- 1 -              II Kž 541/2020-4

Broj: II Kž 541/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog K. V., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 27. studenog 2020. broj K-19/2020-10 o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 7. siječnja 2021.,

r i j e š i o   j e:

Odbija se žalba optuženog K. V. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je zbog počinjenja dva kaznena djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. KZ/11. nakon utvrđivanja pojedinačnih kazni zatvora od tri godine za svako djelo, optuženi K. V. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od četiri godine, produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), u koji mu je uračunato vrijeme lišenja slobode od 9. srpnja 2020. pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi K. V. po braniteljici, odvjetnici J. Č.-D., s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i optuženiku ukine istražni zatvor, podredno, da se istražni zatvor zamijeni mjerama opreza.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio činjenično stanje utvrdivši postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog K. V. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Žalitelj osporava utvrđeno činjenično stanje, tvrdeći da okolnosti koje navodi prvostupanjski sud ne predstavljaju one osobite okolnosti zbog kojih je nužno optuženiku produljiti istražni zatvor te da je njegovim dosadašnjim boravkom u istražnom zatvoru narušeno načelo razmjernosti.

Međutim, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da podaci u spisu o dosadašnjoj osuđivanosti optuženika u povezanosti s rezultatima provedenog psihijatrijskog vještačenja, opravdavaju njegovo daljnje zadržavanje u istražnom zatvoru.

Naime, optuženi K. V. je prema podacima iz kaznene evidencije osuđivan uvjetnom osudom zbog kaznenog djela teške krađe presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 15. veljače 2016. broj Kmp-10/2016, a istom je sankcijom i zbog istog kaznenog djela, prema podacima dostupnima u e-spisu, osuđen i presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 15. listopada 2020. broj K-239/2020. Uvidom u prekršajnu evidenciju razvidno je da je isti prekršajno kažnjen zbog počinjenog prekršaja protiv javnog reda i mira. Dakle, radi se o optuženiku koji je i ranije činio protupravna djela protiv imovine i s elementima nasilja, a izrečene sankcije očito u odnosu na njega nisu polučile odgovarajući učinak, budući da je njegovo ponašanje progrediralo činjenjem težih i pogibeljnijih djela.

Pored toga, provedenim psihijatrijskim vještačenjem kod optuženika je utvrđen teži oblik poremećaja ličnosti kojim dominiraju obilježja disocijalne i emocionalno nestabilne ličnosti graničnog tipa, s crtama emocionalne nezrelosti, povišene anksioznosti, niskog praga tolerancije na frustracije, otežane kontrole impulsa i agresivnosti. Njegovo ponašanje značajno odstupa od ponašanja prosječne osobe s obzirom na sklonost asocijalnim postupcima, izostanku empatije prema žrtvama svojih postupaka i neobaziranju na posljedice istih.

Sve navedene okolnosti, protivno navodima žalbe, upućuju na realnu i neposrednu opasnost od nastavka činjenja kaznenih djela na strani optuženog K. V. pa je prvostupanjski sud protiv njega osnovano produljio istražni zatvor iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Nije u pravu žalitelj s tvrdnjom da će se ista svrha koja se postiže istražnim zatvorom postići i blažim mjerama, budući da kvaliteta i značaj okolnosti zbog kojih je optuženiku produljen istražni zatvor na to ne ukazuju. Osim toga, protiv optuženika je u tijeku i postupak pred Općinskim sudom u Osijeku zbog kaznenog djela razbojničke krađe, što dodatno upućuje na povećanu opasnost od mogućeg nastavka činjenja kaznenih djela na njegovoj strani.

Protivno optuženikovim daljnjim žalbenim navodima, njegovim boravkom u istražnom zatvoru u trajanju od šest mjeseci nije narušeno niti načelo razmjernosti, budući da njegovo dosadašnje lišenje slobode ne predstavlja niti polovicu najduljeg trajanja istražnog zatvora prema članku 133. ZKP/08., a niti je u nesrazmjeru s kaznom zatvora koja mu je izrečena nepravomoćnom presudom.

Slijedom izloženog, budući da optuženikovim žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 7. siječnja 2021.