Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 10 Gž-110/2020-2

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, po sucu Željku Đerđu, u pravnoj stvari tužitelja H.
k. k. "T." iz T., OIB: …, zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku I. K., odvjetniku iz S., , protiv tuženika N. R. iz K. N., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. V.,
odvjetniku iz K. K., .radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja H. k. k. "T." protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj.P-2873/17-33 od 26. kolovoza 2019., dana 11. siječnja 2021.,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužitelja H. k. k. „T.“ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2873/17-33 od 26. kolovoza 2019.

Obrazloženje

Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja, suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Dužan je tuženik N. R., OIB: …, u roku od 15 dana isplatiti tužitelju.H. k. k. "T.", OIB: …, iznos od 23.000,00 kn zajedno sa.zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos od dana 21. prosinca 2012. do dana 1. kolovoza.2015. teče po stopi od 12% godišnje, a od dana 1. kolovoza 2015. pa do konačne isplate po
stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

II. Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 11.875,00 kn u roku
od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos
parničnih troškova postupka teče od 26. kolovoza 2019. do konačne isplate po stopi koja se

Poslovni broj: 10 Gž-110/2020-2 2

određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih
na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

Protiv citirane presude žalbu je izjavio tužitelj H. k. k. "T.",
pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka

11. Zakona o parničnom postupu i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ukazuje
da, iako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenice da su, u ime i za račun tuženika, majka
zaključila ugovor o školovanju i usavršavanju, a otac o preuzimanju obaveze isplate dijela
odštete žalitelju radi prelaska u drugi klub, pogrešno zaključio kako je opravdan prigovor
promašene pasivne legitimacije, jer da bi u samom ugovoru bilo naznačeno da obavezu
preuzima otac tuženika I. R., a takav zaključak je proturječan samom obrazloženju i
sadržaju spisa. Ističe da se pogrešno prvostupanjski sud poziva na odredbu članka 167.
Obiteljskog zakona, jer ista odredba nije primjenjiva u konkretnom slučaju već ista određuje
obvezu odobrenja Centra za socijalnu skrb prilikom zaključenja ugovora, ili preuzimanja
obaveza između djeteta ili maloljetnika i roditelja, radi zaštite djeteta obzirom da su u takvim
situacijama njihova prava u koliziji. Ukazuje da se pogrešno prvostupanjski sud poziva i na
odredbu članka 219. Zakona o obveznim odnosima jer je isti sud, kako to navodi u obrazloženju,
zaključio da je ugovor između žalitelja i I. R. usmeno zaključen, pa nije bitno što ga otac
tuženika naknadno nije potpisao, to više što je isti pravni posao realiziran odnosno izvršen.
Predlaže da drugostupanjski sud ukine osporavanu presudu u cijelosti.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba nije osnovana.

Nije prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka

354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. –
pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje ZPP), koji
se u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i
dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 70/19.), na koju u žalbi
ukazuje tužitelj H. k. k. "T.", a na koju i ovaj drugostupanjski sud pazi po
službenoj dužnosti, jer izreka presude nije u suprotnosti sama sa sobom niti sa obrazloženjem,
a u obrazloženju su izneseni razlozi o bitnim činjenicama na kojima je prvostupanjski sud
temeljio svoju odluku, pa se pobijana presuda može valjano ispitati.

Nije prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka

354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo,
na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak

2. ZPP.

Neosnovano tužitelj H. k. k. "T." u žalbi ukazuje da je pogrešno
prvostupanjski sud primijenio odredbu članka „167. Obiteljskog zakona“ jer iz pobijane
presude jasno proizlazi da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju primijenio odredbu
članka 261. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ 116/03., 17/04., 136/04., 107/07. i 57/11. -
dalje ObZ), a koji u stavku 1. propisuje da roditelji mogu s odobrenjem nadležnog centra za
socijalnu skrb otuđiti ili opteretiti imovinu maloljetnog djeteta radi njegovog uzdržavanja,
liječenja, odgoja, školovanja, obrazovanja ili za podmirenje neke druge važne potrebe djeteta,
a u stavku 3. propisuje da za sklapanje ugovora između maloljetnog djeteta i fizičkih i pravnih
osoba kojima je predmet raspolaganje budućim imovinskim pravima djeteta u svezi s njegovim

Poslovni broj: 10 Gž-110/2020-2 3

športskim, umjetničkim ili sličnim aktivnostima, potrebno je prethodno odobrenje centra za
socijalnu skrb, koje mora, radi dobrobiti djeteta, osobito paziti da se zaštite djetetova imovinska
prava i interesi.

Dakle, kada među strankama nije sporno, a što pravilno utvrđuje i prvostupanjski sud,
da je Ugovor o športskom usavršavanju od 6. prosinca 2010. između tužitelja K.
k. „T.“ i tuženika tada mlt. N. R. (rođen 2. travnja 1995. odnosno starog četrnaest
godina), kojim su preuzete imovinske obaveze, između ostalih i plaćanje odštete u slučaju
prelaska u drugi klub za vrijeme trajanja Ugovora, u njegovo ime i za njegov račun zaključila
njegova majka E. R., bez suglasnosti, niti naknadnog i odobrenja nadležnog centra za
socijalnu skrb, tada je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da takav ugovor, u odnosu na
tuženika N. R., ne proizvodi valjane pravne učinke (tako i Vrhovni sud Republike
Hrvatske u Rev-425/2008-2 od 26. listopada 2010.).

Jednako tako nisu prihvatljive niti žalbene tvrdnje da bi Ugovor o prelasku igrača,
zaključen između H.K.K. „T.“ , K.K. „Jolly“ i I. R. od 12. studenog 2012., u odnosu
na tuženika N. R. proizvodio ikakve pravne učinke, jer prije svega, kako to zaključuje
prvostupanjski sud, I. R., kao zakonski zastupnik odnosno otac tuženika N. R., taj
Ugovor nije nikada potpisao, a iako bi isti bio sklopljen u usmenom obliku, niti za takav ugovor,
nije dana suglasnost, niti je takav ugovor naknadno odobren od strane nadležnog centra za
socijalnu skrb, a u vrijeme naznačeno kao zaključenje tog Ugovora, tuženik N. R. je još
uvijek bio maloljetan.

Dakle uzimajući da je odredba članka 261. ObZ kogentne naravi, dakle da je ista
obavezna, to je preuzimanje obaveza u ime djeteta odnosno maloljetne osobe bez suglasnosti i
odobrenja nadležnog centra za socijalnu skrb nedopustivo, a time pravni poslovi u tom dijelu
ništeteni odnosno protivni ovoj izričitoj zakonskoj odredbi, pa time prema djetetu odnosno
maloljetnoj osobi ne mogu proizvoditi nikakve obaveze.

Da li bi takvi pravni poslovi mogli i da li proizvode kakve pravne učinke i obaveze
prema onima koji su ih, u ime i za račun djeteta, odnosno maloljetne osobe potpisali, odnosno
u konkretnom slučaju prema majci i ocu tuženika N. R., to pitanje nije od značaja za
odluku u ovoj konkretnoj pravnoj stvari jer to nije bio predmet ovoga spora, odnosno u tom
pravcu nije tužbeni zahtjev bio postavljen.

Dakle, suprotno žalbenim tvrdnjama, pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu
članka 261. stavak 3. ObZ kada je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

Tužitelj H. k. k. "T." presudu prvostupanjskog suda pobija u
cijelosti, pa tako i u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka, no iz sadržaja žalbe ne
proizlazi koje troškove i iz kojeg razloga pobija, a ispitujući pobijanu presudu u tom dijelu ovaj
drugostupanjski sud nije našao da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka

154. stavak 1. ZPP, kada je troškove postupka dosudio tuženiku N. R. koji je u cijelosti
uspio u sporu, a niti da mu je troškove postupka dosudio protivno odredbi članka 155. ZPP.

Obzirom da se nisu ispunili žalbeni razlozi tužitelja H. k. k.
"T.", a niti je ovaj drugostupanjski sud našao razloga na koje pazi po službenoj dužnosti,
to je trebalo, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP, njegovu žalbu odbiti kao neosnovanu
i potvrditi pobijanu presudu prvostupanjskog suda.

Poslovni broj: 10 Gž-110/2020-2 4

S obzirom na sve naprijed navedeno trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zadru 11. siječnja 2021.

Sudac

Željko Đerđ, v. r.