Broj: Kž 215/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda, Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. D. V., zbog kaznenog djela iz članka 110. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 22. svibnja 2017. broj K-28/17, o prihvaćanju prijedloga za izmjenu oblika polaganja jamčevine u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 9. lipnja 2017.,

r i j e š i o   j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika te se prvostupanjsko rješenje ukida.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog D. D. V., zbog kaznenog djela iz članka 110. KZ/11., na temelju članka 105. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08) prihvaćen je prijedlog optuženika te je izmijenjen oblik polaganja jamčevine određen rješenjem prvostupanjskog suda od 17. studenog 2016., broj Kov-Iz-29/16, potvrđen rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. prosinca 2016. broj II Kž-416/16., na način da se radi osiguranja tražbine u iznosu od 2.500.000,00 kuna u korist Republike Hrvatske, na ime jamčevine, određuje uknjižba založnog prava (hipoteke):

- na nekretnini u vlasništvu Z. B. iz Z., ..., OIB ... u 1/2 i Z. B. dj. N., iz Z., .... u 1/2, koja se nalazi na kč. ... upisane u zk. ul. ..., k.o. G. Z., u naravi obiteljska kuća popisni broj ... u ... i dvorište površine čhv 74,2 odnosno 267 m2;

- na nekretnini u vlasništvu A. B., OIB ... iz Z., ..., 3 suvlasnički dio: 1/3 etažno vlasništvo (E-3), 1. prizemlje na nacrtu obojano žutom bojom, koja se nalazi u stambenoj zgradi na kč. ..., površine 857 m2, zk.ul. ..., k.o. O.;

- na nekretnini u vlasništvu Z. B. iz Z., ..., OIB ..., 13. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-12), stan broj ... koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice, predsoblja, drvarnice u ukupnoj površini 52,60 m2, neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, koji se nalazi u stambenoj zgradi ..., sagrađene na kč. ..., upisan u zk.ul. ..., k.o. T.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači tako da se "umjesto osiguranja tražbine u iznosu od 2.500.000,00 kuna u korist Republike Hrvatske upisom založnog prava na nekretninama vlasništvo A. B. iz Z., ... i Z. B. iz Z., ..., odredi jamstvo polaganjem gotovog novca u visini od 2.500.000,00 kuna odnosno odbije prijedlog branitelja okrivljenika od ... za izmjenu oblika polaganja jamčevine".

Žalba je osnovana.

Premda državni odvjetnik u uvodu žalbe ističe da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, ne konkretizira u čemu bi se ta povreda sastojala niti se to na jasan način razabire iz sadržaja žalbe, dok iz argumenata iznesenih u žalbi proizlazi da isključivo osporava pravilnost i potpunost činjeničnih utvrđenja na temelju kojih je prvostupanjski sud izveo zaključak o osnovanosti prijedloga optuženika za izmjenom oblika polaganja jamčevine.

Razmatrajući razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio prilikom donošenja pobijane odluke te prigovore iznesene u žalbi državnog odvjetnika, ovaj drugostupanjski sud nalazi da žalitelj s pravom tvrdi da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane odluke propustio uzeti u obzir sve okolnosti koje je bio dužan cijeniti, čime je nepravilno, a time i nepotpuno utvrdio činjenično stanje.

Naime, iz sadržaja prijedloga za izmjenu oblika polaganja jamčevine od ... (listovi 1048-1050) proizlazi da je naknadno utvrđena okolnost radi koje optuženik predlaže izmjenu oblika polaganja jamčevine ta što je prilikom donošenja rješenja od 17. studenog 2016. kojim je određen oblik jamčevine, imao obećanja da će mu se osigurati gotov novac te su se njegovoj obitelji javljali poznanici za pomoć u prikupljanju iznosa gotovog novca određenog kao jamčevina, no da su, kako isti nisu kreditno sposobni, ta silna obećanja ostala nerealizirana.

Obrazlažući razloge kojima se rukovodio prilikom donošenja zaključka da su u konkretnoj situaciji ostvareni uvjeti za izmjenu oblika polaganja jamčevine, prvostupanjski sud, prije svega, navodi da je prilikom donošenja odluke o zamjeni istražnog zatvora jamstvom u visini od 2.5000.000,00 kuna odmah bilo govora o jamčevini koju bi optuženik dao u vidu hipoteke na nekretninama, na što upućuje i okolnost da je visina jamstva zapravo određena u iznosu koji odgovara vrijednosti nekretnina koje su se nudile kao jamstvo, a ne imovnom stanju optuženika, međutim, da je, zbog nedostatka potrebne dokumentacije, određeno da se jamčevina sastoji u polaganju gotovog novca. Također, prvostupanjski sud navodi da je obitelj optuženika uložila veliki napor pokušavajući prikupiti gotovinski iznos određene jamčevine, ali da su ti napori ostali bez uspjeha, kao i to da ukupna vrijednost ponuđenih nekretnina premašuje iznos jamčevine određene u gotovom novcu te da se radi o nekretninama namijenjenima stanovanju u vlasništvu bake optuženikove supruge i obiteljske prijateljice, a nalaze se u urbanim sredinama pa je za očekivati da ih nije teško unovčiti, ali i to da se optuženik više od godinu dana nalazi u istražnom zatvoru koji je već dulje vrijeme zamijenjen za jamstvo koje se ne može realizirati upravo zbog iznimno visokog iznosa jamstva.

Izloženi zaključak prvostupanjskog suda s uspjehom je doveden u sumnju žalbom državnog odvjetnika u kojoj ističe da se okolnosti koje su bile od značaja kod odlučivanja o visini i obliku jamčevine, između ostalog, i imovno stanje optuženika, u međuvremenu nisu izmijenile, dok okolnosti na kojima je prvostupanjski sud utemeljio pobijanu odluku, a koje se tiču materijalnih prilika njegovih roditelja i rođaka te s tim u vezi nemogućnosti dobivanja kredita, nisu naknadno utvrđene okolnosti koje mogu opravdavati izmjenu oblika jamčevine.

Naime, odredbom članka 105. ZKP/08 propisana je mogućnost izmjene visine jamstva i oblika polaganja jamčevine ako to u konkretnoj situaciji opravdavaju naknadno utvrđene okolnosti, dok je odredbom članka 102. stavka 2. ZKP/08, koju je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane odluke u cijelosti propustio imati na umu, propisano da jamstvo uvijek glasi na svotu novca koja se određuje s obzirom na težinu kaznenog djela, osobne okolnosti i imovno stanje okrivljenika.

Prema tome, očito je da okolnosti na kojima je prvostupanjski sud utemeljio pobijanu odluku nisu okolnosti koja bi bile od utjecaja na odluku o visini i obliku polaganja jamčevine, a time ni na izmjenu takve odluke, već se radi samo o okolnosti koja je i prije bila poznata, o čemu je Vrhovni sud Republike Hrvatske već zauzeo stav u rješenju od 8. veljače 2017. broj II Kž-53/17 donesenom u istom kaznenom postupku, kojim je prihvaćena žalba državnog odvjetnika i preinačeno prvostupanjsko rješenje na način da je ukinuta točka III. rješenja kojom je izmijenjen oblik polaganja jamčevina na identičan način kako je to učinjeno pobijanom odlukom i s gotovo identičnim obrazloženjem takve odluke.

Podredno navedenom, treba napomenuti i to da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u ovom predmetu, rješenjem od 16. prosinca 2016. broj II Kž 416/16, kojim je odlučivao o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja prvostupanjskog suda kojim je određeno da se istražni zatvor može zamijeniti jamstvom u visini od 2.500.000,00 kuna, time da se jamčevina sastoji u gotovom novcu, već zauzeo stav da je upravo polaganje gotovog novca jedini odgovarajući oblik polaganja jamčevine u konkretnom slučaju.

Slijedom svega navedenog, žalitelj s pravom tvrdi da se nakon donošenja rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 17. studenog 2016. broj Kov-Iz-29/16, potvrđenog rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. prosinca 2016. broj II Kž-416/16, a kojim je određeno da se istražni zatvor optuženom D. D. V. iz osnove u članku 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. može zamijeniti jamstvom u iznosu 2.500.000,00 kuna koje se sastoji u polaganju gotovog novca, nisu promijenile okolnosti koje bi opravdale izmjenu oblika polaganja jamčevine, zbog čega je žalbu državnog odvjetnika trebalo prihvatiti te prvostupanjsko rješenje ukinuti.

Stoga je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08, odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 9. lipnja 2017.