REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
ex. Vojarna Sveti Križ
Dračevac, Split

P 9363/15

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

D J E L O M I Č N A P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja
N. L., O.: …, iz K. L., zastupanog po
pun. M. R., odvj. u T. protiv tuženika pod 1) D. T., O.:
…, iz K. L., pod 2) Z. T., O.:
…, iz K. L., pod 3) F. N., O.:
…, iz S., pod 4) A. N., O.: …, iz K.
L., i pod 5) V. Š., O.: …, iz T., tuženici pod 1) i 2) zastupani po pun. M. M., odvj. u S., radi utvrđenja, i u
pravnoj stvari tužitelja pod 1) D. T., O.: …, iz K. L.,
i pod 2) Z. T., O.: …, iz K. L.,
oba zastupana po pun. M. M., odvj. u S. protiv tuženika pod
1) F. N., O.: …, iz S., pod 2) A. N.,
O.: …, iz K. L., i pod 3) V. Š., O.:
…, iz T., radi utvrđenja, nakon provedene glavne i javne
rasprave zaključene dana 13. listopada 2020. g. u prisutnosti pun. tužitelja, pun. tuženika pod
1) i 2)-tužitelja pod 1) i 2) iz pripojenog predmeta P 2964/16 i odsutnosti uredno pozvanih
tuženika pod 3), 4) i 5)-tuženika pod 1), 2) i 3) iz pripojenog predmeta P 2964/16, dana 11.
siječnja 2021. g.,

p r e s u d i o j e

Utvrđuje se da je tužitelj N. L., O.: …, isključivi vlasnik
zemljišta u površni od 410 m2 koje predstavlja dio čest. zem. 416/1 z.u 1943 k.o. K.
L. i to onog djela koji je na grafičkom prikazu, kao sastavnom dijelu nalaza i mišljenja
sudskog vještaka za geodeziju A. D. od 15. veljače 2018. g., označen kao lik A B
C D E, F, G, H, I , J, i A, te se tužitelj ovlašćuje temelju presude i prijavnog lista DGU PU S., I. K. izvršiti cijepanje čest. zem.

2 P 9363/15

416/1 z.u 1943. k.o. K. L. tako da se od označenog dijela zemljišta u površini od 410
m2 formira nova čestica zemlje koja će se upisati u novi z.u. s uknjižbom prava vlasništva na
ime tužitelja.

r i j e š i o j e

I.Prekida se postupak odlučivanja o zahtjevu tužitelja pod 1) D. T. i pod 2)
Z. T. iz pripojenog premeta P 2964/16 do pravomoćnog okončanja postupka
odlučivanja o zahtjevu tužitelja N. L. o kojem je donesena djelomična presuda.

II.Odluka o troškovima postupka ostavlja se za kasniju presudu.

Obrazloženje

U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 28. srpnja 2015. g. protiv tuženika pod 1)
D. T., pod 2) F. N., pod 3) A. N. i pod 4) V. Š., tužitelj je
naveo da je na nekretnini označenoj kao čest. zem. 416/1 z.u. 1943 k.o. K. L., zemlja
zvana G., pravo vlasništva upisano na ime tužene pod 1) za ½ te na ime Š.
N., F. za ½ dijela. U. suvlasnik Š. N., F. je umro te su njegovim
nasljednicima, temeljem rješenja o nasljeđivanju ovog suda broj O-891/70 od 18. lipnja

1979. g., proglašeni tuženici pod 2), 3) i 4). Nadalje, da je P. S.-L., pok. A.,
u svojstvu prodavatelja, s M. L., pok. A. i M. L., ženom M., u
svojstvu kupaca, dana 22. prosinca 1970. g. zaključio Kupoprodajni ugovor u kojem je kao
predmet kupoprodaje bilo označeno zemljište čest. zem. 420/1 i čest. zem. 420/3 k.o. K.
L., u naravi stari vinograd, oranica i pašnjak ukupne površine 5858 m2. M. L.,
pok. A. je umro te su njegovim nasljednicima proglašeni tužitelj, V. L., pok. M.,
A. L., pok. M., N. L., pok. M. i M. L., ud. M.. U. je i M.
L., ud. M. te su njim nasljednicima proglašeni tužitelj, V. L., pok. M., A.
L., pok. M. i N. L., pok. M., a prema rješenju o nasljeđivanju Općinskog
suda u Kaštel Lukšiću broj O-65/03 od 3. studenog 2003. g. Umro je i V. L., pok.
M. iza čije je smrti doneseno rješenje o nasljeđivanju po javnom bilježniku u K.
S. J. D. S., kao povjereniku suda, broj O-312/03 od 25. ožujka 2004.
g. kojim je nasljednicom proglašena A. L., rođ. Ć.. Ugovorom o darovanju od

11. kolovoza 2006. g. A. L., rođ. Ć., ud. V. i A. L., pok. M., u
svojstvu darovatelja, darovali su tužitelju 2/24 dijela čest. zem. 420/1 k.o. K. L..
Prijavnim listom parcelacije izrađenim od geodetske tvrtke G. iz S. od 4. kolovoza

2006. g. provedeno je cijepanje čest. zem. 420/1 od koje su nastale čest. zem. 420/1, čest.
zem. 420/5, čest. zem. 420/6 i čest. zem. 420/7, kao i cijepanje čest. zem. 420/3 od koje su
nastale čest. zem. 420/3 i 420/8 k.o. K. L.. Ugovorom o razvrgnuću suvlasničke
zajednice od 19. srpnja 2007. g. zaključenim između tužitelja, A. L., pok. M., A.
L., rođ. Ć. i N. L., pok. M., tužitelju da je pripala u vlasništvo čest.
zem. 420/8 k.o. K. L. u cijelosti te je upisan u zemljišnu knjigu kao isključivi
vlasnik. Pregledom geodetske izmjere u svrhu parcelacije ovlašteni geodet iz geodetske
tvrtke G. iz S. da je utvrdio da tužitelj u vlasničkom posjedu, pored čest. zem. 420/8,
drži i dio čest. zem. 416/1 k.o. K. L. u površini od 311 m2 te je taj dio označio
slovom A u geodetskoj skici ''srpanj 2006. g.''. Tužitelj, zajedno sa svojim pravnim
prednicima, da drži u mirnom posjedu realni dio čest. zem. 416/1 k.o. K. L. koji su

3 P 9363/15

njegovi roditelji kupili od P. S.-L., pok. A. pred 45 (četrdesetpet) godina.
Predmetno zemljište da je kao pošteni posjednik koristio u poljoprivredne svrhe i P.
S.-L., pok. A., često koristivši usluge I. S. koji je orao zemljište uz
pomoć konja i pluga, a kasnije traktora. Na predmetnom dijelu čest. zem. 416/1 k.o. K.
L., koji da je za oko 50 cm niži od ostatka navedene parcele, da se nalazi bunar i
kamenica za vodu te su se tu oduvijek sadile jednogodišnje poljoprivredne kulture poput
krumpira, pšenice, ječma te višegodišnje: loza, trešnje, masline i slično. Ovaj dio čest. zem.
416/1 k.o. K. L. da je od ostatka parcele odijeljen suhozidom. Tužitelj smatra da ima
pravni interes usklađivanja stvarnog i zemljišnoknjižnog stanja predmetne nekretnine stečene
dosjelošću pa je predloženo donošenje presude kojom će se utvrditi da je tužitelj isključivi
vlasnik zemljišta u površini od 311 m2 koje predstavlja dio čest. zem. 416/1 z.u. 1943 k.o.
K. L. i to onog dijela koji će biti označen u nalazu i skici vještaka geodetske struke
koji će činiti sastavni dio presude, pa, ukoliko tuženici ne izdaju tužitelju suglasnost da
temeljem presude i prijavnog lista DGU, PU u S.,
I. K., izvrši cijepanje čest. zem. 416/1 z.u. 1943 k.o. K. L. tako da od
označenog dijela zemljišta površine 311 m2 formira novu česticu zemlje koja će se upisati u
novi z.u. s uknjižbom prava vlasništva na ime tužitelja, to ovlaštenje dobije tužitelj temeljem
presude.

U odgovoru na tužbu tužena pod 1) usprotivila se tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći
da je u cijelosti vlasnica predmetne nekretnine koju je naslijedila od sada pok. supruga M.
T. koji je kupio od sada pok. prednika tuženika od 2) do 3) Š. N.. Nakon
kupnje da je pok. M. T. odmah stupio u posjed, a poslije njegove smrti u posjedu je
tužena pod 1) sa svojom obitelji te ih nitko nikada nije ometao u posjedu kupljene nekretnine
na kojoj su u međuvremenu izgradili i kuću. Tužena pod 1) je u katastru nekretnina upisana
kao posjednica za cijelo. Tužena pod 1) je, s obzirom na upis u katastru i činjenicu da je nitko
nikad nije ometao u posjedu, odmah nakon što je saznala za ovu tužbu, pokrenula postupak
radi ispravka zemljišnoknjižnog stanja. Tužena pod 1) da ima pravni osnov za upis vlasništva
za cijelo (Ugovor) te je od kupnje u nesmetanom posjedu nekretnine, što tužitelj nije, pa je
očito da tužena pod 1) ima jače pravo od tužitelja.

Izvanraspravnim rješenjem od 29. lipnja 2016. g. ovom je predmetu pripojen predmet
ovog suda broj P 2964/16 radi zajedničkog raspravljanja i donošenja jedne odluke.

U pripojenom predmetu ovog suda P 2964/16 tužiteljica D. T. ustala je
tužbom dana 31. svibnja 2016. g. protiv tuženika pod 1) F. N., pod 2) A. N. i
pod 3) V. Š. u kojoj je navela da je na nekretnini označenoj kao čest. zem. 416/1 z.u.
1943 k.o. K. L. tužiteljica upisana kao suvlasnica za ½ dijela, a prednik tuženika
Š. N., F. za preostalu ½ dijela. Međutim, stvarna vlasnica ove nekretnine za
cijelo da je tužiteljica, a vlasništvo nekretnine da je stekao njen prednik pok. suprug M.
T. K. ugovorom od 5. studenog 1980. g. od prodavatelja S. N.,
oca pok. prednika tuženika Š. N.. Od kupoprodaje tužiteljica i njena obitelj da su u
posjednu nekretnine, da ih u posjedu nikada nitko nije ometao te da je u katastarskom operatu
tužiteljica upisana posjednicom za cijelo. Tužiteljica da do trenutka podnošenja tužbe nije
poduzimala radnje vezane za upis nekretnine vezano za cijelo jer je, kao neuka osoba,
smatrala da je dovoljan upis u katastru. Osim toga, u vrijeme kupoprodaje da je bio običaj da
se s Ugovorom ide u katastar. Tužiteljica da nije imala saznanje da je i potrebna uknjižba u
zemljišnim knjigama. Tužiteljica da ima pravni osnov tražiti od suda utvrđenje da je vlasnica
predmetne nekretnine i za ostalu polovicu, pa je predloženo donošenje presude kojom će se
tužiteljica ovlastiti temeljem presude izvršiti uknjižbu svog prava vlasništva na nekretnini

4 P 9363/15

označenoj kao čest. zem. 416/1 z.u. 1943 k.o. K. L. za ½ dijela u odnosu na
tuženike, kao nasljednike upisanog vlasnika Š. N., F., uz istovremeno brisanje
toga prava s imena Š. N., F., odnosno tuženika kao njegovih nasljednika.

Tuženici pod 2), 3) i 4) u ovom predmetu, koji su ujedno i tuženici pod 1), 2) i 3) u
pripojenom predmetu P 2964/16 nisu odgovorili na tužbe u navedenim predmetima, ali sud
nije donio ni u jednom predmetu presudu zbog ogluhe, smatrajući da se ne može donijeti
takva odluka u oba predmeta.

Rješenjem broj P 9363/15 od 24. studenog 2016. g. utvrđen je prekid postupka u
odnosu na tuženu pod 1) odnosno tužiteljicu u pripojenom predmetu, jer je sud utvrdio da je
preminula. Postupak je nastavljen rješenjem broj P 9363/15 od 13. veljače 2017. g. te su kao
nasljednici tužene pod 1) označeni njeni sinovi: D. i Z. T..

Tužbeni zahtjev tužitelja N. L. konačno je uređen u podnesku od 8. svibnja

2018. g. te je zatraženo utvrđenje da je tužitelj N. L. isključivi vlasnik zemljišta u
površni od 410 m2 koje predstavlja dio čest. zem. 416/1 z.u 1943 k.o. K. L. i to onog
djela koji je na grafičkom prikazu, kao sastavnom dijelu nalaza i mišljenja sudskog vještaka
za geodeziju A. D. od 15. veljače 2018. g., označen kao lik A B C D E, F, G, H, I ,
J, i A, pa ukoliko tuženici ne izdaju tužiteljima suglasnost da na temelju presude i prijavnog
lista DGU, PU S., I. K. izvrši cijepanje
čest. zem. 416/1 z.u 1943. k.o. K. L. tako da se od označenog dijela zemljišta u
površini od 410 m2 formira nova čestica zemlje koja će se upisati u novi z.u. s uknjižbom
prava vlasništva na ime tužitelja, to je tužitelj ovlašten učiniti temeljem presude.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom Kupoprodajnog ugovora "U K.
L., 22. prosinca 1970. g.", Ugovora o razvrgnuću suvlasništva od 19. srpnja 2007. g.,
rješenja ovog suda broj O-891/70 od 18. lipnja 1979. g., rješenja JB J.
D.-S. kao sudskog povjerenika broj O-312/03 od 25. ožujka 2004. g., rješenja
Općinskog suda u Kaštel Lukšiću broj O-65/03 od 3. studenog 2003. g., prijedloga diobe
čest. zem. 416/1 "srpanj 2006. g." izrađenog od strane samostalne geodetske radnje G.
S. u vlasništvu M. P., zemljišnoknjižnog izvatka za z.u. 1943 k.o. K.
L., Kupoprodajnog ugovora "U K. L., 5. studenog 1980. g.", rješenja o
nasljeđivanju JB J. D.-S. kao sudskog povjerenika broj O-
3150/09 od 18. prosinca 2009. g. i prijepisa posjedovnog lista broj 1467 PU za
katastar S., I. za katastar nekretnina K. S.. Proveden je dokaz uviđajem
na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke A. D. koji je izradio
pisani nalaz i mišljenje od 1. ožujka 2018. g. i pisanu dopunu nalaza i mišljenja od 8. rujna

2020. g. Sud je saslušao svjedoke I. S., M. Š., M. V., M.
Š., T. P., M. L., te su saslušani tužitelj, tuženik pod 1) i tuženik pod 4)
koji je ujedno i tuženik pod 2) iz pripojenog predmeta P 2964/16 u svojstvu parničnih
stranaka.

Stranke su popisale parnični trošak.

Tužbeni zahtjev tužitelja N. L. je u cijelosti osnovan.

U odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja pod 1) D. T. i pod 2) Z. T.
iz pripojenog premeta postupak se prekida do pravomoćnog okončanja postupka odlučivanja
o zahtjevu tužitelja N. L..

5 P 9363/15

Predmet postupka predstavlja zahtjev kojim je tužitelj N. L. zatražio
utvrđenje da je isključivi vlasnik dijela zemljišta označenog kao čest. zem. 416/1 z.u. 1943
k.o. K. L., koji je u nalazu i mišljenju sudskog vještak A. D. označen
slovima A, B, C ,D, E, F, G, H, I , J, i A, te ovlaštenje tako označeni dio zemljišta formirati u
novu čest. zem. i upisati u novi z.u. s uknjižbom prava vlasništva na ime tužitelja za cijelo.

Nakon pripajanja predmeta ovog suda P 2964/16 predmet ovog postupka predstavlja i
zahtjev tužitelja pod 1) D. T. i pod 2) Z. T. za utvrđenje njihovog prava
suvlasništva preostale ½ idealnog dijela čest. zem. 416/1 z.u. 1943 k.o. K. L. uz
istovremeno brisanje toga prava s imena pravnog prednika tuženika pod 1), 2) i 3): Š.
N., F..

Tuženici pod 1), 2) i 3) iz pripojenog predmeta P 2964/16 su ujedno i tuženici pod 3),
4) i 5) u predmetu P 9363/15, koji za predmet ima realni dio iste čest. zem. 416/1 z.u. 1943
k.o. K. L., radi čega je sud donio odluku o pripajanju ova dva predmeta radi
zajedničkog raspravljanja i donošenja jedne odluke.

Naime, u zemljišnim knjigama za k.o. K. L. u z.u. 1946 kao suvlasnici čest.
zem. 416/1 upisani su: pravna prednica tuženika pod 1) i 2), koji su tužitelji pod 1) i 2) u
pripojenom predmetu P 2964/16: D. T. za ½ i pravni prednik tuženih pod 3), 4) i
5), koji su tuženici pod 1), 2) i 3) u pripojenom predmetu P 2964/16: Š. N., F..

Nasljednici upisanog suvlasnika Š. N., F. nisu odgovorili na tužbu u
ovom predmetu ni u pripojenom predmetu P 2964/16, pa je sud, da bi se izbjegla situacija
donošenja dvije potpuno oprečne presude zbog ogluhe, odlučio pripojiti predmete.

Tužitelj N. L. i tuženici pod 1) i 2), koji su tužitelji pod 1) i 2) u
pripojenom predmetu, su susjedi i njihovi pravni prednici su kupci zemljišta koja graniče. Uz
tužbu u ovom predmetu priložen je Kupoprodajni ugovor ''U K. L., dne 22.
prosinca 1970. g.'' kojim su pravni prednici tužitelja: M. L., pok. A. i M. L., ž.
M. od P. S.-L. kupili dvije čest. zem.: 420/1 i 420/3 k.o. K. L. koje
su opisane u naravi kao dijelom stari vinograd 4. klase, oranica 4. klase i dijelom pašnjak 5.
klase u ukupnoj površini od 5.858 m2, koje se nalaze uz željezničku prugu u K. L.
izvan užeg građevinskog rajona sa svim pripadnostima i služnostima.

Pravna prednica tuženika pod 1) i 2) je, pak, uz odgovor na tužbu u spis priložila
Kupoprodajni ugovor ''U K. L., 5. studenog 1980. g.'' kojim je pravni prednik
tuženika pod 1) i 2): M. T., A. od S. N., pok. F. kupio dvije čest.
zem.: 414 i 416/1 k.o. K. L., ukupne površine 3.866 m2 koje se sastoje od pašnjaka,
starog zapuštenog vinograda i neobrađenog zemljišta.

Dakle, čest. zem. koja je predmet ovog postupka bila je predmet Ugovora koji je
zaključio prednik tuženika pod 1) i 2) M. T. s prodavateljem S. N.,
pok. F., a nije bila predmet Ugovora koji su deset godina ranije zaključili pravni prednici
tužitelja s prodavateljem P. S.. Unatoč tome, tužitelj je u tužbi izjavio da su,
osim čest. zem. 420/1 i 420/3 k.o. K. L., njegovi pravni prednici-njegovi roditelji od
prodavatelja P. S. kupili i realni dio čest. zem. 416/1 k.o. K. L. koje od
tada drže u poštenom posjedu i obrađuju pa da su vlasništvo tog realnog dijela zemljišta
stekli dosjelošću.

6 P 9363/15

Prema rezultatima uviđaja na licu mjesta, koja je radnja obavljena uz sudjelovanje
vještaka mjernika A. D., sporni dio zemljišta označen kao dio čest. zem. 416/1 k.o.
K. L. nalazi se između točaka A, B, C, D, E, F, G, H, I, J i A, ima površinu 410 m2,
u naravi je nepravilnog trokutastog oblika, na nižem je nivou od preostalog dijela zemljišta
čest. zem. 416/1 k.o. K. L. i to za oko 50 cm te ima granicu koju prema istoku
predstavlja dijelom kameni zid i betonski zid (između točaka B i C) te prema jugu suhozid-
podzida (između točaka C, D i E), betonski zid (između točaka E i F) te ostaci suhozida-
podzide (između točaka F i G), južna granica je rub pojasa željezničke pruge (između točaka
G i H) dok granica prema zapadu nije vidljiva na terenu (između točaka H, I, J i A), u
jugoistočnom dijelu se nalazi stari bunar s pumpom i kamenica zapadno od bunara. U naravi
se radi o voćnjaku i masliniku. Okoliš voćnjaka i maslinika obrastao je visokom travom.

Tužitelj je tvrdnje iz tužbe ponovio i u svom iskazu navodeći da je njegov pok. otac
sporni komad zemlje još 1970. g. kupio od P. S., da je odmah nakon kupoprodaje
cijela obitelj počela ''raditi'' (što znači obrađivati) i ovaj sporni komad zemlje na način da su u
sjevernom dijelu imali voćnjak i sadili povrće te su tu držali koze, 1990.-ih godina sadili
trešnje i masline do međe do istočnog susjeda-prednika tuženika pod 1) i 2) M. T.
koja je bila označena niskim zidićem visokim oko 60 cm koji se protezao cijelom crtom od
točaka B do E na skici vještaka A. D. koja je izrađena nakon radnje uviđaja na licu
mjesta. Na ovom dijelu zemljišta da se nalazio bunar koji je prednik tuženika pod 1) i 2)
tražio da ga roditelji tužitelja zatrpaju da ne bi koje dijete unutra upalo, ali majka tužitelja to
nije htjela. U posjedovanju da njegovu obitelj nitko nikada nije ometao niti branio
posjedovanje, a i sam prodavatelj P. S. da je obrađivao taj komad zemlje i to prvo
konjem, a kasnije mu je to činio traktorom I. S.. Kako je traktorom bilo otežano
pristupati preko željezničke pruge da su između točaka A i B napravili prilaz-zemljanu
rampu za pristup. Tuženici da su kupili svoju zemlju negdje 1978. g. ili 1977. g., od
prodavatelja Š. N. te se nisu ništa bunili, a počeli su prigovarati tek kad je umro
prodavatelj S. kada su na licu mjesta pokazali da je međa između točaka A i J, što je na
licu mjesta pokazao geometar i u zemlju zabio kolce koje je tužitelj odmah povadio. Inače,
da živi u N. gdje radi od 1967. g., a u RH dolazi u prosjeku tri tjedna godišnje.
Tuženik pod 1) da je zaista uređivao odnosno dozidao bunar ali da je to bilo bez znanja i
odobrenja tužitelja, dok je tužitelj bio odsutan, što da je tuženik pod 1) iskoristio. Pozvan
komentirati sadržaj Kupoprodajnog ugovora zaključenog s prodavateljem S., točnije,
okolnost da se uopće ne spominje čest. zem. 416/1 kazao je da je P. S. kupcima
pokazao što je i do kuda kupljeno. Tužitelj je prilikom radnje uviđaja na licu mjesta izjavio i
da je njegov otac kupio i bunar, a prisutni tuženik pod 2) je to opovrgnuo navodeći da to nije
točno jer je cijelu čest. zem. 416/1 pa tako i bunar davno kupio njegov otac, a bunar da on
održava, puni i čisti.

Sud je saslušao tuženika pod 2) Z. T. koji je ponovio navode iz odgovora
na tužbu i iz tužbe iz pripojenog predmeta: da je njegov otac kupio zemljište koje je predmet
postupka od S. N. te da se znalo dokle se ta čestica proteže odnosno vidjelo se iz
katastarskog plana. Okolnost što je na dijelu kupljene čest. zem. prema istoku postavljen stari
kameni zid te da je nekretnina zapadno od toga zida na nižem nivou objasnio je sudu
navodeći da je taj zid granica prema nekim ranijim podjelama, da su se granice nakon što je
tu prošla pruga mijenjale tako da zid više nije međa. Usprotivio se i navodu tužitelja da se
sporni dio zemljišta obrađivao te je naveo da se tu ne može ništa saditi jer zemlja nije
kvalitetna da bi bio vrt. Potvrdio je da se na spornom dijelu nalaze četiri trešnje i sedam do
osam maslina, ali da ta stabla nisu tužiteljeva niti od njegovog oca nego da ih je posadio otac

7 P 9363/15

tuženika pod 1) i 2) 1970. g. te da ih od tada obrađuju i beru. Zemljište da je kupljeno s
bunarom koji je postojao i otac vjerojatno da ne bi ni kupio zemlju da tu nije bio bunar koji
su ranije koristili za zalijevanje. Na zemljištu da su nakon kupoprodaje izrađeni kuća,
pomoćni objekti za alat i svinjac-kokošinjac niže od bunara, točnije ispod crte koja spaja
točke F i E s tim da su ulazna vrata u svinjac i kokošinjac sa sjeverne strane tih objekata,
negdje između točaka F i E i to otprilike gdje se nalazi kamenica. Potvrdio je da se granica
prema zemljištu tužitelju ne vidi, ali da se oduvijek znalo da je granica zamišljena crta koja
spaja početak zemljišta tuženika na sjeverozapadnoj strani i da ide otprilike do zapadne
granice svinjca-kokošinjca. Opisao je sudu kako su se na spornom dijelu zemljišta okupljali
njegovi prijatelji koji su njemu i njegovom pok. ocu pomagali na način da se ovaj dio
zemljišta kosio te su se uzgajale i obrađivale masline i trešnje te su vodili računa i o bunaru.
Pok. otac da se pokušao dogovoriti s prednicima tužitelja o gradnji zida što se nije ostvarilo
jer do njih nije uspio doći, a sam tužitelj je uvijek bio u N.. Na spornom dijelu
zemljišta da nikad nije zatekao tužitelja niti je tužitelj ikada crpio vodu iz bunara.

Navode tužitelja potvrdio je saslušani tuženik pod 4) A. N., koji je ujedno
tuženik pod 2) u pripojenom predmetu, koji je opisao sudu predmet spora: naveo je da mu je
poznato da se spor vodi o dijelu jedne čest. zem., a da se radi o dvije susjedne čest. zem.
sjeverno od željezničke pruge, da je jednu kupio otac tuženika pod 1) i 2) M. T., a
pripadala je njegovom stricu S. N., dok da se zapadno od te zemlje nalazi druga čest.
zem. koju je prednicima tužitelja prodao P. S.. Između te dvije čest. zem. koje su u
visinskoj razlici na način da je T. nešto viša od L. da se nalazi prizida koja je
u sjevernom dijelu visoka oko 50 cm, a u južnom do 90 cm. Dio zemljišta (koje je prodano
T.) da su u vrijeme kad je bio dječak obrađivali njegov otac i stric S.. Zidić je
spomenuo sudu jer se radi o međi odnosno granici između opisane dvije čest. zem., što da je
granica i danas. Zapadno od zida da nije bila zemlja njegove obitelji nego je ta zemlja kasnije
prodana L.. Prisjetio se da je u djetinjstvu viđao da je P. S. uvijek uz taj zid
odgrtao zemlju jer je nastojao da mu se kišnica u podnožju tog zida skuplja i tamo je držao
bunar. Njegov otac i stric da taj bunar nisu koristili jer su bunar imali na donjoj južno
položenoj zemlji ispod pruge te su vinograd na čest. zem. 416/1 zalijevali vodom iz tog
bunara, kako se nastavilo i nakon gradnje pruge koja je zemlju njegove obitelji prepolovila.
Odnosi između ranijih vlasnika susjednih zemljišta: njegovog strica S. N. i P.
S. da su uvijek bili dobri, da se oni nikada nisu svađali niti sporili, a posebno ne oko u
ovoj parnici spornog dijela zemljišta. Nakon što mu je pokazana skica lica mjesta, tuženik
pod 4) se odlično snašao te je pokazao da se kod točke E u naravi nalazi bunar kao i granicu:
zid uz koji je P. odgrtao zemlju.

Što se tiče svih ostalih saslušanih svjedoka, osim I. S., oni su redom sudu
isto navodili: radilo se o saslušanju obiteljskih prijatelja, poznanika i radnih kolega obitelji
tuženika pod 1) i 2), a posebno tuženika pod 1) koji su sudu s malim razlikama ispričali da su
još od 80.-ih godina, a neki od 90.-ih godina, dolazili na sporni dio zemljišta, gdje su se
družili, blagovali, sjedili, da su bili svjedoci da otac tuženika pod 1) i 2) zajedno sa sinovima
taj dio zemlje obrađuje na način da kose travu i brinu se o stablima maslina i voćaka
(trešnje), da su trešnju brali i jeli njene plodove i čak jednom stablu nadjenuli ime po
prezimenu jednog od saslušanih svjedoka (M. Š.), da su i sudjelovali u košnji i
brizi oko stabala te oko bunara jer se bunar isto održavao na način da se krpala kruna bunara.
Osim toga da su vidjeli da je na ovom dijelu otac tuženika pod 1) i 2) držao magarca, a
tužitelja tu nisu nikad vidjeli niti su bili svjedoci da bi itko branio ili ometao posjed prednika
tuženika pod 1) i 2), a kasnije i samih tuženika pod 1) i 2).

8 P 9363/15

Svjedok I. S., pak, potvrdio je navode tužitelja jer je kazao da je sporni
trokut zemlje u periodu od deset godina i to između 1970. g. i 1981. g. (odnosno sve dok
L. nisu kupili svoj traktor) orao za tužitelja, da je između točaka B i E uvijek bio zid-
prizida-suhozid ravan kao svijeća i da sam je na zemlju u vrijeme kad je dolazio konjem
pristupao s južne strane odnosno iz smjera pruge, a kad je nabavio traktor da je pristupao s
gornjeg puta sa sjeverne strane gdje je zajedno s tužiteljem napravljen nasip-"škarpa". Bio je
precizan te je naveo da je orao sam baš ovaj sporni dio negdje do polovice u sjevernom dijelu
te se tu sadio krumpir, dok donju južnu polovicu nije orao jer je obitelj tužitelja tu imala vrt
gdje su uzgajali kupus, raštiku, kapulu, blitvu, što da je i logično jer je taj dio zemlje bliži
bunaru i lakše se moglo zalijevati. Na preostalom dijelu zemljišta koje je na skici označeno
kao čest. zem. 420/8 da se samo kosila trava i da nije bilo ništa zasađeno osim par maslina i
jedna velika smokva (i to u uglovima). U vrijeme kad je orao da T. još nisu bili kupili
zemlju od S. N., a sam S. N. da se nije bunio kad je svjedok orao jer on taj
dio zemljišta nije obrađivao budući da je opisani suhozid između točaka B i E predstavljao
granicu dokle je bilo zemljište od S. N.. Njegova je zemlja bila istočno od suhozida i
tu je imao vinograd i nekih 4-5 velikih maslina koje su bile velike. Uz suhozid da je znala
teći voda i spuštala se u bunar. U prošlosti da se voda skupljala na mjestu gdje je danas bunar
i baš da je pok. P. S. (od kojeg su L. kupili) ozidao i od te lokve napravio bunar.
Bunar da se znao i prepuniti vodom koja bi otjecala u kanal od pruge. Nikad nije vidio da su
bunar koristili N. i T..

Iz provedenog dokaznog postupka, a po ocjeni ovog suda, proizlazi da je nakon
kupoprodaje 1970. g. obitelj tužitelja ušla u posjed spornog dijela zemljišta u koji ih je uveo
prodavatelj P. S. te da su kao pošteni posjednici zemljište posjedovali sve do
trenutka kad je u posjed ušla i obitelj tuženika pod 1) i 2), odnosno do 1980. g., a i nakon
toga. Naime, i nakon što je M. T. kupio cijelu čest. zem. 416/1 k.o. K. L.
tužitelj i njegovi pravni prednici nastavili su nesmetano posjedovati sporni dio, s tim da je
tužiteljev posjed radi njegovog boravka u N. bio rjeđi pa je ta okolnost omogućila da
se u posjedu mogu nalaziti članovi dvije obitelji, s tim da je nakon smrti P. S.
tužitelj u posjedu počeo biti ometan od strane tuženika pod 1) i 2). Naime, u razdoblju od

1970. g. do 1980. g. tužitelj, koji je odselio u N. još 1969. g. te u K. dolazio
svega tri tjedna godišnje, imao je ili posredan posjed ili je bio u posjedu spornog dijela čest.
zem. 416/1 k.o. K. L. osobno i neposredno dok je bio u RH. Nakon što su zemljište
označeno kao čest. zem. 416/1 k.o. K. L. kupili prednici tuženika pod 1) i 2)
Ugovorom iz 1980. g. i obitelj tuženika pod 1) i 2) ušla je u posjed spornog dijela ove čest.
zem., a kako proizlazi iz iskaza tuženika pod 2) i svjedoka M. Š., M. V.,
M. Š., T. P. i M. L..

Nadalje, prodavatelj P. S. je, po ocjeni ovog suda bio pošten i istinit
posjednik spornog dijela zemljišta još od djetinjstva tuženika pod 4) A. N., koji je u
svom iskazu naveo da se dobro sjeća da je kao malo dijete vidio da susjed P. S.
odgrće zemlju uz suhozid koji je predstavljao granicu između njegove nekretnine i susjedne
nekretnine N.. I svjedok I. S. potvrdio je da se voda skupljala na mjestu
gdje je na spornom dijelu zemljišta danas bunar i da je baš pok. P. S. ozidao i od te
lokve napravio bunar. Sud je ove dijelove iskaza tuženika pod 4) i svjedoka Stipčevića
ocijenio vjerodostojnim i objektivnim jer ove osobe, a posebno tuženik pod 4), nisu imale
razloga prilagođavati svoj iskaz u korist bilo koje od stranaka jer se radi o nekretnini u vezi
koje nemaju bilo kakav interes ili pogodnost. Posjed P. S., dakle, seže u daleku
prošlost odnosno još iz vremena djetinjstva tuženika pod 4)-koji se rodio 1943. g., odnosno
najmanje od 1950. g.

9 P 9363/15

U ovoj pravnoj stvari trebalo je primijeniti odredbe o stjecanju prava vlasništva koje
sadrže pravna pravila OGZ-a, koja je moguće primijeniti temeljem odredbe čl. 4. Zakona o
nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. g. i za vrijeme neprijateljske
okupacije (Službeni list FNRJ 86/46-pročišćeni tekst), a budući da je do stjecanja prava
vlasništva originarnim putem-dosjelošću, a prema provedenom dokaznom postupku, od
strane tužitelja i njegovih pravnih prednika došlo prije stupanja na snagu Zakona o osnovnim
vlasničkopravnim odnosima (NN broj 53/91) odnosno prije 1. rujna 1980. g.

Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. OGZ-a da se kroz dosjelost steče nije dosta
da je osoba sposobna steći, a stvar da se može steći, nego je još potrebno da onaj, koji ovim
načinom ima steći, doista posjeduje rečenu stvar ili pravo. Uz to valja da mu je posjed
zakonit, pošten i istinit i da je trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno. U paragrafu

1461. OGZ-a govori se o zakonitom posjedu koji je utemeljen na naslovu koji bi bio dovoljan
da se zadobije vlasnost da je ova pristojala predavaocu, kao na primjer zapis, darovanje,
zajam, kupovanje i prodaja, promjena, isplata i t. d. Prema paragrafu 1463. OGZ-a posjed
mora biti pošten. Nepoštenje prijašnjeg posjednika ne smeta poštenom nastupniku ili
nasljedniku da započne dosjelost od dana posjeda svojeg. Prema pravnom pravilu iz
paragrafa 1464. OGZ-a posjed ima biti istinit. Ako tko posvoji kakvu stvar silom ili
lukavstvom, ili ako se uvuče u posjed potajno ili ako posjeduje stvar samo na izmoljeni
način, ni on sam ni njegovi nasljednici ne mogu dosjesti takvu stvar.

Prema pravnom pravilu iz paragrafa 326. tko drži iz uzroka vjerojatnih da je njegova
stvar koju posjeduje jest pošteni posjednik. Posjednik nepošteni jest onaj koji zna ili iz
okolnosti slučaja mora misliti da je tuđa stvar koju posjeduje.

Od zakonitosti i istinitosti posjeda može se odstupiti, dok u pogledu poštenja posjeda takvog odstupanja nema.

Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1468. OGZ-a ako stvar nije uknjižena na ime
onoga koji je doista posjeduje dosjelost se svršuje tek poslije 30 godina, dok se u slučaju
protiv državne imovine traži se posjed od 40 godina (pravno pravilo iz paragrafa 1472. OGZ-
a).

U konkretnom slučaju radilo bi se o izvanrednoj dosjelosti jer posjed tužitelja i
njegovih pravnih prednika (roditelja i prodavatelje P. S.) nije bio zakonit odnosno
nije bio utemeljen na naslovu koji može poslužiti za stjecanje vlasništva, dok je bio i istinit i
pošten. Naime nije bio stečen ni silom ni prijetnjom ni na izmoljeni način te prednici tužitelja
nisu mogli niti posumnjati da se radi o zemljištu koje pripada nekom trećem. Svjedok
S. je izričito naveo da se raniji vlasnici susjednih zemljišta P. S. i S.
N. nisu oko bilo čega svađali niti se S. N. bunio kad je vidio svjedoka S.
kako ore sporni dio zemljišta jer taj dio zemljišta S. N. nije obrađivao budući da je
suhozid između točaka B i E predstavljao granicu dokle je bilo njegovo zemljište: istočno od
tog suhozida. Dakle, prodavatelj P. S. posjedovao je zemljište kao svoje i bio je
pošten posjednik neometan od strane susjeda S. N..

Stoga je sud ocijenio da je tužitelj, uključujući i posjed svojih pravnih prednika, u
vrijeme kad je pok. otac tuženika pod 1) i 2) kupio nekretninu označenu kao čest. zem. 416/1
k.o. K. L. (1980. g.) već stekao vlasništvo dijela te nekretnine koji je na skici
vještaka A. D. označen slovima A, B, C ,D, E, F, G, H, I , J, i A, originarnim

10 P 9363/15

putem, dosjelošću. To, nadalje, znači da je osnovan zahtjev tužitelja da sud utvrdi da je
tužitelj N. L. isključivi vlasnik zemljišta u površni od 410 m2 koje predstavlja dio
čest. zem. 416/1 z.u 1943 k.o. K. L. i to onog djela koji je na grafičkom prikazu, kao
sastavnom dijelu nalaza i mišljenja sudskog vještaka za geodeziju A. D. od 15.
veljače 2018. g., označen kao lik A B C D E, F, G, H, I , J, i A.

Tužitelj je zatražio, ukoliko mu tuženici ne izdaju suglasnost, i ovlaštenje na temelju
presude i prijavnog lista DGU, PU S., I. K.
izvršiti cijepanje čest. zem. 416/1 z.u 1943. k.o. K. L. tako da se od označenog dijela
zemljišta u površini od 410 m2 formira nova čestica zemlje koja će se upisati u novi z.u. s
uknjižbom prava vlasništva na ime tužitelja.

U odnosu na zahtjev tužitelja da ga sud ovlasti temeljem presude formirati zasebnu
česticu u zemljišnoj knjizi i postići uknjižbu prava vlasništva za cijelo treba navesti da se
postupak parcelacije, kojim se ostvaruje promjena oblika i površine parcele u katastru i
zemljišnoj knjizi, provodi u skladu s odredbama Zakona o prostornom uređenju (NN broj 153/13, 65/17, 114/18, 39/19 i 98/19, dalje ZOPU) te se može provoditi samo u
skladu s odredbama čl. 160., 161. i 162. ZOPU-a.

Prema odredbi čl. 160. st. 1. ZOPU-a parcelacija građevinskog zemljišta može se
provoditi samo u skladu s: 1. lokacijskom dozvolom, 2. rješenjem o utvrđivanju građevne
čestice, 3. građevinskom dozvolom, odnosno drugim aktom na temelju kojega je izgrađena
građevina, 4. urbanističkim planom uređenja ili prostornim planom područja posebnih
obilježja koji u grafičkom dijelu propisuje oblik i veličinu građevne čestice, odnosno zone
pojedine namjene u mjerilu 1:1000 ili 1:2000, 5. prostornim planom uređenja grada, odnosno
općine i generalnim urbanističkim planom u svrhu određivanja zemljišta koje je vlasnik
dužan prenijeti u vlasništvo jedinice lokalne samouprave na temelju čl. 171. st. 1. tog
Zakona, odnosno 6. granicom građevinskog područja određenom važećim ili ranije važećim
prostornim planom u svrhu određivanja vlasništva zemljišta sukladno posebnim zakonima o
poljoprivrednom zemljištu i šumama, a prema st. 2. parcelacija zemljišta izvan granica
građevinskog područja radi povećanja građevne čestice unutar granice građevnog područja
nije dopuštena.

U skladu s odredbom čl. 161. ZOPU-a parcelacija neizgrađenog građevinskog zemljišta
može se, osim u skladu s aktima i planovima iz čl. 160. st. 1. tog Zakona, provoditi i u skladu
sa: 1. svakim prostornim planom ako se zemljište nalazi na području na kojemu tim
Zakonom nije propisana obveza donošenja urbanističkog plana uređenja, 2. rješenjem o
povratu zemljišta donesenog na temelju Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme
jugoslavenske komunističke vladavine, 3. sudskom presudom o utvrđivanju prava vlasništva
zemljišta.

Kako se o konkretnom slučaju ne radi o građevinskom zemljištu proizlazi da postoji
mogućnost provođenja parcelacije temeljem odluke suda pa je i u tom dijelu tužbeni zahtjev
za dio čest. zem. 416/1 k.o. K. L. trebalo prihvatiti i odlučiti kao u izreci ove
djelomične presude.

Kako je sud ocijenio da je na temelju raspravljanja za konačnu odluku sazrio samo
zahtjev tužitelja N. L. u vezi s tim je zahtjevom zaključeno raspravljanje i
donesena djelomična presuda, a temeljem odredbe čl. 329. Zakona o parničnom postupku
(NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08,

11 P 9363/15

57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP). To, nadalje, znači da je
postupak u pogledu zahtjeva o kojem sud još nije odlučio, a radi se o zahtjevu tužitelja pod 1)
i 2) iz pripojenog predmeta P 2964/16, potrebno nastaviti.

S obzirom da je sud ocijenio zahtjev tužitelja N. L. u cijelosti osnovanim,
za donošenje odluke o zahtjevu tužitelja pod 1) i 2) iz pripojenog predmeta, koji je zahtjev u
odnosu na upisani suvlasnički dio pravnog prednika tuženika pod 1) F. N., pod 2)
A. N., i pod 3) V. Š. bez dileme osnovan za kupljeni dio čest. zem. 416/1 k.o.
K. L. koji, međutim, ne uključuje sporni dio između točaka A, B, C, D, E, F, G, H, I,
J i A, u skici sudskog vještaka A. D., trebalo je pričekati pravomoćnost ove
djelomične presude, radi čega je sud odlučio kao u izreci rješenja pod točkom I. odnosno
doneseno je rješenje o prekidu postupka o zahtjevu tužitelja pod 1) i 2) iz pripojenog
predmeta, a sve u skladu s odredbom čl. 213. st. 1. ZPP-a.

O troškovima postupka sud će odlučiti u kasnijoj presudi, a temeljem odredbe čl. 165. ZPP-a, kako je sud izrekao u točki II. rješenja.

U Splitu, 11. siječnja 2021. g.

S U D A C

SANDI PETRIČIĆ v.r

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove djelomične presude nezadovoljna
stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi
nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u šest (6) primjeraka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude
obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije
bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava
presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).