- 1 -              II Kž 546/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 546/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. V., zbog kaznenog djela iz članka 120. stavka 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 53/91., 39/92., 91/92., 31/93. – pročišćeni tekst, 35/93. – ispravak, 108/95., 16/96. – pročišćeni tekst i 28/96. – dalje: OKZ RH), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 4. prosinca 2020. broj K-Rz-5/2013, o određivanju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 7. siječnja 2021.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog M. V.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optuženi M. V. proglašen krivim zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavka 1. OKZRH te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina, pod točkom I. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 131. stavkom 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) određen je istražni zatvor protiv optuženog M. V. iz osnove u članku 123. stavku 2. ZKP/08. te je, pod točkom II. izreke, u istražni zatvor optuženiku uračunato vrijeme lišenja slobode od 19. veljače 2010. do 24. srpnja 2011.

 

              Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi M. V. po branitelju, odvjetniku D. R., s prijedlogom da se istražni zatvor protiv optuženika ukine.

 

              Žalba nije osnovana.

 

Optuženi M. V. u žalbi tvrdi da, unatoč izrečenoj kazni zatvora u trajanju duljem od pet godina, protiv njega nije trebalo određivati istražni zatvor, a s obzirom na to da je posljednjih pet godina, otkako se nalazi na slobodi, uredno dolazio na rasprave i odazivao se na sve pozive suda kao i da je, budući da je državljanin i Republike Hrvatske i Republike Srbije, mogao u bilo kojem trenutku otići na teritorij Republike Srbije koja ne izručuje svoje državljane za kaznena djela ratnog zločina. Prema mišljenju žalitelja, ,,određivanje istražnog zatvora faktično predstavlja upućivanje opt. na izdržavanje kazne, što nije svrha istražnog zatvora, bez obzira na izrečenu kaznu, te predstavlja pretjerani formalizam u primjedbi odredbi ZKP-a što je protivno pravu opt. na pravično suđenje zaštićenom i Ustavom RH i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda“.

 

Međutim, u navedenom žalitelj nije u pravu.

 

Naime, odredbom članka 123. stavka 2. ZKP/08. izričito je propisano da će se pri izricanju presude uvijek odrediti ili produljiti istražni zatvor protiv okrivljenika kojem je izrečena kazna zatvora od pet godina ili teža kazna.

 

Prema tome, s obzirom na to da je optuženom M. V. u ovom kaznenom postupku nepravomoćnom presudom izrečena kazna zatvora u trajanju duljem od pet godina, prvostupanjski je sud pravilno i na zakonu utemeljeno protiv optuženika odredio istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 2. ZKP/08. jer je u takvoj situaciji, u skladu s citiranom zakonskom odredbom, primjena mjere istražnog zatvora obvezna.

 

Budući da je, dakle, prvostupanjski sud prilikom izricanja nepravomoćne presude kojom je optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od sedam godina bio u obvezi postupiti u skladu s imperativnom zakonskom odredbom te odrediti istražni zatvor iz citirane osnove, prethodno istaknuti žalbeni prigovori optuženika nemaju nikakvog utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

 

Slijedom navedenog, s obzirom na to da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile počinjene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 7. siječnja 2021.