Broj: Kž 183/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te Melite Božičević-Grbić i Miroslava Šovanja kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Melanije Grgić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenika M. S., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 14. ožujka 2017., broj Kv-I-20/17 (K-6/15), u sjednici vijeća održanoj 25. svibnja 2017.

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba osuđenika M. S. kao neosnovana.

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Varaždinu od 14. ožujka 2017., broj Kv-I-20/17 (K-6/15) je na temelju članka 498. stavak 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14, u daljnjem tekstu ZKP/08) odbijen zahtjev osuđenika M. S. za nepravu obnovu kaznenog postupka podnesen iz razloga označenih u članku 498. stavak 1. točka 4. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio osuđenik M. S. po branitelju M. M. odvjetniku iz Z. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi je predloženo preinačenje pobijane odluke izricanjem blaže sankcije.

Spis je u skladu s odredbom članka 495. u vezi članka 474. stavak 1. ZKP/08, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na razmatranje.

Žalba je neosnovana.

Iako u žalbi osuđenik upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, razlozima koje je naveo ustvari osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, smatrajući da prvostupanjski sud nije pravilno cijenio olakotne okolnosti koje su istaknute u zahtjevu za obnovu postupka. Prije svega treba naglasiti da je pravomoćnu presudu moguće preinačiti bez obnove postupka u skladu s naprijed citiranim zakonskim odredbama, u slučaju kad se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo kad je presuda izricana ili sud za njih nije znao iako su postojale, a one bi očito dovele do blaže osude. U konkretnom slučaju većina olakotnih okolnosti istaknutih u zahtjevu za obnovu postupka postojale su i u trenutku donošenja prvostupanjske presude kao i kad je donesena drugostupanjska presuda, i sudu su bile poznate. Istina, presuda Općinskog suda u Križevcima broj P-92/14, na koju se poziva osuđenik o povjeravanju mldb. sina L. osuđeniku iako je donesena 09. prosinca 2014. sudu nije bila poznata kao ni majčine zdravstvene tegobe, navedene u zahtjevu, konkretno ... datira, koje, prema priloženoj liječničkoj dokumentaciji datiraju još od ... a dok je ... dijagnosticirana u studenom ..., ali te okolnosti, i po stajalištu ovog suda, iako za sud nove, nisu takvog značaja da bi, da su sudovima i bile poznate, dovele do blaže osude. Ovo osobito kada se ima na umu da je činjenica da je osuđenik otac jednog maloljetnog djeteta o kojem je dužan brinuti već je cijenjena kao olakotna i u prvostupanjskoj i u drugostupanjskoj presudi, neovisno o opsegu te brige, kako je to pravilno navedeno i u pobijanom rješenju. Nadalje, nije sporno da je briga o roditeljima obveza djece no pravilno je prvostupanjski sud istaknuo da ukoliko se pojavi potreba osiguranja skrbi za majku, osuđeniku može biti odgođeno izvršavanje kazne zatvora dok ne osigura takvu skrb, u skladu s odredbom članka 54. stavak 3. točka 9. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03 – pročišćeni tekst, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11 i 56/13, u daljnjem tekstu: ZIKZ).

Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako okolnosti koje je osuđenik M. S. istaknuo u svojem zahtjevu za nepravu obnovu kaznenog postupka, kad se ima u vidu težina, ozbiljnost i društvena opasnost kaznenog djela silovanja za koje je proglašen krivim, nisu takvog značaja i intenziteta da bi opravdale izricanje blaže kaznenopravne sankcije, a naročito ne zamjenu kazne radom za opće dobro. Prvostupanjski sud je svoja utvrđenja i zaključke argumentirao jasnim, logičkim i uvjerljivim razlozima, potpuno i bez proturječja zbog čega je žalba osuđenika neosnovana iz obje istaknute žalbene osnove.

Ispitivanjem pobijanog rješenja nisu utvrđene povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u skladu sa člankom 494. stavak 4. ZKP/08, a odluku je donijelo ovlašteno tijelo.

Stoga je na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 25. svibnja 2017.