Baza je ažurirana 02.06.2025.
zaključno sa NN 76/25
EU 2024/2679
1 Poslovni broj: 2 UsI-1119/2020-7
REPUBLIKA HRVATSKA UPRAVNI SUD U RIJECI Rijeka, Erazma Barčića 5 |
Poslovni broj: 2 UsI-1119/2020-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Sofije Germovšek, u upravnom sporu tužitelja B. P., iz P., kojeg zastupa opunomoćenik I. B., odvjetnik u P., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi obnove postupka – prestanka svojstva osiguranika, 8. siječnja 2021.,
p r e s u d i o j e
I. Oglašuje se ništavom točka III. rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-140-10/20-03/0330963494, URBROJ: 341-99-11/2-20-5641 od 10. kolovoza 2020. godine.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju B. P. nadoknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 3.125,00 (tri tisuće stotinu dvadeset pet) kuna (PDV uključen), u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima ovoga upravnog spora. Ako tuženik u navedenom roku tužitelju ne nadoknadi troškove spora, tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate, od dana izvršnosti odluke o troškovima spora (tj. od dana što neposredno slijedi nakon posljednjeg dana roka za dobrovoljno ispunjenje ove obveze od strane tuženika po primitku pravomoćne odluke o troškovima spora) do isplate.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova spora u preostalom dijelu od 400,00 (četiri stotine) kuna (PDV uključen).
Obrazloženje
Rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-140-10/20-03/0330963494, URBROJ: 341-99-11/2-20-5641 od 10. kolovoza 2020., povodom prijedloga za obnovu postupka podnesenog od strane tužiteljeva poslodavca HEP Operator distribucijskog sustava d.o.o., E. P., poništeno je prvostupanjsko rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Puli, KLASA: 140-10/15-02/0330963494, URBROJ: 341-13-11/2-15-026099 od 30. kolovoza 2018. (t. I. izreke), poništeno je drugostupanjsko rješenje tuženika, KLASA: UP/II-140-10/18-03/0330963494, URBROJ: 341-99-11/2-18/7401 od 30. listopada 2018. (t. II.), te je tužitelju utvrđen prestanak svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja s danom 19. rujna 2006. kod navedenog poslodavca (t. III.). Poništenim prvostupanjskim rješenjem od 30. kolovoza 2018. odbijen je zahtjev poslodavca da se tužitelju utvrdi prestanak svojstva iz mirovinskog osiguranja s danom 6. studenog 2014. godine. Poništenim drugostupanjskim rješenjem od 30. listopada 2018. odbijena je žalba poslodavca izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja. Ranija negativna rješenja donesena su slijedom postojanja prvostupanjske i drugostupanjske presude donesene u radnom sporu u parničnom postupku, kojima je utvrđeno da je nedopušten otkaz ugovora o radu (sklopljenog između poslodavca i tužitelja). Prijedlog za obnovu postupka prihvaćen je slijedom revizijske presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojom su navedene presude ukinute, a predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, da je prijašnji upravni postupak vođen povodom zahtjeva tužiteljeva poslodavca da se prestanak svojstva osiguranika tužitelju utvrdi s danom 6. studenog 2014. (a ne 19. rujna 2006.), zbog čega je točka III. osporavanog rješenja nezakonita. Smatra da je primijenjen vremenski nevažeći propis, te iznosi stajališta vezana uz radni spor. Tužitelj predlaže da Sud poništi točku III. osporenog rješenja tuženika. Traži i nadoknadu troškova spora, u iznosu od 3.525,00 kuna (PDV uključen).
Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporenog rješenja, u prilog svojim stajalištima poziva se na upravnosudsku praksu, podsjeća da se status osiguranika stječe po sili zakona, te ističe da će provesti sudsku odluku u slučaju da u radnom sporu bude pravomoćno utvrđen drugi datum prestanka svojstva osiguranja. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
Sud je odlučio ovaj spor riješiti bez rasprave (čl. 36. t. 4. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, u nastavku teksta: ZUS, vezano uz čl. 8. toga Zakona), utvrdivši da je tužbeni zahtjev osnovan.
Kod primjene izvanrednih pravnih lijekova, uključujući obnovu postupka, javnopravno tijelo nije ovlašteno izaći iz okvira predmeta upravne stvari rješavane u postupku čija je obnova predložena. Tuženik, stoga, ovdje nije bio ovlašten u obnovi postupka vođenog povodom zahtjeva poslodavca za utvrđivanje tužitelju prestanka svojstva iz mirovinskog osiguranja s danom 6. studenog 2014. utvrditi raniji prestanak ovog svojstva (bez obzira što je predlagatelj obnove to zatražio), što je tuženik neosnovano učinio. Izvršenje takvog rješenje pravno nije moguće, što ga čini ništavim, prema odredbi članka 128. stavka 1. točke 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09).
Netom izneseno dovoljno je za usvajanje tužbenog zahtjeva. Sud je, stoga, oglasio ništavom točku III. osporavanog rješenja, na koji način je, u tom pogledu, sam riješio stvar (čl. 58. st. 2. ZUS-a). Podredno, čak i da utvrđeni bitni postupovni nedostatak ne čini razlog za oglašivanje točke III. tuženikove odluke ništavom, osporavani dio rješenja tuženika trebalo bi poništiti kao nezakonit.
Istodobno, točke I. i II. tuženikova rješenja nisu opterećene ništavošću, već eventualno pobojnošću. No, tužitelj nije osporio zakonitost ovih točaka izreke rješenja, a Sud je granice tužbenog zahtjeva ovlašten prijeći samo zbog ništavosti (dijela) odluke (čl. 31. ZUS-a). Kako opstojnost isključivo točaka I. i II. rješenja tuženika, bez dodatnih odluka, nije spojivo s pravnom sigurnošću, niti bi na taj način bilo u cijelosti odlučeno o prijedlogu poslodavca za obnovu postupka, na tuženiku je da ove točke dopuni odlukom o drugom datumu prestanka svojstva osiguranika, ili da izvan snage stavi točke I. i II. rješenja.
Doseg ishoda ovog spora, uz pripadajuće upravnosudske upute (čl. 81. st. 2. ZUS-a), ograničen je na oglašivanje ništavosti (podredno: nezakonitosti, u svjetlu pobojnosti) rješenja kojim bi, primjenom obnove postupka, bilo odlučeno izvan okvira zahtjeva kojim je pokrenut izvorni upravni postupak. No, čak i ako se ne intervenira u prijašnje negativne odluke donesene povodom zahtjeva poslodavca (koje odluke nisu stekle svojstvo materijalne pravomoćnosti, u smislu čl. 13. ZUP-a), nema zapreke o prestanku svojstva osiguranika i o danu prestanka svojstva odlučivati u novim, zasebnim postupcima. Okolnost da je ranije odbijen spomenuti zahtjev poslodavca (čak i ako je to učinjeno pravomoćnim rješenjem) ne priječi javnopravno tijelo o prestanku svojstva i o danu prestanka svojstva ponovno odlučivati, pod za to propisanim pretpostavkama (primjerice, povodom novog zahtjeva poslodavca, ili po službenoj dužnosti).
Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, te uzevši u obzir propisana oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe, sukladno odredbama članka 22. stavka 1. i članka 11. stavka 1. točke 16. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine,“ broj 118/18).
Odluka Suda o troškovima spora donesena je na temelju odredbi članka 79. ZUS-a te Tbr. 23 i Tbr. 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), polazeći od toga da je tuženik u cijelosti izgubio spor. Kao radnja u odnosu na koju tužitelj može ostvariti pravo na naknadu troškova zastupanja priznat je sastav tužbe (2.500,00 kn), što uvećano za PDV čini ukupno priznate troškove spora u iznosu od 3.125,00 kuna. Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno članku 81. stavku 2. ZUS-a, dok je početak tijeka roka zakonskih zateznih kamata vezan uz izvršnost odluke o troškovima spora, tj. uz istek paricijskog roka što počinje teći dostavom stranci pravomoćne odluke o troškovima spora (čl. 80. st. 1. ZUS-a). U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova spora trebalo je odbiti, jer je tužitelj kao iznos PDV-a od 25% uz nagradu za sastav tužbe od 2.500,00 kuna označio 1.025,00 kuna, umjesto 625,00 kuna.
U Rijeci 8. siječnja 2021.
S u d a c
dr. sc. Alen Rajko, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.