6 Psp-104/19

 

            

Republika Hrvatska

Općinski sud u Makarskoj

Makarska, Kralja Petra Krešimira IV 2              6 Psp-104/19-

 

U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

Općinski sud u Makarskoj, po sucu tog suda Barbari Mendeš, u pravnoj stvari tužitelja E. I. pok. I. iz P. OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. V., odvjetniku u M., protiv tuženika G. D. pok. M. iz P., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. K., odvjetniku u S., radi smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave dana 25. studenog 2020. godine, u nazočnosti punomoćnika tužitelja, tuženika osobno te punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu presude dana 8. siječnja 2021. godine,

 

 

r i j e š i o   j e

 

              Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

I/ „Tuženik G. D. pok. M., OIB: …, je smetao tužitelja E. I. pok. I., OIB: …, u njegovom posljednjem mirnom i faktičkom posjedu ogradnog kameno betonskog zida u P., koji predstavlja dio čestice zemlje 2979/6, upisane u zk.ul. 10051 k.o. B.-B. V., anagrafske oznake, na način da je u vremenu od 11. ožujka (ponedjeljak) 2019. godine, pa do 17. ožujka (nedjelja) 2019. godine, kada je tužitelj za to saznao, oštetio dio tog zida u njegovom sjevernom dijelu, koje oštećenje je prikazano na fotografiji na strani 2 nalaza i mišljenja vještva A. R., dipl. ing. geod., stalnog sudskog vještaka za geodeziju od 13. ožujka 2020. godine, te označeno brojevima 1-2-3-4 na geodetskom snimku-skici s uklopljenim katastarskim planom kao sastavnim dijelom nadopune vještva istog vještaka od 17. srpnja 2020. godine, koja vještva predstavljaju sastavni dio izreke rješenja, pa se tuženiku nalaže uspostaviti ranije posjedovno stanje navedenog zida na način da betonira taj oštećeni dio zida i istog vrati u prvobitno stanje, ili će to sve o trošku tuženika uraditi tužitelj, te se tuženiku ujedno zabranjuje ubuduće bilo kakvo takvo ili slično smetanje posjeda navedenog zida, sve to u roku od 8 dana i pod prijetnjom prinudne ovrhe."

 

II/ Nalaže se tuženiku G. D. pok. M., OIB: … u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju E. I. pok. I., OIB: … troškove postupka u iznosu od 5.900,00 kn, skupa sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjskog rješenja, pa sve do isplate i koje se određuju sukladno čl. 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno uvećavanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

Obrazloženje

 

Tužitelj E. I. je kod ovog suda, kao stvarno i mjesno nadležnog ustao tužbom protiv tuženika G. D., radi smetanja posjeda, u kojoj navodi da je tužitelj vlasnik i posjednik nekretnina u P., anagrafske oznake, označenih kao čest. zgr. 665, upisane u ZU 3078 i kao čest. zem. 2979/6, upisane u ZU 10051, obje K.O. B.-B. V., koje nekretnine u naravi predstavljaju tužiteljeve obiteljske kuće sa pripadajućim dvorištima i ogradnim kameno betonskim zidom u sjevernom dijelu, te ogradnim kameno betonskim zidom u istočnom dijelu koji je dužine cca 31 m, a širine cca 25 cm, koji se proteže djelomično kaskadno od mjesne prometnice sa južne strane u pravcu sjevera. Navedeni zid je gradio tužiteljev otac I. I. još 60-tih godina prošlog stoljeća, koji zid je visinski uzdignut za oko 0,25 m u odnosu na pristupni put koji je položen istočno od tog zida i kojim putem tuženik pristupa od mjesne prometnice do svoje nekretnine anagrafske oznake . Tužitelj je nakon očeve smrti isključivo koristio i posjedovao predmetni zid, obnavljao, te je jedan dio tog zida sa unutarnje strane obložio keramičkim pločicama, dok je u jednom dijelu zida,  sa unutarnje strane postavio rasvjetna tijela. Ističe da je tuženik, iako na predmetnom zidu nije nikada vršio nikakva faktička, a niti bilo koja druga ovlaštenja, jer mu je bilo poznato da zid predstavlja i vlasništvo i posjed tužitelja, isti je, dok je tužitelj boravio u svojoj drugoj kući u P., anagrafske oznake , u vremenu od 11. ožujka (ponedjeljak) 2019. godine, pa do 17. ožujka (nedjelja) 2019. godine, kada ga je njegov sin N. I. izvijestio, oštetio dio predmetnog zida u njegovom sjevernom dijelu u dužini od oko 2,25 m, u širini od oko 10-15 cm i visini od oko 25 cm. Tužiteljev sin N. I. je nakon toga odmah izvijestio djelatnike PP M., koji su po dojavi izašli na lice mjesta u P. i njima je tuženik priznao da je on oštetio dio tog predmetnog zida. Na navedeni način, opisanom radnjom, tuženik je počinio čim smetanja posjeda, radi čega tužitelj ustaje predmetnom tužbom u kojoj tužbenim zahtjevom traži utvrđenje da je tužitelj smetao tužitelja u njegovom posljednjem mirnom i faktičkom posjedu ogradnog kameno betonskog zida u P., anagrafske oznake, na način da je u vremenu od 11. ožujka  (ponedjeljak) 2019.g od. pa do 17. ožujka  (nedjelja) 2019.g od. kada je tužitelj za to saznao, oštetio dio tog zida u njegovom sjevernom dijelu u dužini oko 2,25 m, širini oko 10-15 cm i visini oko 25 cm, što će biti prikazano u vještačkom nalazu i mišljenju  vještaka mjerničke struke čiji će nalaz biti sastavni dio izreke rješenja, pa se nalaže tuženiku uspostaviti ranije posjedovno stanje navedeno zida na način da betonira taj oštečeni dio zid a i istog vrati u prvobitno stanje, ili će to sve o trošku tuženika uraditi tužitelj, te se tuženiku ujedno zabranjuje ubuduće bilo kakvo takvo i slično smetanje posjeda navedenog zida, sve to u roku od osam dana i pod prijetnjom ovrhe, sve uz naknadu troška tužitelju.

U svom odgovoru na tužbu, tuženik navodi da se protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti, te predlaže sudu da donese rješenje kojim u cijelosti odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan. Vlasnički odnosi u svezi čest. zem. 2979/2, ZU 3562 K.O. B. V. – nekretnine tuženika, nisu još razriješeni, obzirom da je u vlasničkom listu i dalje je upisan pok. M. D. iza kojeg se vodio ostavinski postupak O-2310/15, pred Općinskim sudom u Splitu, Stalna služba u Makarskoj. Postupak je nepravomoćno okončan Rješenjem o nasljeđivanju koji je Županijski sud u Splitu Gž-2106/2015 od 12.5.2017. ukinuo, te predmet vratio na ponovni postupak pred Općinskim sudom u Makarskoj, O-767/19. Upravo navedenu nekretninu pok. M. D. je oporučno ostavio tuženiku. Navedena čestica po svojoj južnoj strani graniči s nekretninom tužitelja. Tuženik u svoje dvorište na čest. zem. 2979/2, ZU 3562 K.O. B. V., dolazi putem koji je smješten između nekretnine tužitelja sa zapadne strane, te kat. čest. 2979/10, ZU 1790 K.O. B. V., koja je u vlasništvu B. V.. Navodi da je tuženikov predak M. D. 27. srpnja 1958. godine sklopio kupoprodajni ugovor s tadašnjim vlasnikom kat. čest. 2979/10, ZU 1790 K.O. B. V., B. R., predmet kojega je bila kupnja 70 m2 koji služe isključivo za put i za izravnjavanje istog zemljišta u pravcu zemljišta tuženikovog prednika. Navodi da s netočni tužiteljevi navodi da bi tužiteljev prednik I. I. sagradio predmetni zid. Navodi da je M. D. sukladno kupoprodajnom ugovoru, izravnao kupljeno zemljište sa svojim zemljištem, i obzirom da je tuženikova nekretnina nešto viša od puta, izgradio je i predmetni zid koji doista predstavlja potporni zid. Tuženikov prednik M. D. je 22. travnja 2005. godine podnio je tužbu protiv tužitelja, radi utvrđenja da je upravo predmetni betonski zid vlasništvo istog odnosno sada da je vlasništvo tuženika. Navedena tužba se vodila pred Općinskim sudom u Makarskoj pod brojem P-444/05, i presudom Županijskog suda predmet je bio vraćen na ponovno suđenje, zaveden je pod novim posl. br. P-210/12, A postupak je trenutno u prekidu zbog smrti M. D.. Tuženik navodi da je on predmetni zid prije preko 20 godina, udubio pri sjevernoj strani istoga, a sve kako bi se u dvorište tuženika moglo bez poteškoća doći s motornim vozilom, budući je isti put širok nešto više od 2 metra, te se u dvorište tuženika dolazi skretanjem pod pravim kutom. Stoga ističe da su netočni navodi tužitelja da tuženik nikada nije vršio nikakva faktička, niti bilo koja druga ovlaštenja, a što je vidljivo iz fotografija vještaka P. V. koje su slikane u studenom 2008. godine. Cijelo vrijeme je tuženik vršio faktičku vlast nad zidom u vidu udubljivanja i korištenja istoga za potrebe prolaženja motornih vozila. Kako je predmet navedenog postupka utvrđenje vlasništva zida koji je ujedno i predmet ove tužbe, tada se de facto treba primijeniti čl. 24. st. 2 ZV-a, budući suposjednik nije ovlašten staviti zahtjev za zaštitu suposjeda od smetanja koje je počinio njegov suposjednik ako bi za odlučivanje o tom zahtjevu bilo nužno raspravljati o njihovom pravnom odnosu. U konkretnom slučaju, o tom pravnom odnosu se već raspravlja i to kroz navedeni postupak pred Općinskim sudom u Makarskoj. Činjenica da je tuženik u posjedu sjevernog dijela zida se očituje u tome što je već svakodnevno prolazio preko istoga na način da je udubio sjeverni dio predmetnog zida, te da ga nitko nije uznemiravao u korištenju istog niti bi mu na bilo kakav način ograničavao posjed. Stoga smatra nužnim prvenstveno utvrditi čije je vlasništvo predmetni zid, da bi se moglo isključiti jednu stranu iz suposjeda, a o čemu se ne može raspravljati u postupku zbog smetanja posjeda. U čl. 24. st. 1. ZV-a, navodi se: "Svaki je suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti". Činjenica da su stranke suposjednici navedenog zida očituje se u tome što isti zid predstavlja među u koju je tužitelj stavio kamen s unutrašnje strane svoje nekretnine, dok se suposjed tuženika očituje u tome što se svakodnevno koristi tim putem kako bi mogao doći do svoje nekretnine, te da je prije više od 20 godina udubio isti zid na sjevernoj strani kako bi mogao bez poteškoća pristupiti motornim vozilom do svojeg zemljišta. Nadalje, nesporno je i životno da tuženik svojim postupanjem u vidu daljnjeg udubljenja zida (dakle, nije ga srušio) ni u kom pogledu ne isključuje ili bi bitno ograničavao dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti tužitelja. Slijedom navedenog, a pozivajući se na članak 24. ZV-a, predlaže se sudu odbiti zahtjev kao neosnovan budući je nužno prethodno raspravljati o njihovom pravnom odnosu, a koji postupak se vodi pod brojem P-210/12, pri Općinskog sudu u Makarskoj, te da obveže tužitelja na podmirenje parničnih troškova zajedno sa zateznim kamatama koji počinju teći od presuđenja pa nadalje. Ukoliko sud ne bi odbio tužbeni zahtjev već po osnovi čl. 24. ZV-a, opreza radi, prigovara se dokaznim prijedlozima tužitelja za pozivanjem svjedoka A. I., N. I., M. G., Z. I. i Ž. G. kao irelevantnim, budući se u ovom predmetu raspravlja samo o zadnjem mirnom posjedu i činu smetanja. Navedeni svjedoci su nepotrebni, te se ide za tim da odugovlače postupak budući je za pravilno i potpuno utvrđenje činjeničnog stanja u ovom predmetu dovoljno izvršiti uvid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjerničke struke, saslušanje stranaka, te podnesene materijalne dokazi.

U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvadak iz  zemljišne knjige ZU 3078 k.o. B.-B. V. (list 2 spisa), fotografije predmeta spora priložene od strane tužitelja uz tužbu tužitelja od 19. ožujka 2019. godine (list 4 spisa), izvadak iz  zemljišne knjige ZU ZU 3562 k.o. B.-B. V. (list 11 spisa), izvadak iz  zemljišne knjige ZU ZU 1790 k.o. B.-B. V. (list 12 spisa), rješenje Županijskog suda u Splitu broj Gž-2106/15 od 12. svibnja 2017. godine (list 13-14 spisa), kupoprodajni ugovor od 27. srpnja 1958. godine (list 15 spisa), preslici fotografija priloženi uz odgovor na tužbu od 6. svibnja 2019. godine (list 16 spisa), saslušanje tužitelja i tuženika u svojstvu parničnih stranaka,  očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika A. R. (list 37-40 spisa), izvadak iz zemljišne knjige ZU 10051 k.o. B.-B. V. (list 20-21 spisa), kopija nalaza vještaka za spis P-440/05 od 8. studenog 2008. godine (list 23-24 spisa), darovni ugovor od 23. studenog 1955. godine (list 25-26 spisa), kupoprodajni ugovor od 23. prosinca 1966. godine (list 27-29 spisa), nalaz i mišljenje vještak A. R. od 13. ožujka 2020.g od. (list 50-67 spisa), nadopuna vještva vještak A. R. od 17. srpnja 2020. god. (list 78-93 spisa),  izveo dokaz saslušanjem vještaka A. R. (list 97-98 spisa), službena zabilješka P. P. M. broj: .. uz koju su priloženi preslici fotografija s prikazom oštećenja zida (list 121-123 spisa), nakon čega je sud temeljem takvo provedenog dokaznog postupka, u skladu s odredbom članka 7. i 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH 84/08, 96/08-Odluka USRH 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje u tekstu ZPP), cijeneći savjesno i brižljivo svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, odlučio kao u izreci rješenja.

              Pun.tužitelja i pun. tuženika popisali su troškove ovog parničnog postupka.

              U predmetnom je postupku  L. A. na ročištu dana 6. rujna 2019. god. izjavila da ima pravni interes pridružiti se u predmetnom postupku u svojstvu umješaća na strani tuženika, obzirom da je ista suvlasnica i suposjednica nekretnine koja je predmet ovog postupka, kojem prijedlogu se tužitelj usprotivio.

              Rješenjem ovog suda posl. br. Psp-104/19 od 16. siječnja 2020. god. (list 34 -35 spisa), sud je odbio  sudjelovanje L. A. iz Z. O.: .. kao umješaća na strani tuženika u ovom predmetu. Na navedeno rješenje L. A. je izjavila žalbu o kojoj žalbi drugostupanjski sud nije odlučio do zaključenja raspravljanja u ovoj pravnoj stvari. Unatoč navedenom, interesi L. A. zaštićeni su sudjelovanjem njenog punomoćnika D. K., odvjetnice u M., u predmetnom postupku u skladu s odredbom čl. 207. st. 1. i 2. ZPP-a.

              Tužitelj je podneskom od 19. kolovoza 2020. god. (list 94-95 spisa), precizirao tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka A. R. dipl. ing. geod. od 13. ožujka 2020. god. i nadopunom vještva od 17. srpnja 2020. god., na način da tužbeni zahtjev glasi kao u izreci rješenja.

              Odlučujući o postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja, valjalo je  utvrditi je li tužitelj posljednji mirni posjednik ogradnog kameno betonskog zida u P., koji predstavlja dio čestice zemlje 2979/6, upisane u zk.ul. 10051 k.o. B.-B. V.,  anagrafske oznake, te je li tuženik smetao tužitelja u posljednjem, mirnom i nesmetanom posjedu predmeta spora radnjom navedenom u tužbi i tužbenom zahtjevu opisanom kao čin smetanja posjeda, čime je zasmetao tužitelja u njegovo  zadnjem mirnom posjedu predmeta spora. Prethodno je valjalo raspraviti i da li je predmetna tužba podnesena pravovremeno u roku propisanom odredbom čl.21. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne Novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 38/09,  dalje: ZV), te raspraviti istaknuti prigovor zastare kojeg je tuženik iznio na ročištu dana 27. kolovoza 2020. god.

              Suglasno odredbi iz čl. 21. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima                („Narodne Novine“  broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 38/09 dalje: ZV) pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja. Na pravovremenost podnošenja tužbe zbog smetanja posjeda sud pazi po službenoj dužnosti.

              Nadalje, konkretnom slučaju za utvrđenje osnovanosti zahtjeva tužitelja, mjerodavne su odredbe čl. 22. st. 1. i 2. , te čl. 24. st. 1.  ZV-a,  kao i odredbe čl.441. ZPP-a. Odredbom čl. 22. st. 2. ZV-a propisano je da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten štititi svoj posjed putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u trenutku smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Sud zaštitu posjeda pruža u posebnom, hitnom postupku   (postupku zbog smetanja posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

              Odredbom čl.441. ZPP-a propisano je da se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničava samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

              Tužba za smetanje posjeda je kondemnatorna tužba, i rješenjem suda naređuje se tuženiku da uspostavi prijašnje posjedovno stanje i da se  ubuduće okani smetanja, ako se radi o parnici zbog oduzetog posjeda, odnosno samo zabrana budućeg smetanja, ukoliko se posjedniku (tužitelju) ograničava faktična vlast na stvari. 

Uvidom u izvadak iz  zemljišne knjige ZU 3078 k.o. B.-B. V. (list 2 spisa), utvrđeno je da je na čest. zgr. 665, stojna kuća površine 84 m2, upis prava vlasništva na ime E. I. pok. I. za cijelo. 

Uvidom u izvadak iz  zemljišne knjige ZU 3562 k.o. B.-B. V. (list 11 spisa), utvrđeno je da je na čest. zem. 2979/2, dvorište površine 414 m2, upis prava vlasništva na ime M. D. pok. G. za cijelo.

Uvidom u izvadak iz  zemljišne knjige ZU 1790 k.o. B.-B. V. (list 12 spisa), utvrđeno je da je na čest. zem. 2979/10, kuća i dvorište površine 590 m2, upis prava vlasništva na ime B. V. pok. I., Z., OIB: .., za cijelo.

              U cilju identifikacije predmeta spora, sud je dana 17. siječnja 2020. god. izveo dokaz  očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika A. R. dipl. ingl. geod.  (list 37-40 spisa), kojom prilikom je sud na licu mjesta utvrdio da  predmet spora čini kameno betonski zid koji se proteže od šetnice u P., Obala, prema sjeveru, a kojim zidom je s istočne strane ograđena nekretnina tužitelja. Predmetni dio zida, koji je predmet spora i na kojeg se odnosi čin smetanja, nalazi se u samom sjevernom dijelu pristupnog puta prema obiteljskoj kući tuženika, anagrafske oznake ... Zid je nepravilne visine, proteže se kaskadno sjever-jug, s tim da je u dvorišnom dijelu kuće tužitelja visine cca 2m, sa dijela betonskog puta koji vodi od juga do dvorišnog dijela kuće tuženika visine cca 30 cm. Zid je u oštećenom dijelu visine cca 30 cm, s tim da je oštećeni dio zida u duljini cca 3 m i u kojem dijelu je vidljivo da je dio tog zida uklonjen, s tim da je najveći dio uklonjenog zida u samom sjevernom rubu uz betonirani zid kojim je dvorišni dio kuće tužitelja odvojen od dvorišnog dijela kuće tuženika s južne strane. ¾ predmetnog zida od juga prema sjeveru popločan je pločicama i to u gornjem dijelu zida i u dijelu zida prema dvorištu kuće tužitelja, na kojem dijelu je postavljena rasvjeta, dok je zid u pravcu sjever-istok, dvorišnog dijela kuće tuženika, zid nije popločan, istovjetne izrade u cijelosti izrađen u kombinaciji beton-kamen. Navedeni zid ograđen je betoniranim putem sa istočne strane, koji služi kao prolaz od šetnice prema dvorišnom dijelu kuće tuženika, sa istočne strane put je omeđen željeznim stupovima na koje je postavljena zelena željezna mrežna ograda. Put je širine cca 2m i u cijelosti je betoniran betonom starije izrade.

              U svom nalazu i mišljenju, vještak A. R. dipl. ing. geod. zaprimljenom kod ovog suda dana 13. ožujka 2020. god. (list 50-67 spisa), navodi da je na  očevidu je od strane tužitelja pokazan predmet spora što u naravi predstavlja betonski zid te oštećenje sjevernog dijela tog istog zida. Predmetni zid, kao i samo oštećenje, naknadno će kroz ovaj nalaz i mišljenje biti prikazani na fotografijama, a također su detaljno opisani na samom očevidu što je vidljivo iz prijepisa pa nije potrebno dodatno pojašnjavati o kojem je zidu i oštećenju riječ. Naknadno je obavljena geodetska izmjera te se na temelju iste izradila skica sa uklopljenima katastarskim planom na temelju kojeg se vodi katastarski operat i zemljišne knjige. Za izradu skice se uz službeno stanje katastarskog plana koristila i arhivska građa, odnosno arhivske skice koje su bile dostupne u katastarskom uredu, a kroz koje su se definirale međe upravo predmetnih čestica. Navedene skice su također sastavni dio ovog vještva. Na spomenutoj skici je žutom ispunom i točkama od 1 do 6 prikazan predmetni zid (predmet spora), a dok je samo oštećenje zida na sjevernom dijelu istog prikazano zelenom ispunom. Kao što se iz skice može zaključiti, predmetni zid jednim dijelom (sjevernim) pripada č. zem. 2979/6 (obilježeno točkama 2, 3, 4 i 5), dok južnim dijelom pripada č. zem. 2979/37 (obilježeno točkama 1, 2, 5 i 6). Dakle, i već spomenuto oštećenje zid (označeno zelenom bojom), nalazi se unutar čestice 2979/6 K.O. B.-B. V..  Kako katastarski plan na predmetnom obuhvatu nije homogeniziran (a prethodno izrađen i održavan na temelju grafičke izmjere), što znači da sadrži određene pogreške, kod uklapanja istog ustanovio je da se može uklopiti na više načina i u tom slučaju dati oprečna rješenja ovog slučaja. Iz tog se razloga odlučio potražiti arhivske skice koje su se odnosile na upravo predmetne nekretnine i našao je skice koje su sastavni dio elaborata kojeg je potvrdio i proveo Ured i iz kojih je jasno vidljivo da je predmetni zid upravo dio č. zem. 2979/6 i 2979/37. Jedna od tih skica je sastavni dio geodetskog elaborata ovjerenog pod Klasom: …, dok je druga skica zavedena u katastarskom operatu pod brojem 1680/10 također korištena jer se na njoj obrađuje također č. zem. 2979/6. Jednako tako, na predmetnom je obuhvatu našao i skicu iz 2007. godine koja se vodi pod brojem 1582/07 koja je prilog ovog vještva, a na toj je skici prikazano formiranje č. zem. 2979/32 K.O. B.-B. V.. Može se zaključiti da se kroz predmetnu skicu, odnosno geodetski elaborat čiji je ona sastavni dio, nije utvrđivao položaj i pripadnost predmetnog zida, pa mu stoga ova skica nije bila osnova na temelju kojeg  se odlučio na koji način će izraditi ovo vještvo, iako ona na vrlo dvojben način prikazuje položaj č. zem. 2979/2, odnosno daje naslutiti da se u jednom dijelu te čestice nalazi predmetni zid. Naglašava da navedena skica u svom predmetnom obuhvatu nije točno obrađivala (definirala) predmetni zid, niti dijelove zgrada zapadno od predmetnog zida, a koji su prikazani na toj skici. To bi bilo zaključivo da je na svim lomnim točkama južne i južnog dijela istočna i zapadne međe č. zem. 2979/2 stavljena oznaka (broj lome točke) i da je u prijavnom listu posebno iskazano da se jedan dio puta koji vodi prema č. zem. 2979/32, te dio zgrada i dvorišta koji pripadaju tužitelju, nalaze upravo na č. zem. 2979/2. Ova skica,   službeno stanje katastarskog plana, te sve ostale skice koje su sastavni dio ovog vještva, još jednom zorno prikazuju neusklađenost stanja na terenu i podataka katastarskog operata, a njegovo je mišljenje da u takvim slučajevima prednost imaju skice i elaborati koji su direktno obrađivali predmetni obuhvat – predmetni zid, a pogotovo zato što je u 2019. godini izrađen spomenuti geodetski elaborat koji je potvrđen i proveden. Dakle,  ako su u prošlosti urađene pogreške u smislu uklopa katastarskog plana, ili ako su predmetne nekretnine krivo ucrtane u katastarske planove, za to je nadležan Ured koji takve stvari potvrđuje, a ovo se vještvo mora izraditi u skladu sa službenim stanjem katastarskog operata. Sastavni dio ovog vještva su spomenute skice i posjedovni i vlasnički listovi za predmetne čestice, te  slike predmetnog obuhvata – predmetnog zid i oštećenja.

              Tužitelj nije imao prigovora na nalaz i mišljenje vještaka A. R., međutim iznosi prijedlog da vještak dopuni svoje vještvo na način da navede i prikaže točne dimenzije oštećenja predmetnog zida, tj. dužinu u kojoj je isti oštećen, visinu kao i širinu oštećenja, tj. ono što je prikazano na fotografiji na strani 2/5 njegova vještva.

              Tuženik je u svom podnesku od 8. lipnja 2020. god. (list 72-73 spisa), iznio prigovore na nalaz i mišljenje vještaka A. R., koji prigovori su se dostavili vještaku radi očitovanja na iste.

              Vještak A. R. u svom očitovanju i dopuni vještva od 17. srpnja 2020. god. (list 80-93 spisa) u očitovanju na prigovore tuženika navodi da je svaka skica koja je ovjerena od strane katastarskog ureda kao sastavni dio navedenog geodetskog elaborata na temelju kojeg se provela promjena  u katastarskom operatu, sastavi dio tog istog operata, odnosno arhivske građe, te je u tom aspektu pisao u svom nalazu i mišljenu da se radi o arhivskim skicama (bez obzira na datum izrade istih). Ističe da najčešće i jest slučaj da vlasnik (ili osoba sa pravnim interesom ) bude i naručitelj (investitor) geodetskih elaborata na svojoj (predmetnoj ) čestici, jer nitko drugi ne može izraditi takvu vrstu promjene i zahtijevati provedbu iste u katastru, ako za to nema pravni interes. Navodi nadalje da je u trenutku pisanja ovih odgovora, dobio usmeni odgovor iz katastra kako je pokrenut postupak za obnovu upravnog postupka vezanu za elaborat (skicu) iz 2019. god., ali da još nisu odlučili na koji će način postupiti, tako da i dalje ne može utvrđivati radi li se o nekakvoj neispravnosti vezanoj za navedeni elaborat. Ostaje u cijelosti pri svim tvrdnjama navedenim u svom nalazu i mišljenju, te ističe da je dao prednost skicama koje su obrađivale predmetni obuhvat, pa tako skica iz 2010.g od. također na identičan način obrađuje predmetni obuhvat kao i skica iz 2019.god. Nije ovlaštena osoba koja bi trebala utvrđivati jesu li upravni postupci vezani za izradu predmetnih elaborata ispravno vođeni i određeni, pa stoga smatra da takva pitanja njemu ne bi trebala postavljati. Ističe da je u svom  nalazu i mišljenju detaljno obrazložio pitanje vlasništva i posjeda predmetnog sjevernog dijela zida, donesenu na temelju njemu dostupnih informacija. Od katastra je zatražio sve arhivske skice koje bi se ticale predmetnih čestica, i dobio je dvije skice, jednu izu 1957. god., a drugu iz 1977. god. U prvoj je samo bez ikakvih vrijednosti (fronotova –udaljenosti između međnih točaka) prikazan oblik predmetnih čestica 2979/2 i 297976 tako da mu je jako teško bilo zaključiti na temelju iste, dok se na temelju druge skice iz 1977. god. može sa približnom točnošću  (s obzirom na godinu i metodu izmjere te način izrade skice) odrediti veličina č. zem. 2979/6 k.o. B.-B. V.. Tako je izradio dodatnu skicu gdje je prikazao usporedno udaljenosti sa te arhivske skice i stvarne udaljenosti na terenu. Te se udaljenosti više-manje podudaraju, te se može zaključiti da su i tada (1977. godine) udaljenosti č. zem. 2979/6 prema č. zem. 2979/10 i 2979/2 jednake uz položajno odstupanje (metoda izmjere su danas puno točnije i pouzdanije) i danas je u Zakonu o državnoj izmjeri i katastru nekretnina (članak 26) integrirana točnost mjerenih podataka od 0,1 m (10 cm) u odnosu na današnja puno preciznija mjerenja, tako da smatra da se barem istom analogijom može odnositi prema vrijednostima iz 1977. god.

              Na ročištu dana 27. kolovoza 2020. god. (list 96-98 spisa), sud je izveo dokaz saslušanjem vještaka A. R. dipl. ing. geod. se pri tom očitovao na pitanja punomoćnika stranaka vezano za njihove iznesene prigovore. Pri tom vještak navodi da je  skica izmjere i kopija katastarskog plana sastavni su dio geodetskog elaborata. Kako je već naveo kroz nalaz i mišljenje i nadopunu nalaza i mišljenja u različitim vremenskim periodima se na različit način izrađivao geodetski elaborat, kopija katastarskog plana i skica izmjere, koji su sastavni dio tog elaborata, te samo održavanje katastarskog operata. To je bitno navesti iz razloga što skica iz 2007. godine za koju kaže da je obrađivala područje unutar same parcelacije koju je ona predstavljala (č. zem. 2979/32), a kako je naveo u nadopuni nalaza i mišljenja, obrađivala je predmetnu kuću D. M. pok. G. i sjeverni dio iznad te kuće, što se može zaključiti po brojevima točaka koje su stavljane na lomne točke utvrđenih granica na terenu. Dakle, južni dio ispod č. 2979/32 nije obilježen lomnim točkama, te se ne može iz toga zaključiti da je bio predmet obrade tog elaborata. Ostaje u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja i nadopune kojom sam se očitovao na prigovore tuženika zaprimljene kod suda 17. srpnja 2020. godine. Nadalje navodi da ovlašteni inženjer geodezije koji izrađuje geodetski elaborat, dužan je sukladno zakonima, pravilnicima i preporukama, obavijestiti sve nositelje prava na susjednim česticama u postupku utvrđenja međa prema istima. Njegova obaveza je da poštom, sa povratnicom, obavijesti sve ljude upisane u katastru i zemljišnim knjigama, a pritom kao preporuka i znak dobre volje za rješavanje pitanja međe, bilo bi poželjno da na inicijativu investitora predmetnog elaborata, budu pozvani i ostali stvarni vlasnici na susjednim česticama ako investitor ima informaciju da isti postoje.

Nakon što je na ročištu zam pun. tuženika u spis dostavio  Izvješće o utvrđivanju međa i drugih granica, te o novom razgraničenju G. S. d.o.o. koji čini sastavni dio elaborata iz 2019. godine, do kojeg je stranka došla nakon što je vještak izradio nalaz i mišljenje u predmetnoj pravnoj stvari, koji je priložen u spis za sud i protivnu stranku, pri čemu ističe da je pregledom Izvješća utvrđeno da je u potpisu stvarnih korisnika na katastarskim česticama koje su susjedne predmetnim katastarskim česticama, stranka M. D. iz P., , naznačena kao umrla osoba, na upit zam pun. tuženika vještak odgovara da nije  obveza investitora niti izvođača da traže stvarnog vlasnika ako je za postojećeg napisano da je umro, ali je obaveza da svakom od upisanih pošalje poziv sa povratnicom te taj poziv sa povratnicom mora biti sastavni dio elaborata u katastarskom operatu. Vještak ističe da njemu osobno nije bio poznat izgled predmetnog zida prije počinjenog smetanja, točnije od trenutka kad je sa sudom prvi put izašao na lice mjesta u predmetnoj pravnoj stvari.

Vrijeme nastanka katastarskih planova i održavanje istih kroz razdoblje od 150 godina, nisu ni blizu precizni i točni kako je to u zadnjih 20-tak godina, puni su pogrešaka, što je čak i zakonski priznat (Zakon o državnoj izmjeri katastru nekretnina čl. 93), te je iz tih razloga arhivska skica kao jako bitan element u odlučivanju toga gdje se koja granica nalazi.

              Tužitelj nije imao prigovora na iskaz i očitovanje vještaka A. R., dok je tuženik putem svog punomoćnika istakao iz navoda vještaka nedvojbeno proizlazi kako je neusklađeno stanje na terenu i katastarskom operatu, te kako udubljivanje zida od cca 5-10 sm nikako se ne može sa sigurnošću utvrditi čije je vlasništvo i tko je isključivi posjednik tog zida. Tuženik je na ročištu dana  u spis dostavio Skicu stvarnog stanja  izrađenu od G. d.o.o. S. od 19. listopada 2020. god. izrađenu od strane I. Ž. mag. ing. geod. et. geoint.  i P. Č. geodeta, izrađenu na zahtjev stranke G. D. iz S., (list 113 spisa), kojom je izvršeno mjerenje čest. zem. 2979/2, 2979/32, 2979/6, 2979/18, 2979/36, 2979/37, č. zgr. 664 i č. zgr. 665 k.o. B.-B. V., u svrhu obračuna stvarnih površina posjeda, na kojoj temelji svoj prigovor, navodeći da je iz navedene Skice razvidno da je došlo do pomicanja kota predmetnih nekretnina, budući da je crvenom crtom označena ukupna površina nekretnina kako je  navedena u katastru.

              Unatoč iznesenim prigovorima od strane tuženika, sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje, te nadopunu vještva vještaka A. R. dipl.ing. geod. obziorm da je isti i u svom očitovanju na prigovore tuženika od 17. srpnja 2020.g od., te u svom usmenom očitovanju na prigovore i pitanja stranaka, na jasan i nedvojbeni način pojasnio i otklonio  sve dvojbe i nedoumice na koje je upućivao tuženik.

              Skicu stvarnog stanja  izrađenu od G. d.o.o. S. od 19. listopada 2020. god. izrađenu od strane I. Ž. mag. ing. geod. et. geoint.  i P. Č. geodeta, kojom je izvršeno mjerenje čest. zem. 2979/2, 2979/32, 2979/6, 2979/18, 2979/36, 2979/37, č. zgr. 664 i č. zgr. 665 k.o. B.-B. V., u svrhu obračuna stvarnih površina posjeda (list 113 spisa), sud nije prihvatio kao dokaz na kojem tuženik temelji svoj prigovor, obzirom da se radi o Skici koja je za vrijeme trajanja predmetnog postupka, a na zahtjev stranke, ovdje tuženika G. D., pa se stoga ista ne može suprotstaviti nalazu i mišljenju ovlaštenog sudskog vještaka imenovanog u predmetnom postupku, zbog čega je sud istaknuti prigovor tuženika otklonio,  pa stoga nalaz i mišljenje vještaka A. R., njegovu nadopunu i očitovanja iznesena tijekom postupka, ocijenio vjerodostojnim, izrađenim sukladno pravilima struke i iskustvu vještaka, kao i utvrđenom stanju prilikom očevida, te stoga isti u cijelosti  prihvatio. Vještak je po izvršenoj identifikaciji utvrdio da je predmetni zid nad kojim je  poduzeta radnja oštećenja zida, koja je u tužbenom zahtjevu opisana kao čin smetanja, i predstavlja predmet posjedovne zaštite, predstavlja sastavni dio čestice zemlje 2979/6 ZU 10051 k.o. B.-B. V., a predmetno oštećenje  prikazano na fotografiji 2 nalaza i mišljenja  vještva A. R. od 13. ožujka 2020.g od., na geodetskom snimku – skici s uklopljenim katastarskim planom izrađenom u nadopuni vještaka  od 17. srpnja 2020. god. označeno je brojevima 1-2-3-4.

              Osim toga, za istaknuti je i da tuženik, ni nakon što je stalni sudski vještak A. R. dostavio svoj nalaz i mišljenje, te se pismeno i usmeno očitovao na prigovore tuženika, tuženik nije predložio novo vještačenje po drugom vještaku geodetske struke, pa stoga sud nije imao pravno utemeljenje za neprihvaćanje nalaza i mišljenja imenovanog  vještaka. Tim više što tuženik ističe prigovore koji se odnose na pitanje vlasništva predmetnog zida, a imajući u vidi da je u ovoj parnici zbog smetanja posjeda isključeno raspravljanje o pravu na posjed i kao i pitanje vlasništva (čl. 441.st. 1. ZPP-a), sud ovakve prigovore nije smatrao odlučnim za ocjenu nalaza vještaka Ante Radmana kojim je isti identificirao predmet spora.

              Kao što je prethodno navedeno, tuženik je tijekom  postupka, u više navrata,  isticao sporne činjenice koje su se odnosile isključivo na pitanje vlasništva,   kao i prava na posjed predmetnog dijela nekretnine i iz kojih izvodi svoje pravo  na počinjenje radnji koje su u postupku kvalificirane kao čin smetanja. U tom je pravcu tuženik je predlagao i dokaze i to rješenje Županijskog suda u Splitu broj Gž-2106/15 od 12. svibnja 2017. godine (list 13-14 spisa),  kupoprodajni ugovor od 27. srpnja 1958. godine (list 15 spisa),  uvid u spise ovog suda posl. br. O-797/19, P-210/12, izvadak iz zemljišne knjige ZU 10051 k.o. B.-B. V. (list 20 spisa), kopija nalaza vještaka za spis P-440/05 od 8. studenog 2008. godine  (list 23-24 spisa), darovni ugovor od 23. studenog 1955. godine (list 25-26 spisa), kupoprodajni ugovor od 23. prosinca 1966. godine (list 27-29 spisa), po zaključenju prethodnog postupka predložene dokaze rješenje Ureda. (list 99-101 spisa), Izvješće o utvrđivanju međa i drugih granica te o novom razgraničenju  izrađeno od G. – S. d.o.o. (list 102-104 spisa) koje dokaze sud nije posebno cijenio, niti je ove dokaze sud posebno obrazlagao pri utvrđenju odlučnih činjenica vezanih za predmetni spor, jer se radi o dokazima na kojima tuženik temelji svoje prigovore vezano za pitanje prava na posjed i pitanje vlasništva predmetne nekretnine, odnosno predmetnog zida.

Pitanje prava vlasništva predmetnog zida, na koji se tuženik  tijekom postupka pozivao, a u tom pravcu je tuženik, kako je to već prethodno istaknuto, isticao i prigovore vještaku mjerniku na njegov nalaz i mišljenje kojim je identificiran predmet spora,  sud nije raspravljao, obzirom da se radi o činjenicama koje se odnose na pitanje postojanja prava ili pravnog odnosa, a ne o pitanju faktične vlasti suposjednika na predmetnoj nekretnini i činu smetanja, koje  činjenice su odlučne  za utvrđenje osnovanosti zahtjeva tužitelja u ovom postupku, jer je u  smislu odredbe čl. 441. ZPP-a, isključeno raspravljanje o pravu na posjed, pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda. Iz istih razloga sud nije uzimao u obzir, nije posebno raspravljao, niti je utvrđivao činjenice vezane za zakonitosti poduzete radnje na predmetu spora, koja je u zahtjevu opisana kao čin smetanja. 

Na ročištu dana 6. studenog 2020. god. (list 110-112 spisa), izveden je dokaz saslušanjem tuženika u svojstvu parnične stranke u izočnosti tužitelja, čiji je izostanak zbog njegova zdravstvenog stanja bio opravdan.

Tuženik G. D. u svom iskazu navodi da je ovaj zid koji gospodin E. I. posjeduje,  zid na  njegovoj  parceli i sastavni je dio njegove (tuženikove) parcele, a to se vidi iz skice koja je dostavljena danas u spis. Ovaj zid je već bio oštećen, jer obziorm je on  svoje vozilo u više navrata oštetio prilikom silaska iz kuće, pa je čekićem otukao još 30-tak cm zida, čekićem je par puta otukao dio zida da bih mogao lakše prolaziti s vozilom. To je bilo prošle godine. Mjesec, mjesec i po dana poslije došla je tužba, to se može provjeriti kada je tužba predana. Koliko se može sjetiti tada je došao policajac i rekao da sam slučaj nije u njegovoj domeni, da je došao vidjeti što se dogodilo i da se oni ne bi potukli. Tuženik je na to rekao da se oni nemaju što tuči. Navodi da se on ne može izjasniti točno tko je radio predmetni zid i kad, jer je on m prije živio, studirao u S., a kasnije je živio u S..

Rasvjetu sa unutarnje strane zida on nije stavio, to je stavio  tužitelj – gospodin I.. I. je obložio i pločicama jedan dio zida. Postoji južni ogradni zid kojim je ograđena njegova (tuženikova) nekretnina prema jugu, i njegova je nekretnina imala oznaku 2979/2 i ona je ograđena od nekretnine tužitelja zidom koji je prikazan na skici (list 51 spisa). Sada je oznaka njegove (tuženikove) parcele 2979/32 i ovaj južni zid kojim je ograđena njegova nekretnina od nekretnine tužitelja pripada njegovoj parceli, a parcela 2979/2 nastavlja se prema jugu i na tu parcelu je ušao tužitelj. Prije 20-tak godina, ovaj zid je on ili njegov pok. otac "udubio" pri samom vrhu, na ovom dijelu koji je i sada predmet spora, on tada nije  taj    zid više udubio kako bi mogao prolaziti vozilom, obzirom da on tada nije bio vlasnik, tada je vlasnik bio njegov otac M. D.. Ovaj put koji je ograđen predmetnim zidom, jedini je put, jedina komunikacija kojom on može doći do svoje kuće. Kad je prvi put taj zid bio udubljen prije 20-tak godina, nitko se tome nije protivio, tužitelj se tome nije protivio niti je pokrenut ikakav postupak glede toga. Pitanje vlasništva tog zida njegov otac je pokrenuo 2002.-2003. godine, a on je "otukao" predmetni zid upravo iz razloga da bih mogao neometano doći do kuće bez da ošteti svoje vozilo. U ugovoru koji je napravljen taj zid mora biti širine 2,40 m, a tako u naravi nije, taj put je sada širine 2,15 m, što nije u skladu s ugovorom koji je priložen u spisu i koji je napravljen na sudu.

              Uvidom u službenu zabilješku P. M. broj: …. uz koju su priloženi preslici fotografija s prikazom oštećenja zida (list 121-123 spisa), utvrđeno je da je bilješka sastavljena dana 17. ožujka 2019.g od. u službenim prostorijama P. M. od strane policijskog službenika I. R., a vezano za uredovanje istog dana  u 9,45 sati, u P., ulica, a povodom dojave N. I. kako mu je G. D. srušio pregradni zid. Pri dolasku na adresu Dojave u 10,00 sti, zatekli su dojavitelja N. I. rođ. 30. srpnja 1967. god. sa prebivalištem u P., ulica, koji navodi kako mu je tijekom jutra susjed G. D. srušio dio pregradnog zida, a da ga o tome nije obavijestio, isti navodi kako je u sudskom sporu s G. D. oko navedenog zida, te je sudski proces još u tijeku, pojašnjava kako nije ulazio u sukobe sa susjedom. Dolaskom na adresu, zatekli su G. D. rođenog …. god. sa prebivalištem u S., ulica, koji navodi da je sporni dio u njegovom vlasništvu, te mu je smetao prilikom parkiranja vozila , pa ga je on skratio. Na izravan upit je li sporni zid u sudskom procesu, isti je odgovorio kako ima potrebitu dokumentaciju o vlasništvu, ali je u tijeku još sudski proces u svezi spornog zida, te navodi da nije imao nikakvih sukoba sa N. I.. Vizualnim pregledom spornog zdia uočeno je da je dio zida srušen, oštećenje je fiksirano fotografijom, a N. I. i G. D. su upućeni svoje imovinsko pravne nesuglasice oko vlasništva zida da riješe putem nadležnih institucija i suda.

              Cijeneći sadržaj naprijed navedene službene zabilješke policijskog službenika PP M., razvidno je da se predmetni sporni događaj opisan u bilješci dogodio dana 17. ožujka 2019. god., a tužitelj je u tužbi istakao da je o događaju obaviješten od svog sina N. I., nakon čega je isti ustao predmetnom tužbom.

              Obzirom da je tužba tužitelja zaprimljena kod ovog suda dana 19. ožujka 2019.god. razvidno je da je predmetna tužba podnesena pravovremeno, u rokovima propisanim odredbom čl. 21. st. 3. ZV-a. 

              Sud je kod utvrđenja posljednjeg mirnog posjeda predmetnog zida, opisanog u tužbenom zahtjevu tužitelja, suvišnim ocijenio izvođenje dokaza saslušanjem predloženih svjedoka A. I. pok. A., N. I., M. G., Z. I., Ž. G., na okolnost posljednjeg mirnog posjeda predmetnog zida, obzirom da je tuženik u svom iskazu jasno naveo da je ovaj zid kojeg gospodin E. I. (ovdje tužitelj) posjeduje, zid na njegovoj (tuženikovoj) parceli i sastavni je dio te parcele. Nije se mogao izjasniti tko je  točno radio predmetni zid i kada, jer je  prije živio i studirao u S., a kasnije je živio u S., te da on nije  stavio rasvjetu sa unutarnje strane zida, već da je to stavio  tužitelj gospodin I., koji  je obložio i pločicama jedan dio zida.

              Upravo ovi navodi tuženika koje je isti iznio u svom iskazu nedvojbeno potvrđuju navode tužitelja iznesene u tužbi koji se odnose na  činjenicu posljednjeg mirnog posjeda tužitelja na predmetnom zidu, i njegovu aktivnu legitimaciju za traženje posjedovne zaštite.

Naime, polazeći od definicije posjeda (iz čl. 10. st. 1.  ZV-a), te odredbi ZV-a koje reguliraju uvjete i način  za ostvarenje sudske zaštite posjeda, iz čl. 22. st. 1. ZV-a, na temelju ocjene provedenih dokaza, posebno iskaza samog tuženika, sud je utvrdio da je tužitelj posjednici predmetnog ogradnog kameno betonskog zida u P., koji predstavlja dio čest. zem. 2979/6 ZU 10051 k.o. B.-B. V., jer ta činjenica proizlazi navoda samog tuženika koji potvrđuje da tužitelj posjeduje predmetni zid.

              Posjed traje dok traje posjednikova faktična vlast glede stvari, pri čemu se smatra da posjed nakon što je stečen traje neprekidno dalje, a tko tvrdi da je prestao treba dokazati da su nastupile okolnosti zbog kojih je posjed prestao (čl. 19. st. 2. ZV-a). Prestanak posjeda stvari propisan je odredbama čl. 28. ZV-a, a u tom pravcu tuženik nije iznio niti jednu odlučnu činjenicu ili dokaz koji bi ukazao da je posjed tužitelja na predmetnom zidu i  prestao, odnosno da tužitelj u vrijeme počinjenog čina smetanja nije bio u posjedu predmetnog zida.

              Tvrdnje tuženika iznesene u iskazu, a koje se odnose na pitanje prava vlasništva predmetnog zida, sud je već prethodno elaborirao kao irelevantnim za posjedovnu zaštitu, jer ukoliko tuženik smatra da je doista vlasnik predmetnog zida, on može zatražiti reivindikacijsku zaštitu tužbom vlasnika neposjednika protiv posjednika nevlasnika radi  predaje nekretnine za koju ističe svoje pravo vlasništva.  

              U odnosu na utuženi čin smetanja, sud smatra da isti ne bi bio prijeporan obzirom da sam tuženik u svom iskazu potvrdio da je predmetni zid čekićem otukao još 30-ak cm zida  kako bi moga lakše prolaziti s vozilom, te potvrđuje da je tom prilikom, a vezano za radnju koju je poduzeo na zidu,   uredovao policajac. Pri tom tuženik tijekom cijelog postupka nije ni osporio predmetno oštećenje na zidu koje je opisao i sam vještak A. R. u svom nalazu, a u skladu s utvrđenjem suda s lica mjesta.

Dovodeći u svezu naprijed navedene navode tuženika koji se odnose na utuženi čin smetanja, sa sadržajem službene zabilješke PP M. od 17. ožujka 2019. god. (list 121 spisa), uz koju su priložene i fotografije oštećenja predmetnog zida, koje predstavlja predmet posjedovne zaštite u predmetnom postupku, sud je nedvojbenim utvrdio  je da je tuženik oštećenjem predmetnog zida zašao u tužiteljev posjed, a radnja tuženika kojom je oštetio predmetni zid kako je to opisano u tužbenom zahtjevu, ima značaj svjesnog zadiranja u tužitelj posjed i karakter samovlašća, pa stoga tužitelju pripada pravo od takvog uznemiravanja u smislu čl. 22. st. 1. ZV-a.

Neosnovanim se ukazuje prigovor tuženika sa ročišta od 27. kolovoza 2020. god. a koji se odnosi na prigovor zastare, koji temelji na činjenici da je predmetni zid udubljen prije više od 20. godina, kako je to prikazano u vještvu vještaka P. V. u predmetu P-444/05 od 2008.god., obzirom da je iz samog iskaza tuženika sa ročišta od 6. studenog 2020.god., razvidno da to udubljivanje zida nije predmet ovog postupka, već da je tuženik zid otukao prošle godine kako je to i naveo u iskazu kojom prilikom je uredovao i djelatnik nadležne PP, dok se o udubljivanju prije 20-ak godina, na dijelu predmetnog zida, koji je i sada predmet spora,  nije mogao precizno izjasniti je li to udubljivanje izvodio on ili njegov otac sad pok. M. D..

Stoga je sud, dovodeći u svezu iskaz tuženika, sa sadržajem službene zabilješke PP M. od 17. ožujka 2019. god. (list 121 spisa), u kojoj je sadržana tuženikova jasna potvrda da je isti poduzeo radnje na predmetnom zidu, rušenja dijela zida, kako je to prikazano i na fotografijama koje su sastavni dio bilješke (list 122-124 spisa), primjenom čl. 22. st. 1. ZV-a, u skladu s postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelja utvrdio čin smetanja posjeda poduzet od strane tuženika, te naložio uspostavu stanja posjeda kakvo je bilo u času smetanja i zabranio takvo ili slično smetanje ubuduće, kako je to pobliže određeno u točci I/ izreke rješenja.

Odluka o trošku donesena je u skladu s odredbom čl. 154. st. 3. i čl. 155. ZPP-a, te na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 142/12, 103/14 dalje u tekstu: Tarifa). 

              Tužitelji su sukladno priloženom popisu troška zatražili  trošak jednokratne naknade za zastupanje, prema Tarifi, za postupak smetanja posjeda Tbr. 7. t. 2. Tarife, u iznosu od 200 bodova, uvećano za vrijednost boda prema Tarifi (10,00 kn), iznosi 2.000,00 kn. Navedeni iznos uvećan za trošak pristojbe tužbe u iznosu od 200,00 kn i odluke u iznosu od 200,00 kn,  te trošak izrade geodetskog nalaza i mišljenja u iznosu od 3.500,00 kn, što sveukupno iznosi 5.900,00 kn, koliko je dužan tuženik naknaditi tužitelju, zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama, pa je stoga odlučeno kao pod točkom II/ izreke rješenja.

 

U Makarskoj, 8. siječnja 2020. godine

 

                                                                                                           S U D A C

                                                                                                   BARBARA MENDEŠ, v.r.