1

Broj: Jž-2024/2020

 

                                         

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. M. Š., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17. i 126/19.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave koprivničko-križevačke, Policijske postaje Križevci, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru od 12. studenog 2020., broj: 42. Pp J-357/2020, u sjednici vijeća održanoj 7. siječnja 2021.,

 

p r e s u d i o    j e

 

 

              Odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave koprivničko-križevačke, Policijske postaje Križevci kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Bjelovaru od 12. studenog 2020., broj: 42. Pp J-357/2020, na temelju čl. 182. toč. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. M. Š. je oslobođen od optužbe da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, ukinuta je mjera opreza zabrane približavanja i uspostavljanja i održavanja veze s Đ. Š. te je odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračuna prvostupanjskog suda.

 

              Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se žalba prihvati.

 

              Žalba nije osnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, tužitelj navodi da je sud „proveo glavnu raspravu bez sudjelovanja svih stranaka i sudionika u postupku protivno odredbama Prekršajnog zakona odnosno nije saslušao policijskog službenika koji je utvrdio prekršaj, a samim time je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje“.

 

Iz takve žalbene tvrdnje, u kojoj se zapravo samo citira zakonska odredba čl. 195. st. 1. toč. 3. Prekršajnog zakona, bez navođenja konkretnih argumenata o počinjenoj bitnoj povredi odredaba prekršajnog postupka, jasno je da se ova tvrdnja, u biti, svodi na pobijanje ispravnosti utvrđenog činjeničnog stanja. Tim više što je u nastavku tvrdnje o počinjenoj bitnoj povredi, nakon što se citira zakonska odredba čl. 195. st. 1. toč. 3. Prekršajnog zakona, navodi da prvostupanjski sud nije ispitao policijskog službenika koji je utvrdio prekršaj, a što je nedvojbeno prigovor pravilnosti i potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga, žalbena osnova bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije razmatrana, osim po službenoj dužnosti kako je to prethodno bilo navedeno.

 

Neosnovano tužitelj, pobijajući presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ističe da je prvostupanjski sud trebao ispitati kao svjedoka policijskog službenika koji je utvrdio prekršaj. Naime, prema podacima u spisu, inkriminirani događaj je, podnošenjem Inicijalnog obrasca, prijavio CSS Križevci jedan dan nakon što se događaj dogodio, nakon čega su policijski službenici proveli izvide prekršaja. Kod takvog stanja stvari, potpuno je jasno da policijski službenici nisu bili očevici inkriminiranog događaja i da o istom nemaju neposredna saznanja. Stoga, i po ocjeni ovog suda nema razloga da se policijski službenici koji su utvrdili prekršaj ispitaju u dokaznom postupku, kako to neosnovano predlaže tužitelj u žalbi.

 

Nadalje, neosnovano se u žalbi ukazuje i na Zapisnik o ispitivanju svjedokinje Đ. Š. od 8. srpnja 2020. u PP Križevci, u kojem je ova svjedokinja teretila okr. M. Š. Naime, ova svjedokinja je ispitana na glavnoj raspravi 12. studenog 2020. i tada je iskazivala potpuno drugačije, a na upit prvostupanjskog suda o razlici u svom iskazu, navela je da je „u cijelosti izmislila taj dio događaja i neosnovano teretila supruga za opisano vrijeđanje“. Dakle, svjedokinja Đ. Š. je u cijelosti odustala do terećenja okr. M. Š., prikazujući zbivanje potpuno drugačije i navodeći, zapravo, da je neistinito iskazivala. S obzirom da ispitivanju ove svjedokinje u PP Križevci nije bio nazočan okrivljenik, to znači da obrana nije imala mogućnost postavljanja pitanja odnosno provjere vjerodostojnosti njenih tadašnjih tvrdnji. Budući da je svjedokinja, dakle, povukla ranije terećenje okrivljenika, pri čemu nije nevažno da se radi o nekonfrontiranom dokazu, uz inzistiranje na tome da je ranije lagala, tada taj njen raniji iskaz, u smislu temelja za donošenje osuđujuće presude, nema isto značenje. Za osuđujuću presudu potrebno je s potpunom izvjesnošću utvrditi da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, a odluka o prekršajnoj odgovornosti može se temeljiti samo na činjenici koja je nedvojbeno dokazana. Kod takve primjene zakona, stvar je tijela progona hoće li se, nakon citirane izričite izjave svjedokinje Đ. Š. dane na glavnoj raspravi, odlučiti za pokretanje postupka protiv nje zbog kaznenog djela davanja lažnog iskaza.                                                                                                                        

 

Stoga, suprotno prigovorima tužitelja, prvostupanjski sud je, na temelju potpune i pravilne ocjene svih provedenih dokaza, ispravno zaključio kako nije dokazano da bi okr. M. Š. počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret.

 

Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 7. siječnja 2021.

 

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, žrtvu nasilja, CSS i tužitelja.