Pristupanje sadržaju
1 Poslovni broj: 4 K-176/20-15
Poslovni broj: 4. K-176/20-15
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski kazneni sud u Zagrebu po sucu tog suda mr. sc. Sanji Nola kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ivane Jagečić kao zapisničara u kaznenom predmetu protiv okrivljene B.1 F. zbog kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. dalje: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu poslovni broj Ko-DO-2861/20 od 24. siječnja 2020. godine nakon održane javne rasprave održane 08. siječnja 2021. u prisutnosti zamjenice općinskog državnog odvjetnika u Zagrebu Nikoline Srpak, a održane na temelju članka 404. stavka 5. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 56/13.,145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. dalje: ZKP/08) u odsutnostu uredno pozvane okrivljene, dana 08. siječnja 2021. godine
p r e s u d i o j e
Na temelju članka 544. ZKP/08 ovosudni kazneni nalog poslovni broj 4 K-176/20 od 12. veljače 2020. godine stavlja se izvan snage.
Okrivljena B.1 F., OIB …, kći O. i A. rođene K., rođena ... u K. V., s prebivalištem u Z., državljanka …, sa završenom srednjom školom, trgovac, nezaposlena, bez imovine, primateljica socijalne pomoći 2.000,00 kuna, udovica, majka dvoje punoljetne djece, ne vodi se drugi kazneni postupak, osuđivana
k r i v a je
što je
- u vremenskom razdoblju od 06. prosinca 2018. do 19. prosinca 2018. u Z., kao vlasnica obrta za trgovinu S. sa sjedištem na navedenoj adresi u nakani da sebi pribavi nepripadnu materijalnu dobit, od odgovornih osoba trgovačkog društva D. d.o.o., sa sjedištem u Z., naručila robe u vrijednosti od 29.061,74 kune, a pri čemu im je neistinito prikazala kako će naručenu robu platiti u roku od 15 dana po isporuci, pa kada su joj odgovorne osobe tog društva nemajući razloga za sumnjati u istinitost njezinih navoda joj povjerovale i isporučile naručenu robu, robu je preuzela i nije platila, a na koji način si je pribavila nepripadnu materijalnu dobit u iznosu od 29.061,74 te je za navedeni iznos oštetila trgovačkog društva D. d.o.o., sa sjedištem u Z.,
- dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu tuđe imovine nešto učini,
- čime je počinila kazneno djelo protiv imovine–prijevarom– opisano i kažnjivo po članku 236. stavku 1. KZ/11.
Na temelju članka 236. stavka 1. KZ/11 okrivljena B.1 F. se
o s u đ u j e
NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 9 (DEVET) MJESECI
Na temelju članka 56. KZ/11 okrivljenoj se i z r i č e
UVJETNA OSUDA
te se određuje da se izrečena kazna zatvora neće se izvršiti ukoliko okrivljena u roku od 3 (tri) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.
Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08 oštećenom trgovačkom društvo D. d.o.o. iz Z. se dosuđuje postavljeni imovinskopravni zahtjev u iznosu od 29.061,74 kuna (dvadeset i devet tisuća šesdeset i jednu kunu i sedamdeset i četiri lipe) te se nalaže okrivljenoj B.1 F. isti iznos platiti oštećenom u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude.
Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. ZKP/08 okrivljena se u cijelosti oslobađa dužnosti naknade troška ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08.
Obrazloženje
Uvodno citiranom optužnicom, Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu optužilo je okrivljenu B.1 F. za počinjenje kaznenog djela protiv imovine prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11 na način kako je to opisano u izreci presude.
Pozvana da se očituje o osnovanosti optužnice okrivljena B.1 F. porekla je učin kaznenog djela stavljenog joj na teret.
U svojem iskazu danom na vlastito traženje odmah na početku dokaznog postupka okrivljena je navela da je točno da je bila vlasnica obrta za trgovinu S., a obrt je poslovao do prošle godine, kada ga je zatvorila. Imala je i zaposlenih djelatnica E. F. i još jednu kojoj ne zna ime. Točno je da je kod njih dolazio suprug vlasnice društva D. d.o.o., ne zna kako se on zove, te je djelatnica obrta E. F. od društva D. d.o.o. naručivala robu, a radilo se o svijećama. Ne zna očno iznos robe koja je tako naručena. Točno je da je potom on dolazio i tražio da plate preuzetu robu, pri čemu joj nije ispostavio niti račune za tu robu koju je isporučio. Bila je u lošoj financijskoj situaciji, predočavala mu da ću mu račune podmiriti, no, tražila ga da je pričeka da dobije novac koji potražuje od smrti supruga, na što je govorio da nema problema i da će je čekati. U međuvremenu su je kontaktirali djelatnici policije i saznala je da je podnesena kaznena prijava. Naime, taj suprug od vlasnice D. d.o.o. je dolazio u trgovinu kod njenih djelatnica, a ona ga nikada nije vidjela, kao niti vlasnicu tog obrta. Ovo što joj se stavlja na teret je jedini poslovni odnos sa tim trgovačkim društvom. Kada su joj predočeni računi sa listova 51-56 spisa, pa pozvana da se očituje navela je da ona te račune nikada nije niti vidjela, nikada joj nisu računi poslani, a kada joj se prezentira da su isti potpisani, navela je da na istima prepoznaje potpis djelatnice koja se potpisala sa H., a to je ta E. F., time da joj se H. zove dečko. Iako se preziva isto, E. F. joj nije u rodu. Poslovanje tog obrta vodila je okrivljena, djelatnica joj je tek javila da je došla ta roba koju je naručila. Stalno je govorila da će tu robu platiti obročno. Ne zna kada je nastupila blokada računa obrta, obrt je 2018. poslovao, no, slabo. U to vrijeme kada joj je bilo javljeno da je u trgovinu stigla roba rekla je djelatnici neka to vrati. Htjela je tu robu vratiti, no, zvao ju je suprug vlasnice društva D. i odbijao preuzeti tu robu, štoviše prijetio joj je da će taj dug prodati. Svjesna je da postoji dug obrta, spremna je taj dug podmiriti putem obročnih otplata. Obročnu otplatu nije nudila niti toj vlasnici društva D. d.o.o., niti njenom suprugu jer ih nikada nije niti vidjela. Plaću je isplaćivala nekad putem računa, a nekad direktno na ruke zaposlenicima, nije uvijek poslovala putem računa.
Tijekom dokaznog postupka pročitana je materijalna dokumentacija i to podaci FINE za obrt S. s očevidnikom o danima insolventnosti i o redoslijedu plaćanja (list 11-49 spisa), računi dostavnice trgovačkog društva D. d.o.o. izdani obrtu S. od ..., ...,... i ... (list 51-56 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za trgovačko društvo D. d.o.o. (list 58-59 spisa), izvadak iz obrtnog lista za obrt S. ( list 60 spisa), dokumentacija zavoda za obrt S. od 3. rujna 2020. te … banke o prometu po računu za S. obrt za trgovinu od 01. rujan 2018. do 19. siječnja 2019. od 21. rujna 2020., u svojstvu svjedoka ispitana je K. B., B.2 B. i E. F., a na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenu.
Vlasnik oštećenog trgovačkog društva D. d.o.o. B.2 B. postavio je imovinskopravni zahtjev u postupku potražujući isplatu iznosa od 29.061,74 kuna.
Proanaliziravši i ocijenivši sve izvedene, kako materijalne tako i personalne dokaze kako svaki pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti, te dovodeći iste u svezu sa iskazom okrivljene, ovaj sud smatra da je nesporno utvrđeno da su u ponašanju okrivljene B.1 F. ostvarena sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11 za koje ju je oglasio krivom.
Nije sporno da je okrivljena B.1 F. u inkriminiranom razdoblju od 06. prosinca 2018. do 19. prosinca 2018. bila vlasnica obrta za trgovinu S. sa sjedištem u Z. Navedene okolnosti proizlaze iz izvatka iz obrtnog registra za obrt S., iskaza svjedoka E. F. te iskaza okrivljene koja ne spori navedeno. Nije sporo niti da je u tom razdoblju obrt S. od odgovornih osoba trgovačkog društva D. d.o.o., sa sjedištem u Z., naručio robu, koja je bila isporučena, te račune za koju robu obrt nije u ugovorenom roku, niti naknadno podmirio trgovačkom društvu D. d.o.o. Navedene okolnosti proizlaze iz iskaza svjedoka K. B., B.2 B., materijalne dokumentacije, a priznaje ih i okrivljena u svojoj obrani.
Sporno je da li je okrivljena kao vlasnica obrta S. u inkriminiranom razdoblju od trgovačkog društva D. d.o.o. naručila robe u ukupnoj vrijednosti od 29.061,74 kune, neistinito prikazujući da će naručenu robu platiti u roku od 15 dana po isporuci, pa kada su joj odgovorne osobe tog društva nemajući razloga za sumnjati u istinitost njezinih navoda povjerovale i isporučile naručenu robu, robu je preuzela ne plativši je, a na koji način si je pribavila nepripadnu materijalnu dobit u iznosu od 29.061,74 te je za navedeni iznos oštetila trgovačko društvo D. d.o.o.
Iz iskaza svjedoka K. B. proizlazi da je zajedno sa svojim suprugom B.2 B. suvlasnica društva D. d.o.o., Z. Ne sjeća se točnog datuma, bilo je to negdje tijekom prosinca pretprošle godine kada ih je nazvala okrivljena, te je tražila da bi od njih naručila lampione za svoju trgovinu S. na J.. Suprug je odlučio otići do nje, te mu je potom ispričala svoju tešku životnu situaciju, koliko se sjeća da joj je poginuo suprug i smrtno stradala kćer, te da živi sa unukom, te je naručila od njih robu, konkretno lampione tj. svijeće za groblje. Sve se odvijalo u kratkom periodu od nekih mjesec dana tijekom prosinca te godine kada je naručila robe u vrijednosti od oko 25.000,00 kuna, koja je roba bila i isporučena u više isporuka. Po preuzimanju robe istu nije platila, iako je bio ugovoren rok za plaćanje od 10-15 dana po isporuci robe. U više navrata su je kontaktirali, stalno je obećavala da će izvršiti plaćanje, no, kako se to nije dogodilo, u konačnici je podnijela prijavu kaznenog djela policiji. Uz tu prijavu tada je dostavila i račune vezane uz izdanu robu, gdje se točno vidi iznos štete koja je tom prilikom prouzročena. Postavila je imovinskopravni zahtjev u postupku i to u iznosu 25.000,00 kuna. Okrivljena nikada nije bila u trgovini, sada ju vidi prvi puta, tu robu je preuzimala radnica trgovine, zna da se radi o radnici imena T., koja je od njenog supruga kada bi joj dovozio robu, istu preuzimala u trgovini S. i potpisala se da je robu preuzela. To je bila prva i jedina poslovna suradnja sa tim obrtom. Prilikom tih kontakata okrivljena nikada nije nudila povrat robe koja joj je isporučena. Svu komunikaciju sa okrivljenom vršio je njezin suprug.
Iz iskaza svjedoka E. F. proizlazi da je radila u obrtu S. koji je u vlasništvu okrivljene oko dvije godine, ne sjeća se točno u kojem je to bilo razdoblju, no, do zatvaranja obrta. Poznato joj je da je okrivljena od tog trgovačkog društva naručila robu, konkretno lampaše, a robu je taj gospodin B.2, koji je bio jedan od suvlasnika tog društva, isporučivao obrtu S. pri čemu je ona tu robu preuzela i potpisala se na izdanim dokumentima. Po preuzimanju robe posao jednostavno nije išao, te se ta roba nije mogla prodati. Poznato joj je da je okrivljena molila tog gospodina da joj se odobri odgodu plaćanja, zna da je više puta dolazio tražeći da se plaćanje izvrši i prijeteći da će podnijeti prijavu tj. da će taj dug prodati. Prestala je raditi kada joj je okrivljena rekla da ide u mirovinu i da će obrt zatvoriti jer i posao jednostavno nije nikako išao. Detalja se više ne sjeća, sjeća se da je taj gospodin dolazio i prijetio gospođi, čak i da će joj ubiti unuka, zvao ju je na telefon, ona je molila odgodu plaćanja, a on na to nije htio pristati, a koliko joj je poznato okrivljena prijetnje nije nikome prijavljivala jer ju boli noga. Kada su joj predočene preslike računa koji prileže listovima 51-56 spisa, potvrdila je da se na istima nalazi njezin potpis, potpisivala se sa H. jer se tako preziva njezin dečko.
Iz iskaza svjedoka B.2 B. proizlazi da je vlasnik trgovačkog društva D. d.o.o. time da je prije vlasnica bila njegova supruga. Ne sjeća se točno kada je to bilo, upućen mu je telefonski poziv od nepoznatih osoba koje su se interesirale za kupnju svijeća prodajom kojih se bavi D. d.o.o.. Sjeća se da su u tom telefonskom kontaktu odmah tražili koliki je rok plaćanja za isporučenu robu, a kada je rekao da se bave proizvodnjom i prodajom svijeća i da je rok plaćanja 15 dana po isporuci, pristali su na poslovnu suradnju. Potom je telefonski kontaktirao sa osobom koje se predstavila kao gospođa F., za obrt S., time da mu je rekla da će sve detalje oko isporuke robe dogovarati njena radnica. Potom je sve detalje dogovarao sa tom radnicom, za koju je znao da se zove T., te je u nekoliko navrata u tom razdoblju, prije nego je istekao rok za plaćanje, isporučio robe u vrijednosti ukupnoj oko 30.000 kuna. Nakon što je protekao rok plaćanja pitao je što je sa naplatom tu radnicu i tada počinju problemi. Naime, počela mu je govoriti da je gospođa F. u lošoj financijskoj situaciji, da joj je navodno poginuo suprug te očekuje neku naknadu od ..., da joj je poginula i kćer da brine o unuci, no, čim dođe do novaca da će dugovanje podmiriti. U više se navrata interesirao telefonskim putem pa je tako razgovarao i sa okrivljenom i sa tom radnicom, u tim telefonskim kontaktima im je predlagao da obročno plate dužni iznos, one to nisu predlagale, no, ništa se od toga nije realiziralo. Onda je i otišao do sjedišta tog obrta na J. p. u Z. i tražio je da vidi gospođu F. koja je vlasnica obrta, na što mu je ta radnica rekla da se radi o starijoj gospođi, da ne može hodati, da očekuje neku operaciju. Nakon toga mu je čak ta radnica slala poruke da će dugovanje biti podmireno, neka ništa ne brine, no, ništa se od toga nije dogodilo. Nakon nekog vremena supruga i on su došli do tog obrta i obavijestili da će sudskim putem tražiti zaštitu. Isto tako i prije otprilike 6 mjeseci telefonski ga je kontaktirala nepoznata osoba koju je po glasu prepoznao kao tu radnicu koja se također interesirala za kupnju svijeća, a da bi, kada se predstavio jednostavno poklopila slušalicu. Radi se o klasičnom obliku prijevare i postavio je imovinskopravni zahtjev u iznosu vrijednosti robe koja je isporučena, a koju okrivljena nije podmirena u iznosu od 29.061,74 kuna.
Iz računa dostavnica trgovačkog društva D. d.o.o. izdanih obrtu S. od ..., ..., ..., ... i ... proizlazi da je obrtu okrivljene u razdoblju od 6. prosinca do 19. prosinca 2018. isporučeno robe u ukupnoj vrijednosti od 29.061,74 kune uz ugovoreni rok plaćanja od 15 dana, time da je roba preuzeta i potpisana na dostavnicama sa H.
Iz očevidnika o danima insolventnosti Fine za obrt S. proizlazi da je obrt u neprekidnoj blokadi od 2011., a iz očevidnika o redoslijedu plaćanja proizlazi da je ukupno stanje blokade 187.783,71 kunu.
Iako je okrivljena osporavala da bi ona naručila robu od trgovačkog društva D. d.o.o. tvrdeći da je robu za obrt naručivala djelatnica društva E. F., te da im je roba isporučena bez izdanih računa, a ona ju htjela vratiti što je vlasnik društva odbijao prihvatiti, a ona nije mogla, jer je bila u lošoj financijskoj situaciji robu platiti, sud njezinu obranu nije prihvatio kao istinitu, nejasna je i proturiječna sama sebi, kao i svim ostalim izvedenim dokazima, usmjerena isključivo ka otklanjanju kaznenopravne odgovornosti za učinjeno. Naime, iz iskaza svjedoka E. F., jedine djelatnice obrta S., kao što to proizlazi iz potvrde zavoda, proizlazi da je radila u obrtu S. do zatvaranja, da je vlasnica bila okrivljena koja je u inkriminiranom razdoblju naručila robu, konkretno lampaše od trgovačkog društva D. d.o.o., a koju robu je potom ona, kao djelatnica društva preuzimala i potisivala se prezimenom H., na izdanim dokumentima. I svjedok B.2 B. je potvrdio navedeno, da je po pozivu iz obrta S. razgovarao sa okrivljenom koja je pristala na poslovni odnos time da ga je uputila da detalje odnosa dogovara sa njezinom djelatnicom, sa kojom je potom kontaktirao i koja je preuzimala robu. Isti je potvrdio da je odmah kod dogovaranja poslovnog odnosa dogovoren rok plaćanja i to 15 dana po preuzimanju robe, a isto je navedeno i u računima dostavnicama, izdanim prilikom isporuke robe. Dakle, uzimajući u obzir obranu okrivljene razvidno je da je ista bila upoznata sa svim detaljima poslovnog odnosa, koji je očito dogovorila, kao i da sa činjenicom da je djelatnica E. preuzimala naručenu robu od društva D. d.o.o. te da je u trgovinu dolazio taj čovjek iz tog društva potom tražeći plaćanje računa za preuzetu robu. Osim toga, okrivljena je vodila poslovanje obrta S., kao što je to sama priznala u svojem iskazu, a da je robu naručila okrivljena koja je bila vlasnica obrta potvrdila je svjedok E. F., djelatnica obrta, kao i svjedok K. B., vlasnica društva D. d.o.o. u to vrijeme. Nadalje, iz iskaza svjedoka B.2 B. proizlazi da je prilikom prvog kontakta osoba koja ga je kontaktirala se interesirala za rok plaćanja isporučene robe, pa kada je rekao da je rok plaćanja 15 dana po isporuci, pristali su na poslovnu suradnju, da bi potom telefonski kontaktirao sa osobom koje se predstavila kao gospođa F., za obrt S., time da mu je rekla da će sve detalje oko isporuke robe dogovarati njena radnica, a onda je sve detalje dogovarao sa tom radnicom, za koju je znao da se zove T. I svjedok K. B., supruga B.2 B. potvrdila je da joj je poznato da je radnica imenom T. od supruga preuzimala robu koju je on isporučivao u trgovinu S. na J. Iz računa dostavnica trgovačkog društva D. d.o.o. izdanih obrtu S. u razdoblju od 6.-19. prosinca 2018. razvidno je da je kroz četiri isporuke obrtu S. isporučena roba društva D. d.o.o. u ukupnom iznosu od 29.061,43 kune, time da je rok za plaćanje iste bio 15 dana po isporuci, a robu je preuzimala djelatnica obrta, i to E. F., kao što to proizlazi iz iskaza svjedoka E. F. i iskaza okrivljene, a koja se na istim računima potisivala sa H., kao što je to sama potvrdila jer joj se tako zove dečko. Iz iskaza svjedoka B.2 B. i K. B. proizlazi da je roba isporučena kroz četiri isporuke unutar roka plaćanja za prvu isporuku, te nakon što je istekao rok plaćanja za prvu isporuku nastupili su problemi budući roba nije plaćena niti u roku plaćanja niti potom, a djelatnica obrta E. F. izgovarala se da je okrivljena u lošoj financijskoj situaciji jer joj je umro suprug i kćer, čeka otpremninu zbog smrti supruga te da će robu platiti. I okrivljena je potvrdila isto, neprestano ponavljajući da je svjesna dugovanja i da isto namjerava podmiriti kada dobije otpremninu. Svjedok B.2 B. istakao je da je u više navrata kontaktirao i to i okrivljenu i djelatnicu, tražio ih da makar kroz obročnu otplatu otplate preuzetu robu, no osim što su priznavale postojanje dugovanja, isto nije, niti djelomično, podmireno.
Uzimajući u obzir sve okolnosti naprijed opisanog postupanja okrivljene, po ocjeni ovog suda na nedvojben je način utvrđeno da je okrivljena postupala kod dogovaranja poslovnog odnosa za obrt S. na prijevaran način, neistinito je prezentirala odgovornoj osobi društva D. d.o.o. da će naručenu robu u roku dospijeća podmiriti, pa kada su joj djelatnici društva D. d.o.o. povjerovali i kroz četiri narudžbe u kratkom vremenskom razdoblju od svega 13 dana isporučili robe u ukupnoj vrijednosti od 29.061,74 kune, istu nije platila niti u ugovorenom roku plaćanja niti naknadno. Naime, okrivljena je bila svjesna kao vlasnica obrta S. da isti nema sredstava, posebice kad se uzme u obzir da je obrt S. bio u neprekidnoj blokadi računa od 2011., sa ukupnim stanjem blokade računa od 187.783,71 kunu, te isti u razdoblju od 1. siječnja 2018. do 19. siječnja 2019. nije imao nikakvog prometa po računu, kao što to potvrđuje podatak … banke. Dakle, iako je okrivljena tvrdila da je obrt te 2018. poslovao no slabo, njezina je obrana neuvjerljiva, protivna materijalnoj dokumentaciji koja dokazuje da je obrt bio u blokadi računa i da nije bilo bilo kakvog prometa po računu istog. Dakle, u navedenim okolnostima, kojih je okrivljena bila svjesna, ista naručuje robu od društva D. d.o.o. svjesna da je rok plaćanja 15 dana, jer je isti podatak već kod prvog kontakta tražen od B.2 B., te potom untar roka plaćanja za prvu isporučenu robu naručuje dalje robu u tri navrata u kratkim intervalima (..., ..., ... i ...) slijedom čega je obrtu S. isporučeno robe u vrijednosti od 29.061,74 kune. Pri tome, valja istaći da je robu preuzimala djelatnica obrta E. F., koja se, kao što su to potvrdili svjedoci K. i B.2 B. njima predstavljala imenom T., dok je na izdanim računima dostavnicama prilikom preuzimanja robe se potpisivala sa H.. Navedeno, također ukazuje na prijevarno postupanje, nejasno je koji je razlog djelatnici da se ne predstavi vlastitim imenom, i štoviše potpisuje drugim prezimenom, a što je i samoj okrivljenoj bilo poznato. Da je iza svega toga stajala upravo okrivljena, odnosno da nije djelatnica, kao što je uvodno u svojoj obrani okrivljena nastojala prikazati, sama naručila i preuzela robe, bez njezinog znanja, ukazuje upravo podatak da je okrivljenoj bilo poznato sve o predmetnim narudžbama, da je priznavala da je dužna isti iznos, te joj je pri tome i bilo poznato da je potpis H. na računima potpis djelatnice E. F. (koja se potpisala, ka što su to i okrivljena i svjedok E. F. navele prezimenom E. dečka). Nadalje, da je postojala unaprijed stvorena svijest i namjera okrivljene B.1 F. ne platiti preuzetu robu društvu D. d.o.o. uz činjenicu da je račun obrta S. bio u blokadi već godinama potvrđuje i činjenica, utvrđena iz suglasnih iskaza svjedoka B.2 B. i K. B. da su, odmah po dospijeću plaćanja i okrivljena i djelatnica obrta se počele pozivati na lošu financijsku situaciju i obečavati plaćanje, do kojeg nije dolazilo. Obrana okrivljene da je pokušavala vratiti robu kada joj je djelatnica rekla da je stigla, no da je vlasnik D. d.o.o. je odbio preuzeti neistinita je i neuvjerljiva. Naime iz iskaza svjedok B.2 B. proizlazi da roba nije vraćena niti plaćena, a kako je roba isporučena u četiri sukcesivne isporuke, nejasno je kako to da je okrivljena, svjesna da je došla prva isporuka robe, pristajala da se roba i dalje naručuje i preuzima, ako je, ako što je tvrdila odmah po isporuci istu htjela vratiti oštećeniku.
Na opisani su način u ponašanju okrivljene ostvarena sva objektivna obilježja kaznenog djela prijevare, ista je lažnim prkazivanjem činjenica dovela u zabludu odgovorne osobe trgovačkog društva D. d.o.o. i navela ih da obrtu S., čiji je vlasnik bila, isporuče robe u ukupnoj vrijednosti od 29.061,74 kune u razdoblju od 6.-19. prsoinca 2018. obečavajući ad će istu platiti u roku od 15 dana od dana isporuke, a što je bila svjesna da neće učiniti čime je sebi pribavila protupravnu imovinsku korsit u iznosu od 29.061,74 kune i za taj iznos oštetila trgovačko društvo D. d.o.o.
Okrivljena je bila svjesna svog djela i htjela je isto počiniti kao takvo i kao svoje, odnosno postupala je s izravnom namjerom, sve kako bi si pribavila protupravnu imovinsku korist u inkriminiranom iznosu. Naime, okrivljena je bila je svjesna da je obrt S. u blokadi računa od 2011., sa brojnim nepodmirenim obvezama, te da robu koju naručuje od društva D. d.o.o. neće podmiriti u ugovorenom roku plaćanja i isto nije ni htjela učiniti, čime su u njezinom ponašanju ostvarena i subjektivna obilejžja kaznenog djela prijevare iz članak 236. stavka 1. KZ/11.
S obzirom da nisu utvrđene okolnosti koje bi dovele u sumnju ubrojivost okrivljene u vrijeme počinjenja kaznenog djela ista je kriva za počinejno.
Obrana okrivljene tek je djelomično prihvaćena kao istinita i vjerodostojna i to u dijelu u kojem je priznala da je bila u inkriminirano vrijeme vlasnica obrta S. čije je sjedište bilo u Z., da je imala zaposlenu djelatnicu E. F., te da je od D. d.o.o. za obrt naručeno robe, koja je isporučena. Dio obrane da je robu naručivala djelatnica E. F., te da nisu ispostavljeni niti računi za naručenu robu, nije prihvaćena, suprotna je iskazima svjedoka B.2 B., K. B. i E. F. koji su suglasno naveli da je robu naručila upravo vlasnica obrta S., okrivljena B.1 F., a računi dostavnice koji su pročitani tijekom postupka, i na kojima je okrivljena sama prepoznala potpis svoje djelatnice E. F. potpisane sa H. ukazuju na neistinitost obrane okrivljene da računi za isporučenu robu nisu bili izdavani. Dio obrane okrivljene kojom poriče prijevarno postupanje tvrdeći da je naručenu robu namjeravala platiti no da to nije mogla jer nema od čega, a da vlasnik nije htio preuzeti robu natrag, nije prihvaćena, ocijenjena je obranom kojom nastoji umanjiti vlastitu kaznenopravnu odgovornost. Naime, iz iskaza svjedoka B.2 B. razvidno je da je osim obećanja da će robu platiti, okrivljena nije, ni na koji način, pa niti obročno, pokušavala podmiri dug, a nije bilo ni govora o vraćanju robe, pa uz situaciju da obrt okrivljene nije imao prometa po računu i bio u neprekidnoj višegodišnjoj blokadi, nesporno je da je okrivljena prilikom ugovaranja i naručivanja robe postupala prijevarno, neistinito prezentirajući da će roba biti plaćena što nije namjeravala učiniti.
Iskaz svjedoka E. F. prihvaćen je u dijelu u kojem je priznala da je radila kao djelatnica u obrtu S. vlasnice okrivljene B.1 F. te joj je poznato da je okrivljena od društva D. d.o.o. naručila lampaše, koju je ona preuzimala i potpisivala se na izdanim dokumentima, no roba nije plaćena. Taj dio iskaza suglasan je ostalim izvedenim dokazima. Dio iskaza svjedoka da je okrivljena nudila obročnu otplatu duga nije prihvaćen istinitim, sama je okrivljena istakla da ona nije nudila obročnu otplatu duga, a i svjedok B.2 B. je potvrdio isto. Štoviše, isti je naveo da je on predlagao da se roba obročno otplaćuje no do realizacije nije došlo. Dio iskaza svjedokinje da je B.2 B. dolazio u trgovinu i prijetio da će ubiti unuka okrivljene, da će prodati dug i slično, nije prihvaćen, ocijenjen je pokušajem da se u negativnom smislu prikaže oštećenik, suprotan je iskazu oštećenika, a kad se uzme u obzir da kao što je svjedokinja navela isto okrivljena nije prijavljivala nikome "jer ju je boljela noga", nedvojbeno je da je navedeno tek konstrukcija da se umanji odgovornost za učinjeno prebacivanjem nezakonitog postupanja na predstavnika oštećenika.
Iskazi svjedoka B.2 B. i K. B. u cijelosti su prihvaćeni kao jasni i vjerodostojni, dani su uvjerljivo i životno, suglasni su materijalnoj dokumentaciji u spisu predmeta.
Pročitana materijalna dokumentacija u cijelosti je prihvaćena kao istinita i vjeodostojna.
Odlučujući o izboru vrste i mjere kazne koja bi bila primjerena i kojom bi se ostvarila svrha kažnjavanja propisana zakonom, sud je polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja propisane KZ/11 uzeo u obzir sve okolnosti utvrđene kod okrivljene koje utječu da kazna bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), kao i jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je okrivljena počinila ovo kazneno djelo, način počinjenja kaznenih djela, osobne i imovinske prilike okrivljene, njezin prijašnji život te njezino ponašanje nakon počinjenja kaznenih djela.
Olakotnom okolnošću okrivljenoj cijenjena je činjenica da je okrivljena izrazila spremnost da namiri dugovanje.
Otegotnom okolnošću okrivljenoj cijenjna je činjenica da je ista već osuđvana i to zbog istog kaznenog djela prijevare 2015. uvjetnom osudom, kao i činjenica da do dana presuđenja nije, niti djelomice, podmirila štetu oštećeniku.
Za kazneno djelo prijevare člankom 236. stavak 1. KZ/11 propisana je kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina. Uzimajući u obzir sve naprijed navedene otegotne i olakotne okolnosti utvrđene na strani okrivljene, kao i društvenu opasnost te težinu kaznenog djela te visinu pribavljene imovinske koristi, sud je okrivljenu B.1 F. za počinjeno kazneno djelo prijevare osudio na kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci. Pritom je, cijeneći životnu dob, spremnost okrivljene naknaditi štetu oštećeniku, ocijenio da se i bez izvršenja kazne zatvora u konkretnom slučaju može postići svrha kažnjavanja pa je odredio da se kazna zatvora u trajanju od devet mjeseci neće izvršiti ukoliko okrivljena u roku od tri godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo. Ocjena je ovog suda da će ovakva kazna izrečena okrivljenoj, postići svrhu kažnjavanja, djelovati na okrivljenu da shvati neprimjerenost i kažnjivost za kršenje zakonskih propisa kako do ovakvih ili sličnih kažnjivih ponašanja ne bi došlo, a djelovat će se i na druge da shvate neprihvatljivost i kažnjivost za ovakva i slična ponašanja te će se izreći primjerena društvena osuda za počinjeno kazneno djelo.
Na temelju zakonske odredbe članka 158. stavka 2. ZKP/08 sud je oštećenom trgovačkom društvo D. d.o.o. dosudio postavljeni imovinskopravni zahtjev u iznosu od 29.061,74 kuna, koji se odnosi na štetu uzrokovanu tom društvu počinjenim kaznenim djelom prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ711 te naložio okrivljenoj isti iznos platiti oštećenom trgovačkom društvu D. d.o.o. u roku od 15 petnaest dana od dana pravomoćnosti ove presude.
Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. ZKP/08 sud je okrivljenu u cijelosti oslobodio dužnosti naknade troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08. Naime, okrivljena je nezaposlena osoba, bez imovine, primateljica socijalne pomoći, te je slijedom navedenih okolnosti sud ocijenio da ista nije u mogućnosti naknaditi trošak ovog postupka bez opasnosti po svoje uzdržavanje.
U Zagrebu, 08. siječnja 2021. godine
Zapisničar: Sudac:
Ivana Jagečić, v.r. mr. sc. Sanja Nola, v.r.
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke, a o istoj odlučuje Županijski sud kao sud II stupnja.
DNA:
- Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, KoDO-2861/20
- Okrivljena B.1 F., Z.
- Oštećenik D. d.o.o., Z.