Broj: Kž-476/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sonje Brešković Balent kao predsjednice vijeća te Mirjane Rigljan i Vladimira Vinje kao članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Bračić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog B. B., zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici broj K-DO-229/2015 od 7. travnja 2017., izjavljene protiv presude Općinskog suda u Koprivnici broj K-143/16 od dana 10. veljače 2017., na sjednici vijeća održanoj dana 30. svibnja 2017.,

p r e s u d i o   j e

              O d b i j a   se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

              Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Koprivnici broj K-143/16 okrivljeni B. B. oslobođen je od optužbe da bi počinio kazneno djelo neovlaštenog posredovanja  u kupnji tvari koje su propisom proglašene drogom, odnosno kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 2. KZ/11 činjenično opisano izrekom te presude. Temeljem čl. 149. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 - dalje u tekstu: ZKP/08) troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1.-5. ZKP/08, te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

              Protiv navedene presude pravovremeno je žalbu podnio državni odvjetnik zbog povrede Kaznenog zakona te predložio da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenika proglasi krivim za kazneno djelo iz čl. 190. st. 2. KZ/11.

              Odgovor na žalbu državnog odvjetnika dao je okrivljeni B. B. po branitelju K. K., odvjetniku iz K., nalazeći da je žalba državnog odvjetnika neosnovana i predlaže ju kao takvu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Županijski državni odvjetnik u Zagrebu vratio je ovome sudu spis koji mu je bio dostavljen, temeljem odredbe čl. 474. st. 1. ZKP/08.

              Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

              Nije u pravu žalitelj, tj. državni odvjetnik, kada ističe da je prvostupanjski sud povrijedio Kazneni zakon, a koju povredu vidi u pitanju je li djelo za koje je okrivljenik optužen kazneno djelo.

              Naime, državni odvjetnik smatra da se u ovdje konkretnom slučaju ne radi o beznačajnom djelu (kako je utvrdio prvostupanjski sud, nakon što je utvrdio da su u ponašanju okrivljenog B. B. ostvarena zakonska obilježja kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 2. KZ/11 za koje se tereti, ali je sud smatrao nužnim primijeniti odredbu o beznačajnom djelu iz čl. 33. KZ/11), jer, između ostalog, nisu kumulativno ispunjena sva tri elementa koja su nužna da bi se radilo o beznačajnom kaznenom djelu.

              Nasuprot tvrdnjama žalitelja, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje pa je temeljem tako pravilno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenio Kazneni zakon kada je, nakon analize provedenog dokaznog postupka, utvrdio da se ovdje konkretno radi o beznačajnom kaznenom djelu.

              Naime, prvostupanjski sud je temeljem provedenog dokaznog postupka utvrdio da je okrivljeni B. B. neovlašteno posredovao u kupnji tvari koje su propisom proglašene drogom, te je nakon telefonskog razgovora sa O. K. primio od njega točno neutvrđenu količinu marihuane za iznos od 500,00 kuna, i zatim tu marihuanu predao V. M. Da je okrivljenik upravo primio točno neutvrđenu količinu marihuane od O. K. sud nalazi utvrđenim na temelju iskaza O. K. koji je potvrdio navode optužbe da je marihuanu B. B. prodao za iznos od 500,00 kuna, a da je to ujedno bila prva i posljednja kupoprodaja marihuane između njih dvojice.

              Međutim, s pravom zaključuje prvostupanjski sud da, s obzirom da se radilo o jednokratnoj prodaji opojne droge za iznos od 500,00 kuna, da je okrivljeni B. B. ranije neosuđivana osoba koja nije dolazila u sukob sa zakonom, da je opojnu drogu prodao osobi koja je i sama bila konzument opojnih droga, da se tu radi, iako su ostvarena zakonska obilježja kaznenog djela, da nema kaznenog djela jer je djelo očito beznačajno s obzirom na način postupanja okrivljenika, njegovu krivnju i nastupjelu posljedicu za zaštićeno dobro i pravni sustav. Zbog toga je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbu čl. 33. KZ/11 i okrivljenika osloboditi od optužbe na temelju odredbe čl. 453. toč. 1. ZKP/08 u vezi sa čl. 33. KZ/11 s obzirom da se radi o izuzetno niskom stupnju krivnje okrivljenika i izostale su bilo kakve pa i neznatne posljedice pa je prvostupanjski sud zaključio da ne postoji potreba za kažnjavanjem okrivljenika.

              I ovaj drugostupanjski sud nalazi da se u konkretnom slučaju radi o beznačajnom djelu u smislu odredbe čl. 33. KZ/11, jer iako su ostvarena obilježja kaznenog djela, stupanj počiniteljeve krivnje je nizak, djelo nije imalo posljedice ili su te posljedice neznatne i ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen. Kao što je već i rečeno od strane prvostupanjskog suda, a što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, da se ovdje radi o jednokratnoj prodaji droge za iznos od 500,00 kuna, okrivljenik do sada nije osuđivan, a nije niti dolazio u sukob sa zakonom to tim više što je opojnu drogu prodao osobi koja je i sama bila konzument opojnih droga. S obzirom na navedeno radi se o izuzetno niskom stupnju krivnje okrivljenika i izostale su bilo kakve pa i neznatne posljedice, pa je stoga valjalo postupiti na način kako je to učinio prvostupanjski sud te okrivljenika oslobodio od optužbe jer se radi o beznačajnom djelu.

              Prema tome, iako su u inkriminiranom ponašanju okrivljenika sadržana zakonska obilježja kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. KZ/11, imajući u vidu da je riječ o malim količinama lake droge marihuana, vrijednosti svega 500,00 kuna, obzirom na način postupanja, te da nisu nastupile značajne posljedice za zaštićeno pravno dobro i pravni sustav, po stanovištu i ovog drugostupanjskog suda riječ je o beznačajnom djelu u smislu odredbe čl. 33. KZ/11 jer nedostaje kvaliteta i intenzitet protupravnosti.

              Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da se tu radi o beznačajnom djelu pa je pravilno, temeljem čl. 453. toč. 1. ZKP/08, oslobodio od optužbe okrivljenika, jer beznačajno djelo nije kazneno djelo.

              Ispitana je pobijana presuda glede bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, pa kako niti jedna takva povreda nije utvrđena, a žalba nije osnovana, valjalo je temeljem čl. 482. ZKP/08 presuditi kao u izreci.

U Zagrebu 30. svibnja 2017.