1              Poslovni broj: Gž-831/2020-2

 

 

Poslovni broj: Gž-831/2020-2

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji mr.sc. Seniji Ledić, u pravnoj stvari tužiteljice L. V. iz OIB: … i Z. A. iz S., , S. M., OIB: …, obje zastupane po punomoćniku I. B., odvjetniku u P., protiv tužene S. B. iz P., OIB: …, zastupane po punomoćniku M. H., odvjetniku u Z., uz sudjelovanje umješača na strani tužene H. o. d.d. iz Z., OIB: … zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima Odvjetničkog društva O., P. & p. d.o.o. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužene i umješača na strani tužene protiv rješenja Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pn-66/2017-21 od 7. veljače 2020., 7. siječnja 2021.,

 

 

r i j e š i o j e

 

Odbijaju se kao neosnovane žalbe tužene i umješača na strani tužene te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pn-66/2017-21 od 7. veljače 2020.,

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanim su rješenjem odbačeni tuženičin i umješačev prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Požegi kao nepravodobni.

Protiv tog rješenja žalbu podnosi tužena i umješač na strani tužene zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači prihvaćanjem prigovora nenadležnosti, podredno da se rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na daljnji postupak.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalbe su neosnovane.

Sud je prvog stupnja donio pobijano rješenje pozivom na odredbu članka 20. ZPP. Pritom je sud imao na umu da su tužiteljice podnijele tužbu protiv tužene 16. listopada 2017., te da je tužena podneskom od 27. studenoga 2017. odgovorila na tužbu i u odgovoru istakla prigovor nedostatka aktivne legitimacije, prigovor nagođene stvari, osporila je navode tužbe da tužiteljice nisu znale za punomoć kojom su je ovlastile za zastupanje te su osporile tužbu I tužbeni zahtjev upuštajući se u raspravljanje o glavnoj stvari, kao i da je na pripremnom ročištu koje je održano 20. prosinca 2017. i na kojem je punomoćnica tužene predala podnesak kojim dopunjuje navode odgovora na tužbu, tužena istakla i prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Požegi jer tužena ima prebivalište u Z.

Umješač na strani tužene je predložio svoje miješanje u parnicu podneskom od 10. prosinca 2018. ističući u tom podnesku prigovor mjesne nenadležnosti.

Oba prigovora mjesne nenadležnosti sud je ocijenio nepravodobnim. Tuženičin je prigovor u tom smislu odbačen zato što je sud ocijenio da je tužena taj prigovor istakla u vrijeme kada ga više nije mogla osnovano istaći jer je to propustila učiniti u odgovoru na tužbu od 27. studenoga 2017. Što se tiče umješačevog prigovora mjesne nenadležnosti, taj je prigovor odbačen kao nepravodoban zato što je sud ocijenio da umješač mora primiti parnicu u onom stanju u kojem se nalazi u trenutku kada se umiješao u parnicu te je prekludiran za one parnične radnje koje se, s obzirom na tijek parnice, više ne mogu poduzeti.

Neutemeljeno žalitelji osporavaju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

Odredbom je članka 20. stavka 1. ZPP propisano da se sud može, u povodu prigovora tuženika, proglasiti mjesno nenadležnim, ako je prigovor podnesen najkasnije do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari.

Tužena se detaljnim odgovorom na tužbu 27. studenoga 2017. doista upustila u raspravljanje o glavnoj stvari, ali uz veći broj prigovora koji je u tom podnesku istakla, nije naveden prigovor mjesne nenadležnosti. Pritom okolnost da tužena svoj kasniji podnesak naziva "dopunom odgovora na tužbu" ne znači da je ona u odgovoru na tužbu istakla prigovor mjesne nenadležnosti.

Naime, odredba je članka 20. stavka 1. ZPP novelirana Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 25/13), i to člankom 5. kojim su u članku 20. stavcima 1. i 2. riječi "na pripremnom ročištu ili, ako ono nije održano, do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari na prvom ročištu za glavnu raspravu" zamijenjene riječima "do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari". To znači da je intencija zakonodavca pri spomenutoj noveli bila priječiti tuženika da ističe prigovor mjesne nenadležnosti nakon što je već dao odgovor na tužbu.

Dakle, sud je pravilno primijenio odredbu članka 20. stavka 1. ZPP kada je odbacio tuženičin prigovor mjesne nenadležnosti kao nepravovremen jer je on istaknut nakon što je tužena dala odgovor na tužbu, a pravovremeno ga je mogla istaći najkasnije do upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari.

Što se tiče prigovora mjesne nenadležnosti kojeg je istako umješač 10. prosinca 2018., pravilno je sud u primjeni odredbe članka 208. stavka 1. ZPP odbacio ovaj prigovor zato što je tom zakonskom odredbom propisano da umješač mora primiti parnicu u onom stanju u kakvu se nalazi u trenutku kad se umješač umiješao u parnicu, a u daljnjem tijeku parnice je ovlašten stavljati prijedloge i poduzimati sve ostale parnične radnje u rokovima u kojima bi te radnje mogla poduzimati stranka kojoj se pridružio.

Kako je, dakle, umješač istakao prigovor mjesne nenadležnosti u vrijeme kada ga više nije ni stranka na čijoj se strani u postupku umiješao nije mogla valjano istaći, sud je pravilno postupio kada je odbacio kao nepravovremen i prigovor umješača na strani tuženika.

Budući da nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjsko rješenje pobija, kao ni oni na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, žalbe je žalitelja valjalo odbiti i potvrditi pobijano rješenje temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP.

 

Split, 7. siječnja 2021.

 

Sutkinja

mr.sc. Senija Ledić