Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 157/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              I 1/2021-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: I 1/2021-4

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijaliste Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika Z. K., zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točki 2. u vezi s člankom 331. stavkom 2. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. ispravak), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu od 27. studenog 2020. broj Ik I-242/2020-11, u sjednici održanoj 7. siječnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

              Odbija se kao neosnovana žalba zatvorenika Z. K.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Karlovcu odbijen je kao neosnovan prijedlog zatvorenika Z. K. za uvjetni otpust.

 

Protiv tog je rješenja žalbu podnio zatvorenik Z. K. po opunomoćenicama, odvjetnici A. T. i odvjetnici S. Z., bez navođenja žalbenih osnova zbog kojih je podnosi, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se uvjetni otpust odobri.

 

U skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), koji se u ovom postupku primjenjuje u smislu odredbe članka 44. stavka 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora (,,Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00. - ispravak, 129/00., 59/01., 67/01. - ispravak, 11/02. - ispravak, 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. – Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. – Kazneni zakon, 56/13. i 150/13. i 90/19. – dalje: ZIKZ), spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Osporavajući pravilnost pobijanog rješenja, zatvorenik Z. K. u žalbi tvrdi da prvostupanjski sud ,,nije ocijenio sva mišljenja i sadržaje pribavljene dokumentacije i u svezi s ostalim, odnosno ocijenio je samo ono što ide na štetu zatvorenika, a to je da nije odslužio ¾ kazne“. Također, tvrdi da pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama jer ,,prvostupanjski sud nije u obrazloženju rješenja rekao zašto omjer izdržanog i ne izdržanog dijela kazne je razlog odbijanja prijedloga za uvjetni otpust“, čime je, prema mišljenju žalitelja, pobijanim rješenjem ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka.

 

Međutim, nakon što je pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice koje su od značaja za odluku o osnovanosti prijedloga za uvjetni otpust, prvostupanjski je sud, osobito imajući na umu omjer neizdržanog dijela kazne u odnosu na ukupno izrečenu kaznu zatvora, s pravom zaključio da u konkretnoj situaciji nisu ispunjeni uvjeti iz članka 59. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/17. i 126/19. – dalje: KZ/11.) te potom s pravom odbio prijedlog zatvorenika Z. K. za uvjetni otpust.

 

Budući da je za takvu odluku iznio jasne, valjane i dostatne razloge, bez proturječja, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pobijanim rješenjem nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., na koju, naprijed iznesenim žalbenim navodima, očito smjera žalitelj.

 

Naime, iz Izvješća Zatvora u G. vidljivo je da je zatvorenik s izdržavanjem kazne zatvora u trajanju od sedam godina i šest mjeseci započeo 19. lipnja 2016. te da je očekivani istek kazne 3. ožujka 2024.

 

Prema tome, imajući na umu da je zatvorenik 3. lipnja 2020. izdržao tek polovinu kazne zatvora, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da se, unatoč žalbom istaknutim pozitivnim okolnostima iz Izvješća Zatvora u G. u vidu urednog izdržavanja zatvorske kazne zbog čega je procijenjen najvišom penološkom ocjenom, osiguranog postpenalnog prihvata te prijedloga Zatvora u G. da se uvjetni otpust zatvoreniku odobri, u vremenu koje je zatvorenik proveo na izdržavanju kazne zatvora nije mogla postići svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11. u smislu izražavanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecaja na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela, kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja te omogućavanja počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

 

Stoga, budući da se prilikom ocjene o osnovanosti prijedloga za uvjetni otpust, pored okolnosti iz članka 59. stavka 2. KZ/11., treba imati na umu i sama svrha kažnjavanja, a koja se, dakle, ne postiže samo izricanjem i odmjeravanjem adekvatne kazne za počinjeno kazneno djelo, nego i načinom te duljinom njezinog izvršavanja, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je za sada nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne zatvora.

 

              Kraj takvog stanja stvari, žalbeni navodi zatvorenika kojima ističe da ima 72 godine, dok je u vrijeme počinjenja kaznenog djela zbog kojeg se nalazi na izdržavanju kazne zatvora imao 44 godine te da se radi o kaznenom djelu ilegalnog posjedovanja vatrenog oružja, pri čemu je, s obzirom na to da je tada u Republici Hrvatskoj bilo proglašeno ratno stanje i zatvorenik nije izlazio iz države, bilo najlakše ostalim osuđenicima svaliti krivnju na njega, stranog državljanina osuđenog u odsutnosti, nemaju utjecaja na pravilnost pobijane odluke.

 

Također, što se tiče nesporno narušenog zdravstvenog stanja zatvorenika u vidu značajnijih kardiovaskularnih poteškoća zbog čega mu je preporučena operacija trbušne arterije koju bi se trebala obaviti u Specijalnoj bolnici za kardiovaskularnu kirurgiju u K. T., prvostupanjski sud s pravom u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da se radi o okolnosti koja je odredbom članka 155. stavka 2. točke 1. ZIKZ-a propisana kao jedan od razloga za eventualno odobravanje prekida izdržavanja kazne zatvora, a ne i za uvjetni otpust, kao i to da se, u skladu s odredbom članka 156. stavka 2. ZIKZ-a, nakon složenijeg operativnog zahvata prekid može odobriti i u duljem trajanju.

 

Osnovanost takvog utvrđenja prvostupanjskog suda nije dovedena u sumnju žalbom istaknutim tvrdnjama zatvorenika da svaki liječnik s obzirom na životnu dob zatvorenika ne bi preporučio pacijentu da se u takvom psihičkom stanju podvrgne operaciji budući da i sama podsvijest radi na način da će pacijent podvrgnut anesteziji radije izabrati ostati u stanju uspavanosti nego se probuditi da bi se opet nakon toga vratio u zatvor.

 

Slijedom svega navedenog, a budući da je ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., utvrđeno da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da ne postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. te da na štetu zatvorenika nije povrijeđen kazneni zakon, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 7. siječnja 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Vesna Vrbetić, v. r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu