R 1-303/17

REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sucu Bošku Jurčeviću, u izvanparničnoj pravnoj stvari
predlagateljice B. V. iz S., OIB: , zast. po
pun. T. V. iz S., predloženika N. D. d.o.o. S.,
radi naplate pričuve i smjene upravitelja, dana 8. siječnja 2021.g.

r i j e š i o j e :

I. Odbija se prijedlog predlagateljice za smjenu upravitelja N. d. d.o.o. iz S..

II. Odbija se zahtjev predlagateljice za naknadu troška postupka.

Obrazloženje

Dana 8. ožujka 2017.g. zaprimljen je prijedlog predlagateljice protiv predloženika radi
naplate pričuve i smjene upravitelja.

U prijedlogu je navedeno kako je predlagateljica vlasnica stana i garažnog mjesta u zgradi
izgrađenoj na čest. 66/1 k.o. S., anagrafske oznake S.. Protustranka
da je zajednički upravitelj stambeno-poslovne zgrade izgrađene na čestici 66/1 k.o. S.,
anagrafske oznake …a što da je vidljivo iz međuvlasničkog ugovora. Po
mišljenju predlagateljice, protustranka da grubo zanemaruje svoje dužnosti, a što se odnosi na
prikupljanje zajedničke pričuve. Naime, iz kartice zgrade koju je predstavnik upravitelja direktor
gdin V. podijelio na sastanku suvlasnika dana 25. siječnja 2017.g. vidljivo je da na računu
zgrade ima 2.559,50 kn, a da je dug 41.731,28 kn. Iznos duga jednog suvlasnika J. – J. d.o.o.
da je oko 30.000,00 kn, te da isti nije platio pričuvu 27 mjeseci, a jedan od suvlasnika gđa N.
A. duguje preko 6.000,00 kn i nije platila pričuvu 36 mjeseci. Nadalje, predlagateljica da je
na sastanku saznala da bi gđa N. A. trebala kao nagradu za svoj rad kao predstavnik
suvlasnika primati naknadu u visini pričuve i da se njezin dug odnosi u stvari, na tu naknadu.
Nadalje, da svi suvlasnici trebaju plaćati pričuvu, pa i predstavnik suvlasnika, a naknadu za rad
predstavnika suvlasnika upravitelj treba uplaćivati na račun predstavnika kroz stavku rashoda ako o
tome postoji suglasnost svih suvlasnika, a da takva suglasnost ne postoji. Nadalje, nad tvrtkom J.
– J. d.o.o. da je otvoren stečajni postupak, a upravitelj s tim da nije bio upoznat, pa nije ni
prijavio potraživanje po osnovi pričuve koja nije naplaćena 27 mjeseci i sada je prema upravitelju
nenaplativa. Suvlasnici da su dužni uplaćivati mjesečna sredstva zajedničke pričuve. Jedna od
osnovnih zadaća upravitelja da je prikupljanje i raspolaganje sredstvima pričuve pažnjom dobrog
gospodarstvenika. Pri tome upravitelj može sredstva pričuve prikupiti i na prisilan način za što mu

2 R 1-303/17

ne treba suglasnost suvlasnika. Stoga je predloženo da sud obveže protustranku da pokrene
postupak prisilne naplate svih dugovanja većih od 1.000,00 kn i to prema podacima na dan 25.
siječnja 2017.g. od N. A. dug u iznosu od 6.064,72 kn; Ž. A. dug od 1.696,29
kn i dug J. J. d.o.o. u iznosu od 30.047,22 kn. U slučaju nemogućnosti naplate duga ili zastare
dugovanja, da protustranka nadoknadi štetu koju je uzrokovala nepravovremenom naplatom
pričuve. Podredno je predloženo da sud donese odluku o smjeni upravitelja zbog grubog
zanemarivanja dužnosti i odredi novog upravitelja koji će naplatiti ova potraživanja od štetnika u
korist zajedničke pričuve stambeno-poslovne zgrade. Predlagateljica je zatražila da joj se
nadoknade troškovi ovog postupka iz sredstava zajedničke pričuve budući se radi o poslu
predvidljivo korisnim za svih.

Predlagateljica je konačno postavila zahtjev podneskom od 28. srpnja 2020. kojim traži da
sud smjeni predloženika kao upravitelja predmetne stambene zgrade sukladno čl. 88 st. 1. toč. 5.
Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

U odgovoru na prijedlog predloženik je naveo kako je predmetni prijedlog neuredan i
nedopušten. Naime, prijedlog da je neuredan jer protustranka nije označena u skladu sa Zakonom o
parničnom postupku, nema OIB, a nije ni navedeno točno sjedište protustranke, pa je trebalo
pozvati predlagatelja da uredi svoj prijedlog, te ovisno o tome odbaciti prijedlog. Nadalje, prijedlog
je nedopušten jer sadrži traženja koja sud ne može obistiniti, tj. sud ne može nikome naložiti da
pokreće ili ne pokreće postupke prisilne naplate duga, a što da je apsurd. Također, ukoliko
predlagateljica traži kakvu naknadu štete, onda za to treba podići tužbu, tj. pokrenuti parnicu.
Podredni zahtjev o smjeni upravitelja da je bespredmetan jer su prethodni uvjeti nedopušteni. Pored
toga upravitelj ne zanemaruje svoje dužnosti, te više od 80 % suvlasničkih udjela zgrade, a
potaknuti upravo ovim prijedlogom, je aneksom među vlasničkih ugovora od 31. ožujka 2017.g.
potvrdilo daljnju suradnju s ovim upraviteljem, te da isti izvršava svoje dužnosti pažnjom dobrog
gospodarstvenika. Također, da suvlasnici N. A. i Ž. A. na dan 29. svibnja

2017.g. praktički nemaju duga zajedničke pričuve, točnije imaju svega dvije rate, a što se
objektivno ne može smatrati značajnijim dugovanjem. Također, isti suvlasnici da su s više od 80 %
suvlasničkih udjela dana 31. ožujka 2017.g. odlučili da se predstavnici suvlasnika isplati iznos
naknade za obavljanje te dužnosti, te su odredili buduću naknadu za dužnost predstavnika
suvlasnika od 255,22 kn bruto. Ta odluka da je također, postala sastavni dio među vlasničkog
ugovora zgrade. Također, što se tiče stečajnog postupka otvorenog nad suvlasnikom J. J.
d.o.o., upravitelj da je istome redovito slao račune, odnosno uplatnice za podmirenje pričuve i da su
prema zakonu sva ta potraživanja imala biti sastavni dio potraživanja u stečaju koji je otvoren. Iz
svega navedenog da proizlaze dvije nesporne činjenice i to da nema nikakvog dokaza da upravitelj
zanemaruje svoje dužnosti, već upravo suprotno s obzirom na dostavljeni Aneks među vlasničkog
ugovora s preko 80 % podrške radu ovog upravitelja. Predlagateljica da je usamljena u svom
traženju koje je paušalno, neosnovano, nedopušteno i podneseno samo s ciljem uznemiravanja i
unošenja nemira u zgradu, a da je jasni pokazatelj i njezinog traženja da se ova stvar vodi kao
izvanparnični postupak bojeći se troškova postupka, jer vjerojatno zna da je prijedlog neosnovan.
Stoga je predloženo odbaciti, odnosno odbiti prijedlog uz dosudu svih troškova postupka na
predlagateljicu.

Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom izvatka iz zemljišne knjige za etažno
vlasništvo predlagateljice na predmetnoj nekretnini, preslike kartica zgrade po stanovima, Aneksa
međuvlasničkog ugovora suvlasnika zgrade S. od 31. ožujka 2017.,
kartica vlasnika prostora N. A. i Ž. A., ugovor o upravljanju zgradom u S.,
od 2. siječnja 2009.g., izveden je dokaz saslušanjem predlagateljice, te
zakonskog zastupnika predloženika, te je pregledana i ostala dokumentacija priložena u spis.

Iz iskaza predlagateljice B. V. proizlazi kako ista ima u vlasništvu stan, garažu i
ostavu u zgradi u S.,  te vanjsko parkirno mjesto, a vlasništvo je stekla

3 R 1-303/17

2013.g. i tada se u isti uselila. Upravitelj je i tada bio, pa sve do danas, N. d. d.o.o., te 2013.g.
predstavnik stanara bio je gdin I. D., a nakon njega nikada regularno nije izabran drugi
predstavnik stanara, a 24. veljače 2014.g. bio je pokušaj da se izabere. U zgradi ima 12 stanova. U
jednom od njih je i direktor tj. rukovoditelj N. d. gdin V.. Kad su se doselili, na
računu je bilo oko 40.000,00 kn, a sada da ih više nema. Gdin Đ. zbog zdravstvenih razloga i
preseljenja zahvalio se na svojoj dužnosti i tražio je da se postavi novi predstavnik stanara koji će
biti izabran od strane svih suvlasnika, a ne samo od jedne osobe. Od tada i počinju problemi. Prvi
problem je što je upravitelj N. d. protiv ograđivanja vanjskih parkirnih mjesta koji su
neograđeni i zbog toga može bilo tko tu parkirati. U ovoj zgradi da je i K. dućan pa često
njihova vozila zauzmu nekoliko parkirnih mjesta. Zimi je oko 4 iskrcaja, a ljeti i po 10. Svi da nisu
kupili garažno mjesto, a vanjskom mjesto su zamijenili sporazumno sa K., a taj dogovor ili
ugovor je pravno nevažeći iz razloga jer ga je inicirao gdin V.. On je nevažeći jer K.
nije niti u najmu, niti je vlasnik tih parkirnih mjesta. Oni da imaju okvirni ugovor o najmu, a nije
niti navedeno garažno mjesto, a ni parkirno. Dolazi se do osnovnog problema da se parkiralište ne
može dati u prodaju, niti u zakup jer K. nije vlasnik. Mogli su ako nekome ne treba kao
vlasnici tih parkirnih mjesta dati K. ista u najam ili u zakup i sl. Pogodovalo se K. i
to odlukom N. d. da se njima iziđe u susret, te je K. dobio potpuno besplatno
parkirno mjesto. Druga gruba povreda korištenja svojih ovlasti ogleda se u ilegalnoj reklami na
pročelju zgrade. Nitko nikada od njih kao vlasnika stanova da nije tražio da razmotrimo tu situaciju,
dozvolu o isticanju tih reklama, već su one samo osvanule. Na pročelju su dvije reklame, jedna od 5
m2, a druga od 25 m2, po cjeniku G. S. oglasni zakup m2 je 50,00 kn, to je 1.500,00 kn
mjesečno x 12 mjeseci x 12 godina, mi smo zakinuti za 180.000,00 kn. Napominje da je gdin
V. mogao kupiti garažno mjesto, te je on napravio problem vezano za garažna mjesta,
vanjski parking i pročelje, te je pomiješao privatni interes s poslovnim. Treća gruba povreda
dužnosti da se ogleda u tome što se gdin V. protivi protupožarnom sustavu ugradnje u
zgradi, da je to veliki trošak, te da neće biti novaca na računu zgrade. Tim postupkom da nije
postupao prema Zakonu o zaštiti od požara. Kad se predlagateljica uselila u zgradu protupožarnih
aparata uopće nije bilo, ni crijeva, ni išta od toga. Tražila je od upravitelja da se protupožarno
opremi cijela zgrada i garaže, a rezultat je bio nikakav, pa je ista MUP-u prijavila da zgrada nije
protupožarno zaštićena. Dana 22. 10. 2013. MUP je izišao na teren i utvrdili su da zatečeno stanje
odgovara njenimnavodima i tada se opremila zgrada, tj. naloženo je N. d. da to provedu
pa su isti to i proveli, a zgrada je opremljena protupožarnim sustavom, a od tada počinje rat između
njih i N. d. , odnosno između predlagateljice i njenog supruga na jednoj strani i N. D.
na drugoj strani. Stan je upisan kao njeno vlasništvo, ali je stvarno njihova bračna stečevina. U
stanu nasuprot njih da živi teško pokretna osoba koja u slučaju požara ne bi mogla izići iz stana. Po
njenom shvaćanju izvođenje bilo kakvih radova u zgradi kao npr. svjetlovodne instalacije, ne bi se
moglo vršiti bez da se s tim upoznaju svi stanari da se pripreme i da zatraže naknadu za to u korist
sredstava pričuve, te bi za takve odluke bila potrebna većina, a ista ne postoji. Kad su oni došli nije
bilo garažnih vrata., a predlagateljičin osobni interes bio je da postoje garažna vrata i da auti budu
zaštićeni, bez da su vidjeli tri ponude, a što je trebao biti normalan postupak N. d. te da su
obaviješteni da je cijena garažnih vrata 21.000,00 kn, a to im je rečeno usmeno od strane susjeda i
nije bilo nikakvog sastanka na tu temu. Predlagateljica je priložila ponudu firme R. d.o.o.
sa PDV-om na 18.373,75 kn. Opet je bio dogovor s K. da oni plate pola tih garažnih vrata,
a ona da nije ništa vidjela o tome. U tom trenutku mjesečno se može prikupiti na račun sredstava
pričuve iznos 2.800,00 kn. Ona i suprug od tada ne znaju je su li garažna vrata plaćena u cijelosti
firmi koja je izvođač, da li je K. platio pola i gdje je to prikazano uopće. Inače bi N. d.
trebali makar jednom polugodišnje dostaviti nam financijsko izvješće o stanju pričuve da znaju što
se događa. 13.2.2018.g. je postavljen znak zabrane zaustavljanja i parkiranja osim za kupce pekare
C. –g. i K. na njihovom parkingu. Predlagateljica i njen suprug su tražili da to nije po
zakonu, pa je to uklonjeno od G. S.. U sve godine od kada su oni u zgradi upravitelj dobiva
mjesečno 550,00 kn na ime upravljanja zgrada. Navedeno je od strane N. d. da od

14.2.2014.g. u zgradi postoji predstavnica stanara gđa A., međutim, predlagateljica nije

4 R 1-303/17

potpisala za nju, a zna da dobar dio ljudi u zgradi isto tako nije potpisao. Zna da gđa A. nema
većinu, a nema ni odluke o njezinom izboru. Ona da dobiva na to ime 255,00 kn mjesečno. Nikada
nitko prije nije uzimao naknadu, pa tako ni gdin D. smatrajući da je to obveza svih stanara i da
će svi u jednom trenutku doći na istu dužnost. Dolazimo do sume od 805,00 kn od 2.800,00 kn, to
znači da skoro 1/3 ide na N. d. i gđu A.. Te da sada dolazi do najgoreg zbog čega je
ovaj postupak pokrenut, a to je da su nebrojeno puta upozoravali N. d. i gdina V. da
postoji dug pričuve. U trenutku kada su došli u zgradu bilo je duga oko 30.000,00 kn, a i početkom

2017. taj iznos iako točno ne zna, jer nema nikakvih financijskih izvješća, ali gdin Đ. da im je to
dao. Međutim, V. je rekao da je to nenaplativo, a da nije bilo ovog predlagateljičinog
prijedloga o tome, da sada uopće ne bi niti raspravljali. Predlagateljica se pita zašto J. nije
mogao kao vlasnik biti ovršen u jednom vremenskom roku, a ne da se dug popne do 30.000,00 kn, a
sada da je i veći. Doći će pitanje i krova. Zgrada da je stara 10 godina, a zar će svi morati dizati
kredit zato što netko nekome pogoduje. Dolazi do još jedne privatizacije položaja. Naime, gđa
A. da nije ovršena kao i J. a gdin T. jest za dug od 2.000,00 kn + kamate, ukupno

3.000,00 kn. Gdin V. da dolazi s pričom da je gđa A. koja je sad "kao predstavnik
stanara" u teškoj ekonomskoj situaciji, da mu se ona obratila i tadašnji dug od 6.000,00 kn, da ne
može platiti i da bi se trebalo nešto napraviti da joj se pomogle. On da je došao na ideju da se gđi
A. umjesto plaćanja pričuve, njoj isplaćuje naknada za njezin rad kao predstavnik stanara,
umjesto da se uplaćuje u zajednička sredstva pričuve. Novi dani da su se vratili retroaktivno i 5
mjeseci prije navodnog izbora gđe A. od 24. 2. 2014. te da je i taj petomjesečni dug platio iz
sredstava pričuve, te da se gđi A. od tada redovito oprašta, pa se taj iznos popeo na sada već
nekih 16.000,00 kn. Predlagateljica da je na jednom sastanku baš bila protiv toga jer se takve
situacije ne smiju i ne mogu rješavati iz sredstava pričuve jer su to strogo namjenska sredstva za
održavanje zgrade. Razgovarala je i s drugim predstavnicima zgrada u drugim zgradama i
upraviteljima T. i dr, te da se u takvim situacijama donosi zajednički ugovorni okvir i ako
je netko dužan više od 3 mjeseca ide opomena pred tužbu itd., kao i inače. Prekršaj je dakle da se
koriste sredstva za nešto za što nisu namijenjena. Predlagateljica da još nijem vidjela papir da je gđa
A. predstavnica stanara od 24.2.2014.g., te samim tim nije mogao pokrivati njezine usluge
vođenja bilo čega pet mjeseci ranije. Iskrcaj kamiona da se vrši kroz ulazna vrata gdje ulaze mala
djeca, stanari i stvara se velika buka. Razgovarali su s gdinom V. i N. d. da se
iskrcaj kamiona prebaci na ulaz iza zgrade, međutim od toga nije bilo ništa i to zato što je u tom
dijelu stan V., pa je on opet na taj način privatizirao svoj položaj. Predlagateljica navodi da
je sve navedeno već objašnjeno u njenim podnescima sudu. Navodi kako, a s obzirom da je
K. garažna mjesta kojih nije vlasnik, niti u zakupu, mijenjao za vanjska parkirna mjesta, ona
nije dobila umjesto vanjskog parkirnog mjesta kojeg ne možete koristi, još jedno garažno mjesto.
Predlagateljica navodi kako sin gdina V. koji živi u stanu u zgradi, parkira u garaži. Smatra
da je upravitelj bio u sukobu interesa ako je potpisao ugovor s K., a ovamo se protivio
ograđivanju parkinga, te je išao protiv svojih vlasničkih prava. Predlagateljica navodi kako nije
vidjela odluku o izboru predstavnika suvlasnika, ali da ju je tražila od N. d. te da je nije
dobila. Što se tiče zabrane parkiranja i zaustavljanja, predlagateljica ističe da je ona sam inicirala
kod G. S. da se to ukloni, te da isto nije tražila preko upravitelja. Navodi kako smatra da bi
se biranje predstavnika stanara trebalo provoditi po zakonu, tj. trebalo bi biti međusobnim
dogovorom između suvlasnika, no u ovom slučaju da to nije tako. Navodi kako bi suvlasnici trebali
birati predstavnika stanara. Predlagateljica navodi da joj je poznato da postoje neke odluke gdje je
potreba apsolutna većina tj. svih, a za neke manje bitne odluke i manje troškove može se samo
većinom prema suvlasničkim dijelovima, te da za veće troškove od 5.000,00 kn ako se zakon nije
mijenjao, predstavnik stanara mora tražiti od stanara pisani odgovor i treba ih s tim upoznati, a što
da se nikada nije dogodilo. Predlagateljica navodi da je kao ugovorna stranka u ugovoru s
K., s J., K. jedna od ugovornih stranak, da su se stanari nešto potpisivali, ali da se
ne može sigurno sjetiti, te da ima taj ugovor, ali se ne može precizno izjasniti o njegovom sadržaju,
te da zna da je bio u rukama gdina V.. Predlagateljica ističe da pretpostavlja da je taj
ugovor priložila u spis. Navodi kako je u podnescima navela kako su N. d. izrazili protivljenje

5 R 1-303/17

protupožarnoj zaštiti, tko je postavljao optičke kabele u zgradi, te o stečajnom postupku J. Jd.d., odnosno da gdin V. nema saznanja da je J. u stečaju već je to saznao od
predlagateljice i njenog supruga. Ujedno navodi kako ona nije tužena zbog duga zajedničke pričuve,
te da ona nema duga.

Iz iskaza zz predloženika D. V. proizlazi kako mu je poznato, da je vrlo dobra
naplata sredstava pričuve na predmetnom objektu, a nije mu poznato koje primjedbe ima
predlagateljica i u kojem razdoblju, te da bi bilo čudno da zna detalje s obzirom da ima 20 000
klijenata, a načelno je naplata pričuve izvrsna, preko 95 %. Navodi da nema saznanja kako je nastao
dug od preko 6.000,00 kn na ime N. A. i preko 30.000,00 kn za J. J. d.o.o., s tim
da je prvi dug za 36 mjeseci, a drugi za 24 mjeseca što iznosi više od godišnje pričuve za tu zgradu,
te da ne zna je li dug aktualan ili je to neki stari dug. Načelno dug nastaje zbog neplaćanja, a
problem je ako se ne reagira. Njegov posao da nije pokretanje ovrhe već da to radi pravna služba.
Aneksom međuvlasničkog ugovora potpisanim od strane vlasnika natpolovične većine posebnih
dijelova zgrade da dolazi do promjene u njihovoj evidenciji u odnosu na predstavnika suvlasnika.
Ističe kako ne može biti siguran da li odluka suvlasnika o određivanju za predstavnika N.
A. sa sastanka održanog 24. veljače 2014.g. jer da tu odluku osobno nije vidio, ali je činjenica
da je banka na računu pričuve ove zgrade izvršila promjenu ovlaštenih potpisnika što dokazuje da
su primili aneks međuvlasničkog ugovora, a posljedično da su ga i oni primili jer su ga banci
proslijedili. Navodi kako istu odluku nisu dostavili predlagateljici na njeno traženje u dva navrata

13.2.2018. i 5. ožujka 2018.g., a što je predlagateljica predložila sudu od 11.4.2018.g., jer da isti
zahtjev nije vidio. Pretpostavlja da je gđi A. isplaćeno do sada preko 15 000,00 kn s računa
pričuve, te svaki mjesec dodatnih 255,00 kn, jer da je riječ o naknadi za rad predstavnice
suvlasnika, a ako je tako, pretpostavlja da je to izvršeno na osnovu aneksa međuvlasničkih ugovora
većinski potpisano od stanara zgrade, a sve kako zakon nalaže. Kao razlog da se naknada
predstavniku suvlasnika nije isplaćivala od datuma određivanja tog predstavnika od 24.2.2014. pa
do 31.3.2017.g. pa da bi se onda morao sastavljati poseban dodatak međuvlasničkog ugovora da bi
se ta isplata izvršila, navodi da se u tom trenutku kojeg spominju nije bio potpisan onaj aneks
međuvlasničkog ugovora i prema tome naknada nije mogla ni trebala biti isplaćivana. Zakonski
zastupnik predloženika navodi kako nema saznanja je li isplata krenula od 10. mjeseca 2013.g., te
navodi kako ne zna stanje na kartici vlasnika prostora koji su dostavili u podnesku od 31. 5.2017.g.
kada je izvršena uplata za dug od 1.10.2013g., te da bi bilo frapantno da to zna. Nije mu poznato ni
to da je ta uplata izvršena nakon 42 mjeseca od nastanka obveze, te mu nije poznato da je ovaj dio
duga po osnovu pričuve stariji od 36 mjeseci otišao u zastaru. Zakonski zastupnik predloženika
navodi kako smatra da oni dobro vode zgradu, te da dug od dvije neplaćene pričuve nije veliki dug,
ali da se ovrha može pokrenuti i za jednu neplaćenu ratu. Ističe kako nije upoznat s navodima
punomoćnika predlagateljice da dvije rate nisu dug, te da bi dug od tri neplaćene pričuve mogao
biti, a i ne mora biti veliki dug, to ovisi o visini pričuve, a raspon je ogroman, te da što se tiče
pokretanja ovrhe, pravilo o iznosu ili broju rata ne postoji, te da niti ne treba postojati. Navodi kako
nema saznanja o tome da li da li drugi upravitelji imaju mehanizme za pokretanje ovrha. Zakonski
zastupnik predloženika navodi kako je čuo da je nad predlagateljicom provedena ovrha za tri
neplaćene rate za što je platila 552,00 kn, a na što je platila i zakonske kamate u iznosu od 337,00
kn. Navodi kako mu nije poznat predlagateljičin zahtjev za dostavom podataka u kojem je tražila
sam presliku karticu zgrade po stanovima za siječanj i veljaču 2019.g. kako bi saznala koliki je dug
ostalih suvlasnika, te da bi bi saznala da su još nekog zbog tih dugova ovršili ili su oni bili jedini
koga su zbog tih dugova ovršili, ali da se u te podatke može izvršiti uvid preko njihove Internet
stranice i da su to javno dostupni podaci za sve suvlasnike. Da bi se došlo do tih podataka preko
interneta sve što treba je korisničko ime i lozinka koji stoje na svim uplatnicama pričuve, pa tako i
kod predlagateljice. Nadalje navodi kako ta mogućnost postoji od početka ove godine, et da su s tim
upoznati svi predstavnici suvlasnika, a isto je spominjano preko njihovih stranica, a službeno su
predstavnici dobili obavijest. Zakonski zastupnik predloženika je naveo kako mu nije poznato da bi
da je nekadašnji vlasnik poslovnog prostora J. J., za njegov dug pričuve stečajna upraviteljica

6 R 1-303/17

priznala samo dio tog duga, te da ne zna da li je ovaj dug nekadašnjeg vlasnika J. J. naplaćen i
u kolikom iznosu. Od ove godine da su računi o poslovanju u prethodnoj godini dostavljani preko
njihove Internet stranice, a ranije da je dostavljano svakome na zahtjev. Zakonski zastupnik
predloženika navodi kako mu nije poznat čl. 93. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim
pravima, za koji je punomoćnik predlagateljice naveo kako isti obvezuje upravitelja da dostavi
svakom suvlasniku uredan račun neovisno o zahtjevu, te da nikada nisu izradili pregled predviđenih
poslova za održavanje i poboljšice kao i predvidivih troškova i opterećenja u narednoj kalendarskoj
godini i objavili to u zgradi najkasnije do isteka tekuće kalendarske godine, odnosno da u takvom
formi i naslovu, nije tako napravljeno. Navodi kako mu nije poznato da bi to bila zakonska obveza,
te kako je njihov posao definiran kao upravljanje zgradom. Održavanje da su po njemu, pojedinačni
poslovi npr. čišćenje zgrade i sl. Navodi i da mu nije poznat prijedlog predlagateljice da se uredi
parkiralište i ogradi nekretnina u skladu sa Zakonom, te da mu nije poznato kako je došlo do
skupljanja potpisa potpore njima kao upravitelju, a što su predložili u podnesku od 31. svibnja

2017.g., a nema ni saznanja tko je napisao tu peticiju. Smatra da takvo prikupljanje potpisa, ako je
tako prikupljeno, nije protivno zakonu, te ne zna koliko iznosi ukupna pričuva za ovu zgradu o
kojoj je riječ. Što se tiče naknade za upravljanje koja se isplaćuje upravitelju iz sredstava pričuve,
navodi da je ista obračunata po kvadraturi, a kvadraturu ne zna, dok zna koeficijent, a od je 0,25 kn
po m2 + PDV. Što se tiče iznosa naknade za predstavnicu suvlasnika i iz čega se isplaćuje, navodi
da se ista isplaćuje s računa pričuve zgrade u iznosu koji je definiran spomenutim aneksom među
vlasničkog ugovora, ali ne zna koji je to iznos. Zakonski zastupnik predloženika nadalje navodi
kako ne zna u kojem članku piše postojanje i jedne zakonska odredba koja omogućuje tj. dozvoljava
postojanje predstavnika suvlasnika, ali da se na tome zasniva cijela pričuva i upravljanje u RH.
Navodi kako mu nije poznat zahtjev predlagateljice u kojem ista traži dostavu sporazuma o ugradnji
garažnih vrata između K. i suvlasnika zgrade, te mu nije poznat upit iste da li je ugradnja
plaćena iz pričuve u cijelosti ili je pola tog iznosa platio K.. Isto tako mu nije poznat ni
zahtjev predlagateljice za dostavom podatka koliko je do sada potrošeno na održavanje polovnih
garažnih vrata koje se stalno kvare, te nema saznanja o tome kako je bilo moguće provesti odluku o
ugradnji garažnih vrata, a da je nije potpisalo više od polovine suvlasnika. Nadalje navodi kako mu
je poznato da je obavljen inspekcijski pregled MUP-a od 19. rujna 2019. u kojem je utvrđeno da
garažna vrata ne zadovoljavaju protupožarne standarde, odnosno da nije osiguran evakuacijski put,
te da je izdano rješenje, a da se s detaljima istoga bavi nadležna služba. Što se tiče sprovođenja
mjera protupožarne zaštite poznato mu je da je prema zakonu upravitelj jedan od odgovornih uz
suvlasnike i korisnike u zgradi, te da je točno tako navedeno u zakonu. Navodi kako mu ne zna da
bi inspekcija MUP-a već tri puta izvršila preglede u ovoj zgradi i svaki puta utvrdila nepravilnosti,
ali da mu je poznato samo za ovaj zadnji pregled, te mu nije poznato da bi na pročelju zgrade
Konzum imao postavljene dvije reklame bez suglasnosti suvlasnika i ne zna da prema cjeniku
Grada Solina postavljanje tih reklama ima cijenu od 1.750,00 kn mjesečno, a kako je već naveo iz
istog razloga nisu pokrenuli upravne ili sudske sporove vezano za uklanjanje tih reklama s pročelja
zgrade i nisu naplatili postavljanje tih reklama 5 godina unatrag. Zakonski zastupnik predloženika
navodi kako mu nije poznata prijava onečišćenja predlagateljičinog garažnog mjesta kemikalijama
kojim je čišćen odvod, a koje je provela tvrtka E-kolektor 2. listopada 2019.g.