1              Poslovni broj: Gž-987/2019-2

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sutkinji Smiljki Premužić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja P. P. d.o.o. P., OIB …, zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u P., protiv tuženoga A. N. iz N., W., , zastupanog po punomoćnicima iz O. društva A. i partneri iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi protiv odluke o parničnom trošku sadržane u presudi na temelju priznanja Općinskog suda u Puli – Pola broj P-43/2019-9 od 13. lipnja 2019., 8. siječnja 2021.

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

1. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje odluka o parničnom trošku sadržana u presudi na temelju priznanja Općinskog suda u Puli – Pola broj P-43/2019-9 od 13. lipnja 2019. (toč. III. izreke).

 

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe.

 

3. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskom presudom na temelju priznanja presuđeno je tako da izreka u cijelosti glasi:

 

"1. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 100,00 kuna uvećan za zatezne kamate koje teku od 28. srpnja 2011. do isplate, po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31. srpnja 2015. određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

 

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 256,25 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 13. lipnja 2019. do isplate po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

 

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.700,49 kuna kao neosnovan.

 

IV. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

 

Protiv odluke o parničnom trošku sadržane u prvostupanjskoj citiranoj presudi, kojim je odbijen dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova (toč. III. izreke) žali se tužitelj po punomoćniku, navodeći da se žali zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da drugostupanjski sud preinači odluku u pobijanom dijelu, te obveže tuženika da tužitelju nadoknadi cjelokupni trošak postupka, odnosno podredno da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz dosudu troškova žalbe.

 

Tuženik u odgovoru na žalbu tužitelja ističe da je žalba neosnovana, te predlaže da je drugostupanjski sud odbije i potvrdi prvostupanjsku odluku, te traži trošak odgovora na žalbu.

 

Žalba nije osnovana.

 

Tužitelj ne navodi niti obrazlaže koje je to bitne povrede postupka počinio prvostupanjski sud, a ovaj sud ispitujući pobijano rješenje o trošku ne nalazi postojanje bitnih povreda parničnog postupka na koje sukladno čl. 365. st. 2., u svezi sa čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), pazi po službenoj dužnosti.

 

Suprotno žalbenim navodima tužitelja prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, odlučujući o trošku postupka i to odredbe čl. 154. st. 1., u svezi sa čl. 155. ZPP-a.

 

Neosnovano tužitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno odbio priznati tužitelju zatraženi trošak za pribavu podataka o dužniku u povećanom iznosu po Tbr. 32. u svezi s Tbr. 37. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje: Odvjetnička Tarifa), jer tužitelj nije dokazao kako to pravilno obrazlaže i prvostupanjski sud, da su podaci iz registra vlasnika vozila zemlje prebivališta tuženika zatraženi putem odvjetnika, a tužitelj nije niti priložio uz tužbu s prijedlogom za izdavanje platnog naloga dopis kojim bi punomoćnik tužitelja od bilo kojeg tijela tražio podatke o tuženiku odnosno vlasniku vozila čijeg su imali registarsku oznaku, kako je vidljivo iz dnevne parkirališne karte.

 

Pravilno je prvostupanjski sud na ime sudske pristojbe priznao tužitelju trošak u iznosu od 100,00 kn, a ne zatraženih 200,00 kn, jer je tužitelj, a kako je to iz spisa i vidljivo platio sudsku pristojbu u ukupnom iznosu od 100,00 kn koliko ga je sud i pozvao.

 

Pravilno je također prvostupanjski sud odbio i zahtjev tužitelja za naknadu troška prevođenja prema računu K… d.o.o. broj 120-1/2018 u iznosu od 975,45 kn.

 

Naime, stranke i drugi sudionici u postupku upućuju sudu svoje tužbe, žalbe i druge podneske na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu, kako je to i propisano člankom 104. ZPP-a.

 

Prema tome, tužitelj nije bio dužan dostaviti uz tužbu s prijedlogom za izdavanje platnog naloga kojeg je dostavio prvostupanjskom sudu i prijevod na njemačkom jeziku, jer se sukladno Uredbi (EZ) br. 1393/2007, Europskog parlamenta i vijeća od 13. studenoga 2007. sudska pismena koja se dostavljaju stranci u drugu državu članicu mogu dostaviti i na hrvatskom pismu, a primatelj ima pravo odbiti primitak pismena ako nije pismeno napisano ili se u njegovom prilogu ne nalazi prijevod na jeziku kojeg adresat razumije ili službenom jeziku države članice primateljice ili ako postoji više službenih jezika u toj državi članici službenom jeziku ili na jednom od službenih jezika mjesta na kojoj se obavlja dostava (čl. 8.). Prvostupanjski sud je tuženiku koji ima prebivalište u N. dostavio na hrvatskom jeziku svoje rješenje broj Pl-97/2018-2 od 8. siječnja 2019. kojim nije prihvatio prijedlog tužitelja za izdavanje platnog naloga već je odlučio da će se postupak nastaviti po tužbi (list 12 spisa) i dostavio tuženiku poziv za podnošenje odgovora na tužbu i pripremno ročište uz informaciju o pravu na odbijanje primitka pismena (list 16. a), a tuženik je to zaprimio i nije odbio primitak na hrvatskom jeziku već je angažirao punomoćnika i podnio odgovor na tužbu.

 

Zbog svega naprijed navedenog, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.700,49 kn.

 

Tužitelj je u samoj tužbi s prijedlogom za izdavanje platnog naloga zatražio naknadu troška za sastav tužbe za izdavanje platnog naloga u iznosu od 125,00 kn uvećanu za PDV, što mu je prvostupanjski sud i dosudio. Istina je kao što se u žalbi navodi da je prvostupanjski sud zakazao pripremno ročište i pozvao tuženika na davanje odgovora na tužbu iz razloga što nije prihvatio prijedlog tužitelja za izdavanje platnog naloga te da je tuženik i podnio odgovor na tužbu, no međutim, pripremno ročište zakazano za dan 28. kolovoza 2019. nije održano, već je prvostupanjski sud dana 13. lipnja 2019. donio presudu na temelju priznanja kao i odluku o parničnom trošku protiv čijeg dijela točke III. je tužitelj i podnio žalbu. Neosnovano stoga tužitelj u žalbi ističe da tužitelju pripada i jednokratna nagrada za cjelokupni postupak po Tbr. 7. toč. 8. Tarife u visini od 50 bodova uvećanu za pripadajući PDV, a u ostalom taj trošak tužitelj nije niti tražio.

 

Prema tome, budući da nisu ostvareni žalbeni razlozi, pa niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi odluku o parničnom trošku sadržanu u prvostupanjskoj presudi na temelju priznanja (toč. III. izreke) sukladno čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

 

Obzirom da je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana, to je odbijen kao neosnovan i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe.

 

Ovaj sud nije niti tuženiku dosudio trošak odgovora na žalbu, jer taj trošak po ocjeni ovoga suda sukladno čl. 155. ZPP-a nije bio potreban.

 

Radi svega naprijed navedenog, riješeno je kao u izreci.

 

Bjelovar, 8. siječnja 2021.