- 1 -              Revr 962/2017-4

 

 

 

 

 

Broj: Revr 962/2017-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše, u pravnoj stvari tužiteljice A. P. iz S., ..., OIB ..., koju zastupa punomoćnik S. K., odvjetnik iz S., protiv tuženika H.-H. p. d.d., Z., ..., OIB ..., koga zastupa A. A., dipl. pravnica, radi utvrđenja nedopuštenosti Odluke o otkazu Ugovora o radu i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužiteljice izjavljenu protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-229/2017-2 od 7. rujna 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1211/15-16 od 12. svibnja 2017., u sjednici održanoj 5. siječnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tužiteljice i preinačuje presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-229/2017-2 od 7. rujna 2017., tako da glasi:

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se presuda suda prvog stupnja potvrđuje.

 

II. Tuženik je dužan tužiteljici naknaditi trošak revizije u iznosu od 3.906,25 kuna, u roku od 8 dana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

 

"I/ Utvrđuje se da otkaz Ugovora o radu od 14. ožujka 2014., koji je tuženik H.-H. p. d.d., ...., Z., dao tužiteljici A. P. iz S., ..., nije dopušten.

 

              II/ Nalaže se tuženiku H.-H. p. d.d., Z., ..., OIB: ..., vratiti tužiteljicu A. P. iz S., ..., OIB: ..., na rad i radno mjesto sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 03. studenog 2009., tako da joj ponovno povjeri poslove radnog mjesta operater I u PU ... S., s tim da se za slučaj nemogućnosti postupanja tuženika na navedeni način, jer je takvo radno mjesto popunjeno ili prestalo postojati, nalaže tuženiku vratiti tužiteljicu na rad sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 03. studenog 2009., na radno mjesto koje po koeficijentu, bodovima u plaći, kao i stručnoj spremi i radnim sposobnostima tužiteljice odgovara radnom mjestu na koje je tužiteljica bila raspoređena prije donošenja odluke, sve u roku od 8 dana.

 

              III/ Nalaže se tuženiku H.-H. p. d.d., Z., ..., OIB: ..., naknaditi tužiteljici A. P. iz S., ...., OIB: ..., trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn, u roku od 8 dana."

 

              Presudom suda drugog stupnja prihvaćena je žalba tuženika kao osnovana i preinačena prvostupanjska presuda na način da je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti.

 

              Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je podnijela tužiteljica, pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 25/13 - dalje: ZPP) navodeći da istu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je reviziju prihvatiti i pobijanu presudu preinačiti u smislu revizijskih navoda, potražujući i trošak revizijskog postupka.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija je osnovana.

 

              Prema odredbi čl. 392.a st. 1. revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je ona pobijana revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenom Odluke od 14. ožujka 2014. godine kojom je tuženik otkazao Ugovor o radu sklopljen s tužiteljicom – poslovno uvjetovanim otkazom ugovora, kumuliran sa zahtjevom na obvezivanje tuženika vratiti tužiteljicu na radno mjesto operater I u PU ... S., odnosno u slučaju nemogućnosti postupanja tuženika na navedeni način, jer je takvo radno mjesto popunjeno ili prestalo postojati, vratiti tužiteljicu na rad sukladno Ugovoru o radu od 3. studenog 2009. godine na radno mjesto koje po koeficijentu, bodovima u plaći, stručnoj spremi i radnim sposobnostima tužiteljice, odgovara radnom mjestu na koji je tužiteljica raspoređena prije donošenja odluke.

 

Na temelju utvrđenja da je tuženik izradio program zbrinjavanja viška radnika u skladu sa zakonskim odredbama o otkazivanju ugovora o radu iz poslovno uvjetovanih razloga, da je u programu zbrinjavanja viška radnika jasno naveo kriterije temeljem kojih su radnici bodovani (starost, ukupno trajanje radnog odnosa, obveze uzdržavanja, invalidnost, učinkovitost, stručnost i kvalitetu obavljenog rada, kao i status branitelja Domovinskog rata), čiji sastavni dio je i lista radnika koji su utvrđeni kao višak, sa pojedinačno naznačenim kriterijima o kojima ovisi bodovanje, da je Radničkom vijeću tuženik dao sve potrebne podatke, koje je imalo saznanja i podatke o svim okolnostima navedenim kao razlog nastanka viška radnika, da je tužiteljica po navedenim kriterijima ostvarila 40,5 bodova, da je tuženik odlučio na radu ostaviti radnice M. B. (48,5 bodova), M. J. (49 bodova), L. D. (23 boda) i M. S.-S. (47 bodova), sud prvog stupnja zaključio je da je tuženik primjenjujući dodatne kriterije (posebno opravdanih razloga) koji nisu definirani programom, na izuzete četiri radnice, tužiteljicu stavio u nepovoljniji položaj te time postupio protivno odredbama čl. 107. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 – dalje: ZR-a). Stoga je tužbeni zahtjev prvostupanjskom odlukom prihvaćen u cijelosti.

 

Drugostupanjski sud, naprotiv, preinačio je prvostupanjsku odluku i odbio tužbeni zahtjev smatrajući pri tom kako su četiri radnice vraćene na rad uslijed posebnih razloga jer su naknadno pisale upravi tuženika radi kriterija koji nisu bili predviđeni u predmetnom programu zbrinjavanja te ocjenjujući da takvo postupanje tuženika nije protivno odredbama čl. 107. ZR.

 

Takav zaključak suda drugog stupnja ne može se prihvatiti.

 

Naime, i prema ocjeni ovog suda, pravilan je zaključak suda prvog stupnja prema kojemu je tuženik ukoliko je smatrao da su određeni dodatni razlozi potrebni za zakonito donošenje odluke o zbrinjavanju viška radnika, bio je dužan navedene kriterije uvrstiti prilikom bodovanja svih radnika u Programu, a što nije učinio. Slijedom navedenog, pravilna je ocjena suda prvog stupnja da je tuženik navedenim postupanjem tužiteljicu stavio u nepovoljniji položaj te time postupio protivno odredbama čl. 107. st. 2. ZR-a.

 

Na temelju iznesenog, drugostupanjski sud je neosnovano preinačio prvostupanjsku presudu.

 

Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci presude.

 

Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe iz čl. 166. st. 2. u svezi s odredbom čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, a tužiteljici je uz trošak parničnog postupka odmjeren prvostupanjskom odlukom, dosuđen i trošak sastava revizije po odvjetniku, koji je bio potreban, sve u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15).

 

Zagreb, 5. siječnja 2021.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Željko Glušić, v.r.