1

Poslovni broj 80 Gž Ob-728/20-2

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 80 Gž Ob-728/20-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji tog suda Gabrieli Topić Kordej, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. predlagateljice I. K. M., OIB: …, iz Z., …, i 2. predlagateljice D. M. K., OIB: …, iz Z., …., obje sada sa stanom N. S. 25, K. N., obje zastupane po A. B. i N. L., odvjetnicima iz zajedničkog odvjetničkog ureda iz Z., radi imenovanja partnera-skrbnika, odlučujući o žalbi 1. i 2. predlagateljica izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1 Ob-2091/18-9 od 4. prosinca 2020., dana 5. siječnja 2021.

 

 

r i j e š i o   j e

 

              Uvažava se žalba 1. predlagateljice I. K. M. i 2. predlagateljice D. M. K. te se ukida rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1 Ob-2091/18-9 od 4. prosinca 2020. i predmet vraća istome sudu na daljnji postupak.

 

 

Obrazloženje

 

              Pobijanim rješenjem je odlučeno da u predmetnoj pravnoj stvari nije nadležan sud u Republici Hrvatskoj (točka I. izreke). Pod točkom II. izreke su ukinute provedene radnje u postupku, a pod točkom III. izreke je prijedlog odbačen.

 

           Protiv navedenog rješenja, žale se 1. i 2. predlagateljice zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 u 70/19 - dalje: ZPP) te predlažu pobijano rješenje ukunuti i predmet vratiti istome sudu na ponovan postupak.

 

Žalba je osnovana.

 

Predmet postupka je prijedlog 1. predlagateljice da se 2. predlagateljica, kao njena životna partnerica, imenuje partnerom-skrbnikom mlljt. E. K. kojega je rodila 1. predlagateljica, a temeljem odredbe čl. 45. st. 2. Zakona o životnom partnerstvu (Narodne novine br. 92/14 - dalje: ZŽP).

 

Prvostupanjski sud je prijedlog odbacio zaključivši da za rješavanje po tom prijedlogu nije nadležan sud u Republici H. utvrdivši da predlagateljice borave u Kraljevini N. zajedno sa mlljt. E..

 

Iz sadržaja pobijanog prvostupanjskog rješenja moguće je utvrditi da je prvostupanjski sud odluku donio u smislu odredbe čl. 16. st. 3. ZPP kojom je propisano: „Kad sud u tijeku postupka, do pravomoćnosti odluke, utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud u Republici H., po službenoj dužnosti proglasit će se nenadležnim, ukinut će provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu, osim u slučajevima u kojima nadležnost suda u Republici H. ovisi i pristanku tuženika, a tuženik je dao svoj pristanak.“

 

              U ovoj pravnoj stvari je prvostupanjski sud donio odluku o nenadležnosti s pozivom na odredbu čl. 3. i 8. Uredbe Vijeća (EZ) br. 2001/2003 (ispravno br. 2201/2003) od 27. studenog 2003. o nenadležnsoti, priznavanju i izvršavanju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću (dalje: Uredba).

 

                       Prema odredbi čl. 8. Uredbe opća nadležnost sudova država članica u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću određena je prema djetetu koje ima uobičajeno boravište u državi članici u trenutku podnošenju prijedloga kako bi se ocijenila nadležnost suda u pogledu zahtjeva predlagateljica, a prema odredbi 3.2.3.1. osnovno je načelo pravila o nadležnosti u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću u Uredbi da je najprikladniji sud mjerodavni sud države članice u kojoj dijete ima uobičajeno boravište. Uobičajeno boravište djeteta u određenom predmetu mora utvrditi sud za svaki predmet na temelju činjenica koje se primjenjuju na situaciju toga djeteta.

 

                     Prvostupanjski sud očito smatra da se u konkretnom predmetu radi o stvari povezanom s roditeljskom odgovornošću, a kako je utvrđeno da dijete, koje je inače hrvatski državanjanin ima uobičajeno boravište u državi članici Kraljevini N. to primjenom naprijed navedene odredbe Uredbe donosi pobijanu odluku.

 

                      Žaliteljice u bitnom smatraju da predmetni postupak nije u vezi s roditeljskom odgovornošću zbog čega da se ne može primijeniti Uredba na koju se poziva prvostupanjski sud. Nadalje, da je u vrijeme podnošenja prijedloga mlljt. E. imao i prebivalište i boravište u RH te da se nadležnost ustalila.

 

                    Odredbom čl. 1. Uredbe propisuje se područje primjene Uredbe pa je tako pod točkom 1.b Uredbe propisano da se odredbe Uredbe primjenjuju bez obzira na prirodu suda, u građanskim stvarima koje se odnose na dodjelu, izvršavanje, prijenos, ograničenje ili oduzimanje roditeljske odgovornosti.

 

                   Prema odredbi čl. 2. Uredbe u točki 7 propisana je, između ostalih, definicija roditeljske odgovornisti prema kojoj izraz „roditeljska odgovornost“ označava prava i obveze koje se odnose na dijete i njegovu imovinu, koje su sudskom odlukom dodjeljena fizičkoj ili pravoj osobi, primjenom prava ili sporazumnim pravnim učinkom. Ovaj izraz uključuje i prava roditeljske skrbi i odgoja djeteta te prava za kontakt s djetetom. U točki 8 navedene odredbe definirano je tko je nositelj roditeljske odgovornosti, a to je osoba koja ima roditeljsku odgovornost prema djetetu.

 

                    Odredbom čl. 47. st. 1. ZŽP propisano je da temeljem odluke suda o partnerskoj skrbi nad maloljetnim djetetom partner-skrbnik djeteta stječe roditeljsku skrb te sva prava i obveze koja iz toga proizlaze. Iz navedenog slijedi da partner skrbnik temeljem odluke suda o partnerskoj skrbi stječe roditeljsku skrb, a roditeljska skrb uključuje roditeljsku odgovornost sukladno čl. 91. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ br. 103/15 - dalje: ObZ)

 

                      Dakle, temeljem odluke suda o partnerskoj skrbi, a što je predmet ovog postupka, partner skrbnik postaje nositelj roditeljske odgovornosti, a upravo je dodjela roditeljske odgovornosti, između ostalih, područje primjene Uredbe propisano odredbom čl. 1. Uredbe. Stoga se, suprotno žalbenim navodima žaliteljica, u ovom konkretnom predmetu radi o stvari povezanoj s roditeljskom odgovornošću .

 

         Međutim, kako se prema odredbi čl. 8. Uredbe nadležnost određuje prema uobičajenom boravištu djeteta u trenutku podnošenja prijedloga, a uobičajeno boravište mlljt. E. je u trenutku podnošenja prijedloga (1. prosinca 2014.) bilo u Republici H. to pobijana odluka prvostupanjskog suda nije pravilna i zakonita.

 

             Zbog navedenog je pobijanu odluku valjalo ukinuti sukladno odredbi čl. 380 st. 3. ZPP i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na daljnji postupak.

 

 

U Zagrebu 5. siječnja 2021.

 

S u t k i nj a:

Gabriela Topić Kordej