- 1 -              Poslovni broj: Usž-3334/20-2

 

 

 

Poslovni broj: Usž-3334/20-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, mr.sc. Inge Vezmar Barlek i Ane Berlengi Fellner, članica vijeća, te sudske savjetnice Dijane Bađure, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. V. iz V., protiv tuženika Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, Z., radi utvrđivanja prava na stambeno zbrinjavanje darovanjem građevnoga materijala, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-377/2020-8 od 28. svibnja 2020., na sjednici vijeća održanoj 8. siječnja 2021.

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-377/2020-8 od 28. svibnja 2020.

II. Poništava se rješenje Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, KLASA: UP/II-371-01/19-01/71, URBROJ: 510-05-01-01/01-20-04 od 9. siječnja 2020.

III. Poništava se rješenje Ureda državne uprave u V.-s. županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, Odjela za imovinsko-pravne poslove, obnovu i stambeno zbrinjavanje, KLASA: UP/I-371-02/14-03/878, URBROJ: 2196-01-02-04/2-19-22 od 26. kolovoza 2019.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanom presudom Upravnog suda u Osijeku odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-371-01/19-01/71, URBROJ: 510-05-01-01/01-20-04 od 9. siječnja 2020. kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ureda državne uprave u V.-s. županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, Odjela za imovinsko-pravne poslove, obnovu i stambeno zbrinjavanje, KLASA: UP/I-371-02/14-03/878, URBROJ: 2196-01-02-04/2-19-22 od 26. kolovoza 2019.

              Potonjim rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 26. kolovoza 2019.  odbijen je zahtjev tužitelja za stambeno zbrinjavanje darovanjem građevnog materijala za obnovu, dogradnju/nadogradnju i završetak izgradnje obiteljske kuće u vlasništvu korisnika na potpomognutim područjima i područjima posebne državne skrbi.

              Prvostupanjski sud ocijenio je rješenje tuženika zakonitim pozivom na odredbe članaka 7., 12. i 13. Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima („Narodne novine“, broj: 106/18. i 98/19., dalje: Zakon o stambenom zbrinjavanju).

              Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda pravila postupka. U žabi u bitnom navodi da u upravnom sporu nije saslušana supruga tužitelja iz razloga što je Upravni sud u Osijeku smatrao da se njenim svjedočenjem ne bi utvrdile odlučne činjenice od utjecaja na rješenje ove upravne stvari, unatoč činjenici što je ista suvlasnica predmetne kuće u kojoj živi i sanira nastalu vlagu nakon kiša te čije je zdravlje neposredno ugroženo stanovanjem u takvoj kući. U pobijanoj presudi je navedeno da sud nema osnove zaključiti nepravilnom procjenu nadležnog stručnog Povjerenstva za procjenu stanja stambenih jedinica potkrijepljenu s pripadajućom fotodokumentacijom a s druge strane prvostupanjski sud nije ocijenio iskaz tužitelja niti fotodokumentaciju koju je isti predao u spis. Time je povrijeđeno načelo jednakosti oružja stranaka u postupku te načelo poštenog odnosno pravičnog suđenja. Nadalje navodi kako je prvi zahtjev za stambeno zbrinjavanje podnio još 2009. godine, i to za dodjelu stana u državnom vlasništvu u najam za njega i njegovu suprugu J. J.. Zahtjev je proširio iste godine zbog rođenja kćeri N.. Budući da njihov zahtjev nije bio riješen preko 4 godine, tužitelj i njegova supruga su ishodili kredit i kupili obiteljsku kuću u V., te su kuću adaptirali vlastitim sredstvima radi useljenja u travnju 2014. godine. Kuća je bila izgrađena 1974. godine, a prije kupnje bila je neuseljiva punih 10 godina zbog neodržavanja. Tužitelj je 2014. godine ponovno podnio zahtjev za stambeno zbrinjavanje ali dodjelom građevinskog materijala potrebnog za obnovu/zamjenu stolarije, krova i postavljanja izolacije zbog prokišnjavanja krova i dotrajalosti greda koje su opasne po život. Takvo stanje krovišta i krova uzrokuje dodatno propadanje kuće stvaranjem vlage opasne po život svih ukućana, osobito kćeri. Tek 2018. godine tužitelj s obitelji dolazi na 4. mjesto liste prioriteta stambenog zbrinjavanja, a 2019. godine na lice mjesta izlazi Povjerenstvo za procjenu stanja stambenih jedinica. Međutim, zahtjev tužitelja je bio odbijen rješenjem protiv kojeg je tužitelj izjavio žalbu. Tek je u žalbenom postupku bio pozvan radi očitovanja o činjenicama iznesenih u žalbi. Žalba tužitelja je bila odbijena rješenjem tuženika u kojem je, između ostalog, bilo navedeno da tužitelj nije dostavio fotografije koje je u očitovanju ponudio dostaviti, ali se u tom rješenju ne navodi da mu je tom prilikom rečeno da nije potrebno, jer je u spisu fotoelaborat Povjerenstva za procjenu stanja stambenih jedinica. Time se neosnovano stvara dojam da tužitelj kao stranka nije dovoljno aktivno sudjelovao u postupku. Davanju izjave prisustvovala je i supruga tužitelja te je tužitelj predložio prvostupanjskom sudu njeno saslušanje i na navedene okolnosti. Nadalje tužitelj u žalbi navodi cilj Zakona o stambenom zbrinjavanju te citira članak 12. stavak 3. istog Zakona iz kojeg proizlazi osnovanost njegovog zahtjeva za dodjelu potrebnog građevinskog materijala za obnovu krova. Kao osnovu navodi i članak 1. stavak 3. Pravilnika o darovanju građevnog materijala („Narodne novine“, broj: 16/19.). Smatra da je stvarno stanje objekta dokazao fotografijama krova, krovišta i prostorija pogođenih vlagom, a koje je dostavio uz tužbu. Ističe kako prvostupanjski sud nije ocijenio priložene dokaze, niti je tražio očitovanje tuženika na okolnost stanja objekta i ocjenu useljivosti, već je svoju odluku utemeljio isključivo na zapisniku i fotoelaboratu Povjerenstva, u kojem se nalaze samo dvije fotografije koje se odnose na tavanski prostor i krovište, što smatra nedovoljnim za odbijanje tužbenog zahtjeva. Nadalje navodi dio obrazloženja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-4670/2017 od 9. listopada 2019. o dužnosti upravnog suda voditi upravni spor kao spor pune jurisdikcije, samostalnog utvrđivanja činjeničnog stanja, provođenju javne i kontradiktorne usmene rasprave i meritornog odlučivanja o upravnoj stvari. Predlaže Sudu poništiti pobijanu presudu prvostupanjskog suda i usvojiti tužbeni zahtjev te poništiti rješenja javnopravnih tijela i usvojiti zahtjev tužitelja za utvrđenje prava na stambeno zbrinjavanje dodjelom građevnog materijala.

Tuženik, iako pozvan sukladno odredbi članka 71. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 29/17., dalje: ZUS), nije dostavio odgovor na žalbu.

Žalba nije osnovana.

Prema odredbi članka 66. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.

Ispitujući osporavanu odluku u granicama razloga navedenih u žalbi u smislu odredbe članka 73. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi kako se pobijanu odluku ne može ocijeniti zakonitom.

Prema odredbi članka 7. točke 3. Zakona o stambenom zbrinjavanju pravo na stambeno zbrinjavanje na područjima primjene tog Zakona može se ostvariti, između ostalog, darovanjem građevnog materijala za obnovu, dogradnju/nadogradnju i završetak izgradnje obiteljske kuće u vlasništvu korisnika.

Člankom 12. stavkom 1. istog Zakona propisano je da postojeća obiteljska kuća ili stan može biti useljiv ili neuseljiv, ovisno o zatečenom stanju u trenutku pregleda. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je useljiva obiteljska kuća ili stan, u smislu tog Zakona, obiteljska kuća ili stan koji ispunjava temeljne zahtjeve za građevinu dok je stavkom 3. istog članka Zakona propisano da je neuseljiva obiteljska kuća ili stan, u smislu ovoga Zakona, obiteljska kuća ili stan takvog oštećenja nosive konstrukcije građevine (temelji, zidovi, stropne ploče, krovište) da obiteljska kuća ili stan više ne ispunjava temeljne zahtjeve za građevinu odnosno kada su drugi nekonstruktivni dijelovi građevine (podne, stropne i zidne obloge, pokrov, vanjska stolarija, instalacije) oštećeni u mjeri u kojoj nisu osigurani minimalni higijenski i zdravstveni uvjeti.

Sukladno odredbi članka 13. stavka 1. istog Zakona, status useljive i neuseljive stambene jedinice utvrđuje Povjerenstvo za procjenu stanja stambenih jedinica sastavljeno od tri člana koje osnivaju državni tajnik Središnjeg državnog ureda i predstojnik ureda državne uprave u županiji.

Iz spisa predmeta proizlazi kako je tužitelj 4. rujna 2009. podnio zahtjev za stambeno zbrinjavanje – zamolbu za davanje u najam obiteljske kuće u državnom vlasništvu na područjima od posebne državne skrbi, u kojem je kao člana obitelji naveo suprugu J. J. V.. Dana 31. siječnja 2017. tužitelj je prvostupanjskom tijelu podnio podnesak kojim je izmijenio svoj prvotni zahtjev te je zatražio stambeno zbrinjavanje darovanjem građevnog materijala za popravak obiteljske kuće na područjima posebne državne skrbi, slijedom čega se nalazio na Listi prvenstva za 2019. godinu.

Nakon toga je Povjerenstvo za procjenu stanja stambenih jedinica sastavilo zapisnik od 31. srpnja 2019. o procjeni stanja predmetne stambene jedinice (obiteljske kuće), k. o. B. N., zk. ul. br. 2031, k. č. br. 1985, na adresi V., stambene površine 80 m2, kojom prilikom je utvrđeno da predmetna kuća nema oštećenja na temeljima, zidovima, stropnim pločama, krovištu, podnim oblogama, zidnim oblogama, pokrovu, vanjskoj stolariji ili instalacijama te da sanitarni čvor postoji, slijedom čega je zaključeno kako je predmetna kuća dovoljne stambene površine za tužitelja i članove njegove obitelji (3 člana s pravom na površinu 55 m2) te da je useljiva, bez potrebe dodjele građevnog materijala. Predmetni zapisnik od 31. srpnja 2019. popraćen je fotoelaboratom predmetne kuće, od kojega se dvije fotografije odnose na krovište i nosive grede kuće.

U spisu predmeta se nalazi i zapisnik o saslušanju tužitelja od 20. prosinca 2019., kada je tužitelj izjavio da ne prihvaća procjenu stanja useljivosti koju je izradilo nadležno Povjerenstvo, iz razloga što postoje očigledna oštećenja na krovištu u koje nije ulagano 40 godina, odnosno od izgradnje kuće 1972. godine te je naveo da se u slučaju većeg nevremena voda slijeva niz unutarnje zidove u prostoriji, odnosno dnevnom boravku te da će u svrhu navedenoga dostaviti fotografije unutrašnjosti kuće, što do donošenja rješenja tuženika nije učinio.

Shodno iznesenom, pregledom navedene dvije fotografije fotoelaborata Povjerenstva za procjenu stanja stambenih jedinica koje se odnose na krovište i tavanski prostor predmetne obiteljske kuće, ovaj Sud nalazi kako se ne može nedvojbeno tvrditi da je krov predmetne kuće neoštećen, osobito pritom imajući na umu naprijed navedenu izjavu tužitelja, kao i fotografije koje je tužitelj dostavio uz tužbu, radi čega se za sada činjenično stanje ne može ocijeniti pravilno i potpuno utvrđenim.

Zbog navedenog, javnopravna tijela će u ponovljenom postupku, u smislu odredbe članka 81. stavka 2. ZUS-a, uvažavajući pravno shvaćanje Suda iz ove presude, pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje, na koje će potom primijeniti mjerodavni propis te donijeti novo zakonito rješenje kojim će odlučiti o zahtjevu tužitelja.

Slijedom izloženog, valjalo je, na temelju odredbe članka 74. stavka 2. ZUS-a, presuditi kao u izreci ove presude.             

 

U Zagrebu 8. siječnja 2021.

 

Predsjednica vijeća

Marina Kosović Marković, v.r.