Broj: Kž 269/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Miroslava Šovanja kao predsjednika vijeća te Damira Kosa i doc. dr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog G. G., zbog krivičnog djela iz čl. 246. st. 1. Krivičnog zakona Republike Srbije, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru od 17. ožujka 2017. godine, broj Kv I-58/16, u sjednici održanoj 30. svibnja 2017. godine,

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba osuđenog G. G. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom u postupku egzekvature utvrđeno je da je osuđenik G. G., osuđen presudom Višeg suda u Beogradu, Republika Srbija, broj K-940/12, pravomoćnom 16. prosinca 2013. godine, što je počinio kazneno djelo činjenično opisano u izreci pobijane presude, a pravno označeno kao neovlaštene proizvodnje i stavljanje u promet opojnih droga iz čl. 246. st. 1. Krivičnog zakonika Republike Srbije, te je tom presudom temeljem navedenog članka Krivičnog zakonika Republike Srbije, uz daljnju primjenu čl. 4., 14., 22., 25., 42., 45. i 54. Krivičnog zakonika Republike Srbije osuđen na kaznu zatvora u trajanju od ..., u koju kaznu mu je uračunato vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru od ...

Nakon toga, pobijanom presudom utvrđeno je kako zakonski opis kaznenog djela iz čl. 246. st. 1. Krivičnog zakonika Republike Srbije odgovara zakonskom opisu kaznenog djela protiv zdravlja ljudi- neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama iz čl. 190. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – pročišćeni tekst – dalje u tekstu: KZ/11, propisana kazna zatvora od jedne do dvanaest godina), te je u postupku preuzimanja izvršenja navedene pravomoćne i izvršne presude Višeg suda u Beogradu, temeljem odredbe čl. 190. st. 2. KZ/11, osuđenika G. G. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od ..., u koju kaznu mu je na temelju čl. 54. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru ...

Protiv ove presude žalbu je podnio osuđeni G. G. po branitelju B. G., odvjetniku iz Z. Žali se zbog odluke o sankciji i predlaže da se pobijana presuda preinači i osuđenom G. u postupku preuzimanja izvršenja kazne izrekne blaža kazna.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Opravdano ističe žalitelj da u postupku preuzimanja izvršenja kazne iz strane presude hrvatski sudovi nisu apsolutno vezani visinom kazne koja je bila izrečena u stranoj presudi. Međutim, pri donošenju odluke o kazni po hrvatskim zakonima, sudovi u Republici Hrvatskoj ne provode postupak utvrđivanja novih činjenica od kojih bi ovisila odluka o visini kazne već prihvaćaju kao utvrđene činjenice iz presude stranog suda, dajući im svoju ocjenu.

U ovom postupku prvostupanjski sud je ispravno vrednovao sve okolnosti koje su od utjecaja na visinu kazne tj. na njenu individualizaciju kako u odnosu na kazneno djelo tako i osobu počinitelja. Pri tome okolnost blažeg minimuma za isto kazneno djelo u Republici Hrvatskoj u odnosu na kaznene okvire za isto djelo u Republici Srbiji nije razlog koji bi opravdao izricanjem blaže kazne. Naime, niti strani sud nije izricao kaznu na granici ..., pa nema razloga za takvo umanjenje kazne niti u presudi u postupku egzekvature.

Također, tvrdnja o tzv. lakoj drogi zvanoj "..." potpuno je proizvoljna i nema svoje zakonsko uporište, imajući u vidu količinu za koju je osuđenik bio osuđen pred sudom strane države, opravdava identičnu kaznu i pred sudom u Republici Hrvatskoj.

Prema tome, kako ne postoje razlozi zbog kojih optuženik pobija prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 presuditi kao u izreci ove presude.

Zagreb, 30. svibnja 2017.