Poslovni broj: 78 Pž-3631/2019-2

1

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 78 Pž-3631/2019-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mladen Šimundić, u pravnoj stvari tužitelja P. L. d.o.o., Z., B. M. 55, OIB …, kojeg zastupa punomoćnik K. L., odvjetnik u Z., P. 9, protiv tuženika D.P. d.o.o., Z., P. 72, OIB …, kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u Z., T. 29, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1209/2015 od 29. ožujka 2019., 5. siječnja 2021.

p r e s u d i o j e

Odbijaju se žalbe kao neosnovane i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1209/2015 od 29. ožujka 2019.

Obrazloženje

Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1209/2015 od 29. ožujka 2019. održan je na snazi platni nalog kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju glavnicu u iznosu od 5.268,09 kn, kamate i trošak ovršnog postupka u iznosu od 201,07 kn s kamatama (točka I. izreke), ukinut je platni nalog za iznos od 13.101,96 kn s kamatama i trošak ovršnog postupka u iznosu od 529.18 kn s kamatama (točka II. izreke), a tužitelju je naloženo platiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.562,94 kn (točka III. izreke). U bitnome, prvostupanjski sud navodi kako je, nakon provedenog postupka, utvrdio da su stranke sklopile ugovor o djelu iz čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO), te da je, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 219. i 221.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), utvrđeno kako je tužitelj izvršio uslugu u obujmu i cijenama navedenim u točki I. izreke presude.

Protiv točaka I. i III. izreke navedene presude žalbu je podnio tuženik, zbog bitne povrede parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne odluke o troškovima. U bitnome navodi kako je sud pogrešno utvrdio cijenu usluge, jer iz iskaza direktora tuženika proizlazi kako je ugovorena cijena bila 2.500,00 kn, te da je sve ostalo posljedica nezakonitih i nepoštenih radnji tužitelja. Smatra kako je provedeno vještačenje nepravilno, te da utvrđene cijene nisu razumne, a da ih je sud prihvatio nekritički. Smatra    kako je tuženik uspio u parnici u tolikom dijelu da tužitelj treba snositi sve troškove, pri čemu trošak vještačenja ne bi trebalo uračunavati. Predlaže preinačiti pobijanu odluku

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Protiv točaka II. i III. izreke navedene presude žalbu je podnio tužitelj, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra kako je činjenica da je tuženik od tužitelja naručio izvršenje usluge, koje je tužitelj u cijelosti izvršio. Iste usluge bile su potrebne tuženiku za inspekcijski nadzor, a tuženik je tek nakon toga osporio njihovu potrebu, pri čemu ukazuje kako je tuženik uslugu primio, a da je tuženik navodnu narudžbenicu poslao nakon prihvata ponude i pružene usluge, pri čemu ne spori da je ponuda izrađena nakon pružanja usluga 8. srpnja 2010. Kako tuženik ne spori izvršenje usluge, smatra da je time tuženik stekao bez osnove iznos koji tužitelj potražuje, a da su navodi tuženika paušalne naravi. Predlaže preinačiti presudu, odnosno ukinuti u pobijanom dijelu.

Žalbe nisu osnovane.

Ovaj predmet predstavlja spor male vrijednosti, temeljem odredbe čl. 502. st. 1. ZPP, s obzirom na to da se isti odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 50.000,00 kn.

Stoga, temeljem odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a, drugostupanjski sud nije ispitivao navode žalitelja koje se u stvarnosti odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (pitanje postojanja dogovora o obujmu i cijeni usluge, njihovom izvršenju itd.) jer se presuda u sporu male vrijednosti može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1.,2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Međutim, valja ukazati i kako su ti žalbeni navodi ispitani, no u okviru moguće bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, odnosno je li činjenični zaključak prvostupanjskog suda u suprotnosti sa ispravama u spisu.

Zbog svega navedenog, predmetna je žalba ispitana u okviru dopuštenih žalbenih navoda, te po službenoj dužnosti u odnosu na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i zbog moguće pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku koji je prethodio pobijanoj presudi niti u pobijanoj presudi nisu učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a u svojoj se žalbi tuženik ne poziva na neku od bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1. 5.,6. i 10. ZPP-a.

Nadalje, prvostupanjski je sud u dovoljnoj mjeri obrazložio razloge zbog kojih je neke činjenice utvrdio dokazanim, kao i razloge zbog kojih smatra da druga sporna pitanja nisu dokazana u dovoljnoj mjeri da bi se na njima mogla zasnovati presuda. Pri tome je između stranaka jedino nesporno da je tužitelj izvršio određene usluge, no njihov obujam i cijena ostali su sporni. Obujam usluga prvostupanjski je sud utvrdio neposrednim provođenjem dokaza (saslušanje stranaka i svjedoka), dok je pitanje utvrđivanja razumne cijene za izvršene usluge utvrdio vještačenjem.    Imajući u vidu sve gore navedeno, obrazloženje pobijane presude jasno je i logično, primjena pravila o teretu dokazivanja nije u suprotnosti s ispravama u spisu, te stoga nije počinjena niti bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno primijenio odredbe materijalnog prava (čl. 590. ZOO-a u odnosu na ugovor o djelu te čl. 29. st. 2. ZOO-a u odnosu na kamatu), te održao na snazi platni nalog u dijelu za koji je utvrdio izvršenje usluge (čl. 451. st. 3. ZPP-a), dok je u ostalom dijelu nalog ukinuo i odbio tužbeni zahtjev.

U odluci o troškovima postupka prvostupanjski je sud primijenio odredbe čl. 154. i 155. ZPP-a, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14 i 118/14) kao i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12 i 157/13) i Tarifu sudskih pristojbi.

Pri tome sud detaljno pojašnjava koje je troškove i iz kojeg razloga priznao, te određuje naknadu troška u odnosu na uspjeh u postupku.

Tuženik pogrešno smatra kako u razmjerni obračun troškova postupka treba uključiti samo troškove sudskih pristojbi ali ne i troškove vještačenja, jer i trošak vještačenja predstavlja trošak parničnog postupka (čl. 152. i 153. st. 1. ZPP-a), koji predujmljuje stranka koja je taj dokaz predložila.

Dakle, i troškovi vještaka ulaze u troškove postupka te se načelno obračunavaju razmjerno uspjehu u parnici (čl. 154. st. 1. i 2. ZPP-a). Naime, i tu postoji mogućnost da jedna strana snosi sve troškove vještačenja, i to ukoliko su isti bili nepotrebni (snosi onaj koji je to predložio) ili su se odnosili na utvrđivanje osnovanosti zahtjeva (snosi strana koja je osporavala osnovanost).

Kako je vještačenje u ovom predmetu provedeno radi utvrđivanja razumne cijene, jer se iz isprava i provedenih dokaza nije moglo utvrditi koja je dogovorena cijena, prvostupanjski je sud taj trošak pravilno podijelio razmjerno uspjehu u sporu.

S obzirom na to da tužitelj u svojoj žalbi ne ukazuje kako bi prvostupanjski sud pogrešno primijenio neku od drugih zakonskih odredbi koje se odnose na odluku o troškovima, niti je takva povreda utvrđena ispitivanjem odluke po službenoj dužnosti, žalbe stranaka i u tom su dijelu neosnovane.

Slijedom navedenog, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a žalbe su odbijene kao neosnovane, a prvostupanjska presuda potvrđena.

Zagreb, 5. siječnja 2021.

Sudac

Mladen Šimundić