6 Psp-109/19-

 

            

Republika Hrvatska

Općinski sud u Makarskoj

Makarska, Kralja Petra Krešimira IV 2              6 Psp-109/19-

 

U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

Općinski sud u Makarskoj, po sucu tog suda Barbari Mendeš, u pravnoj stvari tužitelja S. Š. iz P., OIB: …, zastupan po punomoćniku T. I., odvjetnik u S., protiv tuženika G. D. pok. M. iz P., , O.: …, zastupanog po punomoćniku D. K., odvjetniku u S., radi smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave dana 25. studenog 2020. godine, u nazočnosti tužitelja osobno, tuženika osobno te punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu rješenja dana 8. siječnja 2021. godine,

 

r i j e š i o   j e

 

              Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

I/ „Utvrđuje se da je tuženik G. D., B. V., dana 28. ožujka 2018. godine samovlasnim činom smetanja posjeda smetao tužitelja S. Š., B. V., OIB: … – posjednika kuće i dvorišta na adresi, Baška Voda,

u posjedu nekretnine koja se nalazi u P., B. V., upisano u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Makarskoj, k. č. br. 2979/10, ZU 1790 na način da je postavio metalne stupce i metalnu ogradu na dvorište nekretnine, a sve kako je prikazano na skici mjesta očevida označeno brojevima 2-3-4-5-6-7 iz nalaza i mišljenja vještaka A. R. od dana 11. ožujka 2020. godine, a čiji je tužitelj posjednik, dakle oduzeo je posjed tužitelju na dijelu njegove nekretnine.

 

II/ Nalaže se tuženiku uspostaviti ranije posjedovno stanje na nekretnini iz toč. I. ovog rješenja, i to sve na način da mu se nalaže ukloniti metalne stupce i metalnu ogradu postavljenu na dvorištu nekretnine sve kako je to prikazano na skici mjesta očevida označeno brojevima od 2-3-4-5-6-7 iz nalaza i mišljenja vještka A. R. od 11. ožujka 2020.g od., te predati navedenu nekretninu u posjed tužitelju, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

III/ Zabranjuje se tuženiku svako takvo ili slično buduće smetanje tužitelja u posjedu predmetne nekretnine iz točke I. ovog rješenja.

 

IV/ Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 6.400,00 kn, zajedno sa zatraženim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjskog rješenja, pa sve do isplate i koje se određuju sukladno čl. 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno uvećavanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

Obrazloženje

 

Tužitelj S. Š. je kod ovog suda, kao stvarno i mjesno nadležnog, ustao tužbom protiv tuženika G. D., u kojoj navodi da je tužitelj posjednik nekretnine kuće i dvorišta na adresi B. V., sve upisano u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Makarskoj, k. č. br. 2979/10, ZU 1790, dok je tuženik je vlasnik nekretnine na adresi B. V., sve upisano u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Makarskoj, k.č.br. 2979/2, ZU 3562. Navodi da je dana 28. ožujka 2019. godine, tuženik je učinio smetanje posjeda na način da je stavio metalne stupce i metalnu ogradu na česticu koja je u posjedu tužitelja, a nakon čega je tužitelj pozvao policiju koja je nakon izlaska na teren napravila zapisnik. Tužitelj navodi da je temeljem čl. 21. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a prema kojemu "…pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja…", tužitelj u otvorenom zakonskom roku podnio predmetnu tužbu, iz koje je nedvojben jasno da su ispunjene sve pretpostavke za traženje sudske zaštite zbog smetanja posjeda, kao i da takvu zaštitu tužitelji traže u zakonskom roku. Stoga tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se utvrdi da je tuženik dana 28. ožujka 2018. god. samovlasnim činom smetanja posjeda smetao tužitelja  posjednika kuće i dvorišta na adresi B. V., u posjedu nekretnine koja se nalazi u P., , upisano u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Makarskoj, k.č. br. 2979/10 ZU 1790, na način da je postavio metalne stupce i metalnu ogradu na dvorište nekretnine čiji je tužitelj posjednik, dakle oduzeo je posjed tužitelju na dijelu njegove nekretnine. Stoga se  traži da se naloži tuženiku uspostaviti ranije posjedovno stanje na nekretnini iz točke I. ovog rješenje, na način da mu se nalaže ukloniti metalne stupce i metalnu ogradu, te predati navedenu nekretninu u posjed tužitelju u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe. Zabranjuje se tuženiku takvo ili slično buduće smetanje  tužitelja u posjedu nekretnine opisane u točci I. rješenja., sve uz naknadu troška tužitelju sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

U svom odgovoru na tužbu, tuženik ističe prigovor promašene aktivne legitimacije. Navodi da je vlasnik i posjednik kuće i dvorišta na adresi B. V., označene kao čest. zem. 2979/10, ZU 1790 k.o. B. V.,  B. V. što je i razvidno iz zk. uloška što je tužitelj priložio uz tužbu, te kao i iz prijepisa posjedovnog lista koji se prilaže. Ističe da se tužitelj poziva na Ugovor o najmu nekretnine kuće i dvorišta koji ne dostavlja uz tužbu, a da bi takav Ugovor bio valjan samo kad bi bio ovjeren od strane javnog bilježnika i prijavljen nadležnom uredu Porezne uprave. Već iz ovako promašene aktivne legitimacije, predlaže se sudu da odbaci tužbu, te obveže tužitelja na naknadu parničnog troška. Nadalje ističe da su  netočni navodi tužitelja da je tuženik vlasnik nekretnine k. č. br. 2979/2, ZU 3562 k.o. B. V., već pok. M. D. kao što je i razvidno iz zk. uloška koji je priložen uz tužbu, obzirom da se o navedenoj nekretnini još vodi ostavinski postupak O-767/19 pred Općinskim sudom u Makarskoj, te još nije utvrđeno tko je nasljednik. Nadalje, navodi da je činjenično stanje u tužbi nepotpuno budući se ne navodi na kojem dijelu nekretnine označene kao čest. zem. 2979/10, ZU 1790 K.O. B. V. se izvršilo navodno smetanje u vidu postavljanja metalnih stupaca i metalne ograde, što je veoma važno iz sljedećih razloga, obzirom da su tuženik, kao i njegov pok. otac, te druga rodbina, već više od 50 godina u mirnom posjedu dijela čest. zem. 2979/10 ZU 1790 K.O. B. V., koji koriste kao nužni prolaz do nekretnine k. č. br. 2979/2 ZU 3562. Kako se radilo o jedinom načinu prolaska do nekretnine, tuženikov prednik M. D. pok. G. i I. D. pok. G. su s B. R. pok. M. (tadašnjim vlasnikom čest. zem. 2979/10 ZU 1790 k.o. B. V.), dana 17. srpnja 1958. sklopili Kupoprodajni ugovor u kojem su kupili zemljište od 70 m2 isključivo za put i izravnali zemljište u pravcu svog zemljišta. Kupljeno zemljište sa zapadne strane graniči zemljištem I., odnosno čest. zem. 2979/6 K.O. B. V.. U svezi navedenog puta i kupljenog zemljišta, 30. ožujka 1971. sklopljena je nagodba br. P-172/68 između M. D. i pravnog prednika vlasnika čest. zem. 2979/10 ZU 1790 k.o. B. V., I. V. u kojem se točno označava granica puta. Upravo na tom putu koja je isključivo u posjedu obitelji D., izvršeno je navodno smetanje u vidu postavljanja metalne ograde. Pred naslovnim sudom se vodio postupak P-444/05 između M. D. i E. I. (vlasnik čest. zem. 2979/6 K.O. B. V.) u svezi predmetnih čestica, te je u istom predmetu zatraženo vještačenje po stalnom sudskom vještaku za geodeziju P. V. koji je isti sačinio 8. studenog 2008. godine. Predlaže se pribava tog vještačenja kako bi se utvrdilo kakvo je doista stanje na terenu po Kupoprodajnom ugovoru i nagodbi, a na okolnost da je tuženik posjednik dijela zemljišta gdje je navodno smetanje nastalo. Nastavno na pribavu navedenog vještva predlaže se provesti i uvid na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka mjerničke struke.

U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige ZU 1790 k.o. B.-B. V. (list 3 spisa), uvid u izvadak iz zemljišne knjige ZU 3562 k.o. B.-B. V. (list 4 spisa), dopis PP M. broj .. (list 5 spisa), prijepis posjedovnog lista br. 2281 k.o. B.-B. V. (list 11 spisa), nalaz vještaka P. V. od studenog 2008. godine (list 12 spisa), zapisnik s ročišta u predmetu P-172/68 od 30. prosinca 1971. godine (list 13 spisa), ugovor o raspolaganju nekretnine od 16. listopada 2018. godine (list 16 spisa), preslik osobne iskaznice tužitelja (list 17-18 spisa), kupoprodajni ugovor od 23. prosinca 1966. godine (list 22-23 spisa), skica posjeda priložena uz podnesak tuženika predan na ročištu 6. rujna 2019. godine (list 24 spisa), darovni ugovor od 23. studenog 1955. godine (list 25-26 spisa), preslik fotografije predmeta spora (list 34 spisa), skica vještačenja  vještaka R. Z. (list 42 spisa), izveo dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika A. R. dipl. ing. geod. (list 49-52 spisa), uvid u nalaz i mišljenje vještaka mjernika A. R. dip. ing. geod. (list 59-68 spisa), nadopuna vještva vještaka A. R. dipl. ing. geod od 17. srpnja 2020.god. (list 80-93 spisa), izveo dokaz saslušanjem vještaka A. R. (list 94-95 spisa), izveo dokaz saslušanjem tužitelja i tuženika u svojstvu parničnih stranaka (list 105-107 spisa), izveo dokaz saslušanjem svjedoka N. I. (list 111 spisa), nakon čega je sud temeljem takvo provedenog dokaznog postupka, u skladu s odredbom članka 7. i 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH 84/08, 96/08-Odluka USRH 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje u tekstu ZPP), cijeneći savjesno i brižljivo svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, odlučio kao u izreci rješenja.

              Pun.tužitelja i pun. tuženika popisali su troškove ovog parničnog postupka.

              U predmetnom je postupku  L. A. na ročištu dana 6. rujna 2019. god. izjavila da ima pravni interes pridružiti se u predmetnom postupku u svojstvu umješaća na strani tuženika, obzirom da je ista suvlasnica i suposjednica nekretnine koja je predmet ovog postupka, a u predmetnom postupku nije obuhvaćena tužbom, kojem prijedlogu se tužitelj usprotivio u svom podnesku od 12. studenog 2019. god.

              Rješenjem ovog suda posl. br. Psp-109/19 od 16. siječnja 2020. god. (list 37-38 spisa), sud je odbio  sudjelovanje L. A. iz Z. O.: … kao umješaća na strani tuženika u ovom predmetu. Postupajući po izjavljenoj žalbi  L. A., Županijski sud u Slavonskom broju rješenjem posl. br. 9 Gž-431/2020-2 od 15. listopada 2020. god. (list 99-100 spisa), odbio je žalbu L. A. kao neosnovanu i potvrdio je rješenje Općinskog suda u Makarskoj od 16. siječnja 2020. god. posl. br. Psp-109/2019.

Tužitelj je podneskom od 8. lipnja 2020. god. (list 74-75 spisa), precizirao tužbeni zahtjev tužitelja u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka A. R., na način da isti sada glasi kao u izreci rješenja.

Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige ZU 1790 k.o. B.-B. V. (list 3 spisa), utvrđeno je da je na čest. zem. 2979/10 kuća 110 m2 i dvorište 480 m2, ukupno 590 m2, upis prava vlasništva na ime V. B. pok. I., Z., OIB: …, za cijelo.

Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige ZU 3562 k.o. B.-B. V. (list 4 spisa), utvrđeno je da je na čest. zem. 2979/2, dvorište površine 414 m2, upis prava vlasništva na ime D. M. pok. G. za cijelo.

Uvidom u dopis PP M. … (list 5 spisa), utvrđeno je da je dopisom odgovoreno na traženje odvjetničkog društva M. odvjetničko društvo d.o.o. za S. Š., P., , a u vezi traženja kojeg je policijska postaja zaprimila dana 15. travnja 2019.g od. kojom se traži dostava zapisnika o policijskom postupanju od dana 28. ožujka 2019. god. u mjestu P. na adresi, nakon čega se izvješćuju po izvršenom uvidu u relevantnu evidenciju MUP RH i ove PP, da je dana 28. ožujka 2019. god. u 17,50 sati ova Policijska postaja zaprimila telefonsku dojavu gospodina S. Š. da u mjestu P., O. B. V., u ulici , ima imovinsko pravnih problema sa susjedom G. D.. PO zaprimljenoj dojavi na mjesto događaja izašli su policijski službenici ove PP kojom prigodom je utvrđeno da je G. D. na spornu parcelu postavio metalne stupice i metalnu ogradu.  Odnosne prigode nisu utvrđeni elementi kaznenog djela po službenoj dužnosti, niti prekršaj, odnosno elementi za daljnje postupanje iz nadležnosti policije, već da se radi o imovinsko pravnom pitanju iz nadležnosti pravosudnih institucija. Događaj je evidentiran u službene evidencije MUP-a RH, kao i ove PP, a pismena sačinjena od strane policijskih službenika ove policijske postaje u vezi predmetnog postupanja, biti će dostavljena  na eventualno traženje suda.

Uvidom u prijepis posjedovnog lista br. 2281 k.o. B.-B. V. (list 11 spisa), utvrđeno je da je na nekretnini kat. čest. zem. 2979/10, „C.“, površine 590 m2 ( kuća „C.“ površine 110 m2 i dvorište 480 m2) upis posjeda na ime V. B., Z. (vlasnik) O.: … za cijelo.

Uvidom u ugovor o raspolaganju nekretnine od 16. listopada 2018. god. (list 16 spisa), utvrđeno je da je ugovor zaključen između ugovornih stranaka B. V. iz Z., OIB: … i S. Š. iz P., OIB: …. Predmet ugovora je raspolaganje nekretninom kuća i dvorište koja se nalazi u P., u vlasništvu V. B.. Stranke ugovora suglasno utvrđuju da je S. Š. zet B. V. te da ima prijavljeno prebivalište na adresi predmetne nekretnine, uz kojeg će na nekretnini stanovati i ostali članovi njegove obitelji, kćer i unuci B. V., dok će S. Š. i njegova obitelj, zajedno po dogovoru sa B. V. voditi brigu o predmetnoj nekretnini, iznajmljivati i oglašavati nekretninu, prijavljivati i primati goste, te voditi brigu i redovito održavati nekretninu a troškove renoviranja snose obje stranke ugovora. Ugovor je potpisan od strane ugovornih stranaka.

              Odlučujući o postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja, valjalo je  utvrditi je li tužitelj posljednji mirni posjednik kuće i dvorišta na adresi, P. B. V., nekretnine upisane u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Makarskoj k.č. br. 2979/10 ZU 1790, te je li tuženik radnjom opisanom u tužbenom zahtjevu kao čin smetanja – postavljanjem metalnih stupaca i metalne ograde na dvorište nekretnine, kako je to prikazano na skici mjesta očevida označeno brojevima 2-3-4-5-6-7 iz nalaza i mišljenja vještak A. R. od  11. ožujka 2020. god. smetao tužitelja u posljednjem, mirnom i nesmetanom posjedu  predmeta spora.    Prethodno je valjalo raspraviti i da li je predmetna tužba podnesena pravovremeno u roku propisanom odredbom čl.21. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne Novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 38/09,  dalje: ZV), te raspraviti istaknuti prigovor zastare kojeg je tuženik iznio na ročištu dana 27. kolovoza 2020. god.

              Suglasno odredbi iz čl. 21. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima                („Narodne Novine“  broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 38/09 dalje: ZV) pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja. Na pravovremenost podnošenja tužbe zbog smetanja posjeda sud pazi po službenoj dužnosti.

              Nadalje, u konkretnom slučaju za utvrđenje osnovanosti zahtjeva tužitelja, mjerodavne su odredbe čl. 22. st. 1. i 2. , te čl. 24. st. 1.  ZV-a,  kao i odredbe čl.441. ZPP-a. Odredbom čl. 22. st. 2. ZV-a propisano je da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten štititi svoj posjed putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u trenutku smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Sud zaštitu posjeda pruža u posebnom, hitnom postupku    (postupku zbog smetanja posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

              Odredbom čl.441. ZPP-a propisano je da se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničava samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete. Odredbom čl. 24. st.1. ZV-a propisano je da je svaki suposjednik  ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnog smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjeg suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

              Tužba za smetanje posjeda je kondemnatorna tužba, i rješenjem suda naređuje se tuženiku da uspostavi prijašnje posjedovno stanje i da se  ubuduće okani smetanja, ako se radi o parnici zbog oduzetog posjeda, odnosno samo zabrana budućeg smetanja, ukoliko se (su)posjedniku (tužitelju) ograničava faktična vlast na stvari. 

U cilju identifikacije predmeta spora, sud je dana 2. ožujka 2020. god. izveo dokaz  očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika A. R. dipl. ingl. geod.  (list 49-52 spisa), kojom prilikom je sud na licu mjesta utvrdio da  predmet spora čini željezna mrežna ograda postavljena na željezne stupove visine cca 1,20 m, a kojom ogradom duljine cca 27-28 m je ograđen pristupni put koji vodi od šetnice O. u P., prema kući tuženika sjeverno, a kojom ogradom je navedeni betonirani put ograđen u istočnom dijelu. Istočno od ograde i pristupnog puta širine 2,20 m, nalazi se kuća i dvorišni dio kuće tuženika. Na južniji željezni stup na kojem je postavljena predmetna ograda, postavljen je u južnom dijelu puta na udaljenosti od cca 2,5 m od šetnice, uz novoizgrađeno stubište koje je napravljeno uz rasvjetni stup u dvorišnom dijelu kuće tužitelja, a koje stepenice je, prema kazivanju tužitelja, tužitelj napravio prije 2-3 mjeseca. Sjeverna točna predmetne postavljene željezne ograde, nalazi se na samom dvorišnom dijelu kuće tužitelja, do točke koju je tužitelj pokazao sudu i vještaku, a koju vještak označava rozom bojom. Istočno od ograde koja je predmet spora, nalazi se dvorišni dio kuće tužitelja koji je nasut krupnim šljunkom u najjužnijem dijelu do dijela uz sami rub kuće tužitelja od kojeg pravca se dalje prema sjeveru proteže betonirani dio do popločanog dijela uz kuću i glavni ulaz u kuću tužitelja.

U svom nalazu i mišljenju, vještak A. R. dipl. ing. geod. zaprimljenom kod ovog suda dana 13. ožujka 2020. god. (list 59-68 spisa), navodi da je na  očevidu je od strane tužitelja pokazan predmet spora što u naravi predstavlja betonski put, te zelenu metalnu ogradu. Predmetni put, kao i spomenuta ograda naknadno će kroz ovaj nalaz i mišljenje biti prikazani na fotografijama, a također su detaljno opisani na samom očevidu što je vidljivo iz prijepisa, pa nije potrebno dodatno pojašnjavati o kojem se putu i ogradi radi. Naknadno je obavljena geodetska izmjera, te se na temelju iste izradila skica sa uklopljenim katastarskim planom na temelju kojeg se vodi katastarski operat i zemljišne knjige. Za izradu skice se uz službeno stanje katastarskog plana koristila i arhivska građa, odnosno arhivske skice koje su bile dostupne u katastarskom uredu, a kroz koje su se definirale međe upravo predmetnih čestica. Navedene skice su također sastavni dio ovog vještva. Dakle, na spomenutoj skici je žutom ispunom i točkama od 1 do 10, prikazan predmetni put (predmet spora), a dok je predmetna željezne ograda prikazana brojevima od 2 do 7. Kao što se iz skice može zaključiti, predmetni betonski put kao i opisana željezna ograda se u cijelosti nalaze na č. zem. 2979/10 K.O. B.-B. V.. Kako katastarski plan na predmetnom obuhvatu nije homogeniziran (a prethodno izrađen i održavan na temelju grafičke izmjere), što znači da sadrži određene pogreške, kod uklapanja istog ustanovio sam da se može uklopiti na više načina i u tom slučaju dati oprečna rješenja ovog slučaja. Iz tog sam razloga odlučio potražiti arhivske skice koje su se odnosile na upravo predmetne nekretnine i našao sam skicu br. 1684/10 koja je sastavni dio elaborata kojeg je potvrdio i proveo ured u M. i iz koje je jasno vidljivo da su predmetni put i predmetna ograda upravo dio č. zem. 2979/10. Također se kroz geodetski elaborat ovjeren pod klasom 932-06/19-02/546 iz 2019. godine uređivala istočna međa č. zem. 2979/6 i 2979/37 prema č. zem. 2979/10, gdje je također vidljivo da sve istočno od zida označenog brojevima 8, 9 i 10, pripada č. zem. 2979/10, a tu se nalazi i predmetni put i predmetna ograda. Jednako tako, na predmetnom sam obuhvatu našao i skicu iz 2007. godine koja se vodi pod brojem 1582/07, koja je prilog ovog vještva, a na toj je skici prikazano formiranje č. zem. 222979/32 K.O. B.-B. V.. Može se zaključiti da se kroz predmetnu skicu, odnosno geodetski elaborat čiji je ona sastavni dio, nije utvrđivao položaj i pripadnost predmetnog puta i predmetne ograde, pa mi stoga ova skica nije bila osnova na temelju kojeg ću se odlučiti na koji način ću izraditi ovo vještvo, iako ona na vrlo dvojben način prikazuje položaj č. zem. 2979/2, odnosno daje naslutiti da se u jednom dijelu te čestice nalazi predmetni put, a samim tim i ograda. Međutim, opet naglašavam, navedena skica u svom predmetnom obuhvatu nije točno obrađivala (definirala) predmetni put, niti dijelove zgrada zapadno od zida označenog na skici sa brojevima 8, 9 i 10, a koji su prikazani na toj skici. To bi bilo zaključivo da je na svim lomnim točkama južne i južnog dijela istočna i zapadne međe č. zem. 2979/2 stavljena oznaka (broj lome točke) i da je u prijavnom listu posebno iskazano da se jedan dio puta koji vodi prema č. zem. 2979/32, te dio zgrada i dvorišta koji pripadaju E. I. i dr., nalaze upravo na č. zem. 2979/2. Ova skica, a kako sam i ranije spomenuo, službeno stanje katastarskog plana, te sve ostale skice koje su sastavni dio ovog vještva, još jednom zorno prikazuju neusklađenost stanja na terenu i podataka katastarskog operata, a njegovo je mišljenje da, pošto postoje dvije spomenute arhivske skice koje definiraju granicu između nekretnina označenih kao č. zem. 2979/6 i 2979/37, te č. zem. 2979/10, a obje na jednak način prikazuju granicu među njima i da se iz obje da zaključiti da se predmetni put, a samim time i predmetna ograda nalaze na č. zem. 2979/10. Dakle, ako su u prošlosti urađene pogreške u smislu uklopa katastarskog plana, ili ako su predmetne nekretnine krivo ucrtane u katastarske planove, za to je nadležan katastarski ured u koji takve stvari potvrđuje, a ovo se vještvo mora izraditi u skladu sa službenim stanjem katastarskog operata. Sastavni dio ovog vještva su spomenute skice i posjedovni i vlasnički listovi za predmetne čestice. U nalazu su priložene prikazane slike predmetnog obuhvata – predmetnog puta i ograde.

              Tužitelj nije imao prigovora na nalaz i mišljenje vještaka A. R.,  dok je tuženik je u svom podnesku od 8. lipnja 2020. god. (list 72-73 spisa), iznio prigovore na nalaz i mišljenje vještaka A. R., koji prigovori su se dostavili vještaku radi očitovanja na iste.

              Vještak A. R. u svom očitovanju i dopuni vještva od 17. srpnja 2020. god. (list 80-93 spisa)  u očitovanju na prigovore tuženika navodi da je svaka skica koja je ovjerena od strane katastarskog ureda kao sastavni dio navedenog geodetskog elaborata na temelju kojeg se provela promjena  u katastarskom operatu, sastavi dio tog istog operata, odnosno arhivske građe, te je u tom aspektu pisao u svom nalazu i mišljenu da se radi o arhivskim skicama (bez obzira na datum izrade istih). Ističe da najčešće i jest slučaj da vlasnik (ili osoba sa pravnim interesom ) bude i naručitelj (investitor) geodetskih elaborata na svojoj (predmetnoj ) čestici, jer nitko drugi ne može izraditi takvu vrstu promjene i zahtijevati provedbu iste u katastru, ako za to nema pravni interes. Navodi nadalje da je u trenutku pisanja ovih odgovora, dobio usmeni odgovor iz katastra kako je pokrenut postupak za obnovu upravnog postupka vezanu za elaborat (skicu) iz 2019. god., ali da još nisu odlučili na koji će način postupiti, tako da i dalje ne može utvrđivati radi li se o nekakvoj neispravnosti vezanoj za navedeni elaborat. Ostaje u cijelosti pri svim tvrdnjama navedenim u svom nalazu i mišljenju, te ističe da pri izradi  vještva nastoji pronaći sve skice koje su na predmetnom obuhvatu bez obzira što prikazuju, ali je bitno razlučiti , što je koja skica obrađivala, u kojoj godini je izrađena (raid položajne točnosti podataka ) i u koju se svrhu radila. Ostaje u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja, stoga se suvišnim izostavlja citirani dio nalaza (list 82 spisa). Nastavo na traženo, ističe da je izrađena dodatna skica na kojoj su prikazane stvarne vrijednosti (širina) svih elemenata postojećeg puta kako bi se mogla napraviti usporedba sa navedenom sudskom nagodbom P-172/68 čiji sastavi dio je nalaz i skica vještaka P. V., i pri tom navodi:

-          udaljenost između točaka B i C ne može pročitati (broje je prisan rukom te prepravljan i nije stoga siguran koja je to vrijednosti, pa bi želio da se to definira u suglasnosti sa svim akterima postupka),

-          s obzirom da na terenu sa zapadne strane predmetnog puta postoji zid koji ima svoju širinu ispada se mjerila širina puta (između točaka A i D označeno na skici 2.40 m) na način da je u nju uključena debljina zida (vitičasta linija (zagrada) koja označava odakle dokle je mjerena udaljenost je pisana rukom, te ispada da ono što ta vitičasta zagrada obuhvaća je ujedno i širina zida koji je označen oznakama A i B (i ovu procjenu bi volio definirati u suglasnosti sa svim akterima postupka).

              Dostavlja skicu sa stvarnim vrijednostima na terenu tako da se može usporediti sa spomenutom skicom iz sudske nagodbe P-172/68.

Na ročištu dana 27. kolovoza 2020. god. (list 94-95 spisa), sud je izveo dokaz saslušanjem vještaka A. R. dipl. ing. geod. se pri tom očitovao na pitanja punomoćnika tuženika vezano za iznesene prigovore. Pri tom vještak navodi da je  u nadopuni vještva od 17. srpnja 2020. godine, iskazao udaljenosti na terenu između postojećeg zida i postojeće ograde i to na način da je posebno prikazao debljinu zida, a posebno udaljenost od vanjske strane zida (istočne), pa do postojeće ograde, te napominje da mu je jako teško definirati postojeće vrijednosti na skici iz nagodbe (P-172/68) i usporediti ih sa stvarnim stanjem na terenu iz razloga što je crtano rukom i prepravljano. Uz samu skicu koja je izrađena u nadopuni, priložen je i tekstualni dio i navedena skica vještaka P. V. od studenog 2008. godine. Vještak ističe da su na skici naznačene stvarne vrijednosti koje su danas na terenu.

Tužitelj i tuženik nisu imali  prigovora na iskaz i očitovanje vještaka A. R.,  nakon čega je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje, te nadopunu vještva vještaka A. R. dipl.ing. geod. obzirom da je isti i u svom očitovanju na prigovore tuženika od 17. srpnja 2020.g od., te u svom usmenom očitovanju na prigovore i pitanja stranaka, na jasan i nedvojbeni način pojasnio i otklonio  sve dvojbe i nedoumice na koje je upućivao tuženik.

              Tuženik je  tijekom  postupka, u više navrata,  isticao sporne činjenice koje su se odnosile isključivo na pitanje vlasništva,   kao i prava na posjed predmetnog dijela nekretnine koji u naravi čini pristupni put, i iz kojih isti izvodi svoje pravo  na počinjenje radnji koje su u postupku kvalificirane kao čin smetanja. U tom je pravcu tuženik je predlagao i dokaze nalaz vještaka P. V. od 8. studenog 2008. godine (list 12 spisa), zapisnik s ročišta u predmetu P-172/68 od 30. prosinca 1971. godine (list 13 spisa), kupoprodajni ugovor od 23. prosinca 1966. godine (list 22-23 spisa), skica posjeda priložena uz podnesak tuženika predan na ročištu 6. rujna 2019. godine (list 24 spisa), darovni ugovor od 23. studenog 1955. godine (list 25-26 spisa), te uvid u spis ovog suda posl br. O-767/19, kao uvid u povijesni katastarski preris za čest. zem. 2972/2 ZU 3562, čest. zem. 2979/10 ZU 1790, čest. zem. 2979/18 ZU 2616 i čest. zem. 2979/6 ZU 10051, sve k.o. B.-B. V., koje dokaze sud nije izvodio, priloženu dokumentaciju nije posebno cijenio, niti je ove dokaze posebno obrazlagao pri utvrđenju odlučnih činjenica vezanih za predmetni spor, jer se radi o dokazima na kojima tuženik temelji svoje prigovore vezano za pitanje prava na posjed i pitanje vlasništva predmetne nekretnine, predmetnog pristupnog puta.

Na ročištu dana 6. studenog 2020. god. (list 105-108 spisa), izveden je dokaz saslušanjem  tužitelja i tuženika u svojstvu parničnih stranaka.

Tužitelj u svom iskazu navodi da već 4-5 godina živi u ovoj kući u P. na adresi. Prije toga, u kući živi obitelj moje supruge N. Š. rođena V.. Čitavo ovo vrijeme on,  kao i obitelj njegove supruge, koristili su predmetni put kao pristup do ulaza u njihovu kuću. Nitko ih u tome nije ometao. Na ovom pravcu gdje je sada postavljena ograda od strane tuženika, prije nije bila nikakva ograda, a niti je postojao kakav zid. Navodi da je on osobno vidio tuženika da postavlja predmetnu ogradu. O tome su mu javili susjedi, nakon toga je on slikao, pozvao policiju koja je istog dana došla na lice mjesta i nakon toga je on u zakonskom roku pokrenuo predmetni postupak. Nije se vodio nikakav prekršajni postupak vezano za utuženi čin smetanja. Ovim putem na koji je tuženik postavio ogradu, osim njih, točnije njega i članova njegove obitelji, koriste se i obitelj tuženika, kao i tuženik. U kući tuženika imaju 3 ili 4 obitelji. Što se tiče njega i njegove  obitelji, oni tuženiku i njegovoj obitelji ne ometaju pristup ovim putem, jer oni nemaju drugog pristupa kući osim ovog putem. Tuženik je prilikom postavljanja ograde, to radio i u njegovoj nazočnosti, te da je  teško komunicirati s tuženikom, zbog čega on bio prisiljen kontaktirati policiju, jer nije imao drugog legalnog načina da spriječim tuženika da nastavi s radnjama. Nakon što je tuženik postavio ogradu, bili su prisiljeni ukloniti nekakvo raslinje koje su imali na okućnici, kako bi osposobili drugi mogući pristup njihovoj kući. Taj pristup je sada otežan, a osobito je otežano pristupiti nekretnini iza njihove kuće posebice kad su u pitanju turisti sa koferima. Postavljanjem predmetne ograde od strane tuženika, oni sada mogu i nadalje pristupati do naše nekretnine iza kuće, ali to u slučaju samo da prolaze bez ikakvih stvari. Međutim, iza njihove kuće nalazi se maslinik i postavljanjem ove ograde, više nije moguće do tog maslinika provesti potrebne stvari u smislu – kolica i sl,, bilo što što je veće širine od cca 1m. Navodi da je njemu poznato da postoji sudska nagodba po kojoj njegov punac B. V., kao i tuženik, mogu koristiti predmetnim putem za prolaz do svojih kuća. Ugovor koji je priložen u spisu od 23. prosinca 1966. godine (list 22 spisa), za njega je čuo, ali o samom sadržaju nije bio upoznat. Ističe da se u konkretnom slučaju radi o parnici smetanja posjeda, pa stoga sam ugovor nije predmet rasprave. Prije poduzetog čina smetanja od strane tuženika, on je na  ovoj nekretnini gdje živi, kao i svake godine, izvodio određene građevinske radove – terasa restorana i cjelokupni restoran. Sve radove koje je izvodio nemaju veze s ovim putem i dosadašnjim načinom pristupa nekretnini. Niti jedan od poduzetih radova nije bio usmjeren u cilju drugog pristupa prema nekretnini u kojoj  živi, zbog kojeg bi se prestao koristiti predmetni put. Jedini radovi koje je poduzeo je uklanjanje zelenila kako bi se sada moglo pristupati do nekretnine, i to nakon što je postavljena ograda od strane tuženika. Predmetni put prije postavljanja ograde koristili su na način da su tim putem prolazili pješice, biciklom, a i vozilom ako bi trebalo donijeti neke stvari. Mi svojim vozilom nismo prolazili iza kuće, nije se ni moglo tuda proći vozilom- moglo se tuda proći motorom, biciklom i bez problema prolaziti sa stvarima, sada je postavljanjem ograde to onemogućeno. Navodi da on nije tražio nikakvo dopuštenje od tuženika, kao ni njegovog pok. oca M. D. za prolazak predmetnim putem, nije to ni  trebao  tražiti, i zašto bi to tražio.

              Tuženik G. D. u svom iskazu navodi da što se  predmetnog puta tiče, da je tužitelj došao živjeti u kuću prije 4-5 godina, te da on osobno i njegova obitelj nisu nikome smetali da prolazi predmetnim putem, međutim da kada se postavilo pitanje da tužitelj može proći iza kuće vozilom, tad je on reagirao. Jednog je dana zatekao radnike B. V., punca tužitelja, gdje ruše zid kojim je ograđena njegova (tuženikova) nekretnina i to je zid koji se na skici (list 60 spisa) proteže pravcem od točke 1 prema sjeveru, i u tom djelu tuženik na skici,  kemijskom olovkom označava dio tog zida. Radnici su srušili jedan dio tog zida kako bi se proširio prolaz iza kuće tužitelja. On ih je tada pitao što rade, da vrate nazad taj zid, a oni su mu rekli da im je B. V. rekao da to naprave, nakon čega je on  kontaktirao sa B., koji mu je rekao da je mislio da neće biti nikakvih problema sada kad je    otac tuženika, umro, ali da će vratiti zid kako mu je on to rekao. Navodi da on nije htio čekati radnike B. V. i zajedno je sa B. I. iz P., ponovo sagradio taj zid kojeg su srušili radnici B. V. i nakon toga je postavio ogradu koja je predmet ovog spora, kako se protezao ovaj put. Tu je ogradu postavio prošle godine u ožujku ili travnju. Naime, njemu je jednom prilikom tužitelj došao da je cijeli put njegov i nakon čega je on (tuženik) sam, nakon toga to ljeto, postavio rampu na sam početak puta, uz šetnicu. Rampa je postavljena u sezoni i to prije nego što je on postavio ogradu, i nakon toga je on postavio ogradu. Unatoč tome što je postavljena rampa, tužitelj je nastavio prolaziti predmetnim putem, pješice, biciklom i motorima, međutim više se nije moglo proći tuda autom. Navodi da on tužitelju  nije zabranjivao prolazak nakon što je postavio rampu, zato što je tužitelj nasilan, a zajedno je sa sestrom L. A. donio  odluku da postavi ogradu. Nije istinit navod tužitelja da je on bio prisutan kad je on postavljao ogradu. Točno je da je tom prilikom došla policija, ali se policija izjasnila da oni nemaju ništa s tim. Policija je došla na intervenciju njegove druge sestre O. Š. koja nije željela da se postavi ograda. Navodi da je nakon toga on pozvao policiju drugi put nakon postavljanja ograde, nakon što je tužitelj jednom prilikom došao na put kada su se izvodili radovi na njegovoj nekretnini, tada se tužitelj naslonio na tu postavljenu ogradu i gledao te radove od strane ovog predmetnog mog puta, pa je on od njega zatražio da ode sa puta, na što je tužitelj rekao da ga "on pokuša maknuti". Nakon toga je pozvao drugi put policiju. Ističe da prednik tužitelja, točnije otac B. V., sad pok. I. V., nikada nije prolazio ovim putem. Oni su imali pristup svojoj kući kroz dvorište s južne strane, od šetnice, pa stepenicama do samog ulaza u kuću, tako da on predmetni put nije koristio. Njegov sin B. V. prošao bi ovim putem nekada ljeti. Pok. I. V. sporio se sa njegovim pok. ocem vezano za zid koji su radnici B. V. pokušali ukloniti, a to je zid o kojem je ranije u iskazu navodio. Naime, još tada je  njima bilo interesantno ukloniti taj zid kako bi im bio omogućen prolazak autom iza kuće, kako bi mogli to zemljište iza kuće koristiti za parking 20 i više automobila.  Tužitelj i njegova obitelj znali su koristiti predmetni put za prolazak automobilom prije nego što im je on postavio ogradu, ali to je bilo dosta rijetko. Kada bi došli godišnje možda 1 put, nitko ih u tome nije ometao, problem je nastao kada je tužitelj počeo svojatati ovaj put i dovoditi auta svojih gostiju, zbog čega bi on tada morao čekati da se gosti tužitelja iskrcaju da bih mogao izaći iz svoje kuće, a ovaj put je njemu jedini pristup do njegove kuće. Navodi da je tužitelj možda godinu, godinu i po dana prije nego što je on postavio predmetnu ogradu, počeo svojatati predmetni put na način kako je u iskazu naveo, koristeći put za prolaz automobilom njegovih gostiju, jer je smatrao da je taj  put njegov. Gosti tužitelja nisu prolazili predmetnim putem, možda koji put netko od djece, a gosti tužitelja imali su pristup stubištem s južne strane kroz dvor. Tuženik navodi da je on prilikom postavljanja predmetne ograde, prvi dan postavio stupove, a dva dana nakon toga kad su se stupovi učvrstili, na te stupove je postavio ogradu, moguće da su ovi radovi trajali sveukupno 3 dana. Kad je postavljao ogradu i kad je došla policija, policija mu je sada rekla da su došli na poziv njegove sestre O. Š.. Policija je bila dva puta, toliko se puta on sjeća da je policija uredovala i to na poziv prvi put njegove sestre, a drugi put na njegov poziv o čemu sam naprijed u iskazu naveo. Predmetnu ogradu je postavio iz razloga da ogradi svoj put kojeg tužitelj je počeo svojatati kao svoj, to je jedini razlog. Predmetni put koristi na temelju ugovora iz 1966. godine koji je priložen u spisu i skica koje su priložene uz taj ugovor. Njemu i njegovoj obitelji, obitelj tužitelja nije osporavala prolazak predmetnim putem, osim što je tužitelj sam isticao da je ovaj put njegov i što se on nije upisao iako smatra da je taj put njegov i to otkada je tužitelj počeo koristiti ovu kuću u P.. Nije bilo potrebno postavljati predmetnu ogradu prije jer obitelj V. nije osporavala korištenje ovog puta, svatko je svoje uživao, tu nije bilo spora.

              Na ročištu dana 25. studenog 2020. god. (list 11-113 spisa) izveden je dokaz saslušanjem predloženog svjedoka N. I..

              Svjedok N. I. u svom iskazu navodi da  mu  je poznato gdje se nalazi nekretnina koja je predmet ovog spora, obzirom da on živi u kući koja graniči sa predmetom spora, a radi se o nekretnini čest. zem. 2979/37. Što se tiče samog predmetnog puta, ovaj put su koristili obitelj V., obitelj D. i tužitelj, te njihovi gosti. Poznato mu je da je tuženik G. D. postavio predmetnu ogradu prema kući tužitelja prije 2 godine, misli u proljeće, ne može se sjetiti točno datuma. Osobno je bio u prilici vidjeti tuženika koji je štemao rupe na predmetnom putu za postavljanje stupova na koje je postavljena ograda. Prije nego što je ta ograda postavljena, predmetnim putem prolazili su obitelj V., tužitelj i njihovi gosti koji su tuda prolazili pješice i vozilom, sve do ulaza u kuću, a dalje se nije moglo proći vozilom, obzirom da je gore postavljen zid. Na predmetnom putu nisu se parkirala vozila. Dok je tuženik postavljao predmetnu ogradu, nitko nije ometao tuženika u postavljanju te ograde, obzirom da je tužitelj tada bio u Z.. Navodi da on tom prilikom nije vidio da je dolazila policija. Misli da su ti radovi postavljanja ograde trajali 2-3 dana. On je tu radnju tuženika vidio samo prvi dan kada je štemao rupe za postavljanje stupova. Mjesec dana nakon što je postavljena ograda, tuženik je postavio rampu na početak ovog puta, na dijelu prema šetnici. Prije ta rampa nije bila. Nakon što je rampa postavljena, moglo se prolaziti tuda pješice, ali ne i vozilom. Vozilom su prolazili samo obitelj tuženika i njihovi gosti. Tužitelj nakon što je postavljena rampa nije mogao pristupati do svoje nekretnine, obzirom da je već bila postavljena predmetna ograda. Predmetni put je jedini put s kojeg tužitelj može pristupiti do nekretnine koju koristi. Navodi da je njegov otac rođak tuženika, i da je njegova obitelj u lošim odnosima sa tuženikom, kao i on osobno. U posjedu nekretnine u kojoj on živi je njegova obitelj još od vremena njegovog pok. djeda i pradjeda. Na južnom dijelu nekretnine koju koristi tužitelj i to na dijelu uz šetnicu, nisu se parkirala vozila. Na tom dijelu su poduzimani zahvati promjene tog dijela nakon ovog čina smetanja, nakon što je postavljena predmetna ograda. Tužitelj nema pristupnog puta do zemljišta koje se nalazi sjeverno od  kuće tužitelja, a misli da je udaljenost između kuće tužitelja i kuće tuženika cca 0,5 m. Navodi da je on siguran da je rampa o kojoj je iskazivao postavljena nakon što je postavljena predmetna ograda.

Na temelju provedenog dokaznog postupka, imajući pritom u vidu sadržaj dopisa PP M. od 26. travnja 2019. godine, doveden u svjezu s iskazima parničnih stranaka, sud je utvrdio da je sporni događaj opisan u navedenoj bilješci, bio dana 28. ožujka 2019. godine, a da je tužitelj ustao predmetnom tužbom za pružanje posjedovne zaštite, kojom je predmetni događaj obuhvatio kao čin smetanja, predao preporučenom pošiljkom dana 27. travnja 2019. godine, koja tužba je zaprimljena kod ovog suda 30. travnja 2019. godine, dakle pravovremeno u roku propisanom odredbom čl. 21. stavak 3. ZV-a.

              U odnosu na utvrđenja posljednjeg mirnog posjeda tužitelja nekretnine opisane kao kuća i dvorište na adresi, P., B. V., označeno kao čest. zem. 2979/10 ZU 1790 k.o. B.-B. V., tužitelj je dostavio kao dokaz Ugovora o raspolaganju nekretnine od 16. listopada 2018. god. (list 16 spisa), iz kojeg je razvidno da je tužitelj u posjedu kuće i dvorišta anagrafske oznake P., kojim je potvrđen iskaz tužitelja u kojem isti navodi da već  4-5 godina živi u kući u P. na adresi , sa obitelji, u kojoj kući je prije njega živjela i obitelj njegove supruge N. Š., rođene V., kao i da čitavo vrijeme neometano drže u posjedu navedenu kuću i dvorište kuće, što je u cijelosti potvrdio i sam tuženik u svom stranačkom iskazu. 

              Sud je u cilju utvrđenja osnovanosti zahtjev tužitelja za pružanjem posjedovne zaštite, pri izlasku na lice mjesta, a što je utvrdio i na temelju iskaza i tužtielja i tuženika utvrdio i da  na spornoj nekretnini, na dijelu zemljišta, u naravi postoji betonirani pristupni put koji vodi do kuće i okućnice kuće tužitelja, kao i kuće tuženika i koji put ujedno predstavlja jedini pristup kući tuženika.

Tužitelj, kao i sam tuženik u svojim iskazima suglasno ističu da je taj dio zemljišta korišten od strane kako tužitelja i njegove obitelji i njihovih gostiju, jednako tako i od strane tuženika i njegove obitelji, a što je u cijelosti svojim iskazom potvrdio i saslušani svjedok Nenad Ivandić, čijem iskazu je sud u cijelosti poklonio vjeru, obzirom da se radi o svjedoku koji raspolaže neposrednim saznanjima vezano za sam predmet spora jer isti živi u kući koja graniči sa predmetom spora, a označena na skici vještaka A. R. kao čest. zem. 2979/37, a uz navedeno i osobno je bio očevidac radnji koje je tuženik poduzeo na predmetu spora, a koje su radnje opisane u tužbi kao čin smetanja.

              Unatoč činjenici što je svjedok N. I., kao i njegova obitelj, u lošim odnosima sa tuženikom, sud je njegov iskaz prihvatio kao istinit i uvjerljiv, obzirom da je isti u cijelosti potvrdio navode tuženika iznesene u njegovom iskazu, a koje se odnose na radnje koje je tuženik poduzeo a koje su obuhvaćene predmetnim postupkom, a koje radnje je sam tuženik u svom iskazu potvrdio da ih je izvršio.

              Naime, dovodeći u svezu iskaz svjedoka N. I. sa navodima tužitelja i samog tuženika, razvidno je da dio nekretnine označene kao čest. zem. 2979/10, koju je vještak A. R. u svom nalazu i mišljenju od 11. ožujka 2020. godine, na skici označio žutom bojom, u naravi čini pristupni put koji služi kao jedini pristup do kuće tuženika, kao i pristup do kuće i dvorišta kuće u posjedu tužitelja, položene na čest. zem. 2979/10, a koji dio zemljišta je bio u suposjedu tužitelja i tuženika i članova njihovih obitelji, a što nedvojbeno proizlazi i iz iskaza   samih stranaka.

Naime, sam tuženik je u svom iskazu u bitnom naveo da je ovaj put koristio tužitelj i njegova obitelj kao i njihovi gosti, a čemu se tuženik i članovi njegove obitelji nisu protivili, sve dok jednom prilikom tužitelj nije došao i rekao mu da je taj put u cijelosti njegov.

Ovim navodima tuženik potvrđuje da je uz tužitelja i ostale osobe, članove njihovih obitelji, bio suposjednik dijela predmetnog zemljišta u naravi pristupnog puta koji je na fotografiji (list 34 spisa), te fotografijama izrađenim u vještvu vještaka A. R. od 11. ožujka 2020. godine (list 62-63 spisa), a na skici lica mjesta (list 60 spisa), označen kao betonski put obojan žutom bojom, a koji put je služio tužitelju kao pristup do kuće i dvorišta koji se nalazi u njegovom posjedu na zemljištu označenom kao čest. zem. 2979/10 k.o. B.-B. V., kao i samom tuženiku, kao pristup do kuće i dvorišta koji su u njihovom posjedu.

Tuženik je istakao da je tužitelj možda godinu-godinu i pol dana prije nego što je tuženik postavio ogradu, počeo svojatati predmetni put na način da je put koristio za pristup do kuće i dvorišta koju je držao u posjedu sa obitelji, koristeći put za prolaz pješice i automobilom njegovih gostiju, iako su gosti tužitelja imali pristup stubištem s južne strane kroz dvor, nakon čega je tuženik poduzeo utuženu radnju postavljanja ograde kako bi ogradio svoj put kojeg je tužitelj počeo svojatati kao svoj. Tuženik je u svom odgovoru na tužbu kao i svom stranačkom iskazu, isticao da predmetni dio zemljišta, pristupni put koristi na temelju ugovora iz 1966. godine (list 22-23 spisa), te da njemu i njegovoj obitelji, obitelj tužitelja nije osporavala prolazak predmetnim putem. Uz navedeno tuženik je potvrdio da je poduzeo radnju koju je tužitelj obuhvatio tužbenim zahtjevom kao čin smetanja, na način da je postavio predmetnu ogradu tako da je prvi dan postavio stupove, a nakon toga dva dana nakon što su se stupovi učvrstili da je na iste postavio ogradu, a koji radovi su moguće trajali sveukupno 3 dana, te da je pritom došlo do uredovanja policije. Tuženik nije nije osporio sadržaj isprave dopisa PP M. od 26. travnja 2019. godine (list 5 spisa), u kojem je sadržana bilješka o uredovanju na zemljištu anagrafske oznake P., B. V., dana 28. ožujka 2019. godine, kojom prilikom je po dojavi utvrđeno da je G. D. na spornoj parceli postavio metalne stupce i metalnu ogradu, što dodatno potvrđuje utvrđenje suda o izvršenju čina smetanja od strane tuženika.

              Obrazlažući činjenične navode iz svog odgovora na tužbu, tuženik je u svom stranačkom iskazu jasno i nedvojbeno potvrdio da je postavio predmetnu ogradu na način kako je to opisano u tužbenom zahtjevu, kako bi onemogućio tužitelju, njegovoj obitelji i njegovim gostima pristup kući i dvorištu kuće anagrafske oznake P., B. V., koja je na skici označena kao čest. zem. 2979/10 k.o. B.-B. V., a koji čin smetanja poduzet od strane tuženika je potvrdio i saslušani svjedok N. I., što nedvojbeno ukazuje na osnovanost zahtjev tužitelja za pružanjem posjedovne zaštite u predmetnoj pravnoj stvari.

              Sud je prilikom odluke o tužbenom zahtjevu tužitelja, izostavio raspravljanje o kvaliteti (su)posjeda predmetnog zemljišta, na koje ukazuje tuženik, jer se u parnicama za smetanje posjeda u smislu odredbe čl. 441. ZPP-a, raspravljanje ograničava na činjenicu posljednjeg stanja posjeda i čina smetanja, dok je isključeno raspravljanje o pravu na posjed, savjesnost i nesavjesnost posjeda.

              Iako je tužitelj tužbeni zahtjev postavio na utvrđenje da je tuženik opisanim činom smetanja smetao tužitelja u posjedu nekretnine kuće i dvorišta koja se nalazi u P., označene kao čest. zem. 2979/10 ZU 1790 k.o. B.-B. V., na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio da je doista tužitelj zajedno sa članovima svoje obitelji, bio u isključivom posjedu kuće i dvorišta anagrafske oznake P., B. V., identificirane kao čest. zem. 2979/10 ZU 1790 k.o. B.-B. V., međutim dio navedene čestice zemlje 2979/10 u naravi čini betonski put kojeg je na skici od 11. ožujka 2020. godine, vještak mjernik A. R. obojao žutom bojom, koji put je služio kao isključivi pristupni put do kuće tuženika, te kao pristup do kuće i dvorišta tužitelja, a koji put je tuženik radnjom opisanom kao čin smetanja - postavljanjem stupova i željezne ograde, taj dio zemljišta ogradio od ostatka čest. zem. 2979/10, čime je onemogućio i isključio tužitelja u izvršavanju dotadašnjeg suposjeda tog dijela zemljišta, kojim se tužitelj, jednako kao i tuženik, koristio kao pristupom do kuće i dvorišta anagrafske oznake P., kojeg je držao u svom isključivom posjedu.

              U skladu s odredbom čl. 24. ZV-a, kojom je propisano da je svaki suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od drugih suposjednika, jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjeg suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti, a u svezi s čl. 22. st. 1. ZV-a, obzirom da je pod pojmom posjeda sadržan i pojam (su)posjeda, sud je u skladu s postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelja,  utvrdio osnovanim zahtjev tužitelja za pružanje (su)posjedovne zaštite nekretnine, opisane u tužbenom zahtjevu, obzirom da je tuženik radnjom opisanom u tužbi kao čin smetanja, postavljanjem stupova i željezne ograde na dio čestice zemlje 2979/10 ZU 1790 k.o. B.-B. V., pravcem na skici vještaka A. R. označenim brojevima 2-3-4-5-6-7, isključio tužitelja iz dotadašnjeg suposjeda dijela čest. zem. 2979/10 u naravi betonskog pristupnog puta koji je na navedenoj skici obojan žutom bojom, a kojim putem – dijelom zemljišta je tužitelj pristupao do kuće i dvorišnog dijela kuće u isključivom posjedu tužitelja anagrafske oznake P., B. V., nekretnine označene kao čest. zem. 2979/10 ZU 1790 K.O. B.-B. V., a koju radnju čina smetanja tuženik ni ne osporava, te je odlučeno kao pod točkom I/ izreke rješenja. Stoga se ukazuje osnovanim i zahtjev tužitelja za uspostavu ranijeg posjedovnog stanja na predmetnom zemljištu uklanjanjem metalnih stupova i metalne ograde postavljene na dvorištu nekretnine tužitelja opisane u točci I/ izreke rješenja, uz zabranu tuženiku svakog takvog ili sličnog smetanja  tužitelja u posjedu predmetne nekretnine,  te je stoga odlučeno kao pod točkama II/ i III/ izreke rješenja.

Odluka o trošku donesena je u skladu s odredbom čl. 154. st. 3. i čl. 155. ZPP-a, te na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 142/12, 103/14 dalje u tekstu: Tarifa). 

              Tužitelju je stoga, sukladno priloženom popisu troška dosuđen trošak jednokratne naknade za zastupanje, prema Tarifi, za postupak smetanja posjeda Tbr. 7. t. 2. Tarife, u iznosu od 200 bodova,  uvećano za vrijednost boda prema Tarifi (10,00 kn), iznosi 2.000,00 kn, uvećano za PDV od 25% (u iznosu od 500,00 kn), što ukupno iznosi 2.500,00 kn. Navedeni iznos uvećan je za trošak pristojbe tužbe u iznosu od 200,00 kn i odluke u iznosu od 200,00 kn,    te trošak izrade geodetskog nalaza i mišljenja u iznosu od 3.500,00 kn, što sveukupno iznosi 6.400,00 kn, koliko je dužan tuženik naknaditi tužitelju, zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama, pa je stoga odlučeno kao pod točkom IV/ izreke rješenja.

 

U Makarskoj, 8. siječnja 2020. godine

 

                                                                                                           S U D A C

                                                                                                   BARBARA MENDEŠ, v.r.