1                  Poslovni broj: 2 UsI-1273/2020-7

 

                                                                                                                    Poslovni broj: 2 UsI-1273/2020-7

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K A

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Sofije Germovšek, u upravnom sporu tužitelja J. K., iz S. J., S. J., protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Zagreb, Trg N. Topalušić 1, radi obnove postupka - vještačenja, 8. siječnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

              Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-551-06/20-08/34, URBROJ: 524-08/6-20-2 od 30. rujna 2020. godine.

 

 

Obrazloženje

 

Rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-551-06/20-08/34, URBROJ: 524-08/6-20-2 od 30. rujna 2020., odbačen je zahtjev tužitelja, podnesen 27. siječnja 2020., za obnovu postupka dovršenog rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-551-06/18-01/27, URBROJ: 519-08/5-18-2 od 2. veljače 2020., u dijelu točke III. izreke tog rješenja. Potonjim rješenjem poništen je upravni akt Centra za socijalnu skrb Senj, KLASA: 551-07/17-01/1, URBROJ: 2125-52-01-02-17-5 od 10. srpnja 2017. (t. I. izreke), poništen je upravni akt Centra za socijalnu skrb Senj, KLASA: 551-07/17-01/1, URBROJ: 2125-52-03-03-17-3 od 26. lipnja 2017. (t. II.), te je riješeno da se odbacuje zahtjev tužitelja od 14. srpnja 2017. za provođenje postupka ponovnog vještačenja (t. III. – u odnosu na koju je predložena obnova postupka). U rješenju od 30. rujna 2020. tuženik obrazlaže, u bitnome, da tužitelj nije niti može učiniti vjerojatnim postojanje zakonskih pretpostavki za obnovu postupka, jer ne postoje pravne pretpostavke za pokretanje upravnog postupka radi vještačenja. Povezano s time, ističe da vještačenje nije upravna stvar, već dokaz koji se izvodi radi utvrđivanja činjenica u nekoj konkretnoj upravnoj stvari.

Tužitelj u tužbi i u kasnijem tijeku spora osporava zakonitost tuženikove odluke, iznosi prigovore vezane uz ranije vođene upravne postupke (uključujući nalaz i mišljenje institucionalnog tijela vještačenja od 5. prosinca 2003.), elaborira zbog čega Republiku Hrvatsku smatra nefunkcionalnom, smatrajući da je prijedlog za obnovu postupka trebalo usvojiti. Tužitelj predlaže da Sud poništi odluku tuženika od 30. rujna 2020. godine.

Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporenih rješenja, te predlaže odbaciti tužbu, podredno odbiti tužbeni zahtjev.

Sud je odlučio ovaj spor riješiti bez rasprave (čl. 36. t. 4. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, u nastavku teksta: ZUS, vezano uz čl. 8. toga Zakona), utvrdivši da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Razlozi za obnovu upravnog postupka propisane su odredbama članka 123. stavka 1. i 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09, u nastavku teksta: ZUP).

Prema članku 2. ZUP-a, upravnom stvari smatra se svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka, neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje, kao i svaka stvar koja je zakonom određena kao upravna stvar.

Vještačenje je jedno od dokaznih sredstava kojima se u upravnom postupku (prilikom rješavanja upravne stvari) utvrđuje činjenično stanje (čl. 58. st. 1. ZUP-a, vezano uz čl. 65. i čl. 66. toga Zakona).

Osnovano, stoga, tuženik naglašava da vještačenje nema obilježja upravne stvari, niti može biti predmet upravnog postupka. Nema zakonskih pretpostavki za vođenje upravnog postupka predmet kojega bi bilo vještačenje, pa je takav zahtjev potrebno odbaciti (čl. 41. st. 2. ZUP-a), što je i učinjeno točkom III. tuženikova rješenja od 2. veljače 2020. godine.

Tužiteljevi prigovori ne ulaze u doseg predmeta ovoga upravnog spora. Predmet spora ovdje je isključivo ocjena zakonitosti rješenja kojom je tuženik odbacio prijedlog za obnovu postupka dovršenog rješenjem od 2. veljače 2020. (t. III. izreke tog rješenja), tj. utvrđivanje (ne)postojanja nekog od propisanih razloga za obnovu postupka. Upravni postupak ne može biti pokrenut u upravnoj stvari predmet koje stvari bi bilo provođenje vještačenja. Pritom ni jedan od razloga za obnovu postupka iz članka 123. stavka 1. i 2. ZUP-a ne može činiti valjanu osnovu za pokretanje niti za obnovu postupka koji uopće ne može biti pokrenut.

              Uzevši u obzir navedeno, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom.

              Trebalo je stoga, na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

O prijedlogu za obnovu postupka, kao i o odbacivanju zahtjeva za pokretanje upravnog postupka, odlučuje se rješenjem (upravnim aktom). Konačna rješenja (uključujući ona netom navedenih vrsta) podliježu ocjeni zakonitosti u upravnom sporu. Zbog toga nije prihvaćen prijedlog tuženika za odbacivanje tužbe, jer postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora radi ocjene zakonitosti tuženikova rješenja od 30. rujna 2020., pri čemu je, zbog prethodno iznesenog, ocijenjeno da je riječ o zakonitom rješenju.

              Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođen plaćanja pristojbe na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 16., u vezi sa člankom 22. stavkom 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18).

U Rijeci 8. siječnja 2021.

                                                                                                                              S u d a c             

                    dr. sc. Alen Rajko, v.r.