1       Poslovni broj: 35 Gž Ovr-766/2020-2

 

Poslovni broj: 35 Gž Ovr-766/2020-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tanji Novak-Premec, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja B. K. d.o.o., OIB: ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik T. Z., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Z. i p. d.o.o. u Z., protiv ovršenice S. J. M., OIB: ..., O., koju zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u O., radi ovrhe na novčanoj tražbini koja pripada ovršenici, povodom žalbe ovršenice podnesene protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Osijeku-Stalne službe u Valpovu poslovni broj: Ovr-230/2020-19 od 20. listopada 2020., dana 7. siječnja 2021.

                           

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se žalba ovršenice i preinačuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Osijeku-Stalne službe u Valpovu poslovni broj: Ovr-230/2020-19 od 20. listopada 2020. na način da se odbija ovršni zahtjev ovrhovoditelja.

 

Nalaže se ovrhovoditelju naknaditi ovršenici troškove žalbenog postupka u iznosu od 1.105,00 kn (tisućustopetkuna) u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev ovršenice za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem o ovrsi u toč. I/ izreke određena je predložena ovrha pljenidbom i prijenosom novčane tražbine ovršenice prema ovršenikovu dužniku A. b. d.d. po osnovi pravomoćne presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: P-188/2018-16, radi prisilne naplate tražbine ovrhovoditelja u ukupnom iznosu od 2.786.342,02 kn s pripadajućim zateznim kamatama preciziranim u prijedlogu za ovrhu i radi naplate troškova ovog ovršnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama, koji trošak je ujedno rješenjem o ovrsi (toč. II/ izreke) određen u iznosu od 2.210,00 kn, a sve na temelju ovršnih isprava – Ugovora o kreditu broj: 717-51007877 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, solemniziranog kod javne bilježnice T. K. pod brojem OV-6782/10, i zadužnice ovjerene po istoj javnoj bilježnici pod brojem OV-6802/10.

 

Pravodobno podnesenom žalbom navedeno rješenje o ovrsi u cijelosti pobija ovršenica,  prigovarajući da je ovrha određena na predmetu koji nije njezina imovina jer je tražbinu prema A. b. d.d. ustupila trećoj osobi. Osim toga, ističe da je nastupila zastara tražbine, da predmetna zadužnica nije ovršna isprava, kao i da je predmetna tražbina ovrhovoditelja u većem dijelu namirena. Stoga predlaže preinačiti prvostupanjsko rješenje i prijedlog za ovrhu odbiti u cijelosti.

 

              Ovrhovoditelj je podnio odgovor na žalbu u kojem se žalbi u cijelosti usprotivio, osporavajući da je dugovanje ovršenice plaćeno, protiveći se istaknutom prigovoru zastare i ističući da je na temelju ugovora o cesiji na njega u konačnici prešla tražbina koja proizlazi iz Ugovora o kreditu sklopljenog s H. A. – A. b. d.d. kao kreditorom, u kojem je ovršenica sudjelovala kao jamac-platac. Stoga predlaže odbiti žalbu i potvrditi rješenje o ovrsi.

             

Žalba je osnovana.

 

U povodu žalbe ovršenika ovaj sud je pobijano rješenje o ovrsi ispitao i po službenoj dužnosti, i to imajući u vidu da je odredbom čl. 50. st. 5. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 – nastavno: OZ) propisano da u povodu žalbe iz st. 1. tog članka sud pazi po službenoj dužnosti na razloge iz st. 1. toč. 1., 3. i 5. tog članka, kao i na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

 

              Prema čl. 50. st. 1. toč. 1. OZ, ovršenik može izjaviti žalbu protiv rješenja o ovrsi ako isprava na temelju koje je ono doneseno nije ovršna isprava, dok je odredbom čl. 29. st. 1. OZ propisano da je ovršna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze.

             

Ovrhovoditelj je predmetni prijedlog za ovrhu na novčanoj tražbini koja pripada ovršenici utemeljio na dvije ovršne isprave - Ugovoru o kreditu broj: 717-51007877 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, solemniziranom 21. srpnja 2010. po javnoj bilježnici T. K. iz O. pod brojem OV-6782/10 (nastavno: Ugovor), i bjanko zadužnici ovjerenoj 21. srpnja 2010. po istoj javnoj bilježnici pod brojem OV-6802/10 (nastavno: bjanko zadužnica).

 

Pravilnik o obliku i sadržaju bjanko zadužnice (Narodne novine, broj: 136/05 i 13/10) u čl. 4. st. 1. toč. 3. propisuje da se na prvoj stranici bjanko zadužnice nalazi, među ostalim, izričita izjava dužnika da je suglasan da se radi naplate tražbine u iznosu koji će naknadno odrediti vjerovnik, sa zateznom kamatom koja teče od dana koji će naknadno odrediti vjerovnik, ali najranije od dana izdavanja zadužnice do dana isplate, zaplijene svi njegovi računi kod banaka.

 

Na prvoj stranici priložene bjanko zadužnice (list 17 spisa) ovrhovoditelj je, kao vjerovnik, trebao – sukladno ranije navedenoj odredbi čl. 4. st. 1. toč. 3. Pravilnika o obliku i sadržaju bjanko zadužnice – točno odrediti iznos svoje tražbine (rubrika označena sa 3), no to je propustio učiniti (u tom smislu i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj: Pž-4775/10-3 od 7. rujna 2010.). Budući da je bjanko zadužnica takva isprava koja podrazumijeva naknadno upisivanje iznosa u istu (čl. 215. st. 1. OZ), propust ovrhovoditelja (koji je kao vjerovnik bio ovlašten i dužan to učiniti – napomena 3 na zadužnicama) da to učini rezultira ocjenom da priložena bjanko zadužnica nema svojstvo ovršne isprave u smislu Ovršnog zakona (što ne znači da ovrhovoditelj neće moći ubuduće tražiti ovrhu ako je naknadno pravilno popuni).

 

Takvo svojstvo nema niti Ugovor, kao druga isprava koju je ovrhovoditelj u prijedlogu za ovrhu deklarirao kao ovršnu ispravu.

Prema odredbi čl. 54. st. 1. Zakona o javnom bilježništvu  (Narodne novine, 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09 – nastavno: ZJB) javnobilježnički akt je ovršna isprava ako je u njemu utvrđena određena obveza na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi i ako sadrži izjavu obvezanika da se na temelju tog akta može radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospjelosti obveze, neposredno provesti prisilna ovrha. Prema st. 6. istog članka isti učinak ima i privatna isprava koju je javni bilježnik potvrdio (solemnizirao).

 

Iz Ugovora, koji je javnobilježnički akt, proizlazi da su založni dužnici suglasni da banka (prvotni vjerovnik od kojeg je tražbina u konačnici ustupljena ovdje ovrhovoditelju) na temelju istog neposredno provede ovrhu prodajom založenih nekretnina, kao i na svim predmetima ovrhe predviđenim Ovršnim zakonom (čl. 13. i 14.).

 

Iz navedenih odredbi ove ovršne isprave, međutim, ne slijedi postojanje opće klauzule ovršnosti (clausula exequendi) koju bi dala ovdje ovršenica, kao jamac-platac po Ugovoru, kojom bi ona sama pristala na provedbu ovrhe na njezinoj cjelokupnoj imovini, u smislu citiranog čl. 54. st. 1. ZJB koji govori o izjavi obvezanika (što znači da nitko drugi nije mogao obvezati ovršenicu umjesto nje same), pa zbog toga, kao i činjenice da niti nekom drugom odredbom Ugovora o davanju kredita nije dana takva izjava, navedena isprava ne predstavlja ovršnu ispravu na temelju koje bi ovrhovoditelj mogao tražiti ovrhu na novčanoj tražbini ovršenice S. J. M. (OIB: ...). Treba pritom primijetiti da je u čl. 20. Ugovora konstatirano da su stranke suglasne da će se Ugovor sa Sporazumom smatrati ovršnom ispravom u smislu odredbi Zakona o javnom bilježništvu i Ovršnog zakona kada ga javni bilježnik potvrdi (solemnizira). Javna bilježnica je i solemnizirala Ugovor, no sve to nije od odlučnog značaja kada Ugovoru nedostaje opća klauzula ovršnosti (clausula exequendi) jer ovršenica nije dala izjavu da se na temelju Ugovora može neposredno provesti prisilna ovrha na njezinoj imovini.

 

Zbog svega navedenog preostali žalbeni navodi nisu od odlučnog značaja te je ovaj sud primjenom čl. 380. toč. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19) u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ prihvatio žalbu ovršenice i preinačio rješenje o ovrsi tako da se odbija ovršni zahtjev ovrhovoditelja, a zbog takve odluke o glavnoj stvari ovršenici je na teret ovrhovoditelja valjalo dosuditi troškove sastava žalbe protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 625,00 kn, sukladno Tbr. 10. toč. 5. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) i sudske pristojbe za žalbu protiv tog rješenja u zatraženom iznosu od 480,00 kn, sukladno Tbr. 3. st. 2. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, broj: 53/19).

 

U Varaždinu 7. siječnja 2021.