Broj: Kž 207/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća, te doc. dr. sc. Marina Mrčele i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog S. T., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1., člankom 153. stavkom 1. i člankom 152. stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog S. T. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 19. svibnja 2017. broj Ov Kov-14/17.-7, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 2. lipnja 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog S. T. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Varaždinu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog S. T. zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1., člankom 153. stavkom 1. i člankom 152. stavkom 1. i kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. stavka 2. u vezi s člankom 4. KZ/11; produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog S. T. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08).

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni S. T. osobno te po branitelju T. J., odvjetniku iz V., ne navodeći izrijekom žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine. Budući da se obje žalbe okrivljenika podnesene osobno i po njegovom branitelju sadržajno poklapaju i međusobno nadopunjuju, to će iste biti razmatrane kao jedna žalba okrivljenika. Okrivljenik je osobno podnio i dopunu žalbe, koja se sadržajno preklapa s njegovim navodima iznesenim u osobnoj žalbi, uz dodatak da ga se obavijesti i pozove na ročište na kojem će se odlučivati o žalbi. Međutim, s obzirom na to da se u skladu s odredbom članka 495. ZKP/08. na postupak odlučivanja o žalbi na rješenje ne primjenjuju odredbe članka 475. ZKP/08. koje propisuju obvezu izvještavanja stranaka o sjednici drugostupanjskog vijeća povodom odlučivanja o žalbi na presudu, okrivljenik nije obaviješten o održavanju sjednice vijeća.

Žalba nije osnovana.

Prije svega, budući da dostatan stupanj osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kaznena djela za koja se u ovom kaznenom postupku tereti, kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., proizlazi iz dokaza na kojima se podignuta optužnica temelji, posebice iskaza oštećene K. V. te iskaza oštećene S. T., neosnovani su žalbeni prigovori okrivljenika kojima se takav zaključak prvostupanjskog suda nastoji osporiti isticanjem da je predmetna optužnica utemeljena na lažima obiju oštećenica te da je prijetnjama izrečenim oštećenoj S. T. ,,u očaju prijetio i da će nauditi sam sebi, a dio te prijetnje bi bio upravljen i prema oštećenoj“, pa bi svrha toga bila samo očajnička želja da mu oštećenica povjeruje, da ostanu u braku, a ne i nekakva ozbiljna prijetnja.

Protivno daljnjim žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud s pravom postojanje onih osobitih okolnosti koje upućuju na zaključak da kod okrivljenika postoji neposredna i konkretna opasnost da će boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem novih, istovrsnih ili sličnih kaznenih djela nalazi u rezultatima psihijatrijskog vještačenja.

Naime, prema nalazu i mišljenju vještaka psihijatra, kod okrivljenika postoje smetnje odnosno simptomatologija koja se može podvesti pod dijagnoze ..., pri čemu konstelacija (komorbiditet) dijagnosticiranih poremećaja ima uzročno posljedičnu vezu s ponašanjem okrivljenika pa i kod činjenja inkriminiranog kaznenog djela koje mu se stavlja na teret i radi istoga, alkoholizma, može dovesti i postoji opasnost od počinjenja novog, sličnog, težeg kaznenog djela, slijedom čega je preporučeno izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu iz članka 69. KZ/11.

Stoga, pritom imajući na umu da se okrivljenik podignutom optužnicom, pored ostalog, tereti i zbog počinjenja teškog kaznenog djela protiv spolne slobode, čiji način počinjenja upućuje na upornost, odlučnost, bezobzirnost u protupravnom postupanju i viši stupanj kriminalne volje, prvostupanjski sud opravdano zaključuje da je u konkretnoj situaciji neophodna daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog S. T. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. kao nužne i jedine prikladne mjere u svrhu otklanjanja iteracijske opasnosti.

Kraj takvog stanja stvari, žalbeni navodi kojima se upirući na nepostojanje zakonskih razloga koji opravdavaju produljenje mjere istražnog zatvora, ističe da su okrivljenikove karakteristike ličnosti postojale i prije te da nisu vezane za sumnju u počinjenje kaznenih djela, kao i to da je od vremena razgovora s oštećenom S. T. do lišenja slobode okrivljenik imao "dovoljno vremena za realizaciju ičega na [...njezinu...] štetu", ne dovode u pitanje pravilnost pobijane odluke.

Budući da ostali žalbeni navodi kojima okrivljenik upire na nepravilnosti u postupanju suda do kojih je, po njegovom mišljenju, došlo u dosadašnjem tijeku predmetnog kaznenog postupka, nemaju značaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, a ni ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile počinjene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 2. lipnja 2017.