Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

- 1 -

Poslovni broj: 4 UsI-1200/2020-4

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 4 UsI-1200/2020-4

 

 

 

U I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

              Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja D. S. i M. P. iz S., koje zastupa opunomoćenica M. T., odvjetnica iz Z., protiv tuženika Grada Slatine, gradonačelnika, Trg Svetog Josipa 10, Slatina, radi poništenja odluke o ukidanju suglasnosti za prijenos vlasništva, 5. siječnja 2021.,

 

r i j e š i o  j e

 

Tužba se odbacuje.

 

Obrazloženje

 

Tužitelji su podnijeli tužbu ovome Sudu 9. studenoga 2020. protiv uvodno označenog tuženika radi poništavanja odluke o ukidanju suglasnosti za prijenos vlasništva na k.č.br,  u k.o. S. KLASA: 940-01/08-01/47, URBROJ: 2189/02-04-02/03-20-5 od 31. kolovoza 2020.

Navedenom odlukom su u cijelosti ukinute pisane suglasnosti gradonačelnika Grada Slatine koje je izdao gradonačelnik na temelju svojih ovlasti i točke IV. Ugovora o kupoprodaji nekretnina KLASA: 840-01/08-01/47, URBROJ: 2189/02-02-10-28 od 18. kolovoza 2010., za prijenos vlasništva na k.č.br u k.o. P. S., upisanih u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Vinkovcima, Zemljišnoknjižnog odjela Slatina, i to prethodna suglasnost KLASA: 940-01/12-01/05, URBROJ: 2189/02-04-03/02-12-2 od 20. veljače 2012. i rješenje o davanju prethodne suglasnosti za prijenos nekretnina KLASA: 940-01/08-01/47, URBROJ: 2189/02-02-17-34 od 6. studenoga 2017. (točka I.); u točki su izneseni razlozi ukidanja suglasnosti, te će se predmetna odluka dostaviti nadležnom zemljišnoknjižnom sudu na provedbu (točka III.)

Tužitelji u tužbi navode u bitnome da su za osporavanu odluku saznali 15. listopada 2020. uvidom u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Virovitici, Stalnoj službi u Slatini. Iznose navode u vezi postupaka prijenosa prava vlasništva na nekretninama koji su prethodili pobijanoj odluci, smatraju da je predmetna odluka donesena od neovlaštene osobe, gradonačelnika te da ju je trebalo donijeto Gradsko vijeće s obzirom na propisano Statutom Grada Slatine, kao i da se radi o odluci na temelju koje se stječe pravo vlasništva, a ne provodi odluka Gradskog vijeća. Smatraju da se radi o upravnom aktu kojim gradonačelnik pokušava oduzeti zakonito stečeno vlasništvo, o otuđenju nekretnina te da se radi o pravnoj stvari iz sudske nadležnosti. Predlaže Sudu poništiti pobijanu odluku.

Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužitelja ističući da tužitelji osporavaju pojedinačni neupravni akt izvršnog tijela Grada u imovinskopravnom predmetu te se poziva na propisano člankom 35. stavkom 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96. do 152/14.) prema kojem Republika Hrvatska i druge pravne osobe javnog prava koji su nositelji prava vlasništva imaju u pravnim odnosima jednak položaj kao i privatni vlasnici, a što isključuje u konkretnom slučaju upravni postupak jer Grad ne bi imao jednak položaj kao i privatni vlasnici i stoga nije moglo doći do povrede Zakona o općem upravnom postupku. Navodi da se radi o imovinskopravnom sporu prodavatelja i kupca nekretnina za koji je osigurana drugačija sudska zaštita kroz parnični i zemljišnoknjižni postupak, a koji su tužitelji već pokrenuli. Navodi i da je osporavana odluka imovinskopravni akt za koji niti jednim propisom niti općim aktom Grada nije utvrđena obveza provođenja upravnog postupka i donošenje upravnog akta niti je upravni postupak moguć s obzirom na pravnu prirodu kupoprodaje te se poziva i na načelo slobodnog uređivanja obveznih odnosa. Smatra da budući da se u konkretnom slučaju ne radi o upravnom aktu, da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje: ZUS) te budući da se upravni spor ne može voditi u stvarima u kojima je sudska zaštita osigurana izvan upravnog spora, predlaže Sudu istu odbaciti.

Tužba nije dopuštena.

Prema odredbi članka 3. stavka 1. ZUS-a predmet upravnog spora su: ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek (točka 1.), ocjena zakonitosti postupanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes stranke protiv kojeg nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek (točka 2.), ocjena zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke odnosno da postupi prema propisu (točka 3.) te ocjena zakonitosti sklapanja, raskidanja i izvršavanja upravnog ugovora (točka 4.).

Prema odredbi članka 30. stavka 1. točke 7. ZUS-a sud će rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.

Iz sadržaja predmetne tužbe i tužbenog zahtjeva razvidno je da je tužitelj podnio tužbu iz članka 3. stavka 1. točke 1. ZUS-a, odnosno tužbu radi ocjene zakonitosti pojedinačne odluke gradonačelnika Grada Slatine o ukidanju suglasnosti u vezi prijenosa vlasništva nekretnina.

 Odredbom članka 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09., dalje: ZUP) propisao je da se upravnom stvari smatra svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnom interesu fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje, a i svaka stvar koja je zakonom određena kao upravna stvar.

Upravni akt definira ZUS u članku 3. stavku 1. točki 1. kao pojedinačnu odluku kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari. Pri tome elementi pojma upravnog akta predstavljaju određenog donositelja, autoritativno pravno djelovanje, konkretnost i da se upravni akt donosi u nekoj upravnoj stvari.

Prema članku 25. stavcima 4. i 5. Statuta Grada Slatine (Službeni glasnik 1/13., 3/18.  9/20.), Gradonačelnik u obavljanju poslova izvršnog tijela upravlja nekretninama i pokretninama u vlasništvu Grada Slatine, kao i njegovim prihodima i rashodima, u skladu sa zakonom i ovim Statutom, te odlučuje o stjecanju i otuđivanju nekretnina i pokretnina Grada Slatine i raspolaganju ostalom imovinom u skladu sa Zakonom i ovim Statutom.

Predmetna osporavana odluka o uskrati suglasnosti u vezi prijenosa prava vlasništva nema karakter upravnog akta protiv kojeg bi se mogao pokrenuti upravni spor niti po svojoj prirodi nema značaj pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari tj. ista nije upravni akt niti po svojoj formi niti sadržaju u smislu članka 96. i 98. ZUP-a. Naime, ovdje se ne radi o upravnoj stvari u kojoj javnopravno tijelo odlučuje s aspekta autoritativne ovlasti o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe  neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje, već se radi o vlasničkim ovlastima. Dakle, radi se o aktu poslovanja ovlaštene osobe javnopravnog tijela, jedinice lokalne samouprave u vezi vlasništva nekretnina.

Dakle, osporavana odluka nije donesena u obavljanju javne ovlasti niti se ovdje uopće radi o upravnoj stvari, nego o vršenju vlasničkih prava. Kako se vršenje vlasničkih prava, odnosno raspolaganje nekretninama u vlasništvu jedinice lokane samouprave (kupoprodaja, najam, zakup) ne provodi u upravnom postupku, to u konkretnom slučaju nema uvjeta niti za vođenje ovog spora te je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora i za vođenje kojega ne postoje pretpostavke.

S obzirom da se u konkretnom slučaju radi o odluci tuženika koju ne predviđa članak 3. stavak 1. ZUS-a u vezi s člankom 2. ZUP-a, ocjena zakonitosti te odluke ne može biti predmet upravnog spora.

Stoga je Sud tužbu odbacio na temelju odredbe članka 30. stavka 1. točke 7. ZUS-a i riješio kao u izreci.

 

U Osijeku 5. siječnja 2021.

 

 

                                                                                                                            Sutkinja

                                                                                                           Valentina Grgić Smoljo,v.r.

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

                 Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske.

Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja (članak 30. stavak 2. i članka 67. stavak 2. ZUS-a).              

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu