k.ul. K.O. S., navodeći da predlaže zasnivanje tog prava za iznos za koji ovrhovoditelj ostane nenamiren te je ujedno zatražio naknadu daljnjih troškova ovršnog postupka, o kojem zahtjevu je suprotno žalbenim navodima odlučeno pravomoćnim rješenjem od 19. travnja 2018. na način da su ovrhovoditelju dosuđeni daljnji troškovi u iznosu od 7.513,82 kn. Nadalje, iz stanja spisa bi proizlazilo da je tražbina ovrhovoditelja radi čije naplate je određena ovrha na nekretninama ovršenika samo djelomično namirena prodajom dviju nekretnina – k.č. i k.č. …, K.O. S., dok nekretnina na kojoj je predloženo zasnivanje založnog prava nije prodana niti na drugoj javnoj dražbi.

 

Imajući u vidu prethodno navedeno, pogrešan je stav prvostupanjskog suda o neispunjenosti zakonskih pretpostavki za zasnivanje založnog prava na nekretnini ovršenika, jer suprotno stavu prvostupanjskog suda, ovrhovoditelj u prijedlogu za zasnivanje založnog prava sukladno čl. 102. st. 6. OZ-a nije bio dužan navesti ovršnu ispravu na temelju koje traži zasnivanje tog prava, niti zatražiti uknjižbu tog prava u zemljišnim knjigama, dok ukoliko je prvostupanjski sud smatrao da prijedlog ovrhovoditelja nije razumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti iz razloga što ovrhovoditelj nije naveo točan iznos tražbine za koju traži zasnivanje založnog prava, a niti se taj iznos može utvrditi prema podacima u spisu, nije bio ovlašten taj prijedlog odbiti kao neosnovan, već je sukladno čl. 109. ZPP-a u svezi s čl. 21. st.1. OZ-a bio dužan prethodno pozvati ovrhovoditelja na ispravak ili dopunu prijedloga.

 

Stoga će u ponovnom postupku prvostupanjski sud na temelju podataka u spisu sam utvrditi iznos tražbine za koju ovrhovoditelj predlaže zasnivanje založnog prava, a  ukoliko to nije moguće, pozvati će ovrhovoditelja na ispravak odnosno dopunu prijedloga sukladno prethodno navedenom, nakon čega će donijeti novu na zakonu osnovanu odluku o tom prijedlogu te potom odlučiti o ispunjenosti pretpostavki za obustavu ovrhe budući da se pobijano rješenje o obustavi ovrhe zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda za sada ukazuje preuranjenim.

 

Iz navedenih razloga valjalo je pozivom na čl. 380. toč.3. ZPP-a u svezi sa čl.21. st. 1. OZ-a uvažiti žalbu ovrhovoditelja kao osnovanu i ukinuti pobijana rješenja te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, kao u izreci.

 

 

U Rijeci 12. siječnja 2021.

 

 

Sutkinja

 

Ingrid Bučković

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu